Okreni obrni, pored toliko dobrih domaćica i meca riješila da napiše recept post.
Kako to gordo zvuči.
1kg babure
Začin za paprike punjene
Riže, ni malo, ni puno, pogoditi mjeru
MESO juneće, mljeveno jedanput (paziti da se ne posvadja s onima koji tvrde dva puta je dva puta)
Malo luka, malo papra i za jednu papriku feferon.
Prvo je trebalo kupiti paprike kad im vrijeme nije, pred Božić
U radnji je bilo babura, ali im je cijena kao telećem butu, pa sam digla nos na taj bezobrazluk i izašla van.
Iz Španjolske su, kaže prodavač.
Što me briga odakle su, neću se za njih udavati, nego ih pojesti.
U Zemunu na pijaci je bilo paprika, ali babure su prošle. Ne znam gdje su prošle, ja ih nisam srela.
-Uzmite ove, odlične su.
Kolebam se sve do trenutka dok neki kupac nije stavio šapu na paprike i počeo mi ih uzimati. E, nećeš, umilno, izrazom lica koji ubija, ga pogledam.
Molim vas kilogram.
-Samo vi izaberite
Turnu mi vrećicu u ruke i ja sad biram.
Nemam osjećaj za prostor, a paprika nekako neobične, narandjasta, duguljasta, mesnata, pa sa zelenim crtama.Trpam ja trpam ... i 3kg. Bilo me sram reći da ne držim restoran, nego nam to treba za ručak.
Kupila sam i meso, mljeveno, jer sam s vodenicom za meso pokušala mljemti kukuruz na selu. Nije uspjelo. Umjesto kukuruznog brašna krcnula je mašinica, raritet koji se prenosi iz generacije u generaciju. Moja generacija je prekinula tradiciju mljevenja kod kuće.
U meso se stavi ona brljotina začina gotova, doda riža, i sve se strpa u očišćene paprike.
Da, ali gdje staviti paprike ?? Nemam lonac, šerpu, ili neki tandrmoljak u koje bi stale te slonovske paprike. Ne znam kako svi drugi to imaju, i baš me interesuje gdje drže to. U kuhinji imam sve same minijature od sudja. Jesenas kad je trebalo napraviti 5l otopine za krastavčiće došlo mi da ga stavim u kantu za pranje poda.
Papriku nahranim žličicom sa filom. Jede, ona paprika kao nilski konj, skoro sve potrošila.Trčim dokupiti još mesa jer nezgodno iznijeti na stol jednu i pol papriku.
Cijeli proces se ponavlja, pri tom se grdi GMO, GRRR i ostale zafrkancije. Zaboravila sam kupiti ono gotovo za dodatak jelima ... Nema veze, tko potrefi s dodatkom, pogodi. Bit će to kao igra na lotu.
Dodajem rajčica s origanom, malo vode. To malo je relativan pojam, ovisi o veličini šerpe.
Gore se krčka, pa zapeče u pećnici.
Dok paprike prelaze nadam se u nešto jestivo, tajmer namjestiti da svakih pola sata se otrči u kuhinju, ma kako bio nečiji post zanimljiv.
Primijetila sam da ovisno od posta i jelo u pećnici prelazi iz nepečenog, do karboniziranog pri čemu se gubi i posuda u kojoj se sve to sprema. Ne znam kako se to događa, sigurno neki haker ubacuje virus.
Za svaki slučaj, spremim uz papriku i malo pirea ... ali to je već drugi recept ...
Dobar tek blogeri dragi.
Nadam se da su danas sve dosadni postovi, pa ću imati što pojesti za ručak.
