AnaM

ponedjeljak, 15.05.2017.

V je za sve kriva...

Lijepo skakućem po blogu, čitam, zabavljam se, uživam, ali mi vrag ne da mira. Hoću platiti neke račune u banci.
Vrijeme šašavo, u stilu obuci majicu i pernatu jaknu ponesi kišobran i suncobran.
Cap ca rap, stignem ja pred tu famoznu banku.
Kad tamo slikica, skini šešir.
Nemam šešir, taj slučaj nisu objasnili.
Druga slikica, skini naočale. Srećom pa su mi oči pokvarene drugačije pa ne nosim naočale. I nemam što skidati.
Treća slikica ne može sa psom u banku. Za ostale životinje ne piše ništa. Mislim se nešto, dobro da ne šetam sa ljubimcem nilskim konjem. Morali bi vrata proširiti.
Pritisni crveno, pa čekaj zeleno.
Ja zapela k'o sivonja, guram neće ... trebalo je vući. Nisam klaustofobična, ali ona sobica mnogo mala, a još se ugurala neka debelica pored mene, vitke od trodnevne dijete. Zaglavismo se. Pritiskuje ona panično gumbić i viče pustite me, pustite me. Ne može zaglavilo se nešto. Nisam se mogla zaglaviti s nekim mister Univerzumom, ali takve sam ti ja sreće.
Završih to sve za sekundu i u glavi već pišem post, ali nemam nešto efektno. I jeste interesantno, ubilo se, što sam ušla na vrata. Obrćem se na izlazu iz banke, gledam što bih još umetnula u post. Ništa ... sve obično, pa dosadno. Ima neki kafić, ali nije to američki film pa da idem sama popiti kavu ... U tom filmu bi sad zaškriplila guma jurećeg auta, maskirani bi me klepio po glavi, a ja, pošto ženske u filmovima uvijek isprebijaju muškiće, ja bih tras bum, oslobodila one sirotane koji gladni čekaju pizzu, sokiće i helikopter s milijunima dolara da im donesu.


Slike nema blage veze sa postom, ali je moja i bilo je u kafiću cveća, ali nije mi bilo do slikanja. Uostalom, često ni komentari nemaju veze sa postomrolleyes
Kako to nije film, a nema ni pjesničke slobode jer nisam pjesnik, tužno, više glupo gledam šta ću sad.
E sad nastupa blogerica V koja nije htjela gatati mi na vrijeme, nego sam prekasno vidjela komentar.
U tom mom kretanju lijevo desno, umjesto da gledam u pod kao seoska snaša, ja ti se popiknem na neku kuglu koja ne da automobilima ući u banku. Nikad nisam vidjela da netko ulazi tako u banku, a možda je to i za tenkove.
I naravno kako nemam krila a ni spretnost mačke, zaplivam nimalo elegantno pravo u onaj kafić, preko nekog ukrasnog cvijeća, stolica, čaša ... Ljudi moji, svi se oko mene sjatili, dižu me, četkaju, pitaju kakvu ću kavicu ... Samo što mi vodu nisu zalili da me povrate, ali nisam bila dovoljno blijeda pa propalo. Izadje i jedan iz nekog čuda od automobila, i udruženim snagama uspješe da me pokupe iz onih porušenih tandrmoljaka.
I gdje će se šeptrlja udariti ??
Naravno, desni dlan, i sad ne mogu ništa raditi ... jer se vidi krv i ni za živu glavu nisam dala da mi to pipaju ... Donijeli neku komovicu, ali nisam bila sigurna je li treba popiti, ili će mi zaliti to po dlanu koji je strašno krvario ... bež ... bež ... za svaki slučaj.
I svega toga, ni posta, ne bi bilo da je V gatala na vrijeme i ja ostala kod kuće.

- 09:01 - Komentari (39) - Isprintaj - #

petak, 12.05.2017.

Nostalgija...


Još malo zabušavam, pa skidam ovo sa neta…


1.Do kad smiješ bit vani? Do mraka. Nakon toga te mama s prozora zove da dođeš doma. Vrlo često nas je morala doć fizički uklonit iz parkića. Danas mame fizički pokušavaju odlijepit klince s kauča i otjerat ih u park. Pod uvjetom da te iste mame nisu zalijepljene za vlastiti instagram.

2.Ručak je išao u usta, ne na Fejs.

3.Kugla sladoleda nije bila 10 kuna. Bila je dvije i pol, eventualno tri i nitko nam nije govorio da je okus “plavo nebo” čista kemija i da bi trebali uzet nešto prirodnije.

4.Paradajz je imao okus po paradajzu.
Jagode po jagodama.
(GMO su bila samo slova)

5.Voda nije imala okuse. I svi smo ju pili iz pipe i ostali živi.

6.Toalet papir nije dolazio u 17 aroma.

7.Šampon je od obećanja nudio čistu kosu, danas još jedino ne nudi surogat majčinstvo i obnovu fasade.

8.Kad si se zaprljao vani, to je bio znak da si točno shvatio djetinjstvo.

9.Kad si bio nemirno, dekoncentrirano dijete, to je bio znak da si dijete. Danas je to ili znak da si “indigo” ili da trebaš pit tablete protiv djetinjstva, ovisi o tome koliko su ti roditelji otvoreni za bulšit.
( Nisu te vodili psihologu, nego si dobio po turu…sad bi to bilo zlostavljanje I nagrabusio bi roditelj)

10.Od dječjih ozlijeda smo imali razbijeno koljeno i/ili usta jer smo pali s penjalice. Danas klinci od ozlijeda imaju karpalni tunel i išijas jer previše sjede za kompom.

11.Mame su djecu vodile u park, ne u shopping centar jer su taman sniženja u zarama.

12.Tinejdžeri su izgledali kao tinejdžeri. Danas tinejdžerke u prvom srednje izgledaju kao 40-godišnjakinje koje se jako dobro drže.

13.Žene su imale obrve kao detalj na licu. Danas imaju lice kao detalj na obrvama.

14.Riječ fontana je bila asocijacija na bombonijeru, ne na Milana Bandića.

15.Oko fontana su se skupljali klinci, ne prosvjednici.

16.Nije se kasnilo na dogovore jer se znalo da pola 9 ispod sata znači pola 9 ispod sata i da ne možeš javit da kasniš.
( Koliko je propalo, a koliko sam dobila zbog nepostojanja mobitela, pokazala je budućnost)

17.Pisala su se pisma. Slale su se razglednice. Zvali smo se na telefon i jedva smo čekali da zazvoni.
(Poštar je zvonio dva puta, I nije donosio samo račune)

18.Danas kažemo “koji k me zove, kaj ne može poslat Whatsapp ko normalna osoba?!”
(Ne dižem slušalicu jer na fixni mogu zvati samo iz marketinga)

19.Ispričavali smo se kad bi sjebali nešto igrom Mir mir mir, nitko nije kriv! Danas se na prvi problem unfriendamo.

20.Telefoni su bili fiksni, a životi mobilni. Danas su ljudi fiksni, tj. fiksirani za mobitel.

21.Nismo se ispričavali zbog svake pizdarije samo da bi ostavili dojam političke korektnosti.

22.Žileti nisu imali REVOLUCIONARNIH 5 oštrica nego dvije i svejedno su bilo dobri.
I nisu stajali pod alarmom na blagajni da ih netko ne ukrade.

23.Kad ti teta na blagajni nije imala za vratit kusur, uzeo bi čungalunge. I roditelji su si mogli priuštit da ponekad ostanu bez kusura.

24.Plastične boce su se skupljale za pretakanje rakije a ne za preživljavanje.

25.U pekari nisi mogao kupit lisnato s nojevim suzama, ali bilo je pereca (probaj danas nać perec).

26.Imali smo KINDER ladu. U šalici s kravicom. I mazali smo ju na najobičniji bijeli kruh koji je tad bio KRUH, a ne lošija opcija.

27.Nitko nije bio alergičan na gluten.

28.Na rođendanima smo bili zalijepljeni za društvene igre, ne za društvene mreže.

29.Pokloni su bili leksikoni, spomenari i kasice prasice.

30.Skupljali smo Polly pocket. Žvakali shock žvake, one kisele, odvratne. Imali gatalice i kihalice.

31.Potpisivali se u bilježnicu prezimenom simpatije, čisto da testiramo kako bi izgledalo.

32.U razredu si bio faca kad bi ti se u leksikon upisala hrpa ljudi. Danas si faca ako imaš ajfon.

33.U školi smo se bojali učiteljice. Danas se učiteljice boje roditelja.

34.Internet je bio luksuz koji je mama mogla prekinut jednim dizanjem tefefonske slušalice.

35.Pjesme su se slušale na walkmanu, od početka do kraja. U kaziću je uvijek bila spremna kazeta ako na radiju bude stvar koju čekaš snimit. Uvijek bi ju uhvatio tako da fali prvi dio ali nema veze. Imaš pjesmu i cijeniš ju više nego što ćeš ikad cijenit torrent albuma koji danas imaš na hardu za 3 minute.

36.Imali smo malo izbora i borili se da slušamo dobre stvari. Danas klinci imaju neograničen izbor i svejedno guglaju Daru Bubamaru.

37.VIVA je vrtila Metallicu. Danas Metallicu vrti haundem na natpisima majica.

38.Nirvana je bila bend, ne pjesma od Rozge.
39.Josip Katalenić je bio samo loš pjevač.
40.Filmovi su se posuđivali u videoteci. Polica s erotskim filmovima je bila jedino mjesto na kojem si mogao vidjet gole sise. Nije bilo pornhuba, klinci su dulje bili klinci.

41.Televizori su bili mali i imali su groznu sliku, ali kad se gledao film, gledao se film. Danas propustiš pola filma jer na Facebooku ljudima daješ do znanja da gledaš film.

42.Fotkalo se samo kad je bitno - 12, 24 ili 36 fotki po filmu, ovisi koliko para imaš kad kupuješ film. Nije bilo "daj da vidim kak sam ispala" ni "joj daj opet, žmirila sam" - ak si žmirio na fotki, to ćeš saznat kad se film razvije. Tu i tamo bi se film "osvijetlio" i sve bi otišlo u k ali zato smo cijenili svaku sliku koja je uspjela. Manje smo slikali situacije, više smo ih živjeli. Nije nam trebao hešteg nofilter jer se filter koristio jedino kad bi baka kuhala kavu za goste.

43.Na kiosku nisi mogao podignut novac, fotokopirat potvrdu o prebivalištu ili napravit ultrazvuk nožnog palca. Kupovale su se Efekte za kunu, sličke s nogometašima i tončip kartice za govornicu na bubamare i Baltazare.

44.Zvalo se s govornice, ako ništa drugo, samo da čuješ kak netko ko ti se sviđa s druge strane kaže "halo" pa poklopiš. Brojevi su se znali napamet.

45.U kino se išlo s 25 kuna - 20 za kartu, 5 za kokice i to je to. Nismo se check-inali da svi frendovi vide da smo u kinu - svi frendovi su bili s nama u kinu. Platno je bilo manje, stolci su bili neudobniji, ali reklame nisu trajale 17 sati. Nije bilo potrebe za reklamom MORRRRON jer nitko nije bio MORRRRON. Kokice su bile pakirane u papirnate škarnicle i nisu imale putar na sebi, ali su bile svježe i pojeo si ih s guštom, do kraja, do zadnjeg zagorenog kukuruza.

46.Vozili su se šugavi auti i živjeli bogati životi. Danas se radije živi šugav život da bi se mogao vozit skupi auto.

47.Na kraju kazališnih predstava se pljeskalo IZVOĐAČIMA, ne političarima.

48.Imali smo manje, ali smo od tog manje napravili više.
Ljepše je bilo prije, u doba kad su jagode bile od jagoda, sladoledi od neba i djetinjstva od djetinjastih stvari.

(Možda je bilo bolje, možda I nije, ali već nešto mislim, kako li će tek biti??)

- 08:58 - Komentari (48) - Isprintaj - #

nedjelja, 30.04.2017.

Blagdani...



Koliko smo dana potrošili od odmora ??




Nije lako ljenčariti, ali što se mora, mora se



Tražio sam djetelinu s četiri lista, to nema ...

Albi, budi se, donose nam hranu ...

- 15:09 - Komentari (46) - Isprintaj - #

nedjelja, 23.04.2017.

Blogo-Znanstvenik...


Znanstvenici proučavaju svakakve stvari.
Nije im lako.
Od odluke da li je pobuna buha na Himelajima bila uspješna ili ne jer je monarhiju naslijedio vlastodržac, pa do rješenja na pitanje zašto se na blog ne može.
Za buhe se ne može naći odgovor, jer se još istražuje, a i blogo-pitanje je još u istraživačkoj fazi.
Da, da sirotani znastvenici.
Mjesecima, pa čak i godinama skupljaju podatke, uspoređuju, ocjenjuju dogadjaje i na kraju poslije zrelog razmišljanja, objave do čega su došli.
Evo na primjer, meterolozi, znanstveno pristupaju svojem poslu. Mjere temperaturu zraka, mora, kretanje vjetrova, padavine u milimetar. Nakon dužeg vremena donesu odluku kakvo će vrijeme biti, Jučer rekoše kiša, ali bilo vedro. Omaklo se nešto.
Prost narod to drugačije radi, jer za bolje ne zna, nije znanstveni radnik. Ako te trga u kostima kiša će, ako su vjetrovi bilo je graha za ručak. Padavine po glavi stanovnika obično su po turu prekršitelja nekog zakona domaćeg (nenapisane zadaće, ili bijeg iz škole). Na Kvarneru je još bolje. Ako Učka ima kapu, kiša će. Nema promašaja.
Znanstvenici su dokazali da dijete ne smije se nikako tući kad nešto pogriješi.
Sad se to zove zlostavljanje. Ako se dogodi nešto tako strašno, onda idu i dijete i roditelj kod psihologa. Pri tom razgovoru dijete se drži za tur, a roditelj za novčanik. Mene nisu tukli, ali me ja mama znala pogledati strogo i reći, doćiće tata kući, videćeš već. Kod psihologa me nisu vodili, ali na sladoled sa predavanjem da se to ne radi tako nego ovako, jesu. Lizuckala sam sladoled razmišljajući o sledećem znanstvenom poduhvatu koji će mi doneti krem šnite. Koliko im je to uspjelo, pokazala je budućnost.
Nakon višegodišnjeg proučavanja, znanstvenici su došli do zaključka da se nakon uzimanja hrane ne smije ući u vodu. Na mene su se nepedagoški derali da se ne smije u vodu poslije obeda, nego moraš mirno ležati i čekati 1 sat koji nikako da prodje.
Najnovija proučavanja su oko onih mnogobrojnih valova koji prolaze kroz nas, kao zrače nas.
Znam da su mi govorili da ne smem proći ispod dalekovoda jer ću promijeniti spol. Kad sam se naljutila na ženski spol, ustvari samo na jednu ženskicu koja se uplela u moje interesne zone, prošla sam ispod tog famoznog dalekovoda nadajući se da ću postati muško i pokazati joj njenog Boška Boškovića. Ništa se nije dogodilo.
Mobitel ne nosim sa sobom na opštu žalost svih poznanika. Čekam da me čipuju.
Sad se proučava učinak interneta na psihu čovjeka.
Ne znam dokle su znanstvenici došli, ali primijećeno je da je jutros povećana potrošnja sedativa po glavi blogera jer nije se moglo učantrati na blog. Ako si se i učantarao, badava ti, tvoja remek djela komentara i posta nema...
Sad tko preživi, preživi, tko ne preživi neka šeta po kiši ...
Sunce gvirnulo i...
Nešto se promjenilo i pokvari mi post, jer sve na blogu radi…
Nije lako biti znanstvenik.

Sad treba pogoditi da li je najpopularnija sporedna stvar na svijetu balet ili nogomet?? Hm??

- 14:12 - Komentari (48) - Isprintaj - #

četvrtak, 20.04.2017.

Meca tajkun...


Uhvatilo me proljetno spremanje i bacanje stvari.
Staretinar sam i sve mi nešto žao, ali ...
Napredovala sam sve dok nisam vidjela koja sam ja bogatašica.


- 09:18 - Komentari (50) - Isprintaj - #

srijeda, 19.04.2017.

Proljetni snijeg...


Probudim se jutros kao svaki pošten čovjek u ranu zoru, oko 8 sati.
Na prozorima sto nekih tandrmoljaka, roletne, zavjese, zavjesice i ostale krpe što kupe prašinu, ali i prave mrak ne bi li se što duže uživalo u toplini kreveta.
Maknem sve to, i gvirnem ... Ijao ona kišetina koja je došla sa zapada, nošena vjetrom razbudi me u sekundi.
Trljam oči, da li su to prljavi prozori ili ...
Snijeg.
Da pravi pravcati snijeg.
Nije baš vijavica, ali promiče.
Zato molim gospođu zimu da se vrati po svoj pinklec koje je zaboravila jer proljeću nisu potrebni, a još manje meni ...
Nosi se snijegu na sjeverni, a možeš i južni pol ... geografija mi nije jača strana, ali znam da tamo kukaju kako im je vruće .


Slika je samo da vas uplašim buuuuuu (nije današnja)rofl

- 08:26 - Komentari (22) - Isprintaj - #

utorak, 18.04.2017.

Greška...

Greške se uvijek događaju.


Ja sam trebao biti crveno jaje.

Imam samo sedam dana.
  Dok su se druge oblačile u prekrasne Uskšnje boje, meni izraslo perje

Ne znam što je to, dobro ili loše, ali darovali su nam život... nasmijmo se i krenimo se boriti sa problemima.

- 09:20 - Komentari (15) - Isprintaj - #

četvrtak, 13.04.2017.

Priznati ili ne, pitanje je sad??


-Ja nisam.
-Nisam ni ja.
Neke stvari je pametnije ne priznati...

- 07:25 - Komentari (35) - Isprintaj - #

subota, 08.04.2017.

Kavica...

Jedna šalica??


Možda dvije??
Neki dodatak??

Ambijent??

Ništa od toga.
Važno je samo sa kime piješ kavicu...

- 09:24 - Komentari (38) - Isprintaj - #

srijeda, 05.04.2017.

Zemlja planeta mira i ljubavi...


Svijet oko nas

Postoji realan život i život na internetu.
I jedan i drugi žive, isti ljudi, iste životinje, isti cvjetovi, drveće.
Isto se ponašaju ...
Da li ??
Ovo je planet mora, sunca, zraka, radosti ... planeta dobrote ...
Neki su nesposobni za opstanak, neki glupi, a neki i ne znaju što ih je snašlo.
Dio parka, ostavljen netaknut, za nekoliko godina se ispreplete travama, šibljem, palim drvećem. Postaje neprepoznatljiv. Preživljuju samo najjači ili možda najsebičniji.
Mudrica smokva raširila grane preko marelice koja je poletila cvjetovima ... i prvi vjetar, mraz, udari dobro nestrpljivu marelicu. Smokva čeka neko bolje vrijeme.
Jagoda se zavukla pod stabljike posađenog luka i krumpira. Davi ga svojim izdancima. Tko će preživjeti ??
Pas ljubimac, obučen po posljednjoj modi, nahranjen, pažen, mažen, veselo maše repićem drugu divljaku. Dočekan je na zub, doslovno, i zabezeknuto gleda svoju poderanu odjeću, otetu hranu, krvavo uho.
Maleno pile staro tek jedan dan, napalo brata, i ubilo ga, a onda se kočeperno uputio ka drugome i nije mu dalo da pije vodu.
Čovjek je čovjeku vuk, a možda i nije.
Bježim iz reale u svijet interneta, fejsbuka, twitera, sajtova, svijet pun ljepih, pametnih ljudi, dobronamjernih, koji znaju kako pomoći, ljudi koji ti požele dobro jutro uz cvjetić, šalicu kave, anđelčića i osmijeh, osmijeh, osmijeh ...
I pitam se da li loši ljudi nikad ne idu na internet ??
Postoji li mjesto gdje nije vječita borba za opstanak, surovo obračunavanje sa slabijim, postoji li Utopija.
Na ovoj planeti očito ne ...


Post posvjećen malenom piletu koje nije preživjelo drugi dan života jer... ostavimo to , zar je važan razlog??

- 08:48 - Komentari (23) - Isprintaj - #

nedjelja, 02.04.2017.

Vrednica...


Ne znam kako ko ovo korisno čudo zove, ali ja ga znam kao tačke.



Čim je došla u kuću gurnuli smo je u drvarnicu. Bila je lijepa, mlada, puna elana za rad. Naravno, odmah smo joj dali najgore poslove raditi. Nije se bunila.
Nije dugo izdržala, ljepota se pomalo gasila, kotač je počeo kočiti, postala je teška i troma.


Lijepa je mladost, kad sve možeš.
Zašto ta starost uopće dolazi ??
Nitko je ne voli, ni mladi, ni ne tako mladi.
Opet, kad razmislim, svi se guraju nadajući se, ma ne, sigurni su, da će se dočepati starosti. Zašto li ?? Hm ... možda jer je alternativa vrlo neugodna ...

- 19:47 - Komentari (27) - Isprintaj - #

petak, 31.03.2017.

Kradja ...


Uvijek se rugam onima koji stavljaju šifru za neki sajt kao da im je šifra za trezor Londonske banke. Opominju me ti sajtovi, stavi velika, mala slova kombinaciju brojeva koja ništa tebi na znači sem da je što brže zaboraviti. Smijem se ja i mislim si svoje. Koga ja interesujem, a i šta bi od mene i saznao ?? Tajnu kako se pobunile buhe na Himelajima, ili Albi se zaljubio u susjedovu mačku, a ona nevaljalica ga maltretira ??
Odem ja kod doktora za neki recept. Poznata je moja ljubav prema bolestima, pregledima, doktorima i svim tim tandrmoljcima. Samo gledam kako ću uhvatiti kvaku s druge strane vrata i pobjeći. Priča doktorka meni da me nema, da vidim sa sestrom na šalteru, ali ja se ljubazno smješkam i bež ... bež ... Na kraju mi reče dovidjenja. Vrag je odnio mislim si ja, liječnici i majstori ne bi trebalo tako pozdravljati, kakvo crno do vidjenja.
Na šalteru sestra
-Nema vas.
-Kako nema, evo me.
-Nema vas u kompjuteru.
-Bila sam tu, gdje li sam otišla ??
-Ne znam, idite u socijalno, provjerite.



Okreni, obrni, opet šalter da ne gnjavim, tek ljubazan glasić iza nekog kompjutera proguguče mi.
-Vi ste već godinu dana u Pančevu, a to ne spada u Srbiju, nego u Vojvodinu.Odjavili su vas, i morate se negdje prijaviti.
-Može li Zanzibar ili Tanganjika ??
Bijesna kao puška, jer Pančevo sam vidjela samo u prolazu, a i to iz automobila bez zadržavanja, tjeram po gomilu papira, izmedju ostalog iz banke da imam neki prihod, stalni.
Onaj bankar neće da me pusti van, kredit, pa kredit, navalio da uzmem iz njegove banke. Čovječe, ne treba mi kredit, nego papir, ali ni on lako ne odustaje. Jedva pobjegoh.
Na kraju raspetlja se sve, i ispravih krivu Drinu.
Na snazi je zakon da u ljekarni može raditi samo netko s diplomom, ali ako imaš novaca možeš otvoriti tu trgovinu i dobro zaradjivati, jer narod sve bolesniji, a recepti sve nedostupniji. Netko, našao moje podatke, učinili mu se zgodni, prijavio me da radim u Pančevu. Rekoše mi da je to kradja indentiteta, i da ga tjeram. Kud da ga tjeram, mislim se ja, kad ne psujem??.
Eto, ne ukradoše me onako virtualno, niti za otkup neki kriminalci, kao u akcijskom filmu, nego onako ... Nisu dugo izdržali, vratili me ...

- 08:52 - Komentari (21) - Isprintaj - #

nedjelja, 26.03.2017.

Horoskop...


Mjesec je danas u znaku Škorpiona oporba Mars iz Bika.Ne ulazite, danas i sutra u veće financijske transakcije, izbjegavajte ulaganja ili bilo kakve troškove. Može se mnogima desiti neki kratki, iznenadni spoj pun energije i strasti ..... zabava za jedan dan ali koji se pamti. Ovo su dani (noći) kada su snovi intenzivni i često proročki.

E, tandrmoljka mu. Dok ja pročitah gdje je Mjesec, škorpion i ostali muvatori nebeski, ja potrošila pare. Bilo je nezaboravno, jer sam planirala platiti račune, a kupila cipelice .. Ne mogu ići bosa u proljeće. I da ne budu same, nove, u nepoznatoj kući, kupila sam još jedan par ...
Sad čekam taj fatalni spoj. Samo da nije kvar nekog električnog aparata koji će me prodrmati, i konkretno i finansiski.
Skeptična sam na proročke snove, naročito one po danu, ali nikad se ne zna ...
Sutra izlazi novi dnevni horoskop. Možda objasni gdje je onaj novac koje mi je obećavao, putovanja, i još koješta...
Sigurna sam u prognoze horoskopa, jer na ovom kamičku, trećem od Sunca, ima samo šest, sedam milijardi ljudi, a dvanest znakova... I sad svaki dvanesti ima proročke snove, i fatalne susrete danas... Nije loše ako ste vodenjak...

- 08:41 - Komentari (22) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.03.2017.

Šovinizam ... bome nije ...


Danas je stiglo proljeće. Cvrkuću tičice, cvjetaju cvjetići,posebno ljubičice na blogovima, plavi se nebo, skakuću valovi, zvijezde namiguju. Ćiju ćiju cvrkutanti, ali nije sve tako idilično.
Bome nije ...
Ona, svima antipatična, zima ode sa šalovima, vjetrovkama, čizmama, kapama i ustupi svoje mjesto proljeću s minićima, raskopčanim bluzicama. I sad muški samo uživaju, fotkaju, a ženske vrckaju. Idila...
Bome nije ...
Ona zimetina donijela, a nije odnijela, neke svoje tandrmoljke u vidu prasetine, kolača, torti, i jela pet puta po tri tanjura.
Siroto proljeće, golišavo, otkriva grijehe zime, pokazuje sve što je bilo skriveno. I sve bi bilo dobro da su svi ljudi isti.
Bome nisu.
Kažu ljudi se ne razlikuju imaju ista prava i obveze (obveze udruženo odbacuju). Misliti, ili još gore govoriti,da su neki drugačiji, kažnjivo je po zakonu.
Bome nije ...
Čak i ovaj post može biti izbrisani, a ja pod prijetnjom da ću dobiti Pakrački dekret ako se ponovi.
Uopće nisu svi isti. Prvo, imaš podjelu na muške i ženske.
Bome nije, ima još, ali nije tema.
Sad te ženske dijele se u najmanje tri kategorije.
Kategorija 1. Vitke, koje nose tange, izgledaju kao pokretne vješalice, razgolite se do crijeva, jer nemaju ni trunčice salca. Sa visine gledaju one iznad 45 kg (to im nepogrešivo uspjeva) Misle, kako su si to dozvolile toliko se nakljukati, neka ih je stid. Za ovaj tip manekenke, sex je isplativa gnjavaža.
Bome nije ...



Kategorija 2. Ni tamo ni vamo, popunjene tek da se vidi da su ženske. Nose gaće koje još mogu javno sušiti. Vuku ceger sa hranom, ni pun ni prazan, ne kuhaju previše, ali znaju odlične recepte. Obožavaju kavicu i trač partije. Kategorija koja je do cirka 60kg,možda koju deku, kg, više. Vrlo kratko traje ova faza u životu većine žena. Poželjna, ali teško zadržljiva. Sex im je kao i one, stepenast, od ludila cijelu noć, do boli me glava.
Bome jeste ...
Kategorija 3. Pikantno popunjene s tendencijom rasta svake zime. Njihov prtljagu je tri puta veći od prtljage prethodnih kategorija, ne znam zašto. Vedre, nasmijane, pune humora, dobrih misli, odlične kuharice. Idealna ženskica. Što vrijeme više odmiče to se pod njom zemlja više trese. Sex im je dobroćudan, može, ali na brzinu, da ne zagore kolači. Najbrojnija kategorija u kojoj su i one koje ne priznaju da jesu.
Bome jeste ...


Kategorije se mogu prelijevati jedna u drugu. One više kategorije se nadaju prelasku u nižu ... od ponedjeljka rade na tome. One niske kategorije su sigurne da nikad neće prijeći u višu kategoriju.
Bome se varaju svi ...
Ljubičice, primulice, zvjezdice, sunašce, prevedi me u nižu kategoriju, ne pitam šta košta, proljeće je.
Bome neće ...
I kažu sve smo iste. Kad smo iste, tandrmoljka mu, što bleneš u tu mršavicu??

Nisam ja na slikama, ali neću priznati u kojoj sam kategoriji njami

- 08:37 - Komentari (26) - Isprintaj - #

petak, 17.03.2017.

Ljubav zauvijek...

Voljela sam te.
Cijeli život okrenula ka tebi. Plakala sam kad sam te ostavljala na trenutak i uvijek ti se radosna vraćala.
Gledam te na povratku, izvirujem kad ću te vidjeti. Zastanem i divim ti se. Ti si nešto najbolje i najljepše što poznam.
Kad smo se upoznali nisu me mogli odvojiti od tebe. Sa nepune dvije godine otkrila sam da ne umijem živjeti bez tebe. Derala sam se da neću kući i trčala ti u zagrljaj. Bilo ti je smiješno, pa si me srušio, a ja sam tapšala i vikala još .. još ...
Volim osjećaj kad se zagnjurim u tebe, kad mi dotakneš svaki djelić tijela, miluješ nježno, ili kad se borim s tobom do zadnjeg daha bojeći se što će se dogoditi ako izgubim snagu.
Ne volim plavu boja, ona pripada samo nebu i tebi, nitko je ne smije drugi uzeti.
Neki put se naljutiš bez razloga, neki put s razlogom i tad je tvoja snaga ogromna.
Kad ne držim dijetu, volim dobro pojesti, a ti imaš specijalitete koje nitko drugi nema. Pomislim da me ništa više ne može iznenaditi od tebe, i pojavi se nešto novo.
Volim sanjariti uz tebe, zamišljati da putujem daleko, daleko.
Tvoja glazba je nešto naročito, uspavljuje i budi, veseli i rastuži.
Uvijek si isti, a drugačiji.
Nisi baš dobrica, uzeo si mi zauvijek moju ljubav. Jednostavno dok ti se smiješio, i radovao ti se, zagrlio si ga i zauvijek odvojio od mene. Kako sam te tada mrzila, ti nakomršteno čudovište, ubojico. Poslije je bol postala manja, naviknula sam se na nju, ali nikad te više nisam gledala kao dobroćudnog prijatelja. Sad sam oprezna prema tebi, u stilu hvali more drž se kraja.
Što bi ova planeta bila bez tebe ??
Samo mrtva suha zemlja, bez života ...
Volim te morence moje drago, volim te i kad si i daleko i kad mi je teško, i kad mislim da te nikad neću više vidjeti. Volim te.
Ti si ljubav u srcima mnogih, ljubav koja ne nestaje ma gdje bili ...

Oznake: Sinki priča

- 07:40 - Komentari (24) - Isprintaj - #

srijeda, 15.03.2017.

Ljubičica ...


Višegodišnja zeljasta biljka sa široko ovalnim listovima sa srcolikom bazom, koji su skupljeni u prizemnoj rozeti, i ljubičastim, vrlo mirisnim, pojedinačnim cvjetovima. Raste u svijetlim listopadnim šumama, na livadama, uz obale rijeka i potoka, a gaji se i kao ukrasna biljka ...


Kakve bombaste riječi za maleni cvjetić.
Ljekovita je ako se koristi u malim količinama ... što će reći ne uzimaj je ako ti je život mio.
Hm ... hvala na takvom liječenju.
Maleni veseli cvjetić, samo želi poželiti dobro jutro i osmjehnuti se proljeću ...

- 07:29 - Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 10.03.2017.

Ne prepoznaješ me više ...


Sinki priče su napisane tako da se treba pogoditi o kome je riječ. Što se kasnije pogodi, napisano je bolje ...


Ne prepoznaješ me.
Mene ??
Srami se.
Vodila sam te u Veneciju, nikad je ne bi vidio da nije bilo mene. I tamo si mi pravi cirkuse. Htio si se kupati u onoj prljavoj vodi dok je gondoljer zabezeknuto gledao moje napore spasiti te od gluposti.
Ti si jedan najobičniji prasac.
Mene ne poznaš.
More si mogao samo sanjati, ali ne, ja sam te vodila. Ni u slastičarnu nisam išla bez tebe. Dok sam lizuckala sladoled ti se gledao one strankinje, e i jesu neke, debele, male, nafrakane, nikakve, a sjećaš li se one jahte, pa onih pomorca, ma i klapu si slušao zahvaljujući meni.
I nisi nešto naročito, pravo da ti kažem. Ako te interesuje, duže ja već gledam nekog tko će te zamijeniti... Misliš sa pametnijim neću znati izaći na kraj. Samo se ti nadaj, ni prostaci nisu više na cijeni.
Kako si me samo prevario. Bojala sam se da nisi bolestan. I šta ti znači ono otvori drugi prozor ??
Ja poštenjačina otvorila, a ti se sigurno cerekaš, pa ... ne poznam te, otvori još jedan.
Što sam ja ??
Otvaračica prozora ??
Otišla sam na drugi kraj grada, lomatala se po prijevozu, čuvala te kao da si dragulj, računam, bolestan si, treba te liječiti.
Ne, lijepo si se pokazao, tamo si preo kao mačak i radio. Gleda me onaj čovjek, sigurno misli da sam budala. Zaklima glavom, i on, muška solidarnost, ne prepoznaje vas. Ma, mogla sam vas obojicu ... ma .... ma utopiti u kapi vode. I još mi reče da ti kupim neki čitač, ima to u svakoj radnji. Nakon obilaska deset radnji, svaka na drugom kraju grada, shvatila sam da si ti jedan najobičniji bezobraznik, i samo da znaš, novi foto aparat kupujem.

Oznake: Sinki priča

- 08:28 - Komentari (21) - Isprintaj - #

utorak, 07.03.2017.

Dodatak... kad se mora, mora...List papira...

List papira ...na vetru nošen…
Ili hofiranje nekad i sad…
Kad upoznamo nekoga ništa jedan o drugome ne znamo.
Pogled, stisak ruke, često je dovoljan da nekog ocijenimo po svojim mjerilima.
I taj stisak ruke, neki put pruži mi ruku čovjek kao od brega odvaljen, a osjećaj rukovanja je kao da sam ruku stavila u med. Ma ne, sladak, nego onako meko pa ljepljivo.
Sjećam se, fatalni susret, mislim ja. Pruža mi ruku, značajno gleda, a meni srce u grlu, a glas neko ke ke ke ... kao žabi. Noge došle kratke a on lijep, lijep, ma nije majka još jednog takvog rodila na kugli zemaljskoj.
I glas mu izmedju Olivera Dragojevića i Pavarottija, a zvuči kao dalmatinska klapa. Raj za uši.
Kaže on meni, već ono, oči ogledalo duše, zeleni virovi, a on kao tone davi se ... Idi begaj čovječe, gdje ti da mi upadneš u oko i tu se udaviš, već se ja hladim.
Udvaranje se nastavlja analizom mojih dijelova tijela, koji su po njegovom dostojni Venere, ali tu i tamo neka nesavršenost mi daje šarm. Tu se ja razbesnim, kakva je to Venera koju treba doklesavati.



I na kraju, reče, da sam ja papir po kome će on pisati.kao list vjetrom nošen. I ono što napišemo ostaće večno. Zamislih ja taj papir, i gdje papiri i listovi obično završe, i načisto se ohladih. E, da ne pišeš po meci.
Sad je mnogo lakše i ljepše.
Lijepo ti pošalje SMS, koji možeš razumjeti samo ako si u fazonu, to jest ako razumiješ govor mladih. Inače ti se može dogoditi da na zakazan sastanak u Parizu u 19h odeš u London u 21h. Figurativno, jer kafići se sada zovu nekako šašavo.
Ili nosiš onaj pametni telefon, buljiš u njega (pazi da se ne popikneš negdje) i on ravno do cilja,GPS sistem navodi te do kafića gdje ćete sretni buljiti svatko u svoj mobitel ili već neku kutijici koju imaš.
To je prava moderna romantika ...

Stajala sam gledajući sunce kako zalazi.
Nebo je gorjelo vatrenim bojama koje su se preplitale u grane još golišavog drveća. Taman sunce da upadne u onu rupu kao svake večeri, kad neki nestašni zrak izviri iza solitera. Nije to more, pa da se lijepo svake večeri sunce utopi, ili neka planina da se sakrije i spava. Soliteri su to, tamo vamo, nigdje prave rupe. Sunce zračak povuče za uši i pošalje ponovno u rupu, vatromet boja, opusti se, nestaško gvirne i tko zna koliko bi to trajalo.
Smješkala sam se toj igri i mašta poče svoje.
Crni oblak se pojavi pogleda me, pogleda ono sunce koje nikako da ode na spavanje i poče odozgo pljuckati. Namrštih se na njega, ali on ne haje, pljucka, a sprema se i na nešto gore.
Zračak gvirnu, oblak se nakomršti, i pojavi se prekrasna duga.
Cap ca rap, prekrasna slika, ali nemam kabel, da dokažem. Onaj zrak sunca mi namignu, i šapnu, Google, tamo ima sve, pa i gde su najbolji ćevapčići.

Sad je post kompletan.
ont>

- 08:16 - Komentari (76) - Isprintaj - #

petak, 03.03.2017.

Čovjek ...


Čovjek kako to gordo zvuči.
Čovjek sisavac s najvećom intligencijom na planeti Zemlji ...
Bilo nekad sad se pripovijeda.
Kupujem jučer sjeme za vrt, rajčica, krastavac, salata ... obične biljke sa ovog područija.
Ljudi moji, ni rajčica nije što je nekad bila, sto vrsta.



Obožavam one majušne, čeri i već htjedoh kesicu uzeti. Prodavač, sav ponosan reče da je to običan, prostak, malo modificiran križanjem s ... Neću napisati čime, jer ja ga nikad više u životu neću dotaknuti, a ne bih blogerkama smučiti život.
Ne mogu napisati da smo uništili prirodu. Bori se ona protiv nas, ali na dobrom smo putu.
Vjerojatno zato i gledamo na te planete 40svetlosnih godina daleko od nas ...
E, samo nas čekaju da dodjemo.

- 08:52 - Komentari (25) - Isprintaj - #

četvrtak, 02.03.2017.

Ostajte ovdje...

Nabavila sam dokumenta za posao,
rodni, državljanstvo, vozačka ...
Još da uzmem partijsku knjižicu pa da biram posao ...

- 08:59 - Komentari (19) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 27.02.2017.

Alkohol je i viski...


Volim popiti čašu vina, ali ne razbijam glavu kako je ono ušlo u tu čašu.
Osjetim odmah je li dobro ili ne.
Za to ne treba velika pamet, bolje reći nepce. Ima zaduženih za izbor koji znaju gdje raste mama i tata od vina, pa tko ga je bućkao, ko kako čuvao i još dosta tih tandrmolja.
Nikad nisam volila pijance, ali nisam ih ni osudjivala. Svatko ima razloga što pije, pa bolje to nego nešto drugo.
Pozvana sam na neki rodjendan, i onako kao slučajno, nabačeno mi je da se očekuje viski za dar.
Vidski nikad ne pijem. Ima miris konjskog znoja, a i ime.
Znam još neka zvučna imena, pa sam mislila da ću to lako kupiti. TI konji, crni pa bijeli, pa danilo i đoni. Sjetih se iz filmova kako zvecka onaj led u čaši, svi se smješkaju zadovoljno, ali nitko ne kaže kako se to kupuje. James Bond i zavodnički osmijeh, vrhunac mog znanja o viskiju, a da, i da je škotskog područja. To mi je posebno mnogo značilo.
Ja stala pred one police, kao tele.


Ljudi moji, koje su cijene tog čuda ... skoro sam pala u nesvijest.
Parola što je skupo to je dobro, nije me oduševljavala.
Prišao mi neki čovjek da pomogne.
Lako bih ja izabrala da jedna boca ne košta skoro kao cipele.
Kod mene u kući je ranije uvijek stajalo piće u baru. Kad netko dodje uzme si što mu se pije ... Nisam razmišljala kako ulaze te boce u bar. Uvijek su tamo stojale i čekale da izadju i naprave dobro raspoloženje.
Novčanik mi šapuće da s novcem koji sam ponijela mogu kupiti dobro vino, ali tu je i kartica, ljubim je u čip.
Bile neke boce s čašama, ali to sam odmah odbacila.
Pomislih na Sean Conneryja i uzeh Jack Daniel 's… neki.
Da li sam položila viski test ili ne, ne znam. Znaće se uskoro…
Nije lako biti pijanac ... kakvi lijepi cipeliši odoše u čašu s ledom.

- 09:54 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 25.02.2017.

PLAVUŠA ILI CRNKA ????


Muškići volite li više plavuše ili crnke ??
Nemoj slučajno da je netko rekao crnke, jer ...
Kako me svi napadaju da nisam romantična ovo jedne pjesme napisane u trenutku kad su mi brodovi tonuli... skoro da potonu, ali gdje može plavuša izgubiti bitku...

Jutros sam se tužna probudila
Nebo je sivo
Srce mi je hladno
On me ne voli
Da li muškarci više vole plavuše ili crnke
Za njega ofarbaću se i zeleno



Ne gledaj tu blondinu ako ti je život mio...

Uzeo si boju morskih dubina, za moje oči
Uzeo si boju žitnih polja, za moju kosu
Uzeo si tananost vite jele, za moj stas
Uzeo si jutarnje rumenilo, za moje usne

Govorio si mi
Budi moja usna haromonika
Prisloniću usne i
Čuće se muzika

Jednog dana si zastao i pomislio
Mogao sam uzeti krilo gavrana za njenu kosu
Mogao sam uzeti mrak noći za njene oči
Mogao sam uzeti miris čempresa za njen dah
Mogao sam uzeti mekoću ruže za njene usne
Mogla je biti drugacija

Ja sam samo stajala
Gledala sam kako nestajem u tvojim snovima
Kako se gubi sjaj u mojim očima
Kosa prestaje da viori na vetru
Usne postaju sve tiše
Nestajala sam
A ni suzama te nisam ispratila...

- 08:39 - Komentari (42) - Isprintaj - #

srijeda, 22.02.2017.

Čvrkanje ... romantika


Čvrk po fejsu i nalazim status, ne traži nježnost ispod kamena, tamo je nećeš naći.
Romantika do bola, kao kad se udariš po palcu motkom.
I sad nešto mislim, tko okreće kamenje i tamo traži tu nježnost.
Može eventualno uzeti kamen i njime razbiti nekom glavu, ili napraviti temeljac kuće (momentalno popularan u predkampanji izbora)


Mora da je do te nježnosti teško doći, osobito ako je tražiš u kamenolomu.
I ne cijene svi tu kamenu nježnost.
Neki sredjivali vrt, valjda tražili tu nježnost, i pobacali kamenje sa strane.
Grubi ljudi.
I što sad, umjesto nježnosti, posaditi ruže s trnjem, Kad se ubodu u nos njuškajući da li cvjetovi mirišu, biće im vrag kriv.
Kako nema ništa pod kamenom ?? Pitajte moje koke. Čim vide lopatu u ruci trče, znaju, biće glista ispod kamenja. Ruku na srce, nježnost ne očekuju ...
Ili ja i koke nismo romantične, ili ne nalazimo pravo kamenje. KO bi ga znao...

- 09:02 - Komentari (34) - Isprintaj - #

utorak, 21.02.2017.

Perpetumić, ljubim ga u oko ...


Kad se kaže kraj, ne mora biti kraj. Taj perpetum mobile mi je uvijek bio sumnjiv.
Nakon 2.5 mjeseca zabavnog života na šalterima i oko njih, krenuh po tu famoznu dozvoletinu.
Potrefih dan i vrijeme kao prstom u pekmez. Gužva kao da dijele besplatno putovanje kruzerom. Sama sam kriva, došla sam kad mi vrijeme nije, u zakazan čas.
Iza mene nitko, ispred plavuša, ofarbana, brineta koja misli da je jako fina dama kad u redu drži razmak kao da je u banci. Tamo ima crta do koje smiješ doći, a ovi ovdje prelaze sve granice. Stoji ona kao da je oslobodila čovječanstvo od napada svemiraca, nos digla do neba i nikoga ne gleda. Stadoh iza nje ... šta ću, ne možeš birati ni važnije stvari, a ne iza koga ćeš stajati u redu.


Gledam svoje sapatnike čekače, sve neki autsajderi, nemaju veze ni za jedan šalter preko reda.
Ispred plavuše nezainteresirane za okolinu, metar prostora. Možda je to po bontonu, ali ne zarezuje to narod, nego lijepo staje ispred nje. Ona kavalirski sve propušta, a meni poče da se dimi glava ... proključa od bijesa.
-OŠ, ti mrdnuti naprijed, mislim, i dođe mi da je šutnem, ali u policiji sam, a od mene se očekuje i blag osmijeh razumijevanja, a ne siledjistvo
Sad smišljam u sebi na koje bi je muke stavila da se osvetim. Ha, setih se, ima da je stavim u blog, pa će ona vidjeti svog Boška Boškovića.
Osveta je slatka ... vratiše je sa šaltera kad je došla, nije imala papirče, jedno. E, neka joj, baš mi je bilo milo ...
Ja položila dobila dozvolu.
Kad sam stigla kući poredjala sve dozvole po stolu, a one mi se smješkaju, i one sretne što su našle tako ljubaznu vlasnicu, to jest mene. Ne znaju sirote da će sad u ladicu i ne vadim ih dok ne traže da se zamjene ...
Nema više ... za sada

- 11:57 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 20.02.2017.

Vjerovati ili ne...


Možda je važnije vjerovati nekome tko te laže,
nego nikad nikome ne vjerovati ...

U svakom slučaju dobro je upotrijebiti i malo mašte.

Možda je ovo prozor nekog dvorca, a ne garaže ...


Ako nije Venecija, most uzdaha jeste ... za neke vrapčiće


Vjeruj da bi ti vjerovali...

- 08:54 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 16.02.2017.

Povijest fotografije ...



Svi volimo fotografirati.
Netko s većim, netko s manjim uspjehom. To uglavnom ovisi koliko smo nadareni za fotografiju, koliko smo naučili, a malo zavisi i od aparata koji imamo.
Fotografiranje je počelo davno, davno, još u vrijeme kad je planeta Zemlja bila ravna kao ploča.
Po njoj su skakutali dinosauri. Predosjećali su da će ostati vječita zagonetka svojim potomcima, pa su poželili ostaviti slike kao trag svojeg postojanja. Imam dojam da s onim svojim kanđama i zubima nisu mogli držati digitalni fotoaparat. Nije bilo ni snijega, pa su se slikali bacajući se na travu. To je bilo pogubno za njihovu vrstu, jednostavno su propali kroz zemljinu ploču ... i frrr nema ih više.


Sljedeća faza civilizacije je bila još siromašnija.
Postojali su posebni ljudi koji su imali platna, kičice, štafelaj i boje, i slikali su ljude danima... šta danima, mjesecima.
Ljudi su za to vrijeme mirovali, što je bilo jako dosadno jer nisu imali internet sa igricama. Ti slikari su obično bili jako siromašni, ali kad umru odjednom se obogate na komplicirani način. Imam dojam da bi oni više volili da se to bogaćenje odigrava ranije. Te slike poslije vise po nekim muzejima, kućama, kupe prašinu i svi im se dive.
Pojava prvih foto aparata nije isključila mirovanje slikarskog objekta, ali je pridonijela popularizaciji fotografije.
Te fotografije su vječne. Još imam neke svojih predaka od prije sto i više godina. Više se ne trpaju na zidove nego u albume gdje i dalje skupljaju prašinu. Dive im se samo potomci, i oni pristojniji sa fejsbuka.
Aparati postaju moderniji i počinju gnjaviti.
Traže micati neke kotačiće, objektive, filtere, blizu, daleko, tamno, oblačno. Kako oni znaju da je vrijeme sunčano nije mi jasno. Slikanje postaje sve popularnije, a slike sve ludje. Više ne možeš sjediti mirno u ateljeu, nego se moraš pentrati po planinčinama, ili roniti u dubine mora, skakati s padobranom ili izvoditi neke vratolomije da bi fotografija bila upadljiva. Naglo se odvajaju fotografi od običnih smrtnika, koji sa prezirom gledaju kičeraj i postavljaju visoke standarde fotografiji.
Srećom, pamet leži u mladima i djeca se slikaju u snijegu. Kako je zemlja u medjuvremenu postala okrugla, djeca se lijepo zatrče, rašire ruke i legnu na snijeg. Odlična fotografija, sve popularnija zimi.

Na žalost fotografa i radost ostalih, neko je izmislio internet, računalo i digitalne foto aparate.
Nastaje raj slikaju svi, sve i svašta. Oni koji nemaju društvo da ih slika uzimaju motkice pa slikaju sebe zadovoljno se smješkajući u stilu, nek' puknu dušmani, ja u Veneciji, ja u autu ja u restoranu, ja u... potroših sve pare na izlaske i putovanja, pa slijedi, ja u spavaćoj sobi, ja u kupaonici, ja u kuhinji, ja ... što sam zgodna... ja bez bunde, ja bez krokodilske torbice sa krokodilom prirodnim, ja sa gaćama, ja bez gaća, ja sa silikonima, ja bez silikona. Varijanta koliko hoćeš.
Nisu baš svi zgodni, a priča se da postoje i neki koji su pomalo skromni i vide da baš i nisu Miss Univerzum. Tragedija. Skoro da nestane fotoaparat i motkice.
Ta kamera sad se uvlači i u mobitel. Misliš neko pošteno zove ljubavnika javljajući mu zrak čist, muž otputovao, a on ustvari slika tebe kako mačka vučeš za rep, pa te tuži za maltretiranje životinja nekom društvu za zaštitu dotičnog mačka.
Idemo dalje...
Novi napredak tehnike bacio nas je u euforiju. Izmišljen je fotoshop !!
Više ništa nije nemoguće. Ura .... Fotografija ....
Sad čekam sljedeću fazu.
Taj aparat bi pozivao na oprez i napravio čitav kaos svojim blebetanjem.
Možda će to biti slikanje snova, ili aparat koji će čitati misli. To bi moglo biti i opasno, jer što bi samo na blogu bilo uslikano, da ne idemo dalje, do politike, škole ...
Neka nama digitalaca, i onih klipe klapa aparata koji šute i rade.

- 10:19 - Komentari (22) - Isprintaj - #

srijeda, 15.02.2017.

Snijeg je snijeg...

Snijeg je snijeg ... uvijek i svugdje isti
Ode snijeg, pa da požurim sa postom.

Prve dvije slike su sa neta

Japan


Kanada



A druge dvije sam ja ovjekovječila... tu negdje...



Vidi ti snijega, kako kod nas zafrkava.

- 08:45 - Komentari (18) - Isprintaj - #

utorak, 14.02.2017.

Perpetum mobile ...KRAJ...

Faza 10 i 11
Faze su se isprepletale.
Kad sam predala za vozačku hrpu papira, onaj kompjuter, izdajica jedna, otkucao da sam tražila i novu osobnu iskaznicu. Nitko ga ne pita, sam se gura pred rudo. Baksuz, nije umio šutjeti. Kad sam mu tražila neko papirče nije mogao da, a sad kad ne treba tandrmolji.
Ostavih red za vozačku, upadoh u red za osobnu ...
Osobna je tu, još samo vozačka ...
Blažena ulazim u kuću, svi papiri su gotovi ... Vozačka stiže za sedam dana.


Bitka je dobivena, meca glavni vojskovođa i borac osvojio trofeje i sad zaslužni praznik ratnika.
Kraj ??
Naslov posta lijepo kaže perpetum mobile ...

E blogeri dragi, poznati i nepoznati.
Polako skupljam vaše adrese, raspisatću natječaj, i najbolja ponuda dobiće čast ...
Stop, Nee, ne brišite mail adrese ...
Admini, upomoć, vratite svima mailove, pobjegoše ...

- 10:11 - Komentari (23) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 13.02.2017.

Perpetum mobile...Doktore, joj doktore…


Faza 9
Za vozačku mi treba pregled kod doktora. Da nije moje "ljubavi" prema doktorima i fobije od njihovih odgovora to bi bila samo formalnost.
Zakazujem pregled.
Tu noć ne spavam, prevrćem se po krevetu, budim u 4 ujutro, jer već u 16 h imam preglede. Ručam da ne padnem u nesvijest od gladi. Sunce je nestalo, kiša rominja, nebo plače, a srce u grlu.
Ulazim polako u hodnik gdje je smještena inkvizicija, zovu je neki i ordinacije.
Predajem osobnu iskaznicu, još uvijek staru, moleći se da je prihvate jer nije čipovana, a vozačkoj ističe rok važnosti. Ako budem opet morala polagati vozački, nikad više dozvole, ubit će me parkiranje.
Potpisujem da pristajem na sve zavirivanje u moju intimu, pipkanje, skidanje, i već takve užase. Ispite polažem kod interniste, psihologa, očnog, psihijatra.
Da sam birala gori sastav ne bih našla.
Toliko dobrih, lijepih stvari na meni, ne, doktori gvirkaju pipkaju, pitaju, baš ono što se pokvarilo, i što svaki normalan ne voli pokazivati.
Oftalmolog mi postavlja ploču kilometar udaljenu.
Htjedoh reći da kad ne bih to vidjela ne bih mogla ići ulicom, ali on zna, pa mi gura neke brojeve čitati. Sve u svemu već sam u drugom pokušaju zapamtila te brojeve (genij, ali neću da se hvalim). Položila sam taj ispit traljavo, i navuče mi još jedan doktorski kompleks.
Kod psihologa je bilo zabavno, kao na vašaru pritiskivala sam neke gumbiće, svijetlilo. Onda sam vukla neke zamišljene linije, dječje igre. To sam odmah položila, i nije neki ispit težak, više kao kolokvijum.


Internista me je prevario.
Prvo sam morala striptizirati,pa udahni, izdahni, diši, ne diši ... To ne diši, dušu skoro ispustih jer mu je zvrcnuo mobitel, on se raspričao, a ja ne bih ga uvrijedila u kriznoj situaciji i nisam disala ... Nisam izdržala, morala sam početi disati. Taman sam mislila da je gotovo, kad ti udje neka sestra sa tacnicom. Naivno pomislih, možda kafica ... Šipak, zabode mi iglu u prst, a ja kao dijete počeh plakati. Što me dira, nisam ništa uradila. Glikemija mi dobra. Mogla me je to i pitati, a ne bode čovjeka iz čista mira.
Psihijatrica je bila simpatična.
Ljubazno mi je rekla da sjednem, a onda uzle čekić i počela lupati po meni s njim. Noge su otskakale. To joj se svidjelo, pa je onim čekićima počela lupati ruke, i one su se trzale. Počeh da se okrećem da nešto uzmem da se obranim ako počne po glavi da me udara. Na kraju sam izvela neke pokrete, i isplatilo se svojevremeno učenje onih užasno dosadnih baletnih pokreta u nedogled ponavljanih, dok iz škole nisam pobjegla na žalost svih rodjaka koji su me vidjeli kao balerinu, a sebe kao gledatelje s besplatnim kartama.
Pitala me neke koještarije, ali ništa zanimljivo.
Gotovo.
Od svih pregleda, izgleda da sam najbolje prošla kod psihijatra, što je zabrinjavajući simptom za ovo vrijeme.
Nije normalno biti normalan.
Nastavak sljedi ka konačnom kraju ...

- 08:59 - Komentari (26) - Isprintaj - #

nedjelja, 12.02.2017.

Perpetum mobile...POŠTA

Faza 7

Zvrrrrrrrrrr, zvoni netko, zalijepio prst na zvonce.
Kao u američkim filmovima, pod tušem s mokrom kosom, osluškujem. Samo ti zvoni ...
Ne odustaje. Ma da nije nešto ozbiljno. Obmotavaju kosu ručnikom, i kao zavodnica (bar se nadam) gvirkam na špijunku. Poštar nije gluh, pozna me, pa se razdra
-Pošta!
Otvaram ja vrata, turi on meni gomilu knjiga za potpis ...
Gledam nepovjerljivo ...
Tko to meni šalje čestitke ??
Za za nepun tjedan stiglo papirče,i to oko blagdana, ljubim mu svaki red, meca je ipak rodjena na ovoj planeti, nije Marsijanac ni Jupiterijanac...
Sjedim, gledam onaj papir, milujem ga ... došao si mi ... došao ...


Slika je sa neta, ja sam ipak plavuša rolleyes

Faza8

Nju ću preskočiti jer je jako, jako, neugodna.
Samo ću reći dok sam čučala na šalteru, došao neki izbezumljeni muškarac kome je pao sustav pa ne može rodjenu bebu iz rodilišta izvesti. Pravno dijete nema, a što se dere i hoće kući, to administraciju nije briga.
Komjuteru što nam radiš. Nezgodan taj sustav u papirologiji, imam dojam da je šaljivđija i umire od smjeha tresući se elektronima.
Papir na šalteru, zovimo ga A, dobit ću za dva tjedna, a papir na šalteru B dobivam odmah. Uraaaaaaaa, još jedan papir je u mapi.
Nastavak slijedi…

- 08:50 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 11.02.2017.

Perpetum mobile....virtuelni šalter

Faza 5
Došla sam kući.
Nisam bila bijesna, ni ljuta, više onako tupa i nesretna. Možda sam tada žalila što sam prekinula diplomatske odnose s familijom zbog nekih gluposti, koje za mene ni danas nisu nevažne. U igri su bili i blogeri, ali kad ja nisam njima činila usluge, kako tražiti ??
Da mi je neki virtuelni šalter.
Sjednem na moju razbibrigu, tabletu sreće, domping ... računalo. I okrenem svoje rodno mjesto, bocnem matični ured ...
Kad otvoriše se rajska vrata ... brojevi telefona za sve službe, imena ljudi koji rade na kom odjelu, šef ... sve.
Raširila sam oči, uzbuđeno okrenula telefon ....
Zvrrr..zvrr ... Ljubazan glas, osjetila sam, smiješi se.
Objasnila sam što mi treba i da ona to mora verificirati da bih podigla u bilo kojem gradu.
-Možemo Vam i mi poslati, samo uplatite 24 kune i dajte podatke.
-Hvala ...
Spustila sam slušalicu.
Da li sam joj vjerovala tog trenutaka ili ne, ne znam, ali osjetila sam da negdje pripadam, bar sekundu. Što žensko može biti šaškasto ...
Zašto su mi suze počele frcati ?? Pravi sam vodoskok.


Faza 6
Koliko je to 24 kune??
Malo ili mnogo??
Tog trenutka mi je bilo kao planina veliko.
Proračunala sam da je to 5 EU. Dobiti 5 EU je mislena imenica, i koštali su me 10, ali to je već viša matematika, nebitna.
Odlazim na poštu, kupujem kuvertu, ali nema male nego samo neke specijalne, krckave ... kupujem.
Na šalteru piše ogromnim slovima da se pošiljka za inozemstvo mora predati otvorena. Poštenjačina, čitaj budala. To i radim.
Pošta puna ljudi.
Na svakom šalteru red.
Stižem, predajem. Blagdani se bliže, recimo novogodišnji, tu su stavovi usuglašeni.
-DEVIZE !! Urla službenica, evrići.
Sve glave se okreću prema meni. Gledaju me ispitivački. Osiguranje na vratima stavlja ruku na pojas. Mene sram, postala sam deviznjača.
-Ne može.
-To mi je za dokumente, mogu li uplatiti ??
-Samo dinare.
Tandrmoljka mu, šta sad ??
Banka, glat me otpiliše, mala suma, ne isplati se.
Kome??
Njima?? Meni??
Srećom se to dogadja u one prekrasne, euforične predbožićno -novogodišnji praznike.
Ne pitajte kako, ali ja poslah tih famoznih 5EU.
Nisam se previše nadala, ali, čim prođu blagdani, krećem osobno po papire. Još je toplo, sunčano, više jesenje nego zimsko doba.
Nastavak slijedi…

- 09:07 - Komentari (45) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se