AnaM

nedjelja, 28.05.2017.

Priroda u originalu...



Divan dan.
Sunašce svjetluca ptičice pjevuše, travica se zeleni cvjetići na sve strane. Pravi tralalala dan.
Postoji priroda koju gledaš kroz prozor i ona druga po kojoj skakućeš.I koliko god bili protiv bilo kakvih podjela postoji priroda u gradu i priroda na selu.
Na selu je sve drugačije i interesantnije.
Danas ćemo sredjivati susedov travnjak koji nije košen ove godine. Bit će zanimljivo. Zamišljam sebe kako kosim, a ono kao na filmu. Ništa od toga, rekoše mi da je to samo za stručnjake, a ja sam prilično daleko od toga. Mogu gledati, pade dozvola, i nositi vodu ... Vodu kosaču nisam nosila, nije bio žedan.
Postoje neki aparati i kosilica, ali visoka trava traži kosu. Fiju, fiju, ide kosač, a to će biti brzo.
Iz visoke trave pomalja se nešto crno ili, sivo, smeđe, neke boje jeste, ali ko to sad gleda. Ide polako, puzi, prema nama. Urlam za svaki slučaj, mada u pričama svi se ukopaju i nemo gledaju.




Aaaaaa zmija.
Nije ko ona u ZOO koja mirno leži u staklenom kavezu pored jadnog zeke, nego mrda ... mrda pravo na mene, a blista na onom suncu prelijeva se svim duginim bojama. Trava se samo uvija ... ma piton, anakonda, sigurno.
Ni kosaču nije svejedno, ukipio se.
Sad joj moraš na brzinu odrediti iz koje je familije, pošto je zabranjeno ubijati zmije. Možeš zvati neke ljude. Pojma nemam ni broj ni gdje su, ali oni navodno hvataju opasne zmije.
Zmija bezobraznica, ne čeka me , nemam mobitel. Kako da je sortiram, još manje da je slikam, polako ode očito se uplašila dreke mece.

Oznake: Seoske priče

- 09:31 - Komentari (43) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2017.

Photoshop Photo...


Na fakultetu sam imala predmet analitička kemija.
Nisam genije, vise neki prosjek, ali ta kemija mi je bila zanimljiva, pa sam u vježbama išla dosta brzo. Smandrljam to za desetak minuta, i onda čekam ostale. Bilo je tako sve do neke titracije uz indicator metil-oranž.
Svi završili, a meni nije dobro, nije dobro, vraćaju da ponovim. Prva tri puta sam to prihvatila, peti put se uspaničila, a sedmi je već došao I asistent vidjeti genijalca koji troši materjal.
Ne volim kad mi netko stoji iznad glave dok radim, ali nisam imala izbor.
-Pažljivo sad, kap dodajte pa Stann, kap pa Stann.
Titrira čekam, titrira čekam, svi već kući otišli I jednog trenutka asistent reče
-I ??
I dodam ja još jednu kap.
Muka ga uhvatila.
-Vi ne vidite prijelaz žute u oranž. Zapamtite, ne možete raditi s tim indikatorom.
Kasnije mi je to dobro došlo u životu.
Potpuno nevažna životna epizoda, već zaboravljena. Ali, uvijek to ali. Fotografiram ja I tako objavim sliku, I meni lijepa ona slika, ali savjetnici (uvijek netko gnjavi) navalili da fotošopiram (ili već kako se to kaže). Opirala sam se koliko sam mogla, ali legoh na rudu. Taj program mi napravi circus u kompjuteru. Skoro sve mi slike izbrisao. Vježbala sam I kajala se, ali nije se vrag dao van iz kompa. Slike mi nekako tudje, antipatične. Jedva sam ih prihvatila i postale mi lijepe.
Kad opet dežurna gundjala
-Što ti je to tako blijedo, pa zelenkasto ?? Nema tople žute boje.
Tandrmoljka mu, setih se ja metiloranža.
Sad sam sigurna da svi ljudi vide različito boje.
Meni paše zelena suknja sa crvenim puloverom. Okolina se zgranjava a ja se branim crveni cvijet na zelenoj travi. Priroda ne griješi ...
Čitam one postove o fotografijama I svi neke normalne problem imaju, samo meni žuto narandjast ... Odoh čeprkati. Ako me nema izbrisala sam slike, postove bivše I buduće, kompjuter, ma cijeli planet, nema ni vas to vidjeti…

- 19:21 - Komentari (57) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2017.

V je za sve kriva...

Lijepo skakućem po blogu, čitam, zabavljam se, uživam, ali mi vrag ne da mira. Hoću platiti neke račune u banci.
Vrijeme šašavo, u stilu obuci majicu i pernatu jaknu ponesi kišobran i suncobran.
Cap ca rap, stignem ja pred tu famoznu banku.
Kad tamo slikica, skini šešir.
Nemam šešir, taj slučaj nisu objasnili.
Druga slikica, skini naočale. Srećom pa su mi oči pokvarene drugačije pa ne nosim naočale. I nemam što skidati.
Treća slikica ne može sa psom u banku. Za ostale životinje ne piše ništa. Mislim se nešto, dobro da ne šetam sa ljubimcem nilskim konjem. Morali bi vrata proširiti.
Pritisni crveno, pa čekaj zeleno.
Ja zapela k'o sivonja, guram neće ... trebalo je vući. Nisam klaustofobična, ali ona sobica mnogo mala, a još se ugurala neka debelica pored mene, vitke od trodnevne dijete. Zaglavismo se. Pritiskuje ona panično gumbić i viče pustite me, pustite me. Ne može zaglavilo se nešto. Nisam se mogla zaglaviti s nekim mister Univerzumom, ali takve sam ti ja sreće.
Završih to sve za sekundu i u glavi već pišem post, ali nemam nešto efektno. I jeste interesantno, ubilo se, što sam ušla na vrata. Obrćem se na izlazu iz banke, gledam što bih još umetnula u post. Ništa ... sve obično, pa dosadno. Ima neki kafić, ali nije to američki film pa da idem sama popiti kavu ... U tom filmu bi sad zaškriplila guma jurećeg auta, maskirani bi me klepio po glavi, a ja, pošto ženske u filmovima uvijek isprebijaju muškiće, ja bih tras bum, oslobodila one sirotane koji gladni čekaju pizzu, sokiće i helikopter s milijunima dolara da im donesu.


Slike nema blage veze sa postom, ali je moja i bilo je u kafiću cveća, ali nije mi bilo do slikanja. Uostalom, često ni komentari nemaju veze sa postomrolleyes
Kako to nije film, a nema ni pjesničke slobode jer nisam pjesnik, tužno, više glupo gledam šta ću sad.
E sad nastupa blogerica V koja nije htjela gatati mi na vrijeme, nego sam prekasno vidjela komentar.
U tom mom kretanju lijevo desno, umjesto da gledam u pod kao seoska snaša, ja ti se popiknem na neku kuglu koja ne da automobilima ući u banku. Nikad nisam vidjela da netko ulazi tako u banku, a možda je to i za tenkove.
I naravno kako nemam krila a ni spretnost mačke, zaplivam nimalo elegantno pravo u onaj kafić, preko nekog ukrasnog cvijeća, stolica, čaša ... Ljudi moji, svi se oko mene sjatili, dižu me, četkaju, pitaju kakvu ću kavicu ... Samo što mi vodu nisu zalili da me povrate, ali nisam bila dovoljno blijeda pa propalo. Izadje i jedan iz nekog čuda od automobila, i udruženim snagama uspješe da me pokupe iz onih porušenih tandrmoljaka.
I gdje će se šeptrlja udariti ??
Naravno, desni dlan, i sad ne mogu ništa raditi ... jer se vidi krv i ni za živu glavu nisam dala da mi to pipaju ... Donijeli neku komovicu, ali nisam bila sigurna je li treba popiti, ili će mi zaliti to po dlanu koji je strašno krvario ... bež ... bež ... za svaki slučaj.
I svega toga, ni posta, ne bi bilo da je V gatala na vrijeme i ja ostala kod kuće.

- 09:01 - Komentari (48) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2017.

Nostalgija...


Još malo zabušavam, pa skidam ovo sa neta…


1.Do kad smiješ bit vani? Do mraka. Nakon toga te mama s prozora zove da dođeš doma. Vrlo često nas je morala doć fizički uklonit iz parkića. Danas mame fizički pokušavaju odlijepit klince s kauča i otjerat ih u park. Pod uvjetom da te iste mame nisu zalijepljene za vlastiti instagram.

2.Ručak je išao u usta, ne na Fejs.

3.Kugla sladoleda nije bila 10 kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija i da bi trebali uzet nešto prirodnije.

4.Paradajz je imao okus po paradajzu.
Jagode po jagodama.
(GMO su bila samo slova)

5.Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi.

6.Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.

7.Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.

8.Kad si se zaprljao vani, to je bio znak da si točno shvatio djetinjstvo.

9.Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to ili znak da si “indigo” ili da trebaš pit tablete protiv djetinjstva, ovisi o tome koliko su ti roditelji otvoreni za bulšit.
( Nisu te vodili psihologu, nego si dobio po turu…sad bi to bilo zlostavljanje I nagrabusio bi roditelj)

10.Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.

11.Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar jer su taman sniženja u zarama.

12.Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.

13.Žene su imale obrve kao detalj na licu. Danas imaju lice kao detalj na obrvama.

14.Riječ fontana je bila asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića.

15.Oko fontana su se skupljali klinci, ne prosvjednici.

16.Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.
( Koliko je propalo, a koliko sam dobila zbog nepostojanja mobitela, pokazala je budućnost)

17.Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.
(Poštar je zvonio dva puta, I nije donosio samo račune)

18.Danas kažemo “koji k me zove, kaj ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”
(Ne dižem slušalicu jer na fixni mogu zvati samo iz marketinga)

19.Ispričavali smo se kad bi sjebali nešto igrom Mir mir mir, nitko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.

20.Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.

21.Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

22.Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
I nisu stajali pod alarmom na blagajni da ih netko ne ukrade.

23.Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. I roditelji su si mogli priuštit da ponekad ostanu bez kusura.

24.Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.

25.U pekari nisi mogao kupit lisnato s nojevim suzama, ali bilo je pereca (probaj danas nać perec).

26.Imali smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na najobičniji bijeli kruh koji je tad bio KRUH, a ne lošija opcija.

27.Nitko nije bio alergičan na gluten.

28.Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.

29.Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.

30.Skupljali smo Polly pocket. Žvakali shock žvake, one kisele, odvratne. Imali gatalice i kihalice.

31.Potpisivali se u bilježnicu prezimenom simpatije, čisto da testiramo kako bi izgledalo.

32.U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon.

33.U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.

34.Internet je bio luksuz koji je mama mogla prekinut jednim dizanjem tefefonske slušalice.

35.Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio ali nema veze. Imaš pjesmu i cijeniš ju više nego što ćeš ikad cijenit torrent albuma koji danas imaš na hardu za 3 minute.

36.Imali smo malo izbora i borili se da slušamo dobre stvari. Danas klinci imaju neograničen izbor i svejedno guglaju Daru Bubamaru.

37.VIVA je vrtila Metallicu. Danas Metallicu vrti haundem na natpisima majica.

38.Nirvana je bila bend, ne pjesma od Rozge.
39.Josip Katalenić je bio samo loš pjevač.
40.Filmovi su se posuđivali u videoteci. Polica s erotskim filmovima je bila jedino mjesto na kojem si mogao vidjet gole sise. Nije bilo pornhuba, klinci su dulje bili klinci.

41.Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.

42.Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala" ni "joj daj opet, žmirila sam" - ak si žmirio na fotki, to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se film "osvijetlio" i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.

43.Na kiosku nisi mogao podignut novac, fotokopirat potvrdu o prebivalištu ili napravit ultrazvuk nožnog palca. Kupovale su se Efekte za kunu, sličke s nogometašima i tončip kartice za govornicu na bubamare i Baltazare.

44.Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.

45.U kino se išlo s 25 kuna - 20 za kartu, 5 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama u kinu. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo potrebe za reklamom MORRRRON jer nitko nije bio MORRRRON. Kokice su bile pakirane u papirnate škarnicle i nisu imale putar na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.

46.Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi. Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.

47.Na kraju kazališnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.

48.Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više.
Ljepše je bilo prije, u doba kad su jagode bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari.

(Možda je bilo bolje, možda I nije, ali već nešto mislim, kako li će tek biti??)

- 08:58 - Komentari (48) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se