AnaM

Svijet oko nas

Postoji realan život i život na internetu.
I jedan i drugi žive, isti ljudi, iste životinje, isti cvjetovi, drveće.
Isto se ponašaju ...
Da li ??
Ovo je planet mora, sunca, zraka, radosti ... planeta dobrote ...
Neki su nesposobni za opstanak, neki glupi, a neki i ne znaju što ih je snašlo.
Dio parka, ostavljen netaknut, za nekoliko godina se ispreplete travama, šibljem, palim drvećem. Postaje neprepoznatljiv. Preživljuju samo najjači ili možda najsebičniji.
Mudrica smokva raširila grane preko marelice koja je poletila cvjetovima ... i prvi vjetar, mraz, udari dobro nestrpljivu marelicu. Smokva čeka neko bolje vrijeme.
Jagoda se zavukla pod stabljike posađenog luka i krumpira. Davi ga svojim izdancima. Tko će preživjeti ??
Pas ljubimac, obučen po posljednjoj modi, nahranjen, pažen, mažen, veselo maše repićem drugu divljaku. Dočekan je na zub, doslovno, i zabezeknuto gleda svoju poderanu odjeću, otetu hranu, krvavo uho.
Maleno pile staro tek jedan dan, napalo brata, i ubilo ga, a onda se kočeperno uputio ka drugome i nije mu dalo da pije vodu.
Čovjek je čovjeku vuk, a možda i nije.
Bježim iz reale u svijet interneta, fejsbuka, twitera, sajtova, svijet pun ljepih, pametnih ljudi, dobronamjernih, koji znaju kako pomoći, ljudi koji ti požele dobro jutro uz cvjetić, šalicu kave, anđelčića i osmijeh, osmijeh, osmijeh ...
I pitam se da li loši ljudi nikad ne idu na internet ??
Postoji li mjesto gdje nije vječita borba za opstanak, surovo obračunavanje sa slabijim, postoji li Utopija.
Na ovoj planeti očito ne ...

Post posvjećen malenom piletu koje nije preživjelo drugi dan života jer... ostavimo to , zar je važan razlog??