AnaM

utorak, 14.07.2015.

Planinarenje, izvidjači i slični tandrmoljci...


Nikad nisam razumjela taj sport.
Kao curica bila sam u Sloveniji u nekom selu pod Triglavom. Spremali smo se na izlet do crkvice na planini. U isto vrijeme se spremala i grupa planinara na isto mjesto.
Tko prvi dodje zvoni ...
Sa poštovanjem sam gledala njihovu opremu, gojzerice, cepine, neke špage, željezo i svakakve tandrmoljke.
Mi smo imali ruksak u kome je bilo sendviča i voća. Krenuli smo kroz šumu, brali cvijeće, sjedili na oborenom stablu, jurili neku ptičicu i klaj klaj stigosmo. Te sreće, prvi smo. Zvonili smo da se čulo u cijeloj dolini.
Planinari su išli po nekoj groznoj stijeni, lomatali i znojni i nikakvi stigli na cilj.
U životu često idemo težim putem, valjda zamišljamo da smo planinari.

Pozvana sam na planinarenje sa izvidjačima na Avalu.
-Super, ičiću autom, par kilometra i na vrhu sam.
-Ne može autom, ide se biciklom.
-Imam samo sobni bicikl, ne vjerujem da ću daleko stići.
-Onda pješice.
I krenula ja lijepom stazom kroz šumu. Avala i nije neka strašna planina. Uredjena je kao park, ima klupe, restorane, baš uživancija.
-E, ne može stazom.
-Kako ne može, nemam krila da letim.
-Evo tebi karta, pa idi po karti.
Izviđački karta, to je za mene kao jasno kao i karta vasione. Lijep putić, asfaltiran, cvjetići posadjeni, a na karti kaže da se to zaobidje i da se ide kroz neke rupe, trnje, granje, mravinjake i ostale užase koje su ostavili da se vidi kako je lijepa priroda.
Išla bih ja normalno, ali mora se na neke kontrole javiti koje su baš iza nekog osinjaka i kamenja koje se mora preskakati.Sendviče nisam imala, ali ima restoran.
-Zabranjeno je svraćati u sve što nema oznaku kuća.
E, ljudi moji, a to je crveno okruglo narisana i točka u sredini. Gdje to naći u šumi?? Bila jedna koliba u koju ni pravi medvjed ne bi ušao, a ne meca.
Ja bila žedna, nisu mi dali poneti vode i svratila do kioska sa sladoledom .. I izbacili me, kažu neozbiljno shvaćam situaciju.
Lijepo sam došla do cilja, popila sok i sačekala ih, ali nisu mi to priznali u plus, nego u minus.
Ne smije čovijek ni priznati kako je došao do cilja. Teško je ljudima ugoditi...
Lijepi moj autić, ljubim mu svaki točak.

- 06:56 - Komentari (47) - Isprintaj - #