Uvijek sam se divila romantičnim osobama. To mu dodje kao neka više bića, bića koja ne pripadaju običnom prozaično svijetu.
Pokušala sam se dići u te sfere. Možda mi je uspjelo, ali nisam baš sigurna.
Sjećam se još kao studenta pozvao me kolega da gledamo zvijezde. On se kao razumje u njih. Ja se oduševila, park, u daljini Sava juri u zagljaj Dunavu, on, zvijezde i ja. U reali je bilo malo drugačije. Te rijeke su tekle najobičnije, nigdje nisu jurile, zvijezde su treperile i nikakvog medvjeda ni Veneru nisam vidjela. Meni su sve bile iste, sjajne, ali ne i njegova ruka koja je počela tražiti zvjezde na drugom mjestu i drhtavi glas,
-Idemo na kavu kod mene.
Dobio je pljusku da je vidio sve medvjede, vage, Venere, i ostale nebeske tandrmoljke jer je to bilo vrijeme kad je to bilo uvredljivo za ženske. Sad u ova današnja sretna vremena slušam moje stažerke pričaju
-Bila sam kod pedikera, manikra, frizera, i zrihtala sam se baš kako treba. Obukla sam firmirane tange i sva uzdrhtala otišla kod dragog "gledati utakmicu" kako me je pozvao. I zamisli, prasac jedan, skuhao je kavu, uzeo pivu i stvarno smo gledali utakmicu.
I drugi moji pokušaji da budem romantična, neslavno su završili.
Kad sam upoznala dragog, nije u rukama imao pametni telefon, pamet se tada držala u glavi. Iz ušiju mu nisu virile žice i slušalice, nego je uzeo neku raštimovani gitaru i počeo svirati.
-Da li ti se dopada?
-Ne, ali ja nisam neki glazbeni stručnjak.
Stvarno mi se nije dopadalo. Da li sam trebala lagati i reći da je krasno ?? Znam, znam, pristojnost ... Taj moj prvi sastnak mogao je biti i zadnji, ali ima muških koji progutaju naše bezobrazluke. Bio je zgranut, to mu nije nijedna rekla. Mora da sam unikat.
More, nebo, lahor, svi uzdišu i pišu prekrasne stihove. Ja more vidim drugačije, kao neku veliku pjeskovitu plažu s ponekom grotom na kojoj možeš ležati. Na obali ima sjenu stabala. Ja se tu sjurim u vodu, plivam, gnjuram, ne skačem, jer i žaba ljepše ulazi u vodu od moje "lastavice" Leptirići mi ne igraju pri dnu trbuha, možda u želucu jer su me naučili da moram gladna u vodu, vjerojatno da ako me pojede morski pas, na obali ostane bar marenda.
I ostale romantične stvari ne shvaćam, kao naprimjer, što će sladoledu i koktelu onaj suncobran ?? Uzela sam kišobran (nism imala maleni suncobran) i stavila na lubenicu, romantično, mada je meni bilo glupo. Onaj kišobran je pao, zakačio lubenicu i jedino su purice dobile ukusan obrok oko koga su se potukle. Poslije toga nismo više jeli lubenicu u njihovom vidokrugu.
Toliko o romantici.
Danas sam izjavila da je vruće i da mi se ne kuha.
Glavni zapovjednik je počeo nešto lupati i rušiti po kuhinji i slavodobitno izjavio da on kuha grah sa iznenađenjem za ručak. Meni je to romantično, ali što ja znam što je romantika ...
Slike su sa Googla, meca ipak izgleda malo drugačije...
