AnaM

srijeda, 30.11.2016.

Dobro ili manje dobro??



Sve ima svoju cijenu i zlo i dobro...



Problem nastaje kad je ono za tebe dobro, nekome zlo, i obratno...


- 08:35 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 25.11.2016.

Pravi odabir...


Odabir omiljene hrane često ovisi i od zemljopisne širine ... i duljine...party



Ili, daj što daš...njami



- 09:07 - Komentari (26) - Isprintaj - #

srijeda, 23.11.2016.

Šuška se šuška ...


Molim admina, adminke i ostalu njihovu bližu i dalju familiju, prijatelje i sve tandrmoljke bloga da pročitaju moj post. Ako netko slučajno stavi komentar neću se ljutiti.
Nisam shvatila jedan komentar, pa mi objasniše, šuška se, postovi se plaćaju.
Ne znam kako se šuška po tipkovnici, meni više cvrkuće, ali zastarjeli model (joj da se ne uvrijedi i pokvari).
U čemu je tu problem ??
Normalno je da se sve što radiš plati i svakom prema zasluzi. Većina postova su superiška, a i oni drugi ... trude se. Treba to nagraditi. To su sigurno oni tajni klanovi koji zasjedaju duboko u noć i ujutro dijele peneze ...
To nije sporno.
Drugi je problem mnogo veći.
Eto, Albi mi se žali da ga iskorištavam i da će podići seljačku, to jest bunu koka, ako odmah ne isplatim sve što sam na njemu zaradila. Umirila sam ga govoreći da ću otkriti blogu njegovo porijeklo, pa će buna biti odmah ugušena a on će proći kao što su njegovi preci prošli ...
Sad, ako bi mogla isplata u kunama da se prebaci u evriće, a za Albiju može i u briketima za mačore. Ako inzistirate na kunama, Albi i ja dolazimo, nema problema kad su tolike pare u pitanju, ali koke ne mogu preko granice bez putovnice.


Žiro račun je i dalje isti, pa nam šaljite ne po postu, nego, molim, mjesečno.
Ne mogu svaki dan pisati, ja sam i na drugim sajtovima i fejsbuku aktivna, a i oni izdašno plaćaju ... Živim u svijetu gde je novac važan. Ako zastupate mišljenje da novac nije sreća, slobodno ga se otarasite šaljući ga meni, a vi krenite u život bez kune u džepu, pa kako ko prodje.
Neki na blogu našli prijatelje, neki pisali knjige, a ja ispadoh materjalista, ali ako, baš je slatko.
Nisam neki vunderkind, pa nisam shvatila da li se i komentari plaćaju ??
Molim uredništvo i adminištvo za hitnu obavijest.
Navesti i koliko je po komadu, pa ću ja svakom odgovoriti dva, tri puta kad se nadjem u novčanoj stisci. Podvlačim, naglasite da li su tu uključeni i komentari na drugim blogovima, ili svako naplaćuje samo svoje ?? To je pitanje jako važno, jer u slučaju da nemam ništa od toga što komentiram ostale, komentiraću i druge na svom blogu, a blogeri neka se malo aktiviraju, neka dolaze, čitaju, pišu ... Sve se to ulenilo, mora se podviknuti.
Vita jela zelen bor, šalji kune, evre, kakav je već dogovor ...
Meca Kapitalista


- 07:05 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 22.11.2016.

Budžet ...



Ne znam kako tko, ali kad sam popunjavala neki upitnik ne bi li se opredijelila za školu koja mi najbolje paše, ispade da sam odličan ekonomista. Kako mi to nije bilo simpatiično, odoh gdje odoh.
U zadnje vrijeme, nikako da se izborim sa svojim financijama. Negdje griješim, ali gdje, pitam se sad ??
Što ne odoh na tu ekonomiju, pa da nakrivim kapu i uživam.
Ček '... ček' ... da vidim kako se izvući iz te neugodno-finansiske situacije. Meni uspjelo, pa možda i nekom drugom pomogne. Tko voli, nek ' izvoli.
Stabilnost finasija je lakše postići nego što to na prvi pogled izgleda.


Prvo uzeti kredit kod dvije tri banke na duži i kraći period. Dok stignu rate na onaj duži, uživati s onim kraćim.
Sad kad se ima parica, napravila sam prekrasnu fontanu u vrtu i obasjala je reflektorima. Nitko u bližoj i daljoj okolici nije imao nešto tako lijepo. Čelnik sam u regiji! Trajala je samo jednu sezonu, ali nije mi žao. Kad je bal, nek 'je s' glazbom.
Dok sam se odmarala na moru, a izabrala sam udaljene, popularne, destinacije, koje su me uvijek privlačile, oni krediti se istopili, pa sam preuzela energične mjere. Od susjede sam posudila neku siću, tek dok ne stigne pravi kredit kojim ću čak i vratititi kamate od onog prethodnog sa kraćim rokom ... pa ... Nije bitno, tu su pare biće investicija.
Nevjerojatno, pare stižu sa svih strana, ali uvijek ih nedostaje. Ja sam kriva, hoću da jedem svaki dan, i to tri puta ... Raspikuća.
Ima rješenja.
Okretoh se po stanu. Stanu je pripadao vrt u kome umjesto cvijeća, sadila sam krumpir, kupus, i sve neke neatraktivne biljke. Glupo, sve se to može kupiti u radnji. Prodala sam i sretno odahnula.
Iznajmila sam povoljno i kuhinju, šta će mi, toliko restorana na sve krajeve. Tu sam postupila genijalno, mogu i ja kuhati u tri mjeseca jednom i za to ću platiti tek onako, malo,održavanje, struju, plin, i donijeti namirnice ukućanima, novim vlasnicima, za tri mjeseca.
Kupaonica ?? Gledam kritički. U nju se stalno mora ulagati. Iz bojlera nešto kaplje, ali nafta nije, voda ... I to pirkanju i tuširanje svaki dan, pa pranje rublja, sve same nepotrebnosti. Tko zna je li to uopće zdravo?? Majka priroda dobro zna zašto nam masti kosu, i pušta nokte rasti. Pedikura, manikura, šlus ... nema više. Kupaonicu sam dala bud zašto, čovjek mi učinio uslugu što me riješio te bijede.
Odahnula sam. Krenulo mi, baš, baš. Ne mogu vjerovati koliko mi je dobro. Kad bih imala neku starinu, naslijeđe od dedovine koje generacijama samo kupi prašinu, pa da se rastosiljam i toga, kud bi mi kraj bio ??
Misli, misli, tjeram sebe, mora da imaš još nešto dati, prodaš, investiraš, ili kraće rečeno, izgubiš. Setila sam se, ali…neka to pričeka sledeću otplatu kredita…
Ja riješila finansiske probleme, krv nije voda ...
Ako netko treba savjet, rado ću mu ga dati.
Čudi me da se do sada nitko nije sjetio da tako radi, ali nas genijalaca je malo ...
Meca Genijalac

- 09:50 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2016.

Iskrenost...




Iskrenost je važna osobina.
Cijenimo je kod ljudi i tvrdimo da se ne bi družili s osobama koje to nisu ... Tvrdimo ...sigurni smo u to…
Kako je život sad podijeljen na dva dijela, onaj u reali i onaj virtualni, ta iskrenost dolazi do punog značaja.
Na fejsbuku imam ludu sreću, obožavaju me. Da stavim samo jednu točku i srčeko dobila bih gomilu lajkova, što će reći komplimenata za moje remek djelo. Priznajem, obilno to koristim. Iskreni ljudi, vide odmah o čemu se radi. Što sam starija više se dive mojim osobnim fotografijama, pa sve mislim, da li se prijaviti za Miss Universe, il ' sačekati još koju desetinu godina do punog izražaja ...
U reali i nije tako.

Primijetila sam da nije istina da se cijeni ta iskrenost. Eto prije neku večer, u restoranu, iskreno kažem da nemam novaca za poveći ceh, a one pjesme što sam naručivala da sviraju, sve su bile na recku ... Da ne vjeruješ, konobar nije cijenio moju iskrenost, a nisam mogla ni prati sudje i odraditi, imaju sad strojeve za to. Muzikanti mal 'mi ne razbiše glavu instrumentima. Srećom i oni su samo pjevali, a sintisajzer je zamjenjivao orkestar. Pjevač, muško, nisam mogla mu gurati pare u njedra kao da je pevaljka. Nadao se poslije ... Moju iskrenost je popratio tako bogatim rječnikom, da se nije zaustavio pola sata. Neke riječi nisam ni znala da se tako zgodno mogu upotrijebiti.
Dupli sam vodenjak, što je nezgodno, nemam znak iza koga bih se sakrila, pa mi ta iskrenost dođe kao mana ... Spašavam se zabušavajući odgovor skretanjem na drugu temu... Odgoj je odgoj, bio on dobar ili pogrešan.
Iz svega sam zaključila da sam ja genijalac. Nisam narcis, mali narcisić, možda, ko nije ... Kad ti netko pametan kaže da si glup, ružan, sebičan, ili već neki takav kompliment, smrtno se uvrijediš. Ako ti to kaže budala, smiješ i misliš da je duhovit ...
Znači, postoji iskrenost, ali data je samo budalama ...
Ako si budala, možeš biti iskren koliko god hoćeš ...jer iskrenost je ekstremni sport na koji se samo hrabri odlučuju...



- 20:16 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 15.11.2016.

Osveta...ili ne??

Osvetiti se ili ne ...
Osvetiti se ili ne ?? Lako pitanje, ali odgovor i nije.
Od kad je svijeta i vijeka ljudi su se svetili, tukli, vukli, tandrmoljili ...
Dobrica se nikad neće svetiti. Mirno će pognuti glavu i čekati samo on zna što. Izmedju dobrice i amazonke osvetnice, glasam za ovu drugu.
Kočim se ja, ali kad krv proključa, javi se neki adrnalin sve ode k vragu ...
Eto prije neki dan, ulazim u bus s torbetinom u kojoj je pravo bogatstvo (vraćam se s placa). Pikiram na slobodno mjesto, i već se blaženo smješkam u opuštajućoj budućnosti, preskaćući sve potencinarno zainteresirane.To je već borba prsa u prsa. Nije vam ovo politička fotelja, mislim, i juriš na slobodno mjesto. Tik pred nosom zauzeše mi stolicu. I sad ti meco, smješkaj se miroljubivo. Oči mi se suzile, krv brže zastruji. OSVETA! Propao juriš?? E nećeš.
Kao slučajno ispustih kesu sa crnim grožđem na bijelu košulju, a na glavu mu prosuh prezreli paradajz (bili na sniženju) ... Nažalost samo u mislima ...
Nije da nisam htjela, samo mi ga bilo žao, a činilo mi se da je i jači od mene.
Drugi slučaj je puno drastičniji.
Ne znam da li vas je netko otpilio, ili tko zna kako se to moderno kaže. To je ono kad si u nekog zaljubljen, a on te šutne ne trepnuvši. E, to mu neće proći kod mene. Zapamtiće me dok je živ. Mene je našao ... on ... I smislim strašno nešto da mu uradim.
Ima jedan prašak u apoteci, plavi. Iznimno je lagan, od njega se prave neke kapi za bebe ... Stavit ću bočicu tog praha u džep i kad onaj tip naidje bacit ću na njega. Samo da dodam, prašak leti, lijepi se i jako se teško opere ... Nosila sam taj prašak dvije tri godine, ali onaj nikako da naiđe. Osjetio me, pa bježi. Uaaa kukavica…ali ni ja ne odustajem.
Sve je neslavno završilo, skoro me uhapsiše.
Elem, drmusam se u prepunom busu dremajući iz noćne smjene.


Osjetih neki blagi dodir, što bi pjesnici rekli, tek titraj probudjenog jesenjeg lista na vjetru snova ... Trenutak možda iz mašte, sunčev zrak na plavom nebu ... i već ti pjesnički tandrmoljci ...
Tras bum, neko lupi pljusku nekome, nasta kaos u busu, vika, lopovi, džeparoši ... Majstore, vozi, stani, otvaraj, ne otvaraj vrata ... Oni proljetni pupoljci pretvoriše se u ružin trn, nešto me bocnu, tresnu i rasani ...
Odjednom kaos se pretvori u muklu tišinu.
Kao na usporenom filmu vidim ljude koji podižu ruke, zaklanjaju oči, lice, sve postaje plavičasto ... Mora da su nas napali Marsijanci i pretvaraju nas u maglu ...
Nisu Marsijanci, onaj lopov ukrao torbicu u kojoj je bila epruveta s prahom ... mislio valjda da je droga, pa otvorio, kihnuo ...Prah, kao prah lakši od zraka, poletio u slobodu, šireći se na sve strane. Ljudi se upaničili, a ja urlam ... lijek za bebe ... lijek za bebe ... nije opasno. Zaustavi se autobus ... plavi ljudi počeše izlaziti, a oni na stanici bježati ... Nikad nisam volila tu plavu boju ... nije mi sretna.
Završi se sve kako završiti, a ja ima sada da se svetim žestoko, do bola, vidjet će taj, vidjet...
Samo kako ?? Mora biti učinkovito i žestoko.
Ha ... znam, na blogu.
Zapamtiće me svi.
Ima da napišem post da se sve puši ... I komentar ... e, i to ću napisati, ili ne. Neće vidjeti komentar od mene, pa neka pati ...
To je najveća kazna.
I sve ću ih blokirati, samo da se prvo registriraju na blog.hr.
Promijenitiću nik, pozadinu, prednjicu, sve, da se ne dosete odmah. Samo ću ostavim mali trag da vide tko je
Meca Osvetnik

- 10:37 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2016.

Praznovjerje...


Živimo u dvadeset i nekom stoljeću, a ponašamo se kao da smo u mračnom dobu viteza, trubadura, D’Artanjana i bijelih konja i tako to ... kuge i kolere.
Sram nas bilo.
Ne mogu shvatiti kako netko po cijeli dan bulji u mobitel, onaj pametni, a kad naidje na ljestve, lojtre, ili već kako se gdje zovu, misli katastrofa je proći ispod njih, i zaobidje. Koje prazovjerje ... Internet mu je bliži od bilo kakve reale, osim ako to nije petak trinesti i asocijacija na sjekiru.
Dobro, priznajem, vještice postoje, ali ne moramo ih zato spaljivati javno ... može se lijepo začarati ili prebaciti na službu gdje bi bile korisne. Zamišljam ih na šalteru za tužbe i reklamacije. Učinkovito udare gnjavatora štapićem i pretvore ga u žabu, a žablji bataci su na cijeni ... Riješila bi se i nezaposlenost, i loša zdravstvena služba, a i pitanje gladi bi bilo zanemarivo ...
Za sliku potkovice, rekoše mi da ju pogrešno držim, iscuriće mi sreća… Dobro je, gde ima tu i curi…


Ja sam moderna žena, ne vjerujem u to gledanje u karte, loto, ne prevrćem šalicu za kavu, sem kad nije nešto baš važno.
Ne kuckam u drvo, jer manje više, sve je plastika, pa bi možda bilo i gore.
Naravno, kao svaka pametna ženska, dobro pazim kako prelazim ulicu da me nešto ne pogazi. Realna sam, prelazak ulice je avantura sve veća. Ne moraš ići u Afriku da sretneš krokodila ili zmijetine od tri metara ... Mnogi ljubimci su porasli, pa ih vlasnici izbace iz kuće. Kad je to maca, kuca, sažališ se, zoveš zaštitatre životinja, i riješen problem, ali kad su u pitanju reptili, bolje paziti. Zato ja dobro pogledam zadnje brojeve kola izmedju kojih prolazim, podijeliti zbroj sa dva, i ako je veći od tri, čeka me sreća. Jednom me je neki prostak skoro zgazio, ali zbroj zadnjeg broja njegovog i susjednog auta, bio je jedan ... užas. Dobro da sam ostala živa.


Crna mačka kad predje nekome put je nesreća.
Točno, Albi doveo neku macu, crnu kao noć, na večeru. Za njima došao neki ogroman mačor, isprebijao Albija, a macu odveo. Tulio je što od bola, što od tuge cijelu noć, pa su mu se pridružili i susjedi da dam sirotom mačku jesti, da mogu zaspati. Nesreća, crna maca ...
Strašno kako ljudi mogu uopće vjerovati u tako nešto.Balkan je ovo, ali ipak srednji vijek je daleko, Turci su davno otišli, iako se pomalo vraćaju u serijama ... Možda i to ima utjecaj…ko zna…
Gotovo, neću više o tom primitivizmu da pišem, ni misliti.
Pu ... pu ... pu, da pljunem tri puta da ne pokvarim, možda bude više od tri komentara ....

- 12:32 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2016.

Zvrc...zvrc...

Zvrrrrrrrrrr ..
Zvrrrr ... zvrc ... trc tralalalala ...
Očito negdje zvoni.
Popela sam se na stolicu prababe koja glumi penjajući rekvizit, jer kako sam se strmeknula proljetos pazim duplo ... Čekam da prestane… neće…
Na vratima nije, nije ni interfon ... hladnjak zna se proderati kad mu je pretoplo, nije ni on ... Oni mališani što urlaju kao kokoši kad snesu jaja (mikrovalna) nisu uključeni u život. Ostali su samo gnjavatori ... telefoni, internet veza ... Kako ne idem s tim čudesima okačenim o vrat obilježena kao kriminalac nanogicom, trženje ...
Jurim na mobitel ... jedva ga pronadjoh ...
Ono se dere i dalje. Znači fiksni, na njega se javlja samo prijateljica koja nema mobitel (sretna žena) i ponuđivača. Biće ponuđivač vjetra i magle ...



Molim ??
-Biljana ovdje, ja ...
Prekidoh je: Biljana platno beljaše, na ohridski ... i tu podignem glas u neslućene visine. Proderem se žestoko. Samo da napomenem kad je Bog dijelio sluh, bila sam na drugom kraju. Dotična Biljana pokuša me zaustaviti, ali otslušala je do kraja, bar onoliko koliko sam znala stihova, ali za svaki slučaj pjevala sam dva tri puta.
-Ako odgovorite na pitanje koliko čovjek treba spavati dnevno, dobit ćete nagradu.
Korektno mi pomaže (ako sam medju onima glupavima) 6, 8, ili 10 sati??
To je lako, kažem ja, ali da vam objasnim. Tu ja razvijem svoju teoriju o spavanju, bebe, odraslog, rudara, dotakoh i političare, pa predjoh na kampanje i izbore ... Jedva me ona zaustavi.
-Dobili ste večeru, vikend na Kopaoniku i ...
-Aha, kažem sad ja njoj, vikend u jesen na planini ... Što si vi zamišljate, inzistiram da to bude za Božično- novogodišnje praznike i da bude tri dana.
Što se tiče večere, ja imam specijalni režim prehrane, navečer volim svježe pečenje, praseće, janjetina ne dolazi u obzir, jedino ako je planinska ili s otoka ... Za predjelo vidi na blog .hr kod Dražena, a za kolače kod Gurmanke ... Može i malo ribe, ali svježe i na gradele, one iz pećnice, ne dolaze u obzir ... Salate ...
I tu ona prekide vezu.
Ne znam što joj bi, a baš sam htjela da joj objasnim da neću krastavčiće, nego ajvar, ali samo od paprike ... i ...
Zovu li vas?? Mene su izgleda stavili na crnu listu ...

- 10:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.11.2016.

Zlobne stvari ...


Kuća bi trebala biti oaza mira i spokoja ... trebala, ali ona je više oaza gnjavaže. Stalno nešto moraš pospremati, tresti, mesti i raditi svaki dan stotinu istih stvari. Sve što si sredio volšebno nestane preko noći, pa ponovno u rat s kućnim tandrmoljcima. No to se da podnijeti, ali ...
U svakom stanu postoje dvije tri zlobne stvari. Kod mene sam jednu eliminirala, jednostavno sam je šutnula u ormar, stavila na nju spakovanu vansezonsku garderobu, zaključala ogromnim ključem, koji sam sakrila od same sebe, a na vrata plakara stavila fotelju koju ne mogu tri čovjeka pomaknuti.
Neću znati za postojanje te zlobnice ... .vage.
Kako se samo stenje kad joj prilazim ...


Druga stvar je mnogo ozbiljnija jer se nekontrolirano razmnožava. Izvire iz torbica, ladica, ugurala se pored slika na zidu, a jedan zid u hodniku je potpuno prekrila. Ne možeš izaći iz kuće da te ne odmjeri, jer se jedan primjerak natrndečio pored izlaznih vrata ... i to poveći primjerak.
Pogadjate, to je ogledalo.
Nikad nismo bili preveliki prijatelji. Nepogrešivo je otkrivalo sve moje tajne. Kako samo zna da gvirne gdje ne treba. Namrštim se, ali i ono bezobrazno, namršti se na mene. Pokušavala sam ogledalo smiješkom udobrovoljiti, kiselo uzvraća. Neugodno je kad se previše našminkam, kad mi nije dobra frizura, a o pocepanoj čarapi i da ne govorim. Umjesto da se pravi diskretno, i kao ne primjećuje, ogledalo samo što ne zasvira fanfare ... Sretno što je pronašlo neku grešku.
Lijepo vidim u sebi, vedru, nasmijanu curicu koja skakuće po sobici i cvrkuće kao ptičica.


Ne znam što ima protiv mene, ali me pokazuje sasvim drugačijom. 5kg što dodaje, njemu ništa, a počeo je i više dodavati ... Očito je da sam mu se zamjerila.
Posebno je zlobno neko venecijansko ogledalo. Pokaže svaku i najmanju boricu, krinoline i maske ne…a o nekom Kazanovi koji mi se zanosno klanja, nema ni govora.
Ima jedno simpatično ogledalce koje je bilo na nekom tavanu ili podrumu, pa se malo promenilo, zamutilo. Sigurno se boji da ga ne vratim tamo. To ogledalce pokazuje puno bolju sliku, malo mutnu, malo izrezuckanu, ali simpatičnu.
Kad razmislim, ogledalima nešto fali ... pogrešno su i napravljena, pokazuju da radim lijevom rukom,dešnjak sam, a kad nešto napiše to su čudna slova, jedva se odgonetne šta pišu.
U tome je znači stvar, ogledalo ne zna pokazivati kako jeste, nego kako se njemu sviđa ...
Nije meca debeliškast,ugodno popunjen,pikantan, nego baš manekenski, da ne kažem anoreksični tip.

- 20:52 - Komentari (41) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2016.

Jesen...


Zahladilo, pa kavana tuguje ...


Stolice i klupe čekaju neko toplije vrijeme.


Jedini gost je motocikl, a i on ništa ne naručuje. Sigurno mu se kava ne pije ...


- 08:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 02.11.2016.

Velika razmišljanja...


Malenom sam se dopala,
i namignuo mi je pobjegavši od gazde.
Pitala sam ga.



1.Da li ti je takva rasa ??
2. Voliš li pojesti malo više ??
3. Loše odabran frizer ??
Odgovorio je av ... av ... pa opet av av ... i na kraju namignuvši otšao, na užas svog gospodara, za nekim ogromni labradorom.
Sad tek ne znam zašto je tako debeliškast i sladak ...

- 08:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se