Još malo i gotovo. Devet mjeseci i jedanaest dana prolazilo je polako, bolno i zamarajuće...
Nikad joj kraja. Škola.
No, opet, znam da će mi nedostajati.
Sat više neće zvoniti u pola sedam, šmrc, šmrc........
Nema više fizike, nema engleskog, jao, jao!
A ljeto je .....? DUGOOOOOOOOO, VRUĆEEEEEEE..., oh muke moje!
Zato ću ja knigu u ruke, noge u more i nadu u onu divnu, produktivnu jesen.
Do tada........
Dugi vam praznici----:)------
- 20:10 -
| < | lipanj, 2006 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | 3 | 4 | |||
| 5 | 6 | 7 | 8 | 9 | 10 | 11 |
| 12 | 13 | 14 | 15 | 16 | 17 | 18 |
| 19 | 20 | 21 | 22 | 23 | 24 | 25 |
| 26 | 27 | 28 | 29 | 30 | ||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi
Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.
Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.