AnaM

srijeda, 30.03.2016.

Meca Narcis...


Negdje davno, davno, čak u grčkoj mitologiji, prelijepi mladić je odbio ljubav nimfe Eho. Boginja ga je kaznila i naginjući se nad bistru vodu, ugledao je svoj lik u koga se zaljubio ...
Pokušao je poljubiti voljene usne, voda se zamutila, pokušao je pomilovati prekrasan lik, dodirom je nestao.
Lutao je pokušavajući se pronaći, (kao što je mene tražio pjevač u Skadarliji) Volio je sebe više od bilo koga na svijetu, znao je da je savršen, i da takvog nema. I tako sve do svoje smrti kad mu se tijelo prevorilo i prelijepi cvijet, narcis.
Siroti narcis.
Šteta što nije još malo poživio, bar do današnjih dana, do pronalaska tog čuvenog selfija i interneta. Zabezeknuo bi se koliko ima sledbenika. Ja pa ja, hvala netu.


Računam da sam fina, skromna osoba, svjesna svojih vrijednosti, ali i mana ... mora da imam mane, zar ne ?? Ja ih ne vidim, ali mora da je nešto sitno.
I pogledam jučer moj profil na fejsbuku.
Skromnost je vrlina, možda i glupost, ali one slike ... meca tamo, meca vamo, meca se smješka, meca kuha, meca se odmara, meca ima goste, meca ... mijenja se meca kroz padeže ...
Auuuuuuu ... koji narcis ijao meco, pa zar stvarno misliš da si tako zgodna, pametna, vrijedna ??
Misli, očito. Kad joj netko nešto nakači na taj fejs, meca strogo gleda, i brzo to briše da ne zasjeni svoju veliku pamet, ljepotu, i slične tandrmolje.
Objavili neke moje slike na sajtu grupe anonimaca, članak u novinama, i kao glavno, ja na naslovnici ili fotoblogu. Ljudi moji, svima sam javila, samo što nisam ljepila oglase po banderama.
Kad su nekoliko puta pročitali moje velikoumne čvrke na radio Beogradu, očekivala sam da i vrapci o tome pjevaju. Mogao je bar onaj što stanuje u mojoj roletni i hranim ga.

Uvijek sam pjevala kao slavuju iz bare, ali zahvaljujući tehnici, a biće i piću koje konzumira moja okolina, predložiše me da se prijavim za neki natječaj u pjevanju na TV. Možda i pobijedim, samo da nadjem garderobu koju treba skinuti efektno. Mali je problem što se bojim doktora, pa mi usta, jagodice srednje žalosne, ali oni drugi dijelovi ne traže silikone ... imaju prirodne, što je veliki adut.


Sad bi netko rekao da sam narcis i da se precenjujem, da se ne vidim onakva kakva jesam, ali griješi. Lajka koliko hoćeš, svi se dive, one negativne izbrišem, vjerojatno su greška ...
Selfi ne radim, prekratke mi ruke, pa se vidi sve što ne valja. Našla sam žrtvu koja me vidi lijepu, a i napravi jedno stotinjak slika, pa se omakne i dobra. Nije lako biti manekenka, uvuci glavu, ne trbuh, uvuci izvuci, gledaj zavodljivo, ne blesavo, zavodljivo (kako mu to bijaše) digni ruku, i drugu, digni nogu, i drugu ... tras bum ... što to radiš ... pa reče da ću tako dobro ispasti ...
Kad pomislim da nema interneta možda bih imala kompleks inferiornosti, ali ovo ogledalo mi je pokazalo, bravo narcis meco ... slavna si, popularna, da te nema morali bi te izmisliti.
Bez lažne skromnosti, ali i slavni blog hr. Ima samo jednog, jedinog, neponovljivog mecu.
Sad na posao dragi, lijepi, predivni i prekrasni blogeri, komentar za naj naj naj Narcis Mecu, izuzetak u sferi realnog i virtuelnog svijeta.

- 09:53 - Komentari (19) - Isprintaj - #

utorak, 29.03.2016.

Napustila me je... Sinki priča

Počela je da dolazi kod mene u kasno proljeće.
Prvo poneki dan, a kasnije, sve više i više. Nisam ni primijetila da kako ljeto odmiče, sve češće mislim na nju. Otišla sam na more, jednom, drugi put, naljutila se.
Htjela sam da je odbacim, da je valjala ne bi se tako ponašala.
Došla je jesan. Od rane zore sam trčkarala oko nje. Mislila sam kako je privučem. Došla je.
Intezivno smo se družile.
Mislila sm da mi ne treba, da pretjerujem, ali potsvesno, znala sam da ne mogu nadjem drugu. Nisam htjela drugu, željela sam samo nju. Hoću da bude samo moja, neću zamjene.
Mogla sam joj naći zamjenu, lakše i jednostavnje, ali... Mora da je to neki atavizam u meni, hoću pravo, prirodno, neobojeno, bez dodataka koji garantuju izgled i trajnost.
Kad je jesan zavšila, odahnula sam
Tu je.
Doselila se kod mene. Dala sam joj sobu sa terasom.
Bunila se da je to najtoplija soba u stanu. Radijator je bio na zidu od kupaonice, drugi na zidu od kuhinje. Obje smo grdile arhitektu, ali što je tu je. Otvorila sam prozor, pa neka se luftira.
Ne znam što se počelo dogadja.
Neprimjetno je odlazila, malo po malo.
Nestajala je. Njezina sobica postaje sve veća.


Volim naša večernja druženja kad sjednem u fotelju, podignem noge na kauč, nešto grickam i čitam ili gledam TV.
Tu sam je izgleda i izgubila .... nekako je utanjila, sve manje je zimnice koju sam kao vjeverica skupljala ...

Ona utanjila, a ja postala dupla…

Oznake: Sinki priča kredit, zimnica

- 13:18 - Komentari (11) - Isprintaj - #

petak, 25.03.2016.

Nadji me...


Iz Beograda ...

Volim navečer izaći u neki restoran na večeru, ispričati se s prijateljima i provesti ugodnu večer uz laganu glazbu.
Prepuno kafića, splavova, restorana na sve strane. Samo treba odabrati pravi.


Nekad sam izlazila u one jeftinije, gdje su se skupljali mladi. Znalo se, dečko ima novaca za deset ćevapa i eventualno pivu. Zajedno bi bockali roštilj, ljubili se s čašom da što duže potraje, a kad bi cura rekla da neće luk, pola bi ispita položila. Drugi dio je bio kad priđu oni s košarom ruža i nude. Mladić bi pogledao, ponudio da kupi cijelu košaricu, ili bar jedan cvijet, a cura bi rekla ne, šteta je, uvenuće. On bi odahnuo, jer za taj cvijet nije imao novaca, a ne bi to priznao ni da ga na komade seku. Srkutao bi pivu, držali se za ruke i slušali glazbu.
Onda je došlo neko vrijeme kad smo samo gledali lijevu stranu jelovnika, odabrali hranu koja nam se dopada i slušali neku brzu glazbu ...
Potom smo gledali desnu stranu jelovnika, i često naručili samo piće, glazbu nismo ni primjećivali
Sad je drugačije, izlazi se rjeđe, obično se vode prijatelji koji su doputovali, u Skadarliju.
Odabereš jedan restoran, manje više, svi su isti, naručiš jelo i sad bi ti pričao ...
Šipak.
Dolazi glazba. Idu od stola do stola i svako naruči po pjesmu. Kad se počnu približavati mom stolu, panika. Što naručiti ?? Nema neke normalne pjesme gdje su svi sretni, zadovoljni, pričaju i raduju se životu. Ne pjesme su obavezno neke tugovanke, on pati, ona umire bez ljubavi, otišli tamo, vamo, pa ih nema. Sve same strave ... I ako im je tako teško što ne sjede u kući i tuguju nego se deru po kafanama ??


Pokušala sam iskreno naručiti što mi se dopada
-Tri ptičice iz gore, molim ...
-Ne može, mora romansa.
Prevarih se ja, naručim Zlatan prsten, lijepa pjesma. Kad počeše cijela me kafana gleda sažaljivo, jer taj otišao, a ja ga kao neka budala čekam.
Okrenem ja na M Kovača, Na tvojoj ruci prsten
-Što si navalila s tim prstenjem, muva me Glavnokomandujući, jer sad njega gledaju sažaljivo.
Okrenem na: Samo jednom se ljubi da svima udovoljijm, kad oni znaju samo DJakšića
Znaj da je varka da se samo jednom ljubi,
jer kad razum se budi prava ljubav je tu.
Muka me uhvatila.
Srećom neko mahnu evrićima i prekidoše moje preznojavanje.



Pojedosmo, popismo, kad ide druga tura pjevanja.
E, nećeš, mislim se ja. Tražim evriće od Glavnokomandujućeg, ali tako da vidi glazba, i oni preskočiš jedan sto, pa kod mene.
-Što ćemo za vas ... smješka se onaj s violinom. Ja se najsladje osmjehnuh, a cijela kafana bulji u mene otkriće tajne moje duše, prošlosti i još poneki tandrmoljak.
-Nađite me ...
Tražio me pola sata, i nije me našao.
Kako da me nadje, kad ni ja ne mogu da se snadjem u tim mnogobrojnim tugovankama za prošlošću.
Ma ja tugujem kad vidim kako živim i kakva me budućnost čeka, ali nema takva pjesma ...


Pozdrav svima iz grada na Savi i Dunavu i SRETAN USKRS!!

- 11:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

četvrtak, 24.03.2016.

Priča broj 3.

Bolnički krevet

Možda se dogodilo, a možda i nije… a moglo je…

Ležao je mirno, skoro nepokretno na krevetu.
Žedan, nije se usdudio pokrenuti i dohvatiti čašu. Rekli su mu 24 sata apsolutno mirovanje, inače prijeti paraliza.
Misli su jurile njegovim nepomičnim tijelom.
Doputovao je izmalog mjesta studirati u gradu na moru. Zavolio je djevojku, imali su toliko planova, želja, radosti života. Onda je došla bolest. Kao grom iz vedra neba, samo je pao i hitna operacije. Možda će se oporaviti potpuno, a možda će ostati paraliziran. Nikome nije rekao za operaciju. Njegovi su bili daleko, djevojku nije htio opterećivati, jer što će joj bolestan čovjek.
Usne su mu se sušile, žeđ je bila sve jača. Ležao je na trbuhu i čuo da se vrata lagano otvaraju. Jedna ruka je prinijela čašu s cjevčicom. Žedno je povukao gutalj vode. Htio je još, ali ruka se izmakla i nježno spustila na rame da ga zadrži.
-Hvala sestro.
Ruka je samo pritisnula rame, a suza je kanula na njegovu mišicu.
-Zašto mi nisi javio?
Zadrhtao je…ona…Ne, samo sanja…Ona je daleko…
Poznata nežna ruka, uplašene drage oči, bila je to ona…
-Nisam htio ovako bespomoćnog da me vidiš, htio sam biti tvoja snaga.
-Ljubav nisu samo provodi, izlasci, šetnje. Ljubav je ono što osjećam ovog trenutka za tebe, da sam s tobom i kad je dobro i kad nije.
Smijao se radosno kao dijete.
Samo ju je čvrsto držao za ruku. Prinela je svoj obraz uz njegov i nemo su se gledali. Onda se ona energično okrenula i pitala što treba raditi da mu pomogne. Takav pacijent je mogao imati "posjetu" čitaj njegu , 12 sati dnevno. Ona nikad nije bila ni sekunde manje, uvijek je sestra došala reći da je posjet gotov, da je noć i da mora otići.
Prva je bila u bolnici svako jutro. I, pacijent se oporavio začuđujuće brzo.
Ne znam da je bi to u svakom slučaju. Samo sam sigurna, ljubav pomaže i tamo gdje izgubimo svaku nadu. Ljubav jeste romantika, nežne priče i obećanja, planovi, budućnost, ali nekako mi je važnija samo ruka čvrsto stegnuta, rame na koje se mogu osloniti…sugurnost…

- 07:09 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 22.03.2016.

Dileme...

Budući tata je nervozno šetao...

Image and video hosting by TinyPic

Mame nestrpljivo čekaju

Image and video hosting by TinyPic

Prvenac je iskočio

Image and video hosting by TinyPic

U filmovima svi izlete za sekund.
U reali satima dolazimo jedan po jedan.
Meca paniči da nam se nešto dogodilo...

Image and video hosting by TinyPic

Moje dame, pustite vi nauku i genetiku.
Ja sam drap-svetao. Vi ste žućkaste-svetle.
Odakle toliko tamnih pilića??

Image and video hosting by TinyPic

- 09:48 - Komentari (28) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.03.2016.

Opasna ženska ...


Uvijek sam mislila da sam mirna, tiha, možda i previše, osoba. Izgleda da sam se prevarila, ja sam opasan kriminalac.
Kad idem pogledati neku utakmicu na vratima me ispregledaju kao da nosim top pod kaputom.
Nije vrijedno govoriti da bih se ja tog topa rado riješila, ali to je samo salce koje je došlo na vrlo ukusan način.
Putovala avionom ...
Ljudi moji, pištalo je kao da sam interpolski bjegunac, ili bar terorista, a ono samo moj pribor za nokte. Od skidača za lak ne znam što su mislili. Htjeli su mi ga uzeti, e, nisam dala ... To je tek ispao problem. Ne dam i točka, pa ma zaustavili avionac. Neću valjda gristi nokte i mazati maslacem da se sjaje ??
Kao svaka moderna ženska, novac ne držim u torbici, nego u banci, pa na kartonče uzimam koliko treba.
Treba više, ali, o tom po tom ... Izgleda da me vole u banci svaki čas me zivkaju, brinu za mene, više nego ja. Kad nekog pozovem diljem mu otvorim vrata, u banci ne. Pritisni gumb, pa čekaj, onda uđeš u neku sobicu, pa opet čekaš. Za to vrijeme neko navali na vrata, pa sve počne pištati. Ne znam što rade klaustofobični, vjerojatno se deru, pa im otvore i sljedeća vrata. Tu tek moraš imati papire dokazati tko si. Tko je koga zvao, pitam ja njih. Kao da sam MMF, ili već neka takva slova, pa se samnom poigravaju kad ne mogu već s njima. Mislim, bila neka nagradna lutrija, pa ja sretni dobitnik, a oni samo riješili da mi daju kredit, spominju neke efektive, i slične tandrmoljke, i ne slušaju mene da neću s njima u ortakluk. Ispade rušim državu, (šteta velika) što neću se zadužiti.
Ispetlja se i sjedoh u tramvaj.
Tamo me tek dočekaše. Kontroliraju tko nije kupio kartu. U principu, smatra se da se svi švercaju, znači upadoh medju same opasne tipove ... Prodje jedna kontrola, za njom druga, kontrolira ovu prvu ... valjda gangsteri i kontrolori.
Kad kupujem kruh našminkam se, dotjerati frizuru, smješkam se, jer na vratima piše kamere sve snimaju. Poslije mi rekli, da ne snimaju film, nego nas lopove koji krademo u pekari.
Do skoro sam ulazila u kuću komotno.
Gotovo.
Onaj zgodni susjed postavio kamere, video nadzor sa alarmom. Sad ulazim graciozno, malo vrckam kukovima, nabadam nogama kao manekenka na pisti, (polomih se živa) glavu zabacim kao slučajno, smiješim se kao Mona Lisa. Krijem vrećice koje vučem sa placa jer ne djeluju ni malo zavodnički ..
Uf puf ...
Stigoh u kuću,dome slatki dome, mogu skinuti osmjeh, baciti cipele na kraj hodnika, torbetine na drugi i zavaliti se ... komocija ...
Nisi više opasan kriminalac, meco, običan si smrtnik ...
Nije lako kriminalcima ...Ne bila im u koži…

- 17:56 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 18.03.2016.

Dobro jutro...

Dobro jutro dobri ljudi...

Jutarnje doterivanje


Pozdrav iz vrta



Umorih se, ja bih kavicu...

Ugodan dan...kiss



- 06:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

četvrtak, 17.03.2016.

Sveti Patrik...

Sve više gradova slave irski praznik Dan Svetog Patrika...

Image and video hosting by TinyPic

- 07:26 - Komentari (12) - Isprintaj - #

utorak, 15.03.2016.

Priča br 2.

Možda se dogodilo, a možda i nije… a moglo je…

Volio je život, a život je volio njega. Jurio je kao da mu vrijeme ponestaje. Od splava do splava, iz kafića do kafića. Mogo je da popije, pušio neke čudne cigarete, i svaka djevojka padala je na njegov šarm.
Dani su prolazili kao vjetrom nošeni. Svratio je ponekad na fakultet tek da vidi koga ima. Roditelji su izdašno slali sinu novac za studiranje. Nije morao žuri, i onako se neće zaposliti u struci. Merkao je zemlju u koju će otići. Mora to biti negdje na moru, veliki grad, dobar provod.
Imao je prijatelja s kojim je studirao. Neki put bi se sreli u društvu, popili piće, ali štreber je uvijek jurio na učenje. Bio je dobar, ali pomalo dosadan. Mnogi su mislili da su braća jer su imali isto prezime. Možda su pomalo i ličili, jer kad gledamo ko na koga liči ne gledamo različitost, nego ono što je isto. Sa malo dobre volje i ja ličim na Moniku Viti, ali i na Chuck Noriss.
Vrijeme je jurilo, život je donosio i odnosio.
Stjecajem okolnosti, našli su se ispred laboratorijuma u kojem bi više voljeli da se ne sretnu. Čekali su rezultate pretraživanja na AIDS. Bolest koja je došla tko zna od kud, zadržala se i unijela nemir, strah u mnoge grupe populacija. Bolest o kojoj se zna sve i ništa, izlječiva i smrtonosna ...
To je bolest koja nikad neće doći nama, nego tamo nekome nepoznatom, tko zna gdje.
Sestra im je pružila nalaze. Isto prezime na obje liste, ali ne i isti nalazi. Ona je znala da u ruci drži okrutnu presudu, možda smrtnu, za jednoga. Pružila je nalaze i brzo otišla.
Otvorili su omotnicu isti trenutak ...
Slova su zablistala, jednom osmijeh, drugom se zavrtilo u glavi. Jedan je položio ispit života ovaj put, drugi ne.
Možda postoji pravde na svijetu, ali nije sigurno.
Tko od njih dvojice je zaslužio pozitivan rezultat ??
Ne znam, mislim ni jedan ...

- 06:53 - Komentari (16) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.03.2016.

Ljubimac i kako ga odabrati ...


Kažu da čovjek liči na svog ljubimca. Možda ima nešto u tome.
Kako biramo te ljubimce ??
Nije lako izabrati, a i izbor je dosta veliki. Ovisi kakva si osoba, takav ti je i ljubimac.
PasUobičajeni ljubimac na našem terenu. Veličina psa je obrnuto proporcionalna jednom djelu muškog tijela koji neću imenovati, a vi možete pretpostaviti koji je ... I nemojte sad odmah misliti tko ima kojeg psa.
Krokodil i zmije su za egzotične osobe koje imaju kuće. Nezgodno bi bilo gajiti ih u garsonjeri. Legneš navečer sa zgodnom ženskom, a ujutro zatekneš u krevetu samo spavaćicu, pa ne znaš da li se otišla tuširati ili poslužila kao doručak ljubimcu. Probao jedan gajiti zmije, u soliteru, i na kraju anakonda završila u kanti za smeće, a njegov susjed na kardiološkom. To ne mora biti loš izbor, žene će vas obožavati ako pogodite marku.


Papagaj je za muške, jer ženskice ne vole da netko prekida njihov monolog. Problem je što papagaji koriste iste riječi koje i njihov vlasnik, bez obzira kakva je situacija.Može odati tajne duboko zakopane, kao na primer, crni fond. Dreknu novac je u ladici,i možete se naći u bedaku, odakle novac i zašto nije prijavljen
Ribice Ne, nije ono što mislite. Svatko bi svoju gajbu proglasio za akvarij i napunio je ribicama. Obično u kafiću vlasnici akvarija kažu, danas sam nahranio dobro ribice, pa namigne i osmjehne se vragolasto ... U praksi to znači da mu je hrana za ribe ispala iz ruke, i pala u vodu, a on se nada da će mu ribe sad dati mira bar mjesec dana.
Mačka je kao žena, umiljata, prepredna, zna kad treba se umiljavati, voli spavati. Očekuje da je vlasnik, to jest neki muškić hrani i brine se za nju. U prednosti je nad ljdskim ženkama jer ima vlastitu bundu koju obnavlja besplatno svake zime, a ne brontola da hoće na more ove godine jer samo ona nije još bila, da nema šta obući, nakit joj je trećerazredan i slične tandrmoljke…

Kokoška može biti ona što kokodače, ogovara s drugim kokškama. Može biti umjetna, to jest silikonka. (Te su posebno opasne za muški rod, ali ovi mučenici to ne znaju dok ne bude kasno) Više ubraja u domaće životinje, ali muški ih vole, vjerojatno zbog intligencije ... kokošje.
Prase U zadnje vrijeme vrlo popularan mezimac. Uzima se maleni, drži na balkonu, ili u kadi na užas susjeda, jedno mjesec dva, a onda pred blagdane, kaže se djeci da je prase otputovalo na selo zbog promjene zraka.
Sve u svemu, pazite koga birate za ljubimca.
Nije to političar, pa da ga smijenite za koju godinu, ljubimac će biti cijeli svoj život s vama ...
Hm ... i što bi izabrali da možete birati ??
Krokodila??

- 11:21 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.03.2016.

Ptica grabljivica... sinki ptica

Sinki priče su napisane tako da se mora pogoditi o čemu se radi.U koliko je bolje napisana, kasnije se shvati na što se mislilo. Ako se ne shvati do kraja, priča je promašena ...

Željela ga je.
Ni sama ne zna kako se ta želja javila.
Prvo je stidljivo pomislila na njega, na ono što joj nudi, a onda sve češće i ćešće. Zamišljala ga je, maštala, postao joj je opsesija, mora ga imati. Hoće, nije važno, sve ga imaju i ona će, nije gora od drugih.
Nije on bio naivko.
Dolazio joj je nasmijan, pun obećanja koja su tako bila privlačna. Znala je da može otići s njim i na put oko svijeta, da će joj omogućiti novi auto, znala je ali i plašila ga se na neki način. Što ako ne bude mogla živjeti s njim ?? Što ako se suviše navikne na njega a sve ostalo joj postane nepristupačno ??
Počela je da ga sanja, da mašta o njemu.
Jednog trenutka razum je prevladao, ne neće život s njim, a onda vražić s ramena je šapnuo, što te briga, probaj, nećeš biti jedina. Probaj malo, pa ćeš vidjeti kako ti se dopada.
Zažmurila je i riješila, biće moj.
Nije znala da je tom odlukom potpisala sebi presudu, ona će biti njegova.
Prvog dana je sve bilo dobro i prvog mjeseca. Opustila se i zaboravila strahovanja koja je imala. Mislila je kako je bila pametna što se odlučila za njega i kako joj je sad lijepo.
I kad je pomalo zaboravila na svoja predomišljanja, na argumente za i protiv kao grom iz vedra neba: Tras bum ... počela je katastrofa.
On je bio tu, jak, snažan, svakog dana sve nemilosrdniji. Opet su počele besane noći, buđenje u znoju i strahovi ... Htjela ga se riješiti, ali se on pripio za nju. Nije imao namjeru napusti je tako lako. Kao kobac se ustremio i postajao sve zahtjevniji. Prestala je kupuje cipele, zaobilazila radnje s firmirana robom, a i u tanjuru, sve rjeđe je bilo meso, ali za njega je moralo biti.
Pokušala je objasniti da nije tako zamišljala njihovu vezu, ali sve manje su je razumijevali. Dešavalo se to i drugima, ali sem praznih obećanja, ništa se nije dogodilo, kao da joj nema pomoći.
Sad sjedi s njim, a sama, bez kazališta, bez izlazaka, bez normalnog života. Sjedi i misli kad će ga se i da li će ga se ikad riješiti. Ljuta je na sebe. Što joj je trebalo uzimati kredit u švajcarcima, ali bilo je tako izazovno ...
Ne znam tko voli kredite, ali postali su dio svakodnevnice ... moderni robovlasnici. Možda nije sve tako, a možda i jeste ... bojim se kredita i ne družim se s njim, ali često padam u iskušenja ...samo probati …

Oznake: Sinki priča kredit

- 08:34 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 08.03.2016.

Čestitka...

Čestitam onima koje slave jedan dan godišnje
i onima koje cvijeće dobijaju svaki dan.
Kraljica cvijeća, kraljicama


Onima koji vole ljubav i cijene nežnost, ljubičice...

- 07:32 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.03.2016.

Mea culpa...


Na jednom ramenu je anđelčića, na drugome vrag. Stalno se svađaju, pa tko pobijedi.
Meni je crni nekako bio primamljiv, nudio je zabavne stvari, ali nikako da pobjedi bijeloga. U toj igri crno, bijelo svega je bilo. Najteže je izabrati nešto da bi bio cool.
Svidjelo mi se fantazirati, maštati, i pokušala sam lagati. Odmah su me pročitali, i rekli da će mi oprati usta sapunom. Bljak, nisu mi se dopadale ni one grozne paste za zube s okusom marelice ili jagode.
Kasnije sam pokušala izabrati drugi porok.
Cigareta je bila primamljiva. Sa prijateljicom sam izabrala neke koje su imale nacrtane cvijetiće, bile duge i djelovale elegantno. Sad ćemo kao prave dame zapaliti i u zrak upuhati dim (možda čak i kolutiće napravim) i gledati onako poluzatvorenih očiju, zavodnički. Djelovalo je romantično. U praksi je bilo drugačije. Počelo je dobro, ona vražija cigareta se zapalila tek kad sam punim plućima udahnula. Dim je uletio u mene, još brže izletio jer sam počela kašljati, suze vrcati na sve strane, a morao se i neki žar zaletjeti na kauč i odati me kod mame.
Alkohol je bio drugi na popisu. Tu je bio problem. Počela sam s pivom koje je bilo gorko, a kad sam popila čašu, odjurila sam u zahod koji je bio zauzet, pa sam cupkala ispred da su svi vidjeli. Idem na nešto jače, i na sigurnom terenu, kod kuće. Totalni neuspjeh, zaspala sam poslije druge čaše vina i spavala do jutra. Žestina mi je se činilo nekako malo u čaši, cvrc popiješ, i nema više.
E, nećeš. Idem na nešto žestoko strašno. Buu droga. One što se bodeš iglama, u startu su otpale, pobjegla sam i sa obvezne vaccinacije, a toliko sam se derala kad sam vidjela onu sa špricom da se ustremila na mene, da sam svu djecu podigla na noge. To je bio uspjeli ustanak protiv bijelih vampira.
Ostala mi je ona što se ušmrkava. To mi je bilo nekako egzotično, primamljivo, svjetski, sve dok nisam čula kako se ta droga preko granica prenosi. Nemam ništa protiv tog dijela tijela, ali baš staviti u nos ono što je nekome stavio u d… i nije nešto.

Image and video hosting by TinyPic

Znam, ostalo je ono najljepše, muškići. Imat ću kolonu muškaraca, svaki dan drugi, biću zavodnica. To je malo teže bilo iz više razloga. Prvo trebalo je izabrati neki primjerak za čelo beskrajne kolone koju sam planirala. Nisam znala kome dati prioritet, a nije ni bila neka velika gužva za prvo mjesto. I dok sam se ja premišljala kao seoska mlada, desila se neka sexualna revolucija, i bilo je interesantnije ne sudjelovati, nego biti vojnik. U to vrijeme me pogodilo i ono derište s debelim stomačićem, a nosi tolbac na ramenu. Gadjao me kao i sve druge u srce, pa danas voliš jednog, sutra, drugog, ali sam se ja baš u trenutku kad je ispalio strijelu nagnula i tras bum ode u glavu. Katastrofa. Kad nekog zavoliš srcem i ima ti spasa, kažu vrijeme sve liječi. Nažalost, kad zavoliš mozgom ostane za cijeli život ... I tako moja kolona katastrofalno tako reći, pala knjiga na dva slova, ja i ono drugo slovo ...
Ne znam kako ostali biraju svoje poroke, ali ja sam tu potpuno podbacila.
Znam da najbolje propuštam, pa bi svaki savjet dobro došao…

- 20:04 - Komentari (18) - Isprintaj - #

petak, 04.03.2016.

Priča broj 1.

Možda se dogodilo, možda i nije, a moglo je...


Bile su prijateljice, povezivale najsitnije tajne, smijale se svojim nestašlucima i satima prepričavale doživljaje koji su se dogodili, a možda i nisu, osim u mašti.
Našle bi se na autobusnoj stanici, pretrčale ulicu, jurile u kafić kao da će on nestati ako zakasne i sekundu. Onda bi povjerljivo nagle glavu jedna prema drugoj i rafal bi počeo ...
Prepričavale su zgode iz škole, posla, svakidašnjicu preplitale s prošlošću. I tako iz dana u dan. Jednog dana Maja je zakasnila. Osmjehnula se prijateljici kao uvijek, i pretrčale su na semaforu jureći da dostignu zeleno svjetlo. U kafić su ušle kao obično, možda jedan sekund sporije, ali tko bi to primijetio. Glava uz glavu, osmijeh iščekivanja, i muk. Kao da su sve jedna drugoj ispričale i kao da nema više riječi, a onda polako, kao da ide kroz vodu, Maja je počela priča neku priču ni smiješnu ni tužnu, nešto što se dogodilo tko zna kad.
Barbara je pokušala unijeti živost u priču, ali Maja je skretala pogled. Gusta tamna kosa padala joj je na lice, oboren pogled. U istom trenutku stigla je kava i Barbarino pitanje o Marku, novom dečku Maje. Nespretno stavljena kava na stol, dvije ruke koje hvataju šalicu, i Majin rukav se podigao ... Na njemu velika modrica koja je već prelazila u ljubičasto, a do nje svježa ... Mahinalno je podigla pramen kose i oko oka još jedna.
Pokušala je objasniti.
-Udarila sam se, pala sam, modrice same izlaze.
Suze izdajice su napunile njene oči, i ušutjela je.
-On me voli, samo je ljubomoran ponekad.
-I što misliš da radiš ??
-Ne znam.
Stop nasilju bilo koje vrste.
Zaštitimo slabije ...
Pomozimo onima koji ne mogu sami ...

- 06:53 - Komentari (25) - Isprintaj - #

srijeda, 02.03.2016.

Lastavica i meca u šetnji...

Nisam razmišljala o naslovu...
sunčan dan
neobična šetnja
Ovdje ondje, tuda svuda ...
Dva sata mog života ...

Sunce zove, vrijeme je za foto šetnju. Svaka piše na svoj način, pa
ćemo lastavica i ja iste motive vjerojatno različito vidjeti ...

Od kad mi je mobitel svojim SMS-om napravio circus, rijetko se družimo. Služi mi više kao sat. Neki veliki bizismen kome će propasti posao, nisam pa je dovoljno, ako mora ovako



Blaženo sam gvirkala čas u TV, čas u grah koji se krčkao kontroliran tajmerom, nećeš ti meni više zagorevati lonce, kad lastavica dolete kao da gori ...
- Idemo slikati sunce je.
Teško žabu u vodu ... I krenusmo. Dunav iskočio na obalu



Sava brod na Savi, namiguje na golišavi Kelemegdan.



Put do kućice potopljen, pa sirota vještica ne može na obalu, morat će Ivicu pojesti ranije


Jahting klub ima zanimljiv program, ali gdje naći 230 osoba ?? Pozvala bih blogere, ali su teški na dogovorima.



Kuca je pozirao



Sve dok nije vidio da u torbicama imamo rezervne baterije, a ne komad mesa.


Kad sam vidjela pozu ovog fotografa, shvatila sam nikad od mene stručnjak. Jedino da sa sobom nosim i dizalicu.


Ovo je čuveno Ušće gdje se mladi zabavljaju, a oni ne više tako mladi, troše novce. Gledala sam ove skulpture sa svih strana. Nije mi bilo jasno što pretstavljaju. Poslije se ispostavilo da su to saksije za cvijeće ... Siroto cvijeće u tom čudu imaće problem shvatiti gdje je nebo, gdje zemlja.


Nadala sam se da će lastavica predložiti sladoled, ali ovaj joj se nije dopao


Znam da voli kavu s mlijekom, a ni ovu kravicu nije htjela pomusti


Bila sam poslije dva sata hodanja grogi, I da znam voziti bicikl, sela bih na ovaj


Ljudi moji, sve je bilo dobro iako lastavice i mece imaju različite bioritmove, kavica bi nam odlično došla ... ali lastavica odlete na posao ...


I na kraju, ali ne manje važno, srele smo i slona...

Baš me interesira da li će njen post biti isti kao moj…na istim mestima smo bile…

- 17:53 - Komentari (26) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se