AnaM

subota, 14.01.2017.

Prijateljstvo...


Nakon razgovora se nekim ljudima osjetimo potrebu da pomilujemo kamen, osmehnemo se drvetu i
počnemo uvažavati mišljenje magarca.
Neke je bolje imati za neprijatelje, nego za prijatelje.



Ne vrijedi raspisivati natječaj za prijatelja, jer su natječaji manje više namješteni.
Ne vrijedi ići kupovati ih, jer oni najbolji se prvi razgrabe, a kome treba škart ??
Zato skuhaj kavu, nabavi dobru pijaču i pršutu, pa možda netko naleti ...
Ako ni to ne pomogne, onda rješenje je u virtualnom svijetu, dok trepneš imaš na stotine prijatelja. Hm ... i to mi je neki prijatelj, ni lajk staviti.
Budi iskren, izgubit prijatelja, budi neiskren, imat ćeš gomilu lažnih prijatelja. Okreni obrni, ostaješ bez prijatelja.
 Ipak, čovjek bez pravog prijatelja je kao pustinja bez oaze, drvo bez listova, more bez vode.


Zato treba cijeniti, poštovati i prije svega čuvati one prave prijatelje ako si imao sreću da ih imaš.

- 09:11 - Komentari (21) - Isprintaj - #

četvrtak, 12.01.2017.

Bloger...

Bloger ili ne, pitanje je sad




Ako si bloger, budi bloger, voli cijeli svijet...

- 10:25 - Komentari (18) - Isprintaj - #

srijeda, 11.01.2017.

Stiže proleće...

Najzad stiže proljeće ... još samo malo.
Idemo brojati.
Siječanj je prošao, ne računa se… I još kažu dugi mjesec.
Veljača je majušna, nećemo ni brojati.
Ožujak ?? Njega moramo, naprndečio se i blokirao proljeće. Dugačak, pa promjenjivog raspoženja kao da je ženskica. Znači, ožujak jedan mjesec.
I ... Što i?? Travanj je najljepši mjesec u godini. Sve raste, baš sve, cvrkuće, kopa se, čeprka po zemlji, ali to rade neki drugi. Ja se samo slikam s lopatom, kosilicom, i nekim rekvizitima za koje i ne znam što pretstavljaju, ali dobivaju puno lajka.

Znači proljeće je tu ... Sa svom svojom ljepotom i cvetlicama ...

- 10:14 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 08.01.2017.

Muza bloga...

Mnogi se žale na hladnoću. Zahladilo kad mu vrijeme nije, u sred zime.
Pjesnicima smrzli stihovi,
Vicevi da se zamrzneš.
Postovi o snijegu, ledu i zimskim tandrmoljcima su već dosadili.
Nema ideja pa to ti je ... Što objaviti pitanje je sad ??
Ništa vama bez mene ... meca pomaže neodlučnim




Molim, nemojte sliku staviti u fotoblog, ne zato što nisam ja slikala, nego ljepša sam iz profila ...

- 11:27 - Komentari (25) - Isprintaj - #

srijeda, 04.01.2017.

Dim cigarete...

Cigarete su opasne po zdravlje.
  Božić je malo purica preživjelo






Rešenje prošlog posta bilo je suviše lako pa se nagrade prebacuju u drugo kolo


Pitanje iz ovog posta je
Što je na slici??
Nagrade se mogu podići u roku od tri dana na adresi... lako ćemo.




- 09:47 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 03.01.2017.

Boje nestale...

Nešto nije u redu sa fotoaparatom danas...
Jutro je žuto...


Gvirnula kroz prozor, crno belo

Ni ispred kuće nema boja...


Rešenje prošlog posta... Albi

Ovo je lako ko pogodi što je danas na slici



- 09:26 - Komentari (13) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 02.01.2017.

Romantičari ili ne ??


Obožavam prave muškarce.
One koji znaju s gitarom doći pod prozor, a da im ne zasmetaju susjedi iz nebodera koji više ne bacaju bokale vode na njih, nego one plastične boce Coca cole, ili mineralne od 1.5l, srećom prazne.
Pravi muškarac zna napisati stih, divi se treptaju mjesečevog zraka na kapljici rose na listu zaborava i sunčevom zraku iz njenog oka koji dopire pravo iz duše (pri tome mu ne treba ni laserski nož ni neka slična kirurška intervencija).
Njegova ljubav je čista dopire ravno iz srca, dobro, možda je malo niže, ali nećemo sad detaljisati.
Onaj pravi sigurno je za blagdane svoju dragu odveo na romantično putovanje i to na sunčane Karibe s plažom i valovima koji zapljuskuju noge, ostavljajući u pijesku tragove ... tamo neke tragove, stope, neke romantike valjda. Meni taj pijesak i nije nešto drag jer se uvlači gdje ne treba i na plaži moraš izvoditi trbušni ples da ga izvadiš jer strašno žulja, a ne možeš se pred ljudima češkati.
Poslije podne romantičar ima moć da te prebaci u bjelinu Alpa na snegovite padine, romantika za ubiti, većini, meni je malo klizavo i hladno, a padanje sam doktorirala na suhom. One drvene, plastične, kakve god, skije, koje jure kao lude i ne možeš se ni slikati jer čim namjestim nogu graciozno,nakrivim glavu i nabacim zavodnički blesav osmijeh pokazujući zube jadnom fotografu, one polete, a ja ostanem sjedeći na snijegu.
Romantičar ti donese šampanj u kadu u kojoj sjediš našminkana,sa mašnicom na vrh glave i pola metra dugim trepavicama, u nekoj pjeni, a okolo svijeće. To nisam doživjela u mojoj majušnoj kupaonici, jer se tuširam, pa se svijeće ugase, a vino razblaži ... ni špricer ne volim, a tek šampanj s mlakom vodom…
Vjerojatno sam nesposobna prepoznati pravog romantičara.
Kad mi je prije neki dan pukla cijev u kuhinji, moj realista ju je popravio i izgledao je više smiješno nego romantično, onako mokar s alatom i krpama na sve strane. Smijali smo se kao budale dok smo pili pivo, nagrada "majstoru".
Umjesto Kariba došli su prijatelji na večeru.
Na TV one golišavke, tko voli neka izvoli, mislila sam da im je dosadno jer zijevaju i pokazuju svoje atribute, ali ne, to je samo starleta koja je riješila propjevati, pardon, otvarati usta.
Na trgovima glazbenici koji nisu našli bolju tezgu, urlaju puštajući one vražje zvučnike na najjače pa još otskakujem od zemlje... ali moderno, pa sam morala gvirnem ostati u trendu ...
Sve u svemu, ne dam jednog dobrog realistu za tri romantičara ...
Svatko ima svoj izbor.


Nagradno pitanje.
Ovo je dio slike, a tko ili što je na njoj ??


Odgovor u sljedećem postu.

- 10:34 - Komentari (20) - Isprintaj - #

petak, 30.12.2016.

2017...


Draga 2017, odmah da ti kažem, nemoj ni dolaziti ako misliš biti kao ova 2016. Gore u životu nisam imala, a da ih je bilo, bilo je. Sve što najviše ne volim, lupilo me po glavi. Jedva čekam da joj vidim ledja, a bome me je i zadnje dane dobro ugnjavila.
Znam, uvrijedila se sigurno što je nisam dočekala šampanjcem nego nekim glupim sokom. Ima da je šutnem i zaboravim kao da je nije bilo. Bezobraznica jedna. Vidjet ona svog Boška Boškovića, ispratiću je pjesmom koju ću osobno napisati i zapjevati. Gore kazne joj ne treba.


Ti 2017, ništa od tebe ne očekujem nego da budeš pristojna mlada dama i da se tako ponašaš.
U krevetu da mi dah uzimaš samo kad mi u njega dovedeš nekog posebnog (moj ukus znaš, vršnjake išššš ... samo mladje).
Papirologiju, domaću i stranu da mi središ, jer me tvoja prethodnica urnisala.
One tandrmoljke, ljubav,putovanja, blagostanje, put ka uspjehu i slične gluposti, zanemari, ne troši se na fraze. Donesi konkretne stvari koje mogu opipati.
Svu sreću ovog svijeta ipak ne želim ni sebi ni dragim osobama, jer se jedva nosimo i sa ovim što imamo. Moglo bi nam biti zlo dobiti ono na što nismo navikli već generacijama.
Čekat ću te sa šampanjcem, za svaki slučaj neću se nacvrckati pa ću vidjeti što dolazi, da nije neka karakondjula. Na trg, iako su obećali da će na svakom pjevati neki umirovljenik koji nije našao bolje mjesto za doček, ne izlazim. Svaka čast svakome, ali ne volim pucnjave ... mislim na petarde.
Ne znam zašto uvijek dolaziš kao ženskica ?? Obavezno si nasmijana plavuša, polugola, mašeš razdragano nekim štapićem iz koga frcaju zvjezdice. Ne misliš li da je to već malo dosadno ?? Možda hoćeš odmah reći da od tebe ne očekujemo previše jer si i ti, sirotica, golišava ??
Što misliš da ovaj put dodješ, ne kao princ, to je demode, ni kao neki pjevač, oni su se popeli svima na glavu, ima ih više nego pasa lutalica, dodji ti lijepo kao neki normalan čovjek, ozbiljan koji kad nešto obeća to i uradi, a ne kao neka praznoglava prethodnica gluposti i promašaja.
Svim blogerima želim puno postova, još više komentara, naklonost Onih gore (ne znam jesu li gore ili dolje,admini, ali da su moćni, moćni su) Tko želi one fraze novogodišnje mora ih sam napisati, ja moje potrošila za čestitavanje Božića.
Zdravi i veseli mi bili !!
Cvrc sneg, istrošio se za Božić…



PS. Čestitam dan ranije, tako i rodjendan slavim malo ranije, jer računam sutra u ovo vrijeme nikog neće biti na blogu, pa neću imati ni komentare.
Poljubac svim zgodnim šarmantnim blogerima, i veliki pozdrav blogerkama

- 09:39 - Komentari (16) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 19.12.2016.

Feng shui...


Nekom je u životu sve lako, nekom nije, ali sigurna sam da svi imamo probleme.
Rješavam ih kako stignem i kad stignem, ali ...greška.
Pronadjoh divnu, magičnu stvar, namještaj mora biti raspoređen po feng shui znanosti i sve ima da procvjeta.
Tu si vraže ... sad ćeš ti vidjeti, ima sreća kucati, slomiće vrata.
Udubih se u tu znanost i krenuh sa sređivanjem života.
Zdravlje na usta ulazi. Znači prvo kuhinja. Mora biti u centru stana, a meni tu neki glupi hodnik, veza sa sobama ... E, nećeš ti meni kvariti život, kuhinja u hodnik. Tu se malo zapetljah, jer ima nekih pet elemenata, a oni mnogi zakeraju. Ne može voda pored vatre, te bijelo pored crnog, te boje ovakve, onakve, te jug i sjever, kao da je građanski rat u Americi. Ako hoćeš biti vitka ... tu stadoh, ne sretoh nekog tko želi biti debeo. Yang boja vatre, ne smije uz feng boja vode, izbjegavati jake, blijede i ostale boje ... Hm ... štednjak osta bez plina i struje, perilica sudja bez vode, a hladnjak kao u onom vicu, vrata okrenuta zidu. Važno je da je zdravlje tu ...
Ljubav i sex. To je bilo lako, u kupaonicu je trbalo metnuti cvijeće, najmanje pet saksija, raznih veličina, poredjati kao kaskade. Moje kupatilo 2x1.5m se oduševilo sexi izgledom.Ovaj feng ne vodi ljubav pod baldahinima u spavaćoj sobi, a meni kada malešna, ali ako treba, i na bojler ću zajašiti za sreću.


Ide li maca gore ili dole??

Tko želi novac, a tko ga ne želi, mora ga držati uz prozore ili ulazna vrata, da komotno cirkulira. Meni ne samo da cirkulira, nego pokušava i piruete izvoditi,ali stavila sam novčanik na vrata, da ulazi u kuću, a ne izlazi ... kupovaću na karticu, ne piše gdje je treba držati, moja vječito skakuće po automatu za isplatu.
Zidni sat šalje negativnu energiju, požuruje ... ja ga izbacila odmah iz spavaće sobe.
Slike mora, usamljenih osoba, i one koje imaju nijanse sive, bijele, žarko crvene, i hladno zelene boje, izbjegavati. Pogledah kritički slike ... sad mi je jasno što mi ne cvjetaju ruže. Svaka slika na zidu, ama, baš svaka ima neku od tih zabranjenih boja. Posebno more je zafrkant. Bilo mi je žao sve baciti, izvinih se slikama djeda i bake, i okretoh ih prema zidu.
Ogledalo je vaš odraz, sljedeći zadatak. E, to nisam znala, mislila sam da je ogledalo odraz susjeda, ili možda nekog Marsijanca. Što više vas, na svim mjestima. Iako imam u svakoj sobi narcisoidno mnogo ogledala, znači nije dosta, pa povadih ogledala iz torbi, pudrijera, i ladica, i sve to na zid. Dobro je što sam skinula slike, pa bilo mjesta.Sad sve pomalo liči na cirkusku sobu ogledala, ali tako treba…valjda.
Sve sam sredila, ali neke stvari nisam mogla. Susjed s kata iznad mene, nije pristao da u njegovoj sobi imam WC školjku, valjda se boji da ne dobijem piškitis, pa da stalno zvonim.
Nisu mi dali građevinsku dozvolu za balkon istočno od dnevne sobe, a južno od najomiljenije stolice, jer nikako nisam mogla izračunati gdje je to. Nije lak taj feng shui.
Sve u svemu, sve je dobro ispalo. Sjedim i čekam da sreća zakuca, kad ona zvoni. Otvorim vrata, gosti. Oni su trebali ući kroz dimnjak, ali kako ga u soliteru nema, a goste nisam mogla nikako primiti kroz otvor odozgo (opet onaj nezgodni susjed), uđoše na vrata.
Očekujem da se oduševe, kad oni me pitaju
-Seliš se ??
To ti je kad se ne razumiju u znanost i sreću koja treba pokucati na moja vrata.
Znam što ću. Skinut ću zvonce, i staviti zvekir ... ima da kuca ...

/>

- 09:16 - Komentari (34) - Isprintaj - #

petak, 16.12.2016.

Znam ja ...


Znanje je sila, znanje je moć, učite deco dan i noć.
Tko li je to rekao, i kome je znanje uopće potrebno ??
Ferit Orhan Pamuk je jedan od najpoznatijih turskih pisaca. Dobitnik je Nobelove nagrade za književnost 2006. i Nagrade za mir 2005. na frankfurtskom sajmu.
Posjetio je Balkan.


Mnogi ljubitelji dobre knjige pohitali u knjižare kupiti neku njegovu knjigu.
Možda se dogodilo, možda i nije, a moglo je.
(Samo da šapnem, prisustvovala sam tom događaju u jednoj elitnoj knjižari, sa šarmantnom prodavačicom koja ima pomoć kompjutera za sve knjige što se prodaju u gradu)
Imate li nešto od Pamuka ??
-Trikotaža, odjeća je u trgovini do nas ...

- 08:45 - Komentari (21) - Isprintaj - #

srijeda, 14.12.2016.

Mignu li il' mi se učini??

Sinki priče su pokušaji da se ispriča priča a da se što kasnije pogodi što je u pitanju...

Idem ja, stoji on.
Gledam ja njega, sigurno i on mene.
Sad će mi migne i krećem dalje, ali on kao zaliven, ni da trepne.
Čekam ja, čekaju i ostali, a on ništa.
Zagledah se ja u daljinu, prepustih se slatkim mislima.
Ne, ne, ne fantaziram o zimskom skijanju, još manje o ljetnom tu sam već šampion u padanju. Razmišljam o nimalo romantičnom izlogu koji je malo prije privukao moju pažnju. U njemu komadina čokoladne torte bila bi dovoljna cijeloj jednoj školi, a i meni bi bilo dosta. Odoljela sam, ali ako ovaj ne migne, vraćam se ... Baksuz mignu, promijeni se i ja da poletim preko ulice, ali gotovo, prodje dodijeljenih mi deset sekunde.
Opet ja čekam sa svojim sapatnicima usporenim kao ja.
Hm ... sad ću u trkaći položaj, niski start. Gledaju me prolaznici, neki i pomalo sažaljivo, ali se ja ne dam... Savila sam koljena, povila glavu, napeto gledam i ...
Mignu on, zaletih se ja i škrip.
Skoro me pogazi auto čiji je vozač isto tako mislio da mu je dosta vremena dok se odlučim preći...
Ne bih ja čekala nikad da mi netko migne pa da krenem. Što si oni zamišljaju, tko sam ja.
Ne reci nikad, nikad.
I nad majstorom se nadje majstor ...
Za mene je to samo jedan maleni, majušni semafor ...

Oznake: Sinki priča

- 12:14 - Komentari (14) - Isprintaj - #

utorak, 13.12.2016.

Komentar lastavici ...


Dobro je, starija si blogerica, nekoliko mjeseci od mene, znači ja sam blogo-curica ...
Blog je dio našeg života.
Smije se našim nevještim pokušajima za koje mislimo da su remek djela pisanja.
Prijeti prstićem praveći se da ne vidi naše sitne kradje i imitacije koje "vješto" izvedemo.



Siguran je da se krije, i to vrlo uspješno neki veliki pjesnik u njemu, naravno, jedan muški i jedan ženski (robna, pardon,
rodna ravnopravnost). Kad smo kod te ravnopravnosti, za koju svi tvrde da postoji, šipak. Danas sam petljala s nekim papirima, ono u stilu treba mi jedan, a za njega sto jedan (nije dalmatinac, papir). Ženskice moraju donijeti svježi krsni list (6meseci, valjda hormoni prorade na to vrijeme) a muški ne mijenjaju prezime pa ne treba. Hoće li se netko oženiti samnom ?? Uvjet je da uzme moje prezime, za inat administraciji.
Blog je blog, ima svoje simpatije i ono drugo.
Malo se umiljava, malo reži.
Mijenja prioritete kao i admirale-admine.
Politike se tek malo dotakne, pa bež ... bež ... u sigurnost putovanja i objavljivanje slika.
Bez bloga se ništa ne može dogoditi u svijetu, jer ako nije obilježeno na blogu i nije vrijedno spominjati.
Neki se drže jedne kategorije, drugi skaču od stiha do slike preko putovanja, kuhanja, ... Ti si sa svakim od segmenta pomalo, ni sa jednim previše.


Plesala si valcer dok te neko (sram ga bilo) nije naljutio, a onda si poletila i letiš ... letiš ... Ne može te se stići.
Leti lastavice još dugo sretno i veselo na blogu. Na tom letu mnogi tvoji pratioci svojom ili tvojom krivnjom sustali su, ali ne brini, uvijek ima novih destinacija ...
Sretno ti blogovanje.

- 11:33 - Komentari (11) - Isprintaj - #

subota, 10.12.2016.

Medjunarodni dan korupcije ...


Anketa u novinama povodom dana korupcije ...
Slavi li se taj dan ili ??
Davanje mita je kažnjivo po zakonu i za onog tko daje i za onog tko prima.
Naravno da nikad nisam dala mito, a nažalost nisam bila u prilici ni da ga primim.
Krenem ja tako lagano preko ulice. Nigdje žive duše. Prijelaz za pješake je na 50m, ali nema nikoga ni automobila ni pješaka ... i krenem ja ...
Fiiiiiiiiijuuuuuuuuu ...
-Zviznu li ti ili mi se učini ??
Okrenem sa onako usporeno, kad iskoči policajac s nekom tekom. Traži pare. Pokušah onako tužno da ga gledam. Ne reagira. Pare, pa pare, navalio. Što da radim, otvorim novčanik, ali nema dosta.
Daj što imaš, i ne pišem prijavu.
I što uraditi ?? Uze on sam iz novčanika.
Ne dajem ja mito.



Zračna luka. Više volim putovati autom zbog prtljage, ali ... Meri onaj tip "prtljagicu"
-5kg viška.
Opet ja tužno gledam. Što da izvadim, i gdje s tim ??
-Dobro, nije to strašno, daj 20 EU, i tjeraj.
Gdje da tjeram nije rekao, ali ja izvadih teatralno 20 EU, koji nestadoše brzinom munje. I moj kuferić ode u neku rupu...
Ne dajem ja mito ...
Nećemo o liječnicima. Od krvi sam i mesa, ne znaš što će te pogodi za 5minuta, a tko zna tko sve čita blog.hr.
Uostalom, oni ne primaju mito, postoji točna tarifa koliko je za što, mjesto u bolnici, pregled kod specijaliste bez čekanja, i tako ti tandrmoljci.Kad je život u pitanju, naših dragih, dali bi sve. To nije mito, samo izraz zahvalnosti.
Ne dajem mito ...
Zato volim restorane. Sjedneš kao čovjek, naručiš ono što voliš jesti, popiješ koliko hoćeš, glazba ti svira pjesmu koju poželiš, čeka te taxi za povratak.
Na kraju dodje kelner, platiš, i daš bakšiš, onako, od srca, i milo ti ... Sretni i ti i on.
Ne dajem mito ...
A vi??

- 09:08 - Komentari (17) - Isprintaj - #

utorak, 06.12.2016.

Biti ili ne biti...



U žestokoj borbi konkurencije čovjek je došao na vrh hranidbenog lanca.
I sad neko očekuje da postane vegetarijanac…

- 08:48 - Komentari (25) - Isprintaj - #

nedjelja, 04.12.2016.

Cvrčak i mrav...


Preko sedam gora i sedam mora u nekoj malešnoj zemlji živjeli cvrčak i mrav.
Kako su bili pametni i znali tu basnu, riješili da dobro paze kako će odgojiti svoje potomke. Poduzeće sve mjere da njihova djeca dobro prodju u životu.
Mrav je vidio da je teško živjeti od fizičkog rada, pa je svog sina poslao u škole. Učio, mali mravić vrijedno, učio, završio velike škole, pa još učio, pa još ... i tako postao veliki znanstvenik. Prijavio se na biro rada, nadajući se upotrijebiti svoje teško stečeno znanje za napredak domovine. Čeka posao. Tata mrav vrijedno radi, i nada se da će sin jednog dana dobiti posao, a da on neće dobiti otkaz ...



Cvrčak je imao sina i kćer. Njegova teorija života je bila carpe diem, tako je odgojio i djecu. Sina je dao u političare, a kćeri platio ugradnju silikona, obukao je u svjetlucavi kupaći i poslao na audiciju za pjevača godine. Curica nije posjedovala neki glas, ali je ima vitki stas. Carpe diam, uzviknu u glas, zakoluta namazanim očima i pade na vremešnog člana žirija. Cvrčak se nada, zna, dobro je odgojio djecu, uspjela su u životu.
Mali mravić čekao, čekao, pa mu dosadilo, spakirao se i otputovao negdje gdje su tražili radnike, vrijedne, a pametne. Mali cvrčkica, postigla karijeru starleta-manekenke u zemlji, pa krenula u svijet. Cvrčkić, nije nigdje putovao. Dobro mu je bilo u zemlji iz koje su svi što vrijede pobjegli.
U nekoj kavani, pijući gemišt, sastali se mrav u mirovini i cvrčak pitajući se: gdje smo pogriješili ??

- 09:49 - Komentari (20) - Isprintaj - #

četvrtak, 01.12.2016.

AIDS, 1.12


Svjetski dan borbe protiv side 1.12.
Ne tako davno, zvanično 1986 bolest je došla na Balkan.
Priznata, nepriznata, unijela je pravi strah u redove izvjesne populacije. Sjećam se jedne diskusije kad je mladić od dvadesetak godina rekao da ne vjeruje u postojanje te bolesti, jer nitko od njegovih prijatelja je nema.
Nažalost, polako, ali sigurno smo se uvjerili u njeno postojanje.


Panika
Strah u neznanju.
Odbijanje bilo kakvog kontakta sa zaraženim ... često i oni koji trebaju pomoći, neki liječnici, sestre, ustuknu i pobjegnu.
AIDS se ne dobiva, on se uzima ...
Najbitnija je prevencija, HIV / AIDS-a i pružanje psihosocijalne pomoći ljudi koji žive s ovom bolešću.
Nitko nije zaštićen ni siguran. Možda bolest bira izvjesne stanovništva, ali ne postoje nedodirljivi. Prvenstveno se prenosi seksualnim kontaktom (kondom zaštita). Krv, suze, lučevine organizma su putevi zaraze.
To je bolest, kao mnoge druge. Ne treba bježati pred bolesnikom, nego mu pomoći da je prvo zaustavi, a onda se izliječi.

- 08:52 - Komentari (20) - Isprintaj - #

srijeda, 30.11.2016.

Dobro ili manje dobro??



Sve ima svoju cijenu i zlo i dobro...



Problem nastaje kad je ono za tebe dobro, nekome zlo, i obratno...


- 08:35 - Komentari (23) - Isprintaj - #

petak, 25.11.2016.

Pravi odabir...


Odabir omiljene hrane često ovisi i od zemljopisne širine ... i duljine...party



Ili, daj što daš...njami



- 09:07 - Komentari (26) - Isprintaj - #

srijeda, 23.11.2016.

Šuška se šuška ...


Molim admina, adminke i ostalu njihovu bližu i dalju familiju, prijatelje i sve tandrmoljke bloga da pročitaju moj post. Ako netko slučajno stavi komentar neću se ljutiti.
Nisam shvatila jedan komentar, pa mi objasniše, šuška se, postovi se plaćaju.
Ne znam kako se šuška po tipkovnici, meni više cvrkuće, ali zastarjeli model (joj da se ne uvrijedi i pokvari).
U čemu je tu problem ??
Normalno je da se sve što radiš plati i svakom prema zasluzi. Većina postova su superiška, a i oni drugi ... trude se. Treba to nagraditi. To su sigurno oni tajni klanovi koji zasjedaju duboko u noć i ujutro dijele peneze ...
To nije sporno.
Drugi je problem mnogo veći.
Eto, Albi mi se žali da ga iskorištavam i da će podići seljačku, to jest bunu koka, ako odmah ne isplatim sve što sam na njemu zaradila. Umirila sam ga govoreći da ću otkriti blogu njegovo porijeklo, pa će buna biti odmah ugušena a on će proći kao što su njegovi preci prošli ...
Sad, ako bi mogla isplata u kunama da se prebaci u evriće, a za Albiju može i u briketima za mačore. Ako inzistirate na kunama, Albi i ja dolazimo, nema problema kad su tolike pare u pitanju, ali koke ne mogu preko granice bez putovnice.


Žiro račun je i dalje isti, pa nam šaljite ne po postu, nego, molim, mjesečno.
Ne mogu svaki dan pisati, ja sam i na drugim sajtovima i fejsbuku aktivna, a i oni izdašno plaćaju ... Živim u svijetu gde je novac važan. Ako zastupate mišljenje da novac nije sreća, slobodno ga se otarasite šaljući ga meni, a vi krenite u život bez kune u džepu, pa kako ko prodje.
Neki na blogu našli prijatelje, neki pisali knjige, a ja ispadoh materjalista, ali ako, baš je slatko.
Nisam neki vunderkind, pa nisam shvatila da li se i komentari plaćaju ??
Molim uredništvo i adminištvo za hitnu obavijest.
Navesti i koliko je po komadu, pa ću ja svakom odgovoriti dva, tri puta kad se nadjem u novčanoj stisci. Podvlačim, naglasite da li su tu uključeni i komentari na drugim blogovima, ili svako naplaćuje samo svoje ?? To je pitanje jako važno, jer u slučaju da nemam ništa od toga što komentiram ostale, komentiraću i druge na svom blogu, a blogeri neka se malo aktiviraju, neka dolaze, čitaju, pišu ... Sve se to ulenilo, mora se podviknuti.
Vita jela zelen bor, šalji kune, evre, kakav je već dogovor ...
Meca Kapitalista


- 07:05 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 22.11.2016.

Budžet ...



Ne znam kako tko, ali kad sam popunjavala neki upitnik ne bi li se opredijelila za školu koja mi najbolje paše, ispade da sam odličan ekonomista. Kako mi to nije bilo simpatiično, odoh gdje odoh.
U zadnje vrijeme, nikako da se izborim sa svojim financijama. Negdje griješim, ali gdje, pitam se sad ??
Što ne odoh na tu ekonomiju, pa da nakrivim kapu i uživam.
Ček '... ček' ... da vidim kako se izvući iz te neugodno-finansiske situacije. Meni uspjelo, pa možda i nekom drugom pomogne. Tko voli, nek ' izvoli.
Stabilnost finasija je lakše postići nego što to na prvi pogled izgleda.


Prvo uzeti kredit kod dvije tri banke na duži i kraći period. Dok stignu rate na onaj duži, uživati s onim kraćim.
Sad kad se ima parica, napravila sam prekrasnu fontanu u vrtu i obasjala je reflektorima. Nitko u bližoj i daljoj okolici nije imao nešto tako lijepo. Čelnik sam u regiji! Trajala je samo jednu sezonu, ali nije mi žao. Kad je bal, nek 'je s' glazbom.
Dok sam se odmarala na moru, a izabrala sam udaljene, popularne, destinacije, koje su me uvijek privlačile, oni krediti se istopili, pa sam preuzela energične mjere. Od susjede sam posudila neku siću, tek dok ne stigne pravi kredit kojim ću čak i vratititi kamate od onog prethodnog sa kraćim rokom ... pa ... Nije bitno, tu su pare biće investicija.
Nevjerojatno, pare stižu sa svih strana, ali uvijek ih nedostaje. Ja sam kriva, hoću da jedem svaki dan, i to tri puta ... Raspikuća.
Ima rješenja.
Okretoh se po stanu. Stanu je pripadao vrt u kome umjesto cvijeća, sadila sam krumpir, kupus, i sve neke neatraktivne biljke. Glupo, sve se to može kupiti u radnji. Prodala sam i sretno odahnula.
Iznajmila sam povoljno i kuhinju, šta će mi, toliko restorana na sve krajeve. Tu sam postupila genijalno, mogu i ja kuhati u tri mjeseca jednom i za to ću platiti tek onako, malo,održavanje, struju, plin, i donijeti namirnice ukućanima, novim vlasnicima, za tri mjeseca.
Kupaonica ?? Gledam kritički. U nju se stalno mora ulagati. Iz bojlera nešto kaplje, ali nafta nije, voda ... I to pirkanju i tuširanje svaki dan, pa pranje rublja, sve same nepotrebnosti. Tko zna je li to uopće zdravo?? Majka priroda dobro zna zašto nam masti kosu, i pušta nokte rasti. Pedikura, manikura, šlus ... nema više. Kupaonicu sam dala bud zašto, čovjek mi učinio uslugu što me riješio te bijede.
Odahnula sam. Krenulo mi, baš, baš. Ne mogu vjerovati koliko mi je dobro. Kad bih imala neku starinu, naslijeđe od dedovine koje generacijama samo kupi prašinu, pa da se rastosiljam i toga, kud bi mi kraj bio ??
Misli, misli, tjeram sebe, mora da imaš još nešto dati, prodaš, investiraš, ili kraće rečeno, izgubiš. Setila sam se, ali…neka to pričeka sledeću otplatu kredita…
Ja riješila finansiske probleme, krv nije voda ...
Ako netko treba savjet, rado ću mu ga dati.
Čudi me da se do sada nitko nije sjetio da tako radi, ali nas genijalaca je malo ...
Meca Genijalac

- 09:50 - Komentari (18) - Isprintaj - #

nedjelja, 20.11.2016.

Iskrenost...




Iskrenost je važna osobina.
Cijenimo je kod ljudi i tvrdimo da se ne bi družili s osobama koje to nisu ... Tvrdimo ...sigurni smo u to…
Kako je život sad podijeljen na dva dijela, onaj u reali i onaj virtualni, ta iskrenost dolazi do punog značaja.
Na fejsbuku imam ludu sreću, obožavaju me. Da stavim samo jednu točku i srčeko dobila bih gomilu lajkova, što će reći komplimenata za moje remek djelo. Priznajem, obilno to koristim. Iskreni ljudi, vide odmah o čemu se radi. Što sam starija više se dive mojim osobnim fotografijama, pa sve mislim, da li se prijaviti za Miss Universe, il ' sačekati još koju desetinu godina do punog izražaja ...
U reali i nije tako.

Primijetila sam da nije istina da se cijeni ta iskrenost. Eto prije neku večer, u restoranu, iskreno kažem da nemam novaca za poveći ceh, a one pjesme što sam naručivala da sviraju, sve su bile na recku ... Da ne vjeruješ, konobar nije cijenio moju iskrenost, a nisam mogla ni prati sudje i odraditi, imaju sad strojeve za to. Muzikanti mal 'mi ne razbiše glavu instrumentima. Srećom i oni su samo pjevali, a sintisajzer je zamjenjivao orkestar. Pjevač, muško, nisam mogla mu gurati pare u njedra kao da je pevaljka. Nadao se poslije ... Moju iskrenost je popratio tako bogatim rječnikom, da se nije zaustavio pola sata. Neke riječi nisam ni znala da se tako zgodno mogu upotrijebiti.
Dupli sam vodenjak, što je nezgodno, nemam znak iza koga bih se sakrila, pa mi ta iskrenost dođe kao mana ... Spašavam se zabušavajući odgovor skretanjem na drugu temu... Odgoj je odgoj, bio on dobar ili pogrešan.
Iz svega sam zaključila da sam ja genijalac. Nisam narcis, mali narcisić, možda, ko nije ... Kad ti netko pametan kaže da si glup, ružan, sebičan, ili već neki takav kompliment, smrtno se uvrijediš. Ako ti to kaže budala, smiješ i misliš da je duhovit ...
Znači, postoji iskrenost, ali data je samo budalama ...
Ako si budala, možeš biti iskren koliko god hoćeš ...jer iskrenost je ekstremni sport na koji se samo hrabri odlučuju...



- 20:16 - Komentari (20) - Isprintaj - #

utorak, 15.11.2016.

Osveta...ili ne??

Osvetiti se ili ne ...
Osvetiti se ili ne ?? Lako pitanje, ali odgovor i nije.
Od kad je svijeta i vijeka ljudi su se svetili, tukli, vukli, tandrmoljili ...
Dobrica se nikad neće svetiti. Mirno će pognuti glavu i čekati samo on zna što. Izmedju dobrice i amazonke osvetnice, glasam za ovu drugu.
Kočim se ja, ali kad krv proključa, javi se neki adrnalin sve ode k vragu ...
Eto prije neki dan, ulazim u bus s torbetinom u kojoj je pravo bogatstvo (vraćam se s placa). Pikiram na slobodno mjesto, i već se blaženo smješkam u opuštajućoj budućnosti, preskaćući sve potencinarno zainteresirane.To je već borba prsa u prsa. Nije vam ovo politička fotelja, mislim, i juriš na slobodno mjesto. Tik pred nosom zauzeše mi stolicu. I sad ti meco, smješkaj se miroljubivo. Oči mi se suzile, krv brže zastruji. OSVETA! Propao juriš?? E nećeš.
Kao slučajno ispustih kesu sa crnim grožđem na bijelu košulju, a na glavu mu prosuh prezreli paradajz (bili na sniženju) ... Nažalost samo u mislima ...
Nije da nisam htjela, samo mi ga bilo žao, a činilo mi se da je i jači od mene.
Drugi slučaj je puno drastičniji.
Ne znam da li vas je netko otpilio, ili tko zna kako se to moderno kaže. To je ono kad si u nekog zaljubljen, a on te šutne ne trepnuvši. E, to mu neće proći kod mene. Zapamtiće me dok je živ. Mene je našao ... on ... I smislim strašno nešto da mu uradim.
Ima jedan prašak u apoteci, plavi. Iznimno je lagan, od njega se prave neke kapi za bebe ... Stavit ću bočicu tog praha u džep i kad onaj tip naidje bacit ću na njega. Samo da dodam, prašak leti, lijepi se i jako se teško opere ... Nosila sam taj prašak dvije tri godine, ali onaj nikako da naiđe. Osjetio me, pa bježi. Uaaa kukavica…ali ni ja ne odustajem.
Sve je neslavno završilo, skoro me uhapsiše.
Elem, drmusam se u prepunom busu dremajući iz noćne smjene.


Osjetih neki blagi dodir, što bi pjesnici rekli, tek titraj probudjenog jesenjeg lista na vjetru snova ... Trenutak možda iz mašte, sunčev zrak na plavom nebu ... i već ti pjesnički tandrmoljci ...
Tras bum, neko lupi pljusku nekome, nasta kaos u busu, vika, lopovi, džeparoši ... Majstore, vozi, stani, otvaraj, ne otvaraj vrata ... Oni proljetni pupoljci pretvoriše se u ružin trn, nešto me bocnu, tresnu i rasani ...
Odjednom kaos se pretvori u muklu tišinu.
Kao na usporenom filmu vidim ljude koji podižu ruke, zaklanjaju oči, lice, sve postaje plavičasto ... Mora da su nas napali Marsijanci i pretvaraju nas u maglu ...
Nisu Marsijanci, onaj lopov ukrao torbicu u kojoj je bila epruveta s prahom ... mislio valjda da je droga, pa otvorio, kihnuo ...Prah, kao prah lakši od zraka, poletio u slobodu, šireći se na sve strane. Ljudi se upaničili, a ja urlam ... lijek za bebe ... lijek za bebe ... nije opasno. Zaustavi se autobus ... plavi ljudi počeše izlaziti, a oni na stanici bježati ... Nikad nisam volila tu plavu boju ... nije mi sretna.
Završi se sve kako završiti, a ja ima sada da se svetim žestoko, do bola, vidjet će taj, vidjet...
Samo kako ?? Mora biti učinkovito i žestoko.
Ha ... znam, na blogu.
Zapamtiće me svi.
Ima da napišem post da se sve puši ... I komentar ... e, i to ću napisati, ili ne. Neće vidjeti komentar od mene, pa neka pati ...
To je najveća kazna.
I sve ću ih blokirati, samo da se prvo registriraju na blog.hr.
Promijenitiću nik, pozadinu, prednjicu, sve, da se ne dosete odmah. Samo ću ostavim mali trag da vide tko je
Meca Osvetnik

- 10:37 - Komentari (20) - Isprintaj - #

nedjelja, 13.11.2016.

Praznovjerje...


Živimo u dvadeset i nekom stoljeću, a ponašamo se kao da smo u mračnom dobu viteza, trubadura, D’Artanjana i bijelih konja i tako to ... kuge i kolere.
Sram nas bilo.
Ne mogu shvatiti kako netko po cijeli dan bulji u mobitel, onaj pametni, a kad naidje na ljestve, lojtre, ili već kako se gdje zovu, misli katastrofa je proći ispod njih, i zaobidje. Koje prazovjerje ... Internet mu je bliži od bilo kakve reale, osim ako to nije petak trinesti i asocijacija na sjekiru.
Dobro, priznajem, vještice postoje, ali ne moramo ih zato spaljivati javno ... može se lijepo začarati ili prebaciti na službu gdje bi bile korisne. Zamišljam ih na šalteru za tužbe i reklamacije. Učinkovito udare gnjavatora štapićem i pretvore ga u žabu, a žablji bataci su na cijeni ... Riješila bi se i nezaposlenost, i loša zdravstvena služba, a i pitanje gladi bi bilo zanemarivo ...
Za sliku potkovice, rekoše mi da ju pogrešno držim, iscuriće mi sreća… Dobro je, gde ima tu i curi…


Ja sam moderna žena, ne vjerujem u to gledanje u karte, loto, ne prevrćem šalicu za kavu, sem kad nije nešto baš važno.
Ne kuckam u drvo, jer manje više, sve je plastika, pa bi možda bilo i gore.
Naravno, kao svaka pametna ženska, dobro pazim kako prelazim ulicu da me nešto ne pogazi. Realna sam, prelazak ulice je avantura sve veća. Ne moraš ići u Afriku da sretneš krokodila ili zmijetine od tri metara ... Mnogi ljubimci su porasli, pa ih vlasnici izbace iz kuće. Kad je to maca, kuca, sažališ se, zoveš zaštitatre životinja, i riješen problem, ali kad su u pitanju reptili, bolje paziti. Zato ja dobro pogledam zadnje brojeve kola izmedju kojih prolazim, podijeliti zbroj sa dva, i ako je veći od tri, čeka me sreća. Jednom me je neki prostak skoro zgazio, ali zbroj zadnjeg broja njegovog i susjednog auta, bio je jedan ... užas. Dobro da sam ostala živa.


Crna mačka kad predje nekome put je nesreća.
Točno, Albi doveo neku macu, crnu kao noć, na večeru. Za njima došao neki ogroman mačor, isprebijao Albija, a macu odveo. Tulio je što od bola, što od tuge cijelu noć, pa su mu se pridružili i susjedi da dam sirotom mačku jesti, da mogu zaspati. Nesreća, crna maca ...
Strašno kako ljudi mogu uopće vjerovati u tako nešto.Balkan je ovo, ali ipak srednji vijek je daleko, Turci su davno otišli, iako se pomalo vraćaju u serijama ... Možda i to ima utjecaj…ko zna…
Gotovo, neću više o tom primitivizmu da pišem, ni misliti.
Pu ... pu ... pu, da pljunem tri puta da ne pokvarim, možda bude više od tri komentara ....

- 12:32 - Komentari (24) - Isprintaj - #

petak, 11.11.2016.

Zvrc...zvrc...

Zvrrrrrrrrrr ..
Zvrrrr ... zvrc ... trc tralalalala ...
Očito negdje zvoni.
Popela sam se na stolicu prababe koja glumi penjajući rekvizit, jer kako sam se strmeknula proljetos pazim duplo ... Čekam da prestane… neće…
Na vratima nije, nije ni interfon ... hladnjak zna se proderati kad mu je pretoplo, nije ni on ... Oni mališani što urlaju kao kokoši kad snesu jaja (mikrovalna) nisu uključeni u život. Ostali su samo gnjavatori ... telefoni, internet veza ... Kako ne idem s tim čudesima okačenim o vrat obilježena kao kriminalac nanogicom, trženje ...
Jurim na mobitel ... jedva ga pronadjoh ...
Ono se dere i dalje. Znači fiksni, na njega se javlja samo prijateljica koja nema mobitel (sretna žena) i ponuđivača. Biće ponuđivač vjetra i magle ...



Molim ??
-Biljana ovdje, ja ...
Prekidoh je: Biljana platno beljaše, na ohridski ... i tu podignem glas u neslućene visine. Proderem se žestoko. Samo da napomenem kad je Bog dijelio sluh, bila sam na drugom kraju. Dotična Biljana pokuša me zaustaviti, ali otslušala je do kraja, bar onoliko koliko sam znala stihova, ali za svaki slučaj pjevala sam dva tri puta.
-Ako odgovorite na pitanje koliko čovjek treba spavati dnevno, dobit ćete nagradu.
Korektno mi pomaže (ako sam medju onima glupavima) 6, 8, ili 10 sati??
To je lako, kažem ja, ali da vam objasnim. Tu ja razvijem svoju teoriju o spavanju, bebe, odraslog, rudara, dotakoh i političare, pa predjoh na kampanje i izbore ... Jedva me ona zaustavi.
-Dobili ste večeru, vikend na Kopaoniku i ...
-Aha, kažem sad ja njoj, vikend u jesen na planini ... Što si vi zamišljate, inzistiram da to bude za Božično- novogodišnje praznike i da bude tri dana.
Što se tiče večere, ja imam specijalni režim prehrane, navečer volim svježe pečenje, praseće, janjetina ne dolazi u obzir, jedino ako je planinska ili s otoka ... Za predjelo vidi na blog .hr kod Dražena, a za kolače kod Gurmanke ... Može i malo ribe, ali svježe i na gradele, one iz pećnice, ne dolaze u obzir ... Salate ...
I tu ona prekide vezu.
Ne znam što joj bi, a baš sam htjela da joj objasnim da neću krastavčiće, nego ajvar, ali samo od paprike ... i ...
Zovu li vas?? Mene su izgleda stavili na crnu listu ...

- 10:58 - Komentari (19) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.11.2016.

Zlobne stvari ...


Kuća bi trebala biti oaza mira i spokoja ... trebala, ali ona je više oaza gnjavaže. Stalno nešto moraš pospremati, tresti, mesti i raditi svaki dan stotinu istih stvari. Sve što si sredio volšebno nestane preko noći, pa ponovno u rat s kućnim tandrmoljcima. No to se da podnijeti, ali ...
U svakom stanu postoje dvije tri zlobne stvari. Kod mene sam jednu eliminirala, jednostavno sam je šutnula u ormar, stavila na nju spakovanu vansezonsku garderobu, zaključala ogromnim ključem, koji sam sakrila od same sebe, a na vrata plakara stavila fotelju koju ne mogu tri čovjeka pomaknuti.
Neću znati za postojanje te zlobnice ... .vage.
Kako se samo stenje kad joj prilazim ...


Druga stvar je mnogo ozbiljnija jer se nekontrolirano razmnožava. Izvire iz torbica, ladica, ugurala se pored slika na zidu, a jedan zid u hodniku je potpuno prekrila. Ne možeš izaći iz kuće da te ne odmjeri, jer se jedan primjerak natrndečio pored izlaznih vrata ... i to poveći primjerak.
Pogadjate, to je ogledalo.
Nikad nismo bili preveliki prijatelji. Nepogrešivo je otkrivalo sve moje tajne. Kako samo zna da gvirne gdje ne treba. Namrštim se, ali i ono bezobrazno, namršti se na mene. Pokušavala sam ogledalo smiješkom udobrovoljiti, kiselo uzvraća. Neugodno je kad se previše našminkam, kad mi nije dobra frizura, a o pocepanoj čarapi i da ne govorim. Umjesto da se pravi diskretno, i kao ne primjećuje, ogledalo samo što ne zasvira fanfare ... Sretno što je pronašlo neku grešku.
Lijepo vidim u sebi, vedru, nasmijanu curicu koja skakuće po sobici i cvrkuće kao ptičica.


Ne znam što ima protiv mene, ali me pokazuje sasvim drugačijom. 5kg što dodaje, njemu ništa, a počeo je i više dodavati ... Očito je da sam mu se zamjerila.
Posebno je zlobno neko venecijansko ogledalo. Pokaže svaku i najmanju boricu, krinoline i maske ne…a o nekom Kazanovi koji mi se zanosno klanja, nema ni govora.
Ima jedno simpatično ogledalce koje je bilo na nekom tavanu ili podrumu, pa se malo promenilo, zamutilo. Sigurno se boji da ga ne vratim tamo. To ogledalce pokazuje puno bolju sliku, malo mutnu, malo izrezuckanu, ali simpatičnu.
Kad razmislim, ogledalima nešto fali ... pogrešno su i napravljena, pokazuju da radim lijevom rukom,dešnjak sam, a kad nešto napiše to su čudna slova, jedva se odgonetne šta pišu.
U tome je znači stvar, ogledalo ne zna pokazivati kako jeste, nego kako se njemu sviđa ...
Nije meca debeliškast,ugodno popunjen,pikantan, nego baš manekenski, da ne kažem anoreksični tip.

- 20:52 - Komentari (41) - Isprintaj - #

četvrtak, 03.11.2016.

Jesen...


Zahladilo, pa kavana tuguje ...


Stolice i klupe čekaju neko toplije vrijeme.


Jedini gost je motocikl, a i on ništa ne naručuje. Sigurno mu se kava ne pije ...


- 08:59 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 02.11.2016.

Velika razmišljanja...


Malenom sam se dopala,
i namignuo mi je pobjegavši od gazde.
Pitala sam ga.



1.Da li ti je takva rasa ??
2. Voliš li pojesti malo više ??
3. Loše odabran frizer ??
Odgovorio je av ... av ... pa opet av av ... i na kraju namignuvši otšao, na užas svog gospodara, za nekim ogromni labradorom.
Sad tek ne znam zašto je tako debeliškast i sladak ...

- 08:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.10.2016.

Sajam knjiga...


Zove mene prije neki dan "moj" urednik
-Danima te tražim, ne mogu te dobiti.
-Ha, što si ti zamišljaš, da me je lako dobiti ??
Zbuni se čovjek, i objasni da me zove zbog sajma knjiga, da donesem svoju Grešku, mislio je na knjigu, ispostavilo se.
Lijepo mu kažem da sam objavila što sam objavila, i to prije toliko godina. I to ne bih objavila da nisam bila bijesna na nekog tipusa, koji mi je stao na žulj. Šamar mu nisam mogla dati, ne bi primijetio u ovom svakodnevnom šamaranju života. Smislila sam mu dati glavnu ulogu u knjizi, nabacila mu sidu, i lijepo ga otpremila na onaj svijet. Poslije čujem u reali, da se uvrijedio, i da nije to očekivao od mene. Što je mislio, da ću ga ubiti i sjediti u zatvoru ?? Napisao mi na blogu loš komentar i mislio da to može proći tek tako.


Navalio urednik, donesi, pa donesi.
Uvijek me je odlikovala naivnost, ili bolje reći glupost, te poverovah da poslije toliko godina, netko uvidio moju književnu genijalnosti i sad će me natandrmoljiti u halu na počasno mjesto. Naravno, polaskana (ženskicama samo laskaj, sve ćeš uspjeti) predam nekoliko primjeraka knjige.
Uspostavilo se da moram odnijeti uz knjigu i novce, jer se mjesto plaća. To mi se već manje svidjelo.
Poče sajam, i sad meca znatiželjko, da gvirne. Prodjoh naselje, jedno drugo, to jest halu, jednu drugu, treću, i na kraju na samom izlazu sjedi pobjedonosno moja knjiga u nekom kiosku kao za hrenovke. Da sam razočarana bila, jesam. Tješili me da onima koji ulaze odozada, biću prva. I to mi se nije baš nešto dopalo ...
Dosta je bilo ljudi, sve sam književnik do književnika. Kupaca je bilo manje, i da književnici nisu morali kupovati ulaznice, ne znam da li bi bilo publike.
Kad se najmanje nadaš, tras-bum ...
Zove opet onaj moj, urednik.
Hitno donijeti još stotinjak knjiga. Navalio narod kao na pljeskavice, koje se baš tu blizu prodaju. Mora da su im nestale salvete, mislim ja, pa da kupe neku knjigu da obrišu ruke. Uspostavilo se da onaj moj antijunak iz knjige postao jako popularan jer na TV reklamiraju AIDS, mislim ne reklamiraju, nego kako se zaštititi. Kad se nešto objavi na TV, pa bilo i naopako, svi pojure kupiti. Reklama je čudo. I odoše sve knjige što bi rekli dok trepneš.


Sad znam o čemu treba pisati da budeš zapažen.
Nikako o sretnoj obitelji, vjernoj ljubavi, idiličnom životu.
To je totalno aut, i nikome se ne dopada. Najbolje pisati o zlostavljanju, djece, maca, kuca, drveća i svega što je živo i neživo…
Nije loše umiješati dvije tri nacije, podijeliti im pištolje, bombe, tajne napitke, sexi žensku kojoj opišeš i crijeva kako rade, pa sve to zamumuljiti zakukuljiti u priču u stilu španjolske serije, neshvaćen u djetinjstvu, društvu, podzemlju i nadzemlju, politički dotjerano s dvije tri stranke koje jure bankare dijamante, i šifrirane poruke.
Obavezno nagovestiti da se radi o istinitom dogadjaju, ma pisali i o dolasku svemiraca, i da samo pravi poznavaoc može prepoznati o kome se radi.
Malo njih tome može odoliti.
To ima da bude bum na sljedećem sajmu, garant.

- 13:22 - Komentari (51) - Isprintaj - #

utorak, 18.10.2016.

Jedno jaje...


Postoje ljudi koji odlično kuhaju, i ona druga vrsta.
Ne znam kako se to odredjuje i svrstava, ali ja pripadam drugoj skupini. Sa strahopoštovanjem čitam recepte blogera koji iz one brašnovite gomile raznih sastojka, ili kupusa svih mogućih i nemogućih vrsta, naprave nešto što ti nabacuje kilažu, ali ne možeš stati jesti.
Trebalo je spremiti nešto slatko.Lako ja to zabrljam, umutim desetak jaja, maslac, orasi, čokolada, prste polizati.
Avaj.
Matori pijetao istjerao mlade konkurente, pa se zgranuo na navalu kokica. On starije pristojne, bježe od njega, pa kao slučajno malo zaostanu. Mlade, su lošeg odgoja, ili pune hormona pa nemaju vremena za to igranje, nasrću na njega, i sirotan se sakrije pod smokvu.Ofucao se, i kukuriče tek reda radi, ali mladim pijetlovima još uterava strah u kosti.Okreni obrni, dok se oni predomišljaju mogu li ili ne, ostadosmo bez jaja.


Jaja, neću kupovati, sram me je. Boc, boc, Google. Ima, torta sa jednim jajetom. Nisam od onih kojima je u kuhinji vaga na počasnom mjestu, pa onako otprilike ... I napravi se nešto, ispeče se, ali ... Poče namigivati, i praviti smajlove, pucati. Panično tražim pomoć da se isječe za filovanje ... To se skroz rasturi, više kao neki mljeveni keks došlo ... Što ću, u filu je spas, ali on sve negdje bježi, očito mu se ne svidja torta kao haljinica.
Šlag je zadnja nada. Natrpam onako solidnu količinu, sve nabijem na gomilu ...

Problem je bio s rezanjem torte na komade ... ali pojedoše sve ...
Molim one kojima se torte zovu nekako bombasto i uvijek ispadnu dobro da ne čitaju.


Ako su pročitali da se ne smiju.
Ako se smiju, neka se raduju.
Ako se raduju, shvatili su, život je lijep, ne može nas naljutiti ni loš izgled ako je okus dobar ...

- 10:35 - Komentari (45) - Isprintaj - #

srijeda, 12.10.2016.

Autobiografija...

Autobiografija ...
Jesen stiže i vratih se u civilizaciju. Naravno, odmah na kavicu provjeriti da mi nije nešto promaklo za vrijeme leta.
Dobro dodje konobar sa kavicom, pa dok je podijelio, neko capuciner, neko dugi, neko kratki (osobno više volim dugi, ali neki put neugodno mi priznati, naročito u mješovitom društvu), neko sa mlijekom neko bez mlijeka, neko bez kave, neko bez glave, samo mineralnu. Onom sirotanu se sigurno smučilo. Imam dojam da su sve kavice iste, ali ...
I da sam propustila, jesam.
-Meco, što si ti ove godine spremila za Sajam knjiga ??
-Ništa, nisam ni zimnicu spremila ove godine.
-Ništa ??
-Ništa.
Zabezeknuto su me gledale. Da li je to moguće ?? Brzo shvatih da ako hoću društvo, moram reći da je knjiga napisana, ali štamparija kasni. I poslije vidim, svi nešto napisali, kasirica u supermarketu "Jedan dan sa pobesnelim ruljom", mesar "Oda kralju noža na svinjokolju", Vozač tramvaja "Šinama u neizvjesnost". Svi su nešto napisali. Što ću sad ??
Kod kuće sedam za kompjuter, uzimam olovku i papir za inspiracije koje naviru brže od mog kuckanja. Hm ... o čemu pisati?? Pjesnik sam sjesti pa plakati. Pokušala sam, nije da nisam. Napisala sam prozu, samo u kratkim redovima. Odmah su me pročitali. Oni pristojniji su rekli da su stihovi dobri, ali nitko nije rekao odlični, jasna mi situacija. Nisam ja za te romantične gluposti, uvrijedim se i odem, a ako ima nesreću da me sretne, kao slučajno ga nagazim svom težinom (u zadnje vrijeme je to veća osveta nego pisati srceparajuće sonete)
Znam, pisaću autobiografiju.


To jest, pisaću o mom prvom autu fićkanu. Što je to autić bio, a doživljaja koliko hoćeš. Kao mlad vozač s novim autićem krenem prvi put u Austriju. Jurim ja 60, pa i 70km na sat, kosa vijori od brzine, vjetar fijuče, trese se i auto, bome i ja, ali neka. Svi mi mašu, pa pritisnem gas do daske, 75km.Mislim, zgodna sam vidi se, svi mi se smješkaju i pokazuju nešto rukom. Poslije mi rekli da je to autostrada i da sam išla po najbržoj liniji. Bila sam ponosna na fićkana ... Ostali su rekli da sam imala više sreće nego pameti.
Kad smo malo ostarili, i kad je fića počeo poboljevati te ide kod svog dr Mehaničara, savjetovali su mi da uvijek imam krumpir i hulahopke u autu. Kad se nešto, ne znam što pokvari, zamijeni ga čarapa, a kad nešto nema neku struju, ili već neki tandrmoljak u autu, stavi se krumpir ... negde.U praksi krumpir mi nije pomogao, a one čarape mnogo bolje djeluju ako je preko njih ultra kratki minica, i bespomoćno lice.
Završim roman eksplozivno, to jest, jureći kroz Dolinu jorgovana i diveći se prekrasnim, mirisnim cvjetovima, zabode se Fićko u kamion, nije veliki, onako 2 tone cirka. Fići ode cijela lijeva strana, kamionac ode u Ibar, a ja kupim poslije bolovanja drugog fiću. Uh… sad sam kao oni pisci koji na kraju knjige ubiju sve koji su im se u reali zamjerili, a baš sam fićkana volila.
Gotovo, knjiga napisana ... Sad mogu komotno pogledati ljudima u oči, a ne sramiti se i na Sajmu izigravati nepismenjaka. Ranije mi je bio problem plasman knjiga. Lakoj napisati, ali prodaj ako možeš. Načvrkala sam neku knjigu, bila čak i pohvaljena, kao za neke nagrade predložena ... ništa nije dobila. Dijelilo je neko društvo narkomanima, koji baš nešto i nisu neki čitaoci.
Sad sam taj problem riješila. Kad krenem u posjetu, umjesto cvijeća, ja knjigu. Kad se netko ženi, knjiga, krštenje, rođendan, knjiga. Nešto me u zadnje vrijeme ne zovu, mora da su pročitali knjige, jer su neki dobili i po dvije tri. Krajnje je vrijeme bilo da napišem autobiografiju, to jest, auto-bio-grafija, ili s autom proučavati geografiju.
Ko piše sretno mu bilo, a ko ne piše, ne znam što čeka??

- 13:06 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 06.10.2016.

Kontracepcija...


Za ili protiv pobačaja ??
U principu sam za dobru kontracepciju. Muški ili ženski, nije bitno, sigurnost je sigurnost, a svako dijete neka dodje željeno na svijet, ma što tko o tome mislio.
Sad važno je izabrati dobar način zaštite, jer svaki ima pored prednosti i mana.
Hm ... da vidimo što se nudi.
Muški nisu oduševljeni onim šeširićima koje treba koristiti u trenutku kad se najmnje o tome misli. I kupiti, te odabrati, je problem, jer ih ima milijun. Te za jaču sigurnost (ko li traži tad nesigurnost?), te za veći ugođaj, te da njoj bude ljepše (a što samo njoj?), te da njemu bude duže (kraće nitko ne traži, ne znam zašto), te razno razni ukusi (to za vegetarijance vjerojatno da naprave voćnu salatu prije odnosa), glatki, grbavi, raznih boja tu nema rasiszma ... Često dodje i do pogreške. Jednom sam na dežurstvu prodavala vlažne maramice koje su bile isto zapakirane, a netko promiješao kutije. U vrelini zanosa, muškić me je sigurno spomenuo, kad je jedina kontracepcija bilo brisanje vlažnog čela. Na moju sreću, niko me nije zvao za kumu.
Neke ženskice si ugrade žice unutra, ali muškima to zna biti degutantno ... boje se da se oni ne nabodu.Vole rizik više, naročito tudji.
Ima i tableta koje su jako zgodne ako nekom hoćeš podvaliti. Jednostavno, ženskica kaže da pije tablete, ali on je tako velika muškarčina da je ipak napravio bebence. Na tu foru većina mužjaka pada.
Ima još kojekakvih tandrmoljaka za te situacije, male, ali slatke.


Nekad su pričale ženske da je najbolji Aspirin ako se stavi medju koljena i čvrsto drži. Sadašnji muškići se snadju lako, jednostavno kažu
-Što ti imaš lijepe nogice, svaka bi ti pozavidjela. Samo šteta što imaš tu fleku na koljenu
Nema te koja zgranuto neće pogledati kakva je mrlja.
Sve ide i tako i onako, i poslije si ili loš vjernik, ili mama neželjenoj bebi, ali jedna kontracepcija je sigurna.
Ne može promašiti.
Čula sam je od prijateljice.Važno je obući se na pravi način. Zabranjeno je čipkano rublje, u bojama, crno, ni slučajno. Tange dolaze u obzir, ali je bolje uzeti one muške bokserice, pa preko njih navući bakine "gaćice" do koljena s lastišom na nogavici. Preko svega hulahopke, prvo tanke, poželjno one kojima je petlja pošla, pa da se ne bace. Na to navući kratke vunene sokne zbog bolje cirkulacije. Naravno pidžama na cvjetiće je obavezna. Izbjegavati mustru leptirića, da ne izazove leptiriće u želucu, jer onda sve pada u vodu, a ono što treba pasti, ne pada ...
Sve u svemu, znanstvenici se žale da je sve manje sexa, sigurno zakašnjelo djelovanje broma koji su u Prvom svjetskom ratu davali vojnicima, pa sad se odrazilo na potomke. Zato dobro razmislite, da li vam treba netko od ovih sretstava, ili ne ...

- 11:13 - Komentari (24) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se