AnaM

utorak, 12.09.2017.

Tamna noć...


Noć tiha noć.
Ništa nije predkazivalo na buru koja se sprema.
Sama u stanu, sve četiri u vis i vrtim one gumbiće na pipkalici za TV. Oko mene sve sam greh. S jedne strane Ferrero rocher, s druge komadina kruha i grozd koji bi nahranio omanje selo zatrpano tri meseca u snegu, s treće strane dark čokolada (zdravo dijetalna hrana). Ima još strana, ali karakter sam, neću kvariti dijetu.
Pogasila svetla, kažu to je potrebno za romantiku, valjda da se učesnici ne vide kakvi su. Pronadjoh film. Mračan kao moja čokolada. On hoda kroz mrak…hoda… hoda…
Mrak sve veći. Ne vidim ništa, ali on vidi jer još uvek hoda. Dajem mu još 20 sekundi za hodanje a onda pipkalica i drugi kanal.
Vetar fijuče, munje bljeskaju, ja se sva skupila i uživila. Sad’ će…sad’ će… Ne znam što, ali nešto će biti.
Kroz onaj mrak vidim neku ruku, munja obasja nož, ja kriknuh.
Tras bum… što mi je dobar televizor, a star sto godina, a tako dobri efekti. Osetih i hladnoću, poleteše neke novine sa fotelje…Zavesa leluja. Ako je i od režisera, mnogo je. Primirila se ja. Kad na ekranu ona se ruka sa nožem diže, munje bljeskaju sve jače, a sa kraja stana začu se traaaaas, metalni zvuk rušenja.
Umirem od od straha.
Ona romantika, to jest mrak i nije više romantična. Podigoh novine sa poda i polako u napad. Neko mi provaljuje u stan. Srce kuca negde u grlu, pravo je imao onaj kardiolog da se tu nešto pokvarilo, noge mi se skratile, ali čvrsto držim novine…Videće on kome provaljuje. Za momenta pomislih da je mačak, ali se setih da nema ljubimca, osim mece u kući. Meca i nije neki branitelj, više spada u utešitelje.
Šunjam se kroz kuću, kao onaj na ekranu, ruka sa novinama visoko podignuta, a oči kao šalice kave… I ništa,ništa od provalnika. Oluja otvorila loše zatvoren prozor, pigrala se zavesom, a ova srušila tacnu punu kolača (greh koji ne priznajem jer je to spremljeno za goste i morala sam samo probati da li je kolač uspeo).
Hrabro upalih, za svaki slučaj sva svetla, pobedonosno odbacih oružje-novine i zadovoljno nastavih gledati film.
Hm…onaj čovek još hoda, ali ruka sa nožem je već visoko iznad njegove glave. Zgrabih komad kruha, parčence čokolade i sve zalih sa tri zrna groždja…
Što je napeto…

- 09:33 - Komentari (32) - Isprintaj - #

nedjelja, 10.09.2017.

Veliki i mali...


Na svet smo došli istog dana, ali ovi su malo više porasli od mene.


Počeli su da me tuku, pa sam zaštitu potražio od ovog najsličnijeg meni.
Sprema se za glavnog u jatu, pa nema vremena za mene mališana.

Gledam levo, desno, i vidim ovo veliko belo pile…
Izabrao sam ga za prijatelja, a i ja sam se njemu dopao.
Neka sad pokuša neko da me kljucne, nas dva jači smo od svih…

Nije važno ko ti je prijatelj, ako je pravi.

Oznake: bliznaci prijateljstvo malo pile

- 09:18 - Komentari (50) - Isprintaj - #

subota, 26.08.2017.

Mobitel...

Mobilni…
Putujem iz sela u grad busom.
Natovarila se kao da će smak sveta pa da se dobro najedm zdravom hranom.
Torbetina puna kao da sam švercerka turske, kineske ili već neke robe boflaste koja odlično prolazi na našem tržištu.
Na dnu te torbetine torbica sa novčanikom. Nema novaca, samo dokumenti, ali kako to siroti lopov može znati. Naravno, tu je i pokvarni fotić kome neki vrag fali, ali niko ne zna šta (to niko su kao neki majstori u sevisu ovlaštenom). Ispod svega mobitel. U eri ovih novih tehničkih čuda gde za svaki mobilni moram učiti kao da polažem ispit na fakultetu, ja se držim staroga. Naravno da me je sram izneti ga na svetlo dana, a i njemu bi bilo sigurno neugodno medju svim tim pametnim telefonima.
Klaj klaj, drmusamo se svi u ritmu, ne muzike za ples, nego rupa po ulicama.
Kad…
Zazvoni mobitel.
Prislonim ruku na torbu, a ona se trese kao da će vulkan proraditi, stavila ja na najjače ono vibriranje.
Počeše ljudi izvlačiti svoje telefone, ajfone i ostale tandroljaste gnjavatore, gledaju, a onaj moj se dere sve jače i jače, kao da mu od toga život zavisi. Pritisla bih ga da ućuti, ali ne mogu do njega. Gledam nezainteresovano kroz prozor, prstom kao vučem po staklu, kao ne interesuje to mene.


Neka žena se prodere na mene
-To vaš zvoni.
Pokušah da se pravim da je ne čujem, ali ona uporna.
-Mobitel vam zvoni, javite se.
-Nije moj.
-Jeste, ona sve upornija.
-Neću se javiti.
Zabezeknu se ona i pola autobusa. Šta ima da im objašnjavam da ne mogu do mobitela.
-Možda je nešto važno.
-Ako je važno, zvaće ponovo, dobra vest će me uvek obradovati, a za lošu ima vremena.
-Javite se ipak. Zašto nećete??
Navalila kao nezdrava. E, baš neću.
Nisam ja čipovana pa da se trzam na svaki zvuk. Ni kad su zamnom zviždali nisam se okretala na prvi zvižduk…nego sam se molila u sebi da bude i drugi.
Nije da se ne bih javila, ali jedna moja prijateljica na nekoj promo akciji dobila 10000 sati besplatnog razgovora i mora da to potrošiti za tjedan (računajte koliko je to dana).
Sad svi beže od njenog poziva čekaju da prodje sedam dana…

Oznake: mobitel, bus, putovanje

- 16:32 - Komentari (60) - Isprintaj - #

petak, 25.08.2017.

Sreća

Sreća
Sreća je vrlo relativan pojam.
Misliš da si je zgrabio, jer si na vreme dotrčao do javnog WC, kad, on zauzet. Da li ćeš biti bezgranično sretan zavisi od onog što sedi tamo unutra. Možda čita neki zanimljiv post i ode sreća. Još ako ostavlja pristojno svima komentare, pune gaće su ti zagarantovane.
Neko je presretan što je ulovio zadnji autobus do kuće, a neko pati jer je na Olimpijadi dobio tek srebrnu medalju.
Krenem u kupovinu traperica za vrt.


Plivanje u bazenu (čitaj kvašenje kao beba u kadici) nije doprinelo mojoj liniji, pa sam onako pikantno popunjena. Gledam se u onom antipatičnom ogromnom ogledalu samo kroz trepavice. Šta se imam gledati, znam gde sam. Romantiku sam davno zamenila realom i hrabro tražim broj veći. Nešto sam bila neraspoložena jer mi je previše novaca iscurilo kroz prste pa mi je bilo ugodno čuti od prodavačice kako imam divnu liniju, pa duge noge, pa… ma nema takve na kugli zemaljskoj. Posle se ispostavilo, da nema nego broj u koji bi ta manekenka ušla.
Guram se ja u te traperice, guram, ne vredi, neće preko kolena.
-Uvucite stomak i zakopčajte gumb.
-Ne mogu disati.
-Pretrpite se malo, dok ne kupite, a posle ćete lako.
Tog trenutka spazih bele hlače, božanstvene. Stoje u izlogu i gledaju me pozivajući.
-Nije to za vas.
Ona će meni, nije to za mene, pa nisu vruće hlačice, nego duge. Ona me pogleda onako preko ramena kao svakakvog sveta ima. E baš ću da ih probam.
Skidam se u majušnoj kabini, lagano kao striptizeta, brzo i ne može, jer kad se razmahnem, laktom zakačim onu krpu što imitira vrata i sve svoje draži izložim svima u radnji. Uvlačim jednu nogu, pa lagano drugu, i navlačim te prekrasne hlače na sebe.
I…
Tada nastupa trenutak neopisive sreće. Srce mi brže zakuca, briga me za aritmiju, oči se zažare, osmeh od uha do uha… hlače landaraju oko mene. Osećam se nežno, lepršavo, još jedan čovek može pored mene u njih…Hm…to mu zvuči malo perverzno, ali i dalje se smeškam, otvaram vrata da me svi vide. Aha… nikog nema. Malo pre kad sam navlačila one tesne farmerke puna radnja.
Ozarena vraćam hlače, odlazim do prve slastičarne i naručujem ogroman kup.


Sretna sam da bih poletila…
Da, što je prava sreća pitam se…Kupiti prevelike hlače??

- 11:13 - Komentari (37) - Isprintaj - #

srijeda, 23.08.2017.

Znaš plivati?


Sunce pripeklo više od 40 stupnjeva da procvrči mozak. Bazen, vruća voda, more daleko pa daj što daš, idem u Banat do čuvenih jezera.
Nekad sam oblačila ultramini bikinac, sad mi bade kostim liči više na zimski kaput, ali tješim se, tijelo odlično izgleda ... valjda što se ne vidi sve.
Stojim na obali, ono blato u vodi, pa neko zeleno čudo raste na kupalištu, samo što ne krekeće princ u vidu žabe. Gledam ja vodu, gleda ona nezainteresirano mene. Čujem glas
- Ne znate plivati? Ako, naučićete.
Noge mi u onom ljigavom blatu, sunce prži, tresnula bih ga najradje, ali, što stvarati neprijatelja od dobronamjernog čovjeka. Opet on
-Nije to sramota, ni ja nisam znao, a sad sam šampion.
Gledam trbušastog prvaka kako uvlači trbuh i ne diše, valjda da mu iskoče neki mišići i da ja padnem u nesvijest od ljepote muške.
- Nemoj se bojati, dušo, samo me pogledaj i shvatit ćeš.
Ne znam kakva sam mala, za glavu sam viša od njega, a kako naučiti plivati gledanjem nije mi jasno, ali što je tu je, gledam.
Udje on u vodu, tupe lupe, bape tape, prska 10metara oko sebe. Razbežaše se kupači, jednog zahvati krošeom i potopi, drugog umalo ne posla na onaj svijet, doleteše neki s barkom i spasiše sitnu djecu, a on i dalje lupa po onoj vodi, kao da mu je smrtni neprijatelj. Neko dete plače, doziva mamu, morski pas u jezeru.
Polako se približava obali i kaže.
-Kako ti izgleda?? Vidiš šta je plivanje. Probaj sad i ti tako. Znaš li bar malo da plivaš.
- Pa, održim se na vodi.
- Hajde, onda ću se pobrinuti za tebe.
- Aman čoveče,neću u vodu, ne dopada mi se ta travuljina, ko zna šta ima dole.
- Znam različite stilove, samo mi recite tko vam se sviđa, a ja ću vas naučiti.
- Hvala vam, drugi put... i izlazim iz blata.


On odmahnu rukom, i okrete se drugoj ženskoj žrtvi koja je ipak pristala na učenje plivanja kod šampiona. I poče čas. Ne znam da li ju je učio plivati ili letiti jer ju je držao više za let nego za plivanje. Nakon nekoliko minuta začu se tras-bum, puče šamar i ona žena izlete iz jezera bijesna kao ris.
Ostadosmo obe na obali gledati plivanje šampiona. Dvadesetak metara od obale, odjednom on nestade pod vodom. Pojavi se izbezumljeno lice na površini, pa opet nestade. Bolan grž nacrta omegu na čelu i potonu…Žena samo okrete glavu
- Gledam levo, desno, nigde nekog muškog blizu. I šta ću, skočih u onu blatnjavu vodu, začuh pljusak neko je pored mene skočio i zaplivasmo brzo ka šamionu. Doplivasmo skoro u isto vrme, mladić mi se osmehnu, uhvatismo ga izbegavajući njegove ruke koje kretoše ka našim vratovima, i polako dovukosmo do obale.
-Grč??
Posle, nekoliko sati kasnije, šampion mi se nasmešio
-Dobro se održavaš na vodi, a da te naučim skakati u vodu, nije ti skok nešto naročito…

- 22:03 - Komentari (30) - Isprintaj - #

četvrtak, 10.08.2017.

Voli me...

Tko ne voli sebe, ne voli ni drugoga. Ja se neki put tako naljutim na sebe da bih se utopila u čaši vode, mada sam sigurna da bi bilo bolje i efikasnije, u čaši vina.
Svi vole mecu, jedna je od najdražih igračaka našeg djetinjstva. Volim to čuti svaki dan ali opet ne bih da sam samo igračka.
Ma, tandrmoljka mu, nitko ne brani, voli me i ti ...


- 06:34 - Komentari (36) - Isprintaj - #

srijeda, 09.08.2017.

Dobro jutro...

Hej ljudi, gde ste??
Budite se!
Tražim pravoga za kavicu. Ako nema pravog, može i krivi...
Posle kave malo rekreacije, sredjivanje vrta.

- 07:17 - Komentari (24) - Isprintaj - #

utorak, 08.08.2017.

Biti u trendu ...


Jednom godišnje, kad su najveće gužve i vrućina, nastupa vekejšn, što bi se reklo odmor.
Možeš odjuriti na more, na granici se preznojavati i čekati satima, uzdisati u nekom neuslovnom apartmanu, peći se na suncu, da ne bude nisi bio na moru.
Ako imaš sreće naći ćeš zagađenu plažu, pa nećeš stati u vodi na ježa, ali će ti pod nos doplivati nešto drugo, pa što tko voli. U restoranima, sa cijenama kao da si u svemiru, nema mjesta, a ako ga dobiješ, hranu skoro nećeš. Većina naruči kavu i ljubi se satima s onom šalicom. Navečer udišeš morski zrak pun dima s roštilja pečene ribe koja je plivala još prošle godine i obavezno pivica, malo mlakasta da se ne prehladiš.
Izazov su i planine, naročito ako si kontinentalac kome je problem bez lifta se popeti i na prvi kat.
Skakućeš po planinama, naravno, strogo po stazi, ni slučajno ne probaj one primamljive bobice jer je ambulanta koja radi preko ljeta najmanje 20km udaljena. Navečer, ovisno od zemlje gdje je ta planinčina ili ćeš u krevet u 20h i gledati TV, ima dva programa i neki sa reklama na nekom nedokučivom jeziku, ili ćeš do zore slušati goste koji po deseti put naručuju istu pjesmu (čitaj buku) jer je nekog gosta glazbenik "pronašao"
Slično je s banjama.
Moraš biti trkač na kratke i duge staze pa stići obići sve izvore tijekom dana i biti zdrav. Naravno dok čekaš da ti se boca napuni "zdravljem" Čut ćeš sve moguće i nemoguće simptome raznih boleština od kojih ćeš se razboljeti ako ne piješ tu vodu.



Oni koji su u najnovijem trendu (ili nemaju novaca) mogu na stajkejšn.
Uvijek se trudim biti moderna, i ja ću probati taj stajkejšn, to jest odmor u kući.
Uživancija.
Sve četiri u vis, ne spremaš, ne jedeš ne primaš goste, ništa ne radiš, samo uživaš u miru svoje kuće, čitaš, skakućeš po internetu, isključeni telefoni.
U praksi je bilo malo drugačije.
Na ulazu u zgradu me je dočekalo obavijest (novi zakon tek nastupio) da se susjedi obavještavaju o renoviranju stana ispod mene. Baš me briga idem u uživanciju svog stana...
Tri sata poslije ulaska, došla ta vražija glad. Mogla sam birati izmedju zalihe čokolade, zamrznute torte, sladoleda, ili nešto spremiti ... onako na brzinu. Naručiti neku pizzu ??
Opuštanje, lagana muzika ... i ... tras bum ... potres ??
Ruši li se zgrada ??
Približava se ponoć ...
Ispada da onaj ispod mene (ne s nekim zgodnim idejama, nego onaj što renovira stan) ima radnike na crno, koji rade kad dodju s posla. Sad mi je jasno zašto je to na crno, noć, tamna noć.
Uživam ...
Treći dan opet tras bum, neko udara na ulazna vrata, legao na zvono i urla
-Meco, jesi li živa ??
Ne znam kako bih se javila ako nisam živa, valjda s onog svijeta da pošaljem SMS.
Otvaram vrata, onako bunovna, uplaši se čovjek. Što mogu, samo je ona princeza koja je spavala 100godina bila zgodna kad ju je princ probudio, ja izgledam kao da me je izbacila poplava.
Najavila se i poznanica koja ima običaj da vuče prst po ormaru a kad sam joj rekla da slobodno vuče, može i krumpir posaditi u prašini, uvrijedila se. Čudno.
Navala gostiju,zabrinuli se.
Kuhanje kave, sokovi, trčanje po pivu, nešto da se isjecka ...
Ma nosi se stajkejšn, odoh ja da se zlopatim na odmoru kao sav normalan svijet.

- 09:12 - Komentari (25) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 07.08.2017.

Oluja...


Sinoć oko 20h sretstva informiranja panično javljaju, dolazi nevreme ...
Na onih 40 stupnjeva, to mogu samo još sjekire da padaju s neba. Onako troma, tupa, buljim u Tv naizmjenično iu internet novine. Panika.
Odjednom tras bum, puče nešto.
Načulji uši, da li to susjed renovira stan i obija pločice, ili ... Bilo je ili. Grmilo, sevalo, tutnjalo ... ljepota.
Otvorim sve prozore, predivan propuh donese zrak ...
Dočekala sam ga uz fanfare ...
Oni se deru i dalje kao da će smak svijeta, a ja dišem ... dišem ... dišem ... Osjećala sam sam se pjesnički, vjetar mrsi moju kosu, svih 10cm, oči gledaju u daljinu, ne traže obožavatelja, nego da gledaju dokle će da pršti. Srce kao dijete, raduje se i zove dušu na tulum. Zvijezde nam nisu trebale oblaci su dobro došli. Dok si rekao piksela postadoh pjesnik.
Nažalost nije bila oluja, nego olujan, trajalo je cirka 11 minuta, sa sve predigrom, ali daj šta daš

...

- 07:33 - Komentari (22) - Isprintaj - #

nedjelja, 06.08.2017.

Godišnji...more...


Ljeto, doba odmora.
Neophodno je odmoriti se a još važnije ispričati gdje si bio i kako si se krasno proveo. Pijatelji će se radovati, a neprijatelji kiselo smješkati.
More je more, bez konkurencije, tiha čežnja kontinentalaca.
Primorci ga imaju svaki dan i po buri i jugu, i po zimi i ljeti, pa ne jure euforično se umakati i vodu i pržiti na suncu, dapače. Pravi Primorac se okupa jednom u sezoni, i tad vrši pripreme duže nego kontinentalac, ali ipak se u zadnjem trenutku nešto dogodi pa se odgodi kupanje za drugi put. Gdje žuriti, more je tu. Kao domaći ne mogu šetati u gradu u gaćama, svaki dan se opijati, zijat po radnjama i diviti se svakoj kamenoj kući i palmi. Njihov grad otmu leti furešti, naprave kaos i sretni su kad im vide ledja.
Kad sam od primorke postala kontinentalac već oko Božića sam počela sanjati more, daleke krajeve, valove, zalazak sunca, šetnje uz morski povjetarac, sjaj zvijezda i sve te turističko-pjesničke tandrmoljke.
Sad mi je cijela planeta bila na dlanu.
Izbor je bio težak, nisam dovoljno romantična pa da odem na neke čuvene destinacije o kojima i filmove snimaju. Snove su u reali gurnule finansiske mogućnosti, pa iako smatram da novac nije važan u životu, da je nabitnije čisto srce i duša, hotelijeri više vole evriće. Prostaci, ne znaju za prave ljudske vrijednosti.
Prve godine sam otišla u apartman zemlje u kojoj znam reći samo dobro jutro i laku noć na njihovom jeziku, što je dobro, ali zna biti nezgodno. Apartman je zgodan, imaš sve u njemu.
Dobila sam šerpu od 5-10 litara, zgodnu za pravljenje pekmeza od šljiva, ali niti je bilo šljiva, niti sam ja bila za to raspoložena. Bila je džezva sa slomljenom drškom, i neka sprava za pravljenje kave kojoj nisam do kraja odmora otkrila kako se koristi. Sljedeće je deset žlica za juhu, ali nijedan nož, staklena čaša i plastična. Snob sam, u plastičnoj čaši mi i najbolji šampanj djeluje kao vodica za ispiranje usta. Kuhanje, pospremanje i pranje apartmana nije idealni odmor kako zamišljam.
Sljedeće godine, hotel.
One zvjezdice koje svaki posjeduje i nisu neki orijentir. Tri četiri zvjezdice znaju imati smještaj više a la dvorac Drakule nego otmjeni hotel.
Ujutro je obično švedski stol koji otkriva pravu prirodu gostiju. Neki navale trpati u tanjure hranu kao da su došli iz logora pred smak svijeta. Sat, dva ubacuju tu hranu u stomake obilno je zalivaljući sokovima, bijelom i crnom kavom, i svim tekućim što im padne pod ruku. Cvijeće u vaznicama se obično spasi. Poslije se bune da je hrana loša i da im je bilo zlo.
Navečer na stolu dočeka goste meni sa izborom hrane, za sutra. Oni koji kod kuće tri dana podgrijavaju hranu ili jedu onu s nogu, brzinsku, najzad su došli na svoje ne znajući što bi izabrali, jer ništa nema ... Ja se držim onoga, naručim šniclu, možeš je zvati kako hoćeš, i onu travuljinu okolo možeš dekorirati kako hoćeš, sve gurnem u stranu i meso ... meso ... Vegani, vegetarijanci,ljubitelji riba i morskig tandrmolja, i razni dijetalci nisu dobrodošli u hotelima ...
Dezert preporučujem izbjegavati, jer kompot je jedna šljiva u nekoj mlakoj vodici, kiseloj, kolač je blijedo žuto drhtavi komadić nedopečenog želatiniziranog testa, koji se panično boji da ćeš u njega zabosti vilicu.
Treća varijanta odmora na moru, za mnoge najpovoljnija, je familija.
Problem je što su njima volšebno došli neki nenajavljeni ili su im se pokvarili svi telefoni pa se ne možete dogovoriti. U jesen se čude što niste došli, tuguju što se niste vidjeli i zaklinju se da će druge godine biti drugačije ...
Varijanta bloger koji živi na moru još nije izmišljena, a i oni se nekako povuku do jeseni ... Što je sigurno, sigurno je ... Možeš im obećati naslovnicu, fotoblog, ne pišu ...
Da mi je znati gdje su otišli ??
To bi se moglo malo razraditi, daj vi tamo faktori, proradite malo na tome ili su i morski blogeri otišli u ilegalu…

- 08:58 - Komentari (32) - Isprintaj - #

četvrtak, 27.07.2017.

Vau...vau, u boj... u boj...

Drugari, skupljajte društvo.
Na blog došle neke mačketine hoće da nam ga preuzmu...


Mališani, šta čekate...

Pusti gazde, vidiš da daveži sede...
Daj mala, zgodna si, kreni sa zavodjenjem blogera...

Požurimo, nećemo dozvoliti da postova mačaka bude više...Napred Jin i ostali gde ste??

Za sada mačke vode, a šta će biti do kraja dana videće se:)

- 07:08 - Komentari (48) - Isprintaj - #

srijeda, 26.07.2017.

Istra danas...

Vrijeme je i službeno poludjelo...zimsko ruho vlada na dijelu istočne Istre! Temperature su pale za 15-ak stupnjeva Celzija, a i ralice su u akciji!


Ekstremna tuča na istoku Istre, zatvorene lokalne prometnice, na terenu ralice! | Istramet
Ekstremna tuča na istoku Istre, zatvorene lokalne prometnice, na terenu ralice! Objavljeno: 26. srpnja 2017. u 14:57h Jako tučonosno nevrijeme oko 14 sati…
ISTRAMET.HR

Slika sa fejsbuka



Baš me zanima da li će i na ovo metereolozi reagovati u stilu, normalno za ovo doba godine...

- 20:07 - Komentari (20) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 24.07.2017.

Žedj...

Kad voda nestaje...





- 08:45 - Komentari (66) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.07.2017.

Izlet...

Samo što sam došla s mora, otputovala sam u Belu crkvu, Banat, na nekoliko dana tek da pokažem boju teško i mučno dobivenu.
Dok je prijateljica kuhala kavicu, preplivavala sam jezero 700m u jednom pravcu, i toliko natrag. Nije nešto naročito, ali pravila sam se važna kao da sam preplivavala La Manchea, ostali nisu ni toliko.
Na pitanje da se bojim, samo sam frknula nosom misleći, neće mene grč. Malo teže je plivati u slatkoj vodi, naročito ako si svježa s mora, vuče dolje ...
Tih dana su se odigravale neke igre, lov na Besi, Nesi, ili već neko Snesi.To je navodno neko riblje čudovište koje se skriva u mulju i dolazi podzemnim vodama u jezero. Nekad je lovilo device, a od kada je pojelo neku zgodnu pevaljku punu silikona, više ne dolazi.
Rano jutro, rosa, ptičice cvrkuću, valovi se udvaraju obali, negdje u daljini čuje se lavež psa, i ja kao tenk skočim u vodu, milijun kapljica raspršiše se u dugine boje i sva važna preplivavam jezero.
Tamo je išlo dosta brzo, ali natrag sam već dahtala kao parni stroj odmarajući se na leđima i ispod oka gledajući ima li nekoga da vidi moje zabušavanje u plivanju.


Bila sam na sred jezera, ni tamo ni vamo.
Ljuljuškala sam se i odjednom, nešto me dodirnu po ramenu. Skočih kao poparena, kad ti ono mene pljesnu po leđima. Učinilo mi se oštro, ljigavo, meko tvrdo i sve moguće, ali ogromno da veće ne može biti, ma kao prekooceanski brod. Oči izbuljene u mene čekaju ...
Mogla sam birati da se derem ili panično jurim na obalu.
Čudovište, projuri mi misao.
Udahnuh punim plućima zamlatarah rukama i nogama. Šteta što nije bio netko štopericom blizu, svjetski rekord garant.
Naravno, prijateljica koja me je čekala s doručkom i kavom nije vjerovala, ne vjerujete ni vi, ali stvarno, nije ribolovna priča, ogroooomnooo, i bila sam brža od njega, i neka je čudovište sto puta. Možda je tražilo devicu sa silikonima, tek ja bez daha sa srcem u petama stigoh na obalu.
Poslije se ispostavilo da su večer prije tog fatalnog plivanja u jezero ubacili neku ribetinu tolstolobika zbog lova i zabave ...

- 19:31 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 22.07.2017.

Lastavice, sretno...


Htela sam slikama čestitati rodjendan. Pozvala sam u pomoć Google. Očito imamo različite slike za neke pojmove.
Poželela sam prvo lepotu, jer ako žena nije lepa, to jest ima unutrašnju lepotu, mačku o rep. Muški su više za neke krivine ma i plastične. Dobila sam grotu, kamen koji zapljuskuje penušavo more. Dobro, može da prodje. More, sunce kupanje i ta kamenčina.
Poželela sam zdravlje, jer badava sve ako te i komarac ujede, drapaš seceli dan. Dobila sam neki kamen na kome je pisalo Hospital i bež, bež meco.
Lastavici su putovanja život. Google prikaza neke gužve na granici,kamen koji označava kraj ili početak neke države, čekanja, nekoliko sati. Nije baš rodjendanska čestitka.
Sreća je imala nekog muškića koji kleči kao klovn sa prstenom u kome blista kamen. Da... Ona se smeška zadovljno. Da li je sretna ona koja ga je ugrabila, ili on koji se nažuljao klečeći, ne znam, ali kamen je tu.
Zato, draga lastavice, želim ti puno kamenja svake vrste, znam da ćeš odabrati najbolji. Upotrebi ih kako voliš. Stavi na prst, hitni u more, ili baci na vrh neke planine, Zbog novog" g zakona, moj ti je savet da ga ne baciš nekome na glavu, čak i ako zaslužuje.
Možda je sreća u večitom traženju pravog kamena...SRETNO!


Znam da je sutra, ali imam prolem sa učantravanjem...

- 07:00 - Komentari (21) - Isprintaj - #

petak, 14.07.2017.

Lido...

Pogled na Lido, kupalište na Dunavu.
Zemun...


- 06:15 - Komentari (43) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.07.2017.

Plaža...

Vau...vau... nadjoh na netu ovu sliku plaže...


Vau...vau...hej...drugari...kako da dodjem do vas??
Meni je baš vruće. Vau vau... društvo...dolazim...još da ubedim gazdaricu da je glupo leti
ići u banje planine i slične tandrmoljke...
Meca mi pomaže, videćemo da li će uspeti...

- 09:38 - Komentari (30) - Isprintaj - #

srijeda, 12.07.2017.

Letnje žege...

- 09:51 - Komentari (28) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 10.07.2017.

Upozorenja...


Na sve strane čuje se vruće, pa vruće.
Pazite kako se oblačite, pijte što više tekućine, ne izlazite od 10 do 17h.
Ja baš planirala obući gojzerice, bundu mece već imaju, natučem šubaru,vunene rukavice i onda okrenem jednog odojka za ručak.
Naravno sve ću zaliti s kojom litricom vina a prije toga žestinu. Poslije ručka obavezno sunčanje bez naočala ... hm ... i bez bunde da bolje pocrnim, pa ću se okretati na suncu kao onaj odojak...
Ako svi poslušaju ova upozorenja, malo nezgodno će biti s funkcioniranjem grada, ali ako mora, mora se ...


I ovo ljeto čudno, gdje baš sada da toliko bude toplo ??
Neko više voli more, neko bazene.
Priznajem da je lakše se rashladiti u moru nego u prcknedlastom bazenu, ali što reče onaj pametnjaković, daj, što daš ...
Odoh ja pod klimu, a vi kako hoćete ...

Oznake: rashladjivanje ljeto

- 18:40 - Komentari (44) - Isprintaj - #

utorak, 27.06.2017.

Darovi ...


Kupiti dar nekad nije bio problem.
Obično je to bila knjiga, ili za mališane neka igračka.
Darivanje mi je radost izbora, bila ... Sad me muka uhvati kad nekome treba nešto dati. Još su u meni kočnice da novac daruju samo nemaštoviti i da je to uvredljivo.
Oni koji imaju djecu, pitaju njih što je popularno momentalno i problem riješen. Napravila sam gaf darom medvedića djetetu koje živi na selu. Razočarano je gledalo u igračku i samo ju je bacilo na stranu. Konzultacije s roditeljima su bile uzaludne. Svi imaju neke vunderkinde koji sa dvije godine već pokazuju genijalnost. Igračka mora biti praktična i razvijati duh stvaralaštva u djetetu. Rotkve mu strugane, ja sam imala igračke s kojima sam gradila kule u mašti. Nije da se potcjenjujem, ali genije nisam bila, što je i budućnost pokazala. Tako da nemam iskustva sa genijalcima.
Muškima se nekad poklanjala kravata. Sad ih nose samo za tragične događaje, kao što su pogreb, venčanje i slično. Neugodno bi mi bilo svojim darom izazvati takve asocijacije.
Ženskicama se sve, baš sve može pokloniti, ali to sve je vrlo relativan pojam. Dar za obući se, našminkati ili nešto za kuću, može se pogrešno shvatiti.
Tri dana sam mislila što kupiti.
Što bih ja volila dobiti ??
To sam odmah odbacila, jer ja imam šašave ideje.



Djetetu sam kupila neku kutijicu za navijanje s rupama.
Tati losion poslije ili prije brijanja, nije ni bitno, iako ih ima milijun u kupaonici, jedan manje više, nije problem.
Mama, kao moja prijateljica, dobila je bon za ručak u ekskluzivnom restoranu za dvoje.
Odlično sam prošla.
Klinac je odmah otkinuo kutiji stranicu i pronašao da se u nju mogu stavljati gumbići raznih veličina. Svidjelo mu se gurati unutra sve što je našao pri ruci. Kutija je edukativna, piše, a mali ju je još malo poboljšao. Problem je nastao kad sam krenula kući, nigdje ključeva od auta ...
Tata se pristojno zahvalio i nepristojno me zagrlio, ali nisam se bunila, i to ide u dar.
Najbolje sam prošla sa mojom prijateljicom, koja je izjavila da ćemo bon iskoristiti zajedno ...
Obožavam darove i primiti i dati ... malo više primiti ... Ko priznaje pola mu se dodaje.
Ipak, čeznem za onim vremenom kad se na dar nosila knjiga…

- 11:53 - Komentari (66) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 26.06.2017.

Običan letnji dan


Imam važan sastanak.
Kako se obući ??
Nije lako biti žensko na +40
Toplo je. Suknju ili hlače ?? Vadim kratki šorc, i duge hlače jer one tričetvrt su se stisle preko zime ili možda, oni vražiji patuljaci što stanuju u ormaru i smanjuju odjeću dok je zima.
Prognoza na TV je da će biti sunčano, sparno s mogućim olujnim vjetrovima, padavinama. Snijeg ne spominju. Savjet,obucite se lagano, pijte hladne čajeve izbjegavajte pečenje, škampe i hranu uopće, jer ne možete naći prirodnu, a GMO nije preporučljiva za ljeto.
Znači širok izbor.



Pogledam u krsni list, bacam hlačice, pogledam u noge, može. Pamet je nadvladala, hlačice idu natrag.
Vadim majice, jednu, dvije, tri, pet, i još poneku za svaki slučaj. Uklopiti boje i veličine. I one su od veličine S preko M do X, XX, XXX ma, nije bitno, X je X
Gvirnem opet na TV koji sad savjetuje, ne naređuje, šešir obavezno. Spadam u one sretne, kojima šešir dobro stoji, pa ih ima u kutijama kao da sam troglava aždaja.
Majica i šešir uz odabrane hlače djeluju kao šaka u oko. Vadim haljine, lagane poluprozirne i one u kojima se sve vidi. Mijenjam odabrano rublje u neko minijaturno da se ne vidi (rublje, ne to što neki misle) ...
TV, se prodere reklamama, i skrene mi pažnju na sebe. Obavezno staviti naočale čujem nekog doktora kako mi uljepšava dan prijeteći gubljenjem vida. Imam prekrasne, koje mi odlično i stoje, ali mali je problemčić što su tako tamne, pa ništa ne vidim s njima ... Vadim iz ladice jedne demode, neke s naprslim staklom, majušne kupljene vjerojatno za nekog Liliputanca.

Gomila je sve veća, ja sve neodlučnija, zakasnit ću ...
Pogledam u ogledalo, isplazim se TV-u i zatvorim ga, zgrabim žmureći majicu i bijele hlače (pašu uz sve) i jurim ...
Vani asfalt se topi, ljudi isplazila jezike, dahću ... Pridružujem se masi koja nije poslušala metereologe, pa je na +37 obukla zimski pulover i perjanu jaknu, najela se pečenja i sve zalila dobrim vinom ...
Telefon zvrnda i trese se kao ja kad mijenjam pregorjeli osigurač. Sastanak odkazan.
Blažena se vraćam u narucije moje slatke klime, ljubav mlakog tuša i komotne majice za po kući ...
Ovo će biti krasan dan.
.

Oznake: leto +40

- 12:33 - Komentari (28) - Isprintaj - #

petak, 23.06.2017.

Seoska idila...

Da postoji selo i grad to i vrapci znaju. Netko živi tamo, neko vamo, a netko tamo-vamo.
Na žalost nisam imala imanje na selu, te sam vječito živjela u gradu. Selo sam poznavala s razglednica, ljetovanja, zimovanja i priča. Uvijek sam željela otići u seosku idilu gdje će me buditi poj slavuja, ljuljačka pod baldahinom, kafica, voće iz vrta tek ubrano, miris zemlje.
Neke se želja ispune, neke ne. Ona želja o ljetovanju na Havajima nije, ali selo u svoj ljepoti je postalo moje.
Malo je drugačije nego što sam zamišljala, ali osjetila sam ga svakom svojom porom.
Slavuja nema, ipak, bude me ptice... pijetlovi u četiri ujutro. Počnu se derati kao da ih kolju i ne prestaju cijeli dan, jer cijelom svijetu moraju javiti da je svaka njihova koka snela jaje. Neki moderni pijetlovi, prisustvuju nošenju jaja, nadgledaju, samo cigare što ne dele, ali to nadoknadjuju kukurikanjem.
Postala sam simpatična najmanjim stanovnicima sela ...
Ma šta simpatična, obožavaju me.
Prvo su pod baldahin došli mravi probati bijelu kavicu i maslac s medom. Na med je ubrzo došla, mala vrednica, pčela, i malo manje vrijedne, ose. Sve su radosno lepršale oko mene, a ja sam se nisam usudila ni braniti od te ljubavi.
Sljedeće jutro sam ih prevarila, vratila sam se starom dobrom doručku ... samo kava i kolačić. Komadić kuglofa paše, ali ne samo meni, vrapci, maleni, slatki, skakuću, ali ne kao na blogu u idiličnim postovima, nego onim kriletinama prevnuše mi kavu, odnesoše kuglof i napraviše fleku na majici ...
O muhama svih mogućih veličina neću ni pričati. Da mi je znati što je to tako slatko na meni pa skaču na mene lepeći se kao da sam lilihip.
Veče standardno poznato, uvježbala sam glazbu komaraca još od morskih dana. Namažem se sa svim poznatim i nepoznatim stvarima, i ne bježe samo komarci od mene, nego i ljudi frkću nosom kad me pomirišu.
I tako idu ljetni dani na selu, privikavam se da imam kratke nokte da se mogu češati a ne raskrvaviti, kad ...


Lopata i radovi dolje na zemlji su mi teški jer nisam neki radnik čučeći, a oni gore visoko kao branje voća ipak ide samo do 2metra. U vrtu neka moderna vrsta višnje, prcknedlasta ... taman ja da berem. Sva ponosna naberm jedno 20 kilograma, najzad posao za mene, kao stvoren.
Da ne duľjim, zasvrbe me nešto na nozi. Pogledam, pogleda to čudo mene. Gledamo se i šta sad ?? Krpelj ... Priče o krpelju, meni kao paničar od odlaska kod doktora, poznate su mojoj bližoj i daljoj okolici. Znam da se pincetom nešto okreće, naopako od sata, kao kad se mute lijekovi u ljekarni. Doktor koji mi je bio pri ruci ... Derala sam se, ali u sebi, da me ne odvedu u ambulantu ...
Na kraju sam ipak morala zbog glupih antibiotika koji se ne mogu kupiti ... i još sam živa ...
Moj savjet svima na koje sjedne krpelj. Ako niste mačak Albi, ili pas, idite kod doktora da vam sestra to izvadi ... Nije vazno što ćete čekati i nervirati se ... jedno nerviranje ne gine ... a višnje više ne berem ... kupit ću one umjetne, smrznute ...
Postala sam prava seljača, hvali selo, drž’ se grada…

- 07:02 - Komentari (36) - Isprintaj - #

nedjelja, 11.06.2017.

Pare ili život ...


Dan D ili dan kad stiže novac na račun.
Krenula ja po radnjama, i punim polako torbu, a poslije laganica klaj klaj kući.Topli ljetni dan, sunce prži, travica se zeleni, neki čovjek se dere na klupu što je svježe ofarbana, a on u svijetlim hlačama. Smiješno, što je očekivao da mu klupa kaže
-Dobar dan, ne sjedajte na mene upravo su me pofarbali.
Malo dalje neko grmlje, neki tip čuči iza. Baš sam tuda morla prijećiako hoću po hladu. Mislim sigurno zov prirode pa okrećem glavu. Kad onaj čovjek skoči iza grma i prodere se na mene
-Pare ili život.




Sigurno gleda puno TV filmova. Pokušala sam mu objasniti da je život ono što napraviš od njega, da se moraš boriti za svoje ideale, radi pa zaradi i slične gluposti kojima nam pune glavu kako se obraniti. Ono da muške moraš udariti na ono zgodno mjesto koje postaje njima nezgodno kad ga tu klepiš, pa onda skočiš i udariš ga šakom među oči, nisam ni pokušavala. Svaka čast instruktorima, ali ja staromodno mislim da bi od mene poslije tih egzibicija snage ostala samo pljeskavica.
Viče on i dalje na mene. Uplašila sam se, priznajem. Srećom nisam imala tange nego hlače, pa se nije moglo vidjeti ako ih napunim. Što ću, pružih drhtavom rukom novčanik. Pogleda on novčanik, pogleda u mene
-Što je ovo ?? Gdje su pare ??
-Tu su sve što je ostalo. (Bilo je 150dinara, ne znam koliko je to u kunama, ali biće da je 70 lipa, ili tako nešto)
Gdje su ostale ??
-Uzeli brži od tebe.
-Tko?
-Pošta i banka za račune, pa samousluga za hranu, pa ...
Čovjek me bijesno pogleda, baci mi onaj novčanik s karticom za prijevoz umjesto zlatne kartice.
Tako se izbrukah kod lopova i postidjeno sjedoh na klupu, prekasno sjetivši se, da je upravo pofarbana ...

Možda se dogodilo baš tako, a možda i malo drugačije...tek novčanik mi ostade prazan i nije pjesnička sloboda...
Odabir grupe za post je bio težak. Da je humor, nije, a da nema na blogu rubriika napunih skoro tange, nema...
Možda je ovako izgledao. Slika je sa twitera...

- 09:27 - Komentari (44) - Isprintaj - #

četvrtak, 08.06.2017.

Intelektualac ...


Prošle godine iz inkubatora na svijet je došla gomila pilića. Neki veće, neki manje sreće, neki prosječni, neki odmah dobili imena i postali ljubimci.Za njih smo mi sigurno bili dinosauri, pa ću nas tako i zvati u priči.
Kao i u ljudskoj zajednici i pilići imaju svoje zakone. Kao najvažniji, borba za opstanak i borba za vlast, jer samo najjači opstaju. Dinosaurica (meca) nije mogla vjerovati koliko okrutnosti ima u tim malim medenim žutim pufnicama.
Kad bi dosuli hranu u njihove hranilice svi bi dotrčali, gurali se i jeli brzo.
Jedno pile se izdvajalo. Nije jurilo, nego je čekalo sa strane da se svi najedu, pa ako mu nešto ostane. Kad bi svi napravili klupko navečer i zaspali ono je bilo na samom kraju. Jedino je dotrčalo kad je sipana voda u pojilicu i tad je žedno pilo dok ga jači ne bi izgurali.Dinosaurusi su ga prozvali Intelektualac jer je bio uvijek nakako izdvojen, zamišljen, nije skakao, nije se igrao s ostlim pilićima. Puna dva mjeseca je dinosaurusu trebalo da shvati da nešto nije u redu. Intligencija i znanje u uzgoju pilića očito mu nije jača strana. Pile bi dotrčalo samo kad bi se voda puštala u mlazu, prišlo bi hranilici tek kad su ostali kljuckali po njoj, nije se igralo s drugima ...
Maleno pile nije vidjelo.
Sreća, njegovi još nisu to shvatili, ubili bi ga. Kako je raslo i kako su ostali postajali agresivniji, Intelektualac se povlačio u kut. Ljeto je prošlo, svi su porasli, a Intelektualac je postao najljepša koka. Jurio je svojima jer je bio cijeli dan izdvojen ogradom. Koke su ga odmah počele kljucati, a pijetlovi skakati na tu koku koja ih nije ni pogledala nego se samo šetala njima pred nosom.
Padali su prijedlozi što sa intelektualcem ?? Najčešće je bilo, supica ... Meca dinosaurus je tulio i nije dao svoje pile koje je trčalo u zaštitu čim se nešto strašno počelo događati. Na selu se stalno nešto strašno događa, i golub je užas, jedino je Albi dobrica uvijek legao pored mreže kao da ga čuva. Jednog dana jedan vidjeniji gost, kome se ne može odbiti kad nešto traži, poželio Intelektualca. Nije ga dobiojer je meca pobjegao sa Intelektualcem i sakrio se. Dinosaur je odnio pobjedu, a gost velikog pijetla.
Koke ostale u zimskom smještaju, a dinosauri krenuli u civilizaciju, Intelektualac je ostao na selu, iako sam sigurna da je mogao biti kućni ljubimac u soliteru, ali ... da je krokodil ili bilo koja ptica, životinja, moglo bi ... No, nećemo o tome.




Na proljeće sve je počelo da se budi Intelektualac je šetao sam po cijelom vrtu, mirisao ruže, kljuckao sjeme na užas nekih ... i radovao se životu. Jednog dana veliki pijetao je preskočio ogradu i ... ma, prasac jedan, samo čini mi se da se Inteletktualc nije mnogo bunio.
Njegovi parnjaci su postali sve jači, nisu ga trpjeli, pijetlovi su imali druge koke i Intelektualac je ostao sam.Trčao je svojima, nisu ga htjeli, Albi nije njegovo društvo, a ni dinosauri ... Vrijeme je teklo i maleni Intelektualac počeo je gubiti volju za životom. Nije htio više trčati vrtom, nije ga interesovala ni hrana, niti se okretao na zvukove vode koja teče ... Htio je svojima, pa makar ga i ubili ...
Onda su stigli novi pilići, maleni, zastrašeni od velikog svijeta, čudnih zvukova. Stisnuti uz sam zid kokošinjca drhtali su bojeći se noći. Intelektualac je naherio glavicu, poslušao nove zvukove blizu kaveza, i legao uz samu ogradu. Tko zna što im je na njihovom jeziku pričala cijele noći, objašnjavale, tješila. Ujutro su maleni ležali uz ogradu pored Intelektualca. Spojili smo kaveze, pa šta bude. Jedan trenutak su se gledali, osluškivali, čekali. Onda je daleko iz nekog gena proradio Intelektualcu materinski instinkt, maleni pilići rodjeni u inkubatoru dobili su mamu. Veslo su se penjali na nju, kljuckali je, zavlačili se pod njeno perje, a ona je samo sjedila nije smjela ni mrdnuti da čarolija ne nestane ...Imala je nekoga, volili su je, i ona nhih.
Polako je počela piti vodu, svi za njom. Neki nestaško je poletio na hranilicu, a Intelektualac je dostojanstveno poveo svoje jato.
Nije prošao ni dan veselo su svi kljuckali i radovali se životu. Koke koje leže na jajima odbace piliće poslije dvadesetak, mjesec, dana. Intelektualac je sa svojima puno duže. Postala je nekako sigurnija, zahtjevnija, vesela koka. Jedino joj se nije dopalo kad je snijela jaje, pa je to bijelo, veliko, što ju je sigurno namučilo, dobro iskljuckala. Sa sljedećim je već išlo bolje ...
Intelektualac uživa, raduje se životu i čak pokušava preleti sa svojim pilićima iz kaveza u slobodu.Našla je svrhu svog života…

Oznake: Priče sa sela...

- 21:10 - Komentari (41) - Isprintaj - #

nedjelja, 28.05.2017.

Priroda u originalu...



Divan dan.
Sunašce svjetluca ptičice pjevuše, travica se zeleni cvjetići na sve strane. Pravi tralalala dan.
Postoji priroda koju gledaš kroz prozor i ona druga po kojoj skakućeš.I koliko god bili protiv bilo kakvih podjela postoji priroda u gradu i priroda na selu.
Na selu je sve drugačije i interesantnije.
Danas ćemo sredjivati susedov travnjak koji nije košen ove godine. Bit će zanimljivo. Zamišljam sebe kako kosim, a ono kao na filmu. Ništa od toga, rekoše mi da je to samo za stručnjake, a ja sam prilično daleko od toga. Mogu gledati, pade dozvola, i nositi vodu ... Vodu kosaču nisam nosila, nije bio žedan.
Postoje neki aparati i kosilica, ali visoka trava traži kosu. Fiju, fiju, ide kosač, a to će biti brzo.
Iz visoke trave pomalja se nešto crno ili, sivo, smeđe, neke boje jeste, ali ko to sad gleda. Ide polako, puzi, prema nama. Urlam za svaki slučaj, mada u pričama svi se ukopaju i nemo gledaju.




Aaaaaa zmija.
Nije ko ona u ZOO koja mirno leži u staklenom kavezu pored jadnog zeke, nego mrda ... mrda pravo na mene, a blista na onom suncu prelijeva se svim duginim bojama. Trava se samo uvija ... ma piton, anakonda, sigurno.
Ni kosaču nije svejedno, ukipio se.
Sad joj moraš na brzinu odrediti iz koje je familije, pošto je zabranjeno ubijati zmije. Možeš zvati neke ljude. Pojma nemam ni broj ni gdje su, ali oni navodno hvataju opasne zmije.
Zmija bezobraznica, ne čeka me , nemam mobitel. Kako da je sortiram, još manje da je slikam, polako ode očito se uplašila dreke mece.

Oznake: Seoske priče

- 09:31 - Komentari (43) - Isprintaj - #

utorak, 23.05.2017.

Photoshop Photo...


Na fakultetu sam imala predmet analitička kemija.
Nisam genije, vise neki prosjek, ali ta kemija mi je bila zanimljiva, pa sam u vježbama išla dosta brzo. Smandrljam to za desetak minuta, i onda čekam ostale. Bilo je tako sve do neke titracije uz indicator metil-oranž.
Svi završili, a meni nije dobro, nije dobro, vraćaju da ponovim. Prva tri puta sam to prihvatila, peti put se uspaničila, a sedmi je već došao I asistent vidjeti genijalca koji troši materjal.
Ne volim kad mi netko stoji iznad glave dok radim, ali nisam imala izbor.
-Pažljivo sad, kap dodajte pa Stann, kap pa Stann.
Titrira čekam, titrira čekam, svi već kući otišli I jednog trenutka asistent reče
-I ??
I dodam ja još jednu kap.
Muka ga uhvatila.
-Vi ne vidite prijelaz žute u oranž. Zapamtite, ne možete raditi s tim indikatorom.
Kasnije mi je to dobro došlo u životu.
Potpuno nevažna životna epizoda, već zaboravljena. Ali, uvijek to ali. Fotografiram ja I tako objavim sliku, I meni lijepa ona slika, ali savjetnici (uvijek netko gnjavi) navalili da fotošopiram (ili već kako se to kaže). Opirala sam se koliko sam mogla, ali legoh na rudu. Taj program mi napravi circus u kompjuteru. Skoro sve mi slike izbrisao. Vježbala sam I kajala se, ali nije se vrag dao van iz kompa. Slike mi nekako tudje, antipatične. Jedva sam ih prihvatila i postale mi lijepe.
Kad opet dežurna gundjala
-Što ti je to tako blijedo, pa zelenkasto ?? Nema tople žute boje.
Tandrmoljka mu, setih se ja metiloranža.
Sad sam sigurna da svi ljudi vide različito boje.
Meni paše zelena suknja sa crvenim puloverom. Okolina se zgranjava a ja se branim crveni cvijet na zelenoj travi. Priroda ne griješi ...
Čitam one postove o fotografijama I svi neke normalne problem imaju, samo meni žuto narandjast ... Odoh čeprkati. Ako me nema izbrisala sam slike, postove bivše I buduće, kompjuter, ma cijeli planet, nema ni vas to vidjeti…

- 19:21 - Komentari (57) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 15.05.2017.

V je za sve kriva...

Lijepo skakućem po blogu, čitam, zabavljam se, uživam, ali mi vrag ne da mira. Hoću platiti neke račune u banci.
Vrijeme šašavo, u stilu obuci majicu i pernatu jaknu ponesi kišobran i suncobran.
Cap ca rap, stignem ja pred tu famoznu banku.
Kad tamo slikica, skini šešir.
Nemam šešir, taj slučaj nisu objasnili.
Druga slikica, skini naočale. Srećom pa su mi oči pokvarene drugačije pa ne nosim naočale. I nemam što skidati.
Treća slikica ne može sa psom u banku. Za ostale životinje ne piše ništa. Mislim se nešto, dobro da ne šetam sa ljubimcem nilskim konjem. Morali bi vrata proširiti.
Pritisni crveno, pa čekaj zeleno.
Ja zapela k'o sivonja, guram neće ... trebalo je vući. Nisam klaustofobična, ali ona sobica mnogo mala, a još se ugurala neka debelica pored mene, vitke od trodnevne dijete. Zaglavismo se. Pritiskuje ona panično gumbić i viče pustite me, pustite me. Ne može zaglavilo se nešto. Nisam se mogla zaglaviti s nekim mister Univerzumom, ali takve sam ti ja sreće.
Završih to sve za sekundu i u glavi već pišem post, ali nemam nešto efektno. I jeste interesantno, ubilo se, što sam ušla na vrata. Obrćem se na izlazu iz banke, gledam što bih još umetnula u post. Ništa ... sve obično, pa dosadno. Ima neki kafić, ali nije to američki film pa da idem sama popiti kavu ... U tom filmu bi sad zaškriplila guma jurećeg auta, maskirani bi me klepio po glavi, a ja, pošto ženske u filmovima uvijek isprebijaju muškiće, ja bih tras bum, oslobodila one sirotane koji gladni čekaju pizzu, sokiće i helikopter s milijunima dolara da im donesu.


Slike nema blage veze sa postom, ali je moja i bilo je u kafiću cveća, ali nije mi bilo do slikanja. Uostalom, često ni komentari nemaju veze sa postomrolleyes
Kako to nije film, a nema ni pjesničke slobode jer nisam pjesnik, tužno, više glupo gledam šta ću sad.
E sad nastupa blogerica V koja nije htjela gatati mi na vrijeme, nego sam prekasno vidjela komentar.
U tom mom kretanju lijevo desno, umjesto da gledam u pod kao seoska snaša, ja ti se popiknem na neku kuglu koja ne da automobilima ući u banku. Nikad nisam vidjela da netko ulazi tako u banku, a možda je to i za tenkove.
I naravno kako nemam krila a ni spretnost mačke, zaplivam nimalo elegantno pravo u onaj kafić, preko nekog ukrasnog cvijeća, stolica, čaša ... Ljudi moji, svi se oko mene sjatili, dižu me, četkaju, pitaju kakvu ću kavicu ... Samo što mi vodu nisu zalili da me povrate, ali nisam bila dovoljno blijeda pa propalo. Izadje i jedan iz nekog čuda od automobila, i udruženim snagama uspješe da me pokupe iz onih porušenih tandrmoljaka.
I gdje će se šeptrlja udariti ??
Naravno, desni dlan, i sad ne mogu ništa raditi ... jer se vidi krv i ni za živu glavu nisam dala da mi to pipaju ... Donijeli neku komovicu, ali nisam bila sigurna je li treba popiti, ili će mi zaliti to po dlanu koji je strašno krvario ... bež ... bež ... za svaki slučaj.
I svega toga, ni posta, ne bi bilo da je V gatala na vrijeme i ja ostala kod kuće.

- 09:01 - Komentari (48) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2017.

Nostalgija...


Još malo zabušavam, pa skidam ovo sa neta…


1.Do kad smiješ bit vani? Do mraka. Nakon toga te mama s prozora zove da dođeš doma. Vrlo često nas je morala doć fizički uklonit iz parkića. Danas mame fizički pokušavaju odlijepit klince s kauča i otjerat ih u park. Pod uvjetom da te iste mame nisu zalijepljene za vlastiti instagram.

2.Ručak je išao u usta, ne na Fejs.

3.Kugla sladoleda nije bila 10 kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija i da bi trebali uzet nešto prirodnije.

4.Paradajz je imao okus po paradajzu.
Jagode po jagodama.
(GMO su bila samo slova)

5.Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi.

6.Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.

7.Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.

8.Kad si se zaprljao vani, to je bio znak da si točno shvatio djetinjstvo.

9.Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to ili znak da si “indigo” ili da trebaš pit tablete protiv djetinjstva, ovisi o tome koliko su ti roditelji otvoreni za bulšit.
( Nisu te vodili psihologu, nego si dobio po turu…sad bi to bilo zlostavljanje I nagrabusio bi roditelj)

10.Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.

11.Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar jer su taman sniženja u zarama.

12.Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.

13.Žene su imale obrve kao detalj na licu. Danas imaju lice kao detalj na obrvama.

14.Riječ fontana je bila asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića.

15.Oko fontana su se skupljali klinci, ne prosvjednici.

16.Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.
( Koliko je propalo, a koliko sam dobila zbog nepostojanja mobitela, pokazala je budućnost)

17.Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.
(Poštar je zvonio dva puta, I nije donosio samo račune)

18.Danas kažemo “koji k me zove, kaj ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”
(Ne dižem slušalicu jer na fixni mogu zvati samo iz marketinga)

19.Ispričavali smo se kad bi sjebali nešto igrom Mir mir mir, nitko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.

20.Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.

21.Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

22.Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
I nisu stajali pod alarmom na blagajni da ih netko ne ukrade.

23.Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. I roditelji su si mogli priuštit da ponekad ostanu bez kusura.

24.Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.

25.U pekari nisi mogao kupit lisnato s nojevim suzama, ali bilo je pereca (probaj danas nać perec).

26.Imali smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na najobičniji bijeli kruh koji je tad bio KRUH, a ne lošija opcija.

27.Nitko nije bio alergičan na gluten.

28.Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.

29.Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.

30.Skupljali smo Polly pocket. Žvakali shock žvake, one kisele, odvratne. Imali gatalice i kihalice.

31.Potpisivali se u bilježnicu prezimenom simpatije, čisto da testiramo kako bi izgledalo.

32.U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon.

33.U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.

34.Internet je bio luksuz koji je mama mogla prekinut jednim dizanjem tefefonske slušalice.

35.Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio ali nema veze. Imaš pjesmu i cijeniš ju više nego što ćeš ikad cijenit torrent albuma koji danas imaš na hardu za 3 minute.

36.Imali smo malo izbora i borili se da slušamo dobre stvari. Danas klinci imaju neograničen izbor i svejedno guglaju Daru Bubamaru.

37.VIVA je vrtila Metallicu. Danas Metallicu vrti haundem na natpisima majica.

38.Nirvana je bila bend, ne pjesma od Rozge.
39.Josip Katalenić je bio samo loš pjevač.
40.Filmovi su se posuđivali u videoteci. Polica s erotskim filmovima je bila jedino mjesto na kojem si mogao vidjet gole sise. Nije bilo pornhuba, klinci su dulje bili klinci.

41.Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.

42.Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala" ni "joj daj opet, žmirila sam" - ak si žmirio na fotki, to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se film "osvijetlio" i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.

43.Na kiosku nisi mogao podignut novac, fotokopirat potvrdu o prebivalištu ili napravit ultrazvuk nožnog palca. Kupovale su se Efekte za kunu, sličke s nogometašima i tončip kartice za govornicu na bubamare i Baltazare.

44.Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.

45.U kino se išlo s 25 kuna - 20 za kartu, 5 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama u kinu. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo potrebe za reklamom MORRRRON jer nitko nije bio MORRRRON. Kokice su bile pakirane u papirnate škarnicle i nisu imale putar na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.

46.Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi. Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.

47.Na kraju kazališnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.

48.Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više.
Ljepše je bilo prije, u doba kad su jagode bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari.

(Možda je bilo bolje, možda I nije, ali već nešto mislim, kako li će tek biti??)

- 08:58 - Komentari (48) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.04.2017.

Blagdani...



Koliko smo dana potrošili od odmora ??




Nije lako ljenčariti, ali što se mora, mora se



Tražio sam djetelinu s četiri lista, to nema ...

Albi, budi se, donose nam hranu ...

- 15:09 - Komentari (46) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2017.

Blogo-Znanstvenik...


Znanstvenici proučavaju svakakve stvari.
Nije im lako.
Od odluke da li je pobuna buha na Himelajima bila uspješna ili ne jer je monarhiju naslijedio vlastodržac, pa do rješenja na pitanje zašto se na blog ne može.
Za buhe se ne može naći odgovor, jer se još istražuje, a i blogo-pitanje je još u istraživačkoj fazi.
Da, da sirotani znastvenici.
Mjesecima, pa čak i godinama skupljaju podatke, uspoređuju, ocjenjuju dogadjaje i na kraju poslije zrelog razmišljanja, objave do čega su došli.
Evo na primjer, meterolozi, znanstveno pristupaju svojem poslu. Mjere temperaturu zraka, mora, kretanje vjetrova, padavine u milimetar. Nakon dužeg vremena donesu odluku kakvo će vrijeme biti, Jučer rekoše kiša, ali bilo vedro. Omaklo se nešto.
Prost narod to drugačije radi, jer za bolje ne zna, nije znanstveni radnik. Ako te trga u kostima kiša će, ako su vjetrovi bilo je graha za ručak. Padavine po glavi stanovnika obično su po turu prekršitelja nekog zakona domaćeg (nenapisane zadaće, ili bijeg iz škole). Na Kvarneru je još bolje. Ako Učka ima kapu, kiša će. Nema promašaja.
Znanstvenici su dokazali da dijete ne smije se nikako tući kad nešto pogriješi.
Sad se to zove zlostavljanje. Ako se dogodi nešto tako strašno, onda idu i dijete i roditelj kod psihologa. Pri tom razgovoru dijete se drži za tur, a roditelj za novčanik. Mene nisu tukli, ali me ja mama znala pogledati strogo i reći, doćiće tata kući, videćeš već. Kod psihologa me nisu vodili, ali na sladoled sa predavanjem da se to ne radi tako nego ovako, jesu. Lizuckala sam sladoled razmišljajući o sledećem znanstvenom poduhvatu koji će mi doneti krem šnite. Koliko im je to uspjelo, pokazala je budućnost.
Nakon višegodišnjeg proučavanja, znanstvenici su došli do zaključka da se nakon uzimanja hrane ne smije ući u vodu. Na mene su se nepedagoški derali da se ne smije u vodu poslije obeda, nego moraš mirno ležati i čekati 1 sat koji nikako da prodje.
Najnovija proučavanja su oko onih mnogobrojnih valova koji prolaze kroz nas, kao zrače nas.
Znam da su mi govorili da ne smem proći ispod dalekovoda jer ću promijeniti spol. Kad sam se naljutila na ženski spol, ustvari samo na jednu ženskicu koja se uplela u moje interesne zone, prošla sam ispod tog famoznog dalekovoda nadajući se da ću postati muško i pokazati joj njenog Boška Boškovića. Ništa se nije dogodilo.
Mobitel ne nosim sa sobom na opštu žalost svih poznanika. Čekam da me čipuju.
Sad se proučava učinak interneta na psihu čovjeka.
Ne znam dokle su znanstvenici došli, ali primijećeno je da je jutros povećana potrošnja sedativa po glavi blogera jer nije se moglo učantrati na blog. Ako si se i učantarao, badava ti, tvoja remek djela komentara i posta nema...
Sad tko preživi, preživi, tko ne preživi neka šeta po kiši ...
Sunce gvirnulo i...
Nešto se promjenilo i pokvari mi post, jer sve na blogu radi…
Nije lako biti znanstvenik.

Sad treba pogoditi da li je najpopularnija sporedna stvar na svijetu balet ili nogomet?? Hm??

- 14:12 - Komentari (48) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2017.

Meca tajkun...


Uhvatilo me proljetno spremanje i bacanje stvari.
Staretinar sam i sve mi nešto žao, ali ...
Napredovala sam sve dok nisam vidjela koja sam ja bogatašica.


- 09:18 - Komentari (50) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se