AnaM

ON
Promatrao ju je dulje vrijeme. Nije kružio oko nje da je ne bi uplašio. Vidio je kako su prošli oni koji su htjeli uloviti je, jednostavno je svaki njihov pokret vidjela u naprijed i pobjegla bi pred nosom.
Onaj mladić se baš trudio da je uhvati, na kraju je htio i udariti je. Govorio joj je da je dosadna, da ide od njega, čudio se kako je uopće došla kad je ne želi. Onda je samo podigao ruku, ona kao da je to znala ... fiiijuuuu i nestala je iz njegovog vidokruga da bi ga samo trenutak kasnije opet izazivala.
On neće tako. Spremit joj zamku iz koje neće imati izlaza.
Biće njegova, njegova, samo njegova, zauvijek, do smrti, a i poslije.
Evo je ide, ne vidi opasnost, svjetlost joj je zabljesnula oči, sad, sad, sad će pasti...

ONA
Voljela je izazivati. Neki su govorili da je dosadnica, neki su se bojali nje i onog što im može donijeti.
Nije bila prava dama, ni neka čistunica, nije se libila ni na najogavnija mjesta svratiti. Mnogima se gadio taj njen stav.
Neki put je bila luckasta, išla je tamo amo bez nekog pravog razloga, a onda kad bi se ustremila na nekoga, nije ga ostavljala na miru.
Voljela je društvo svojih drugarica, veselo bi otišle na neko mjesto, i ostajale dok ih nisu izbacili, što nije bilo ni najmanje lako.Znali su reći da je dosadna kao kuga, ma što to značilo.
Za nju kao da nije bilo nepristupačnih mjesta. Sve je morala vidjeti, svugdje se zavuči, sve dodirnuti ...
Imala je odličan vid, opasnost bi predosjetila i vidjela u naprijed. Smijala se onom mladiću što je htio udariti je, nije imao šanse. Vidjela je njegov zamah prije nego je on i bio svjestan da će je udariti.
Svjetlost joj je zasjenila oči, poletjela je naprijed i pravo u paukovu mrežu ...
Što se više branila, sve se više upetljavala, u ljepljivu, meku, jaku mrežu, a on, pauk, već iz kuta zadovoljno se cerekajući, krenuo ka njoj, maloj muhi ...

Oznake: Sinki priča