subota, 27.05.2006.

Kuda ide ovaj svijet?

Kamo idem danas? Gdje me vodiš?
Trebam li nositi sve one silne gluposti sa sobom?
Šaljemo li pozdrave, pišemo li razglednice?
Volimo li ovo što stvaramo?
˝Vlak sadašnjosti˝. Sviđaa mi se ime, sviđaš mi se ti.
Vjetar, strah, ponos.
To je ono što hvatamo.
To je ono što smo danas.

- 19:53 -

Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 07.05.2006.

Funeral Blues

Naivnost, svima nam se događa.
Obećano mi je i more i putovanja, druženja i ogovaranja, sladoled i slatkiši. I šta sada?
Ipak sam čovjek, jadno, malo, bezazleno biće, koje će naravno pristati. Pristati, opeći se, ponovno...
Ono što je bilo prije točno tjedan dana, više nije i neće biti slijedeći tjedan...
Ono što je obećano...
More će se do tada isušiti i neće biti razloga za putovanja
Društva neće biti, ogovaranja uvijek
Skadoled će se otopiti i u svojim parama prema nebu ponjeti slatkiše, posljednje pozrave, sjećanje na obećano..
Ono što ostaje su sol, stare autobusne karte i mrlje od saldoleda
Ono što ostaje nije vrjedno sjećanja, to je bol...
Bol ponovno, uf koji moćan osjećaj. Prošlo je tek sedam, od četrnaest dana, koje je obećao, već osijećam bol, napredujem.

Sretan rođendan, mama :))

- 18:36 -

Komentari (16) - Isprintaj - #

petak, 05.05.2006.

Somebody Iĺl be Saturday night

netko tko sam ili mislim da sam?

Jednom davno bila sam malo, slatko, ugojeno dijete.. i bilo mi je super. Nije mi bilo važno što misle moje male, slatke, mršave prijateljice, nije ni njima smetalo moje tuljenje o nekim glupostima, naime pametovala sam, i to neizmjerno (super što više nisam, ha, ha). Bilo mi je okej upoznavati ljude, i ljudima je bilo dobro sa mnom, ali...
Odrasla sam u veliko, zgodno( :)))))) ), prosječno dijete...Još uvijek mislim da su ljudi moji prijatelji, još mislim da me netko želi slušati, da me netko pokušava razumjeti, i znate šta? Griješim, kao sva dijeca...
Ljudi ne žele prosječno, došli su novi hitovi, moda je zaslijepila moje mršave prijateljice, a ja sam sada samo ono malo,slatko, ugojeno pametalo koje se odupire trendovima...
No ako padnem, ako me slome, bit ću ˝Oni˝, bit ću ˝sretna˝, bit ću nova lutka na izlogu... Možda već jesam takva, više ne znam...
Vremena su drukčija, istina, ali ja ne želim biti :))))))))))) , možda ovo dijete, koje živi u meni, biće za koje kaže da sam, želi samo još čokolade, želim je i ja, ovdje vas ostavljam, odo po čokoladu


REALNO???? :))))))))))

- 14:11 -

Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

< svibanj, 2006 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

me, myself and I

Djeca pomažu Suncu
Da se sretno rodi
I da još ljepše zablista
U vodi

kad ugledam dom

Putovi nauvijek idu još dalje,
Ispod stabala i preko gora,
Uz spilje za koje sunce ne haje,
I brzace što ne nalaze mora,
Preko snijega posijanog zimom,
I preko veselog lipanjskog cvata,
Pored oblutaka donesenih plimom,
Ispod planina Mjeseca-svata.

Putovi navijek idu još dalje,
Podno obala i zvjezdanih luči
Al´jednom će putnik reć: Kraj je!
I sad se valja okrenut kući!
Ono što ognju i maču bje svjedokom
I užasu sa dna hladnih dvorana
Sad livade svoje miluje okom
I stabla, brdašca, davno mu znana.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se