AnaM

četvrtak, 27.10.2016.

Sajam knjiga...


Zove mene prije neki dan "moj" urednik
-Danima te tražim, ne mogu te dobiti.
-Ha, što si ti zamišljaš, da me je lako dobiti ??
Zbuni se čovjek, i objasni da me zove zbog sajma knjiga, da donesem svoju Grešku, mislio je na knjigu, ispostavilo se.
Lijepo mu kažem da sam objavila što sam objavila, i to prije toliko godina. I to ne bih objavila da nisam bila bijesna na nekog tipusa, koji mi je stao na žulj. Šamar mu nisam mogla dati, ne bi primijetio u ovom svakodnevnom šamaranju života. Smislila sam mu dati glavnu ulogu u knjizi, nabacila mu sidu, i lijepo ga otpremila na onaj svijet. Poslije čujem u reali, da se uvrijedio, i da nije to očekivao od mene. Što je mislio, da ću ga ubiti i sjediti u zatvoru ?? Napisao mi na blogu loš komentar i mislio da to može proći tek tako.


Navalio urednik, donesi, pa donesi.
Uvijek me je odlikovala naivnost, ili bolje reći glupost, te poverovah da poslije toliko godina, netko uvidio moju književnu genijalnosti i sad će me natandrmoljiti u halu na počasno mjesto. Naravno, polaskana (ženskicama samo laskaj, sve ćeš uspjeti) predam nekoliko primjeraka knjige.
Uspostavilo se da moram odnijeti uz knjigu i novce, jer se mjesto plaća. To mi se već manje svidjelo.
Poče sajam, i sad meca znatiželjko, da gvirne. Prodjoh naselje, jedno drugo, to jest halu, jednu drugu, treću, i na kraju na samom izlazu sjedi pobjedonosno moja knjiga u nekom kiosku kao za hrenovke. Da sam razočarana bila, jesam. Tješili me da onima koji ulaze odozada, biću prva. I to mi se nije baš nešto dopalo ...
Dosta je bilo ljudi, sve sam književnik do književnika. Kupaca je bilo manje, i da književnici nisu morali kupovati ulaznice, ne znam da li bi bilo publike.
Kad se najmanje nadaš, tras-bum ...
Zove opet onaj moj, urednik.
Hitno donijeti još stotinjak knjiga. Navalio narod kao na pljeskavice, koje se baš tu blizu prodaju. Mora da su im nestale salvete, mislim ja, pa da kupe neku knjigu da obrišu ruke. Uspostavilo se da onaj moj antijunak iz knjige postao jako popularan jer na TV reklamiraju AIDS, mislim ne reklamiraju, nego kako se zaštititi. Kad se nešto objavi na TV, pa bilo i naopako, svi pojure kupiti. Reklama je čudo. I odoše sve knjige što bi rekli dok trepneš.


Sad znam o čemu treba pisati da budeš zapažen.
Nikako o sretnoj obitelji, vjernoj ljubavi, idiličnom životu.
To je totalno aut, i nikome se ne dopada. Najbolje pisati o zlostavljanju, djece, maca, kuca, drveća i svega što je živo i neživo…
Nije loše umiješati dvije tri nacije, podijeliti im pištolje, bombe, tajne napitke, sexi žensku kojoj opišeš i crijeva kako rade, pa sve to zamumuljiti zakukuljiti u priču u stilu španjolske serije, neshvaćen u djetinjstvu, društvu, podzemlju i nadzemlju, politički dotjerano s dvije tri stranke koje jure bankare dijamante, i šifrirane poruke.
Obavezno nagovestiti da se radi o istinitom dogadjaju, ma pisali i o dolasku svemiraca, i da samo pravi poznavaoc može prepoznati o kome se radi.
Malo njih tome može odoliti.
To ima da bude bum na sljedećem sajmu, garant.

- 13:22 - Komentari (51) - Isprintaj - #

utorak, 18.10.2016.

Jedno jaje...


Postoje ljudi koji odlično kuhaju, i ona druga vrsta.
Ne znam kako se to odredjuje i svrstava, ali ja pripadam drugoj skupini. Sa strahopoštovanjem čitam recepte blogera koji iz one brašnovite gomile raznih sastojka, ili kupusa svih mogućih i nemogućih vrsta, naprave nešto što ti nabacuje kilažu, ali ne možeš stati jesti.
Trebalo je spremiti nešto slatko.Lako ja to zabrljam, umutim desetak jaja, maslac, orasi, čokolada, prste polizati.
Avaj.
Matori pijetao istjerao mlade konkurente, pa se zgranuo na navalu kokica. On starije pristojne, bježe od njega, pa kao slučajno malo zaostanu. Mlade, su lošeg odgoja, ili pune hormona pa nemaju vremena za to igranje, nasrću na njega, i sirotan se sakrije pod smokvu.Ofucao se, i kukuriče tek reda radi, ali mladim pijetlovima još uterava strah u kosti.Okreni obrni, dok se oni predomišljaju mogu li ili ne, ostadosmo bez jaja.


Jaja, neću kupovati, sram me je. Boc, boc, Google. Ima, torta sa jednim jajetom. Nisam od onih kojima je u kuhinji vaga na počasnom mjestu, pa onako otprilike ... I napravi se nešto, ispeče se, ali ... Poče namigivati, i praviti smajlove, pucati. Panično tražim pomoć da se isječe za filovanje ... To se skroz rasturi, više kao neki mljeveni keks došlo ... Što ću, u filu je spas, ali on sve negdje bježi, očito mu se ne svidja torta kao haljinica.
Šlag je zadnja nada. Natrpam onako solidnu količinu, sve nabijem na gomilu ...

Problem je bio s rezanjem torte na komade ... ali pojedoše sve ...
Molim one kojima se torte zovu nekako bombasto i uvijek ispadnu dobro da ne čitaju.


Ako su pročitali da se ne smiju.
Ako se smiju, neka se raduju.
Ako se raduju, shvatili su, život je lijep, ne može nas naljutiti ni loš izgled ako je okus dobar ...

- 10:35 - Komentari (45) - Isprintaj - #

srijeda, 12.10.2016.

Autobiografija...

Autobiografija ...
Jesen stiže i vratih se u civilizaciju. Naravno, odmah na kavicu provjeriti da mi nije nešto promaklo za vrijeme leta.
Dobro dodje konobar sa kavicom, pa dok je podijelio, neko capuciner, neko dugi, neko kratki (osobno više volim dugi, ali neki put neugodno mi priznati, naročito u mješovitom društvu), neko sa mlijekom neko bez mlijeka, neko bez kave, neko bez glave, samo mineralnu. Onom sirotanu se sigurno smučilo. Imam dojam da su sve kavice iste, ali ...
I da sam propustila, jesam.
-Meco, što si ti ove godine spremila za Sajam knjiga ??
-Ništa, nisam ni zimnicu spremila ove godine.
-Ništa ??
-Ništa.
Zabezeknuto su me gledale. Da li je to moguće ?? Brzo shvatih da ako hoću društvo, moram reći da je knjiga napisana, ali štamparija kasni. I poslije vidim, svi nešto napisali, kasirica u supermarketu "Jedan dan sa pobesnelim ruljom", mesar "Oda kralju noža na svinjokolju", Vozač tramvaja "Šinama u neizvjesnost". Svi su nešto napisali. Što ću sad ??
Kod kuće sedam za kompjuter, uzimam olovku i papir za inspiracije koje naviru brže od mog kuckanja. Hm ... o čemu pisati?? Pjesnik sam sjesti pa plakati. Pokušala sam, nije da nisam. Napisala sam prozu, samo u kratkim redovima. Odmah su me pročitali. Oni pristojniji su rekli da su stihovi dobri, ali nitko nije rekao odlični, jasna mi situacija. Nisam ja za te romantične gluposti, uvrijedim se i odem, a ako ima nesreću da me sretne, kao slučajno ga nagazim svom težinom (u zadnje vrijeme je to veća osveta nego pisati srceparajuće sonete)
Znam, pisaću autobiografiju.


To jest, pisaću o mom prvom autu fićkanu. Što je to autić bio, a doživljaja koliko hoćeš. Kao mlad vozač s novim autićem krenem prvi put u Austriju. Jurim ja 60, pa i 70km na sat, kosa vijori od brzine, vjetar fijuče, trese se i auto, bome i ja, ali neka. Svi mi mašu, pa pritisnem gas do daske, 75km.Mislim, zgodna sam vidi se, svi mi se smješkaju i pokazuju nešto rukom. Poslije mi rekli da je to autostrada i da sam išla po najbržoj liniji. Bila sam ponosna na fićkana ... Ostali su rekli da sam imala više sreće nego pameti.
Kad smo malo ostarili, i kad je fića počeo poboljevati te ide kod svog dr Mehaničara, savjetovali su mi da uvijek imam krumpir i hulahopke u autu. Kad se nešto, ne znam što pokvari, zamijeni ga čarapa, a kad nešto nema neku struju, ili već neki tandrmoljak u autu, stavi se krumpir ... negde.U praksi krumpir mi nije pomogao, a one čarape mnogo bolje djeluju ako je preko njih ultra kratki minica, i bespomoćno lice.
Završim roman eksplozivno, to jest, jureći kroz Dolinu jorgovana i diveći se prekrasnim, mirisnim cvjetovima, zabode se Fićko u kamion, nije veliki, onako 2 tone cirka. Fići ode cijela lijeva strana, kamionac ode u Ibar, a ja kupim poslije bolovanja drugog fiću. Uh… sad sam kao oni pisci koji na kraju knjige ubiju sve koji su im se u reali zamjerili, a baš sam fićkana volila.
Gotovo, knjiga napisana ... Sad mogu komotno pogledati ljudima u oči, a ne sramiti se i na Sajmu izigravati nepismenjaka. Ranije mi je bio problem plasman knjiga. Lakoj napisati, ali prodaj ako možeš. Načvrkala sam neku knjigu, bila čak i pohvaljena, kao za neke nagrade predložena ... ništa nije dobila. Dijelilo je neko društvo narkomanima, koji baš nešto i nisu neki čitaoci.
Sad sam taj problem riješila. Kad krenem u posjetu, umjesto cvijeća, ja knjigu. Kad se netko ženi, knjiga, krštenje, rođendan, knjiga. Nešto me u zadnje vrijeme ne zovu, mora da su pročitali knjige, jer su neki dobili i po dvije tri. Krajnje je vrijeme bilo da napišem autobiografiju, to jest, auto-bio-grafija, ili s autom proučavati geografiju.
Ko piše sretno mu bilo, a ko ne piše, ne znam što čeka??

- 13:06 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.10.2016.

Kontracepcija...


Za ili protiv pobačaja ??
U principu sam za dobru kontracepciju. Muški ili ženski, nije bitno, sigurnost je sigurnost, a svako dijete neka dodje željeno na svijet, ma što tko o tome mislio.
Sad važno je izabrati dobar način zaštite, jer svaki ima pored prednosti i mana.
Hm ... da vidimo što se nudi.
Muški nisu oduševljeni onim šeširićima koje treba koristiti u trenutku kad se najmnje o tome misli. I kupiti, te odabrati, je problem, jer ih ima milijun. Te za jaču sigurnost (ko li traži tad nesigurnost?), te za veći ugođaj, te da njoj bude ljepše (a što samo njoj?), te da njemu bude duže (kraće nitko ne traži, ne znam zašto), te razno razni ukusi (to za vegetarijance vjerojatno da naprave voćnu salatu prije odnosa), glatki, grbavi, raznih boja tu nema rasiszma ... Često dodje i do pogreške. Jednom sam na dežurstvu prodavala vlažne maramice koje su bile isto zapakirane, a netko promiješao kutije. U vrelini zanosa, muškić me je sigurno spomenuo, kad je jedina kontracepcija bilo brisanje vlažnog čela. Na moju sreću, niko me nije zvao za kumu.
Neke ženskice si ugrade žice unutra, ali muškima to zna biti degutantno ... boje se da se oni ne nabodu.Vole rizik više, naročito tudji.
Ima i tableta koje su jako zgodne ako nekom hoćeš podvaliti. Jednostavno, ženskica kaže da pije tablete, ali on je tako velika muškarčina da je ipak napravio bebence. Na tu foru većina mužjaka pada.
Ima još kojekakvih tandrmoljaka za te situacije, male, ali slatke.


Nekad su pričale ženske da je najbolji Aspirin ako se stavi medju koljena i čvrsto drži. Sadašnji muškići se snadju lako, jednostavno kažu
-Što ti imaš lijepe nogice, svaka bi ti pozavidjela. Samo šteta što imaš tu fleku na koljenu
Nema te koja zgranuto neće pogledati kakva je mrlja.
Sve ide i tako i onako, i poslije si ili loš vjernik, ili mama neželjenoj bebi, ali jedna kontracepcija je sigurna.
Ne može promašiti.
Čula sam je od prijateljice.Važno je obući se na pravi način. Zabranjeno je čipkano rublje, u bojama, crno, ni slučajno. Tange dolaze u obzir, ali je bolje uzeti one muške bokserice, pa preko njih navući bakine "gaćice" do koljena s lastišom na nogavici. Preko svega hulahopke, prvo tanke, poželjno one kojima je petlja pošla, pa da se ne bace. Na to navući kratke vunene sokne zbog bolje cirkulacije. Naravno pidžama na cvjetiće je obavezna. Izbjegavati mustru leptirića, da ne izazove leptiriće u želucu, jer onda sve pada u vodu, a ono što treba pasti, ne pada ...
Sve u svemu, znanstvenici se žale da je sve manje sexa, sigurno zakašnjelo djelovanje broma koji su u Prvom svjetskom ratu davali vojnicima, pa sad se odrazilo na potomke. Zato dobro razmislite, da li vam treba netko od ovih sretstava, ili ne ...

- 11:13 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 04.10.2016.

Dobro ili zlo...

- 21:27 - Komentari (23) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se