AnaM nešto novo nešto staro

28.06.2010., ponedjeljak

Duh u soliteru

Duhove zamišljamo u starim memljivim dvorcima gde lelujaju sveće, kameni hodnici zlokobno odzvanjaju, ali u soliteru...idite molim vas...ali jedne kišne tamne noći...

Duhovi

Buuuuu...buuuuuu...
Noć
Kiša rominja natapajući avetinjski solitere ( umesto da pada po poljima i napravi rodnu godinu) U daljini čuje se zavijanje sirena, nekog jure, ili je nekome pozlilo. Zalutali pas, beskućnik, podvijena repa ispod lipe pokušava da oglodje kost ko zna kad bačenu. Prolaznik teturavim korakom pokušava da pogodi koji je soliter njegov, u kome ga čeka namrgodjena lepša polovina.
Odjenom krik.
Vrisak para tišinu letnje noći.
-Moja pita!
Zatišje, pa sa petog kata, ponovo
-Torta!
Onda tišina sve do zore, a kad je sunce pokušalo da se stidljivo probije kroz natmureno nebo, ipak je leto njegovo godišnje doba, zaprepašten uzvik nekog ranoranioca
-Ko je moje kiselo mleko odneo?
Ujutro se sastali i oni što su posvadjani i oni koji se do tada nisu uklopili u složenu hijerarhiju solitera, i oni koji čuvaju pse, čak i onaj koji je doveo kozu iz nekog bespuća.
Vjećaju, vjećaju, i donesoše bez suda , advokata, fiškala i ostalih tandrmolja sekretarica i vratara: u soliteru su duhovi.
Preuzeše sve zakonske i nezakonske mere, nabaviše vazdušnu pušku sa srebrnom vazom, jer metak nisu imali, i tu ispade rasprava, da li se duhovi teraju tako ili drugačije.
Bilo kako bilo, druga noć prodje mirno, ali treće, haos. Pero sa drugog kata zaglavio se u liftu sa onom šmizlom sa petog, kažu duhovi, a ona Prizemljuša popela se na krov pa odatle bacala smeće onoj Namiguši sa četvrtog.
Policija nije htela da dodje, i zavedoše dežurstvo. Nije bilo loše, samo se posvadjaše oko rasporeda dežurstva, svi su hteli da dežuraju u stanu Jele raspuštenice, a niko se nije javljao da bude par penzioneru koji je adaptirao vešernicu.
Trajalo je to dok je trajalo, duhovi soliterski nikako da se smire, hrana nestaje i dalje i pored svih preduzetih mera. Kad jednog dana, vrati se Ane sa mora, pocrnila, nasmejana, puna priče. Vrati se i odmah vrisnu
-Ijuuuu, susede, kako ste mi čuvali mačka kad je odlutao??
Mačak kao da je samo to čekao, izadje ispod stubišta, debeo, zadovoljan, frknu brkovima i mahnu repom... i reši tajnu soliterskog duha...

- 13:32 - Komentari (39) - Isprintaj - #

26.06.2010., subota

Dijeta

Obukla je bikinac prošlogodišnji. Pogledam u ogledalo, nisam se baš oduševila. Nije važno, to je ionako samo voda, dijetica i sve ide dole. Ma, i više ću, 10kg.
Prvo na frižider ono groktavo prase koje se javi kad god se otvore vrata, vaga na počasno mesto.
Prvo jutro vežbam čitavih dva minuta, a bicikl vozim i 600 metra. Dovoljno za prvi dan.
U kući ništa slatko, kavica bez šećera, na ulje ću zaboraviti. Usta mi se sprčila od one gorke vruće kavetine bez mleka.. Naviknuću
Do ručka ništa, a za ručak list salate.
Večera, meni najvažniji obrok, jogurt sa 0% masnoće, više liči na vodu u kojoj je neko oprao ruke bez sapuna, ali... linija je najvažnija... Komadić kruha i mišu bi bilo malo. Imam pravo i na sir, nemastan, tvrd, više potseća na cepanicu, nego na hranu.
Idem u krevet da ne mislim o hrani. San, naravno erotičan. Sanjam kako jurim jednog škampa, a on skida košuljicu i viče, neću a la parizjen, ja trčim za njim sa tartar sosom u jednoj, a čašom pjenušca u drugoj ruci.
Probudim se okupana znojem i ponovo nastavim san, sad me juri pečeno prasence i peva, da su mi kupusova krila, pod krilima ćuturice vina, ja bih najlepša ptica bila, ili već nešto takvo.
Ujutro onako neispavana pogledam u kuhinju, a tamo ostaci šunke i prženih mladih krompirića... Ne verujem da je bio provalnik i još pržio krompiriće, a i na komodi su ostaci salate.
Ništa ponovo, ću
Prošao tjedan, ja dobila kilogram.
Neću više.
Jedem sve po redu, i voće sam dodala, a kilogrami???
Definitivno sam sigurna da je lepše biti malo pikantna, nego pokretna vešalica

- 14:47 - Komentari (18) - Isprintaj - #

24.06.2010., četvrtak

Kava kod susjede

Pozvala me susjeda na kavu, Tajanstveno se smiješkala, ima nešto da mi pokaže. Kakva sam naivna, bolje reći šašava, pomislila sam sigurno neka torta, već sam se oblizivala.
Pozvonim.
Udjem.
Kava.
Nema torte.
-A šta ćete da mi pokažete?
Počeh ja izdaleka, da je potsjetim na tortu.
Kud to rekoh. Ima dva sina, jedan vragolan od sedam godina, i “ozbiljan”, od šesnest.
Onaj “ozbiljan”otišao da spava kod druga, još mi nešto šapuće, ali ja mislim na tortu i ne čujem dobro. Nešto kao boji se od.... ne čuh čega...
Evo ga mališa sa iznenadjenjem
Ijaaaaooo, dreknula sam da me je ceo soliter čuo, skočila skoro sa petog sprata kroz prozor, srećom neki zazidani prozori, pa ne mogu da se uopšte otvore(pranje, prava uživancija za samoubice).
Klinac mi stavio u krilo nekog miša, posle se uspostavilo da je ipak zamorac, kao da sam imala kad da ga zagledam, ja vrištim, a klinac donese neku zmijetinu, smijem se sad ja, znam gumena... pružim ruku da je uhvatim, mene klinja našao.... ijaaaoooo... ono hladno, pipam ja... živo... najnoviji ljubimac. Sela sam bukvalno na pod, a ono čudo kliže prema meni. Nisam mogla ni da se derem od straha, samo sam prstom pokazivala
-Mrda... ovo mrda...
Volim životinje, nije da ne volim, ali još samo neko da me pozove na kavu i pokaže mi krokodila... i sad ne idem nigde dok ne pitam ko je u kući... sve da se nabroji... i komarci ako treba.....


- 22:03 - Komentari (27) - Isprintaj - #

23.06.2010., srijeda

Sjećanja na malu AnaM

Ne zabušavam, samo malo...
Razmišljam kako je to bilo kad sam bila mala...
Ustvari, nikad nisam bila mala. Kako da budem mala kad sam rasla kao iz vode.
Mogu li da onda pišem kako sam bila dobro dete? Ja sam stvarno bila mirna tiha slušala mamu i tatu i ma jednom reci suvo zlato, med i mleko, pa takva sam i sad, zar ne? Verujete ?
Stanovali smo pored parka, i krenem ja sama da vidim šta tamo ima kad me ne drže za ruku i viču stalno
-Vrati se, ostavi to, ne u usta....
A tamo lepota.... svega i svačega, imala sam drugara, malo mladjeg od mene. Lutamo mi po parku, i naidjemo na prase, naravno nije bilo živo. I sad mi nije jasno zašto ga je neko tamo bacio.
-Znaš videla sam da u svinji ima neki balon, ajde da vidimo šta ima u prasetu.
Dečak, od onih pravih muškaraca, izvadi nož i mi počesmo da otvaramo prase, naravno našli smo taj balon u prasetu, ponosno ga napuhnuli i krenuli kući blatnjavi, musavi,... On je dobio batine da kaže i sad ih pamti, a ja se izvukla, tata je ponosno rekao
-Moja ćerka, biće nešto od nje.
Mama tri dana nije htela da mi pridje.
Volela sam da eksperimentišem, pa to ti je.
Imali smo smokvu u vrtu, polomila se i rasla nekako savijeno.
Lepota!
Šta je ta smokva sve bila u mojoj mašti i kočija i svemirski brod i bus i brod u oluji...
Čučim ja jedno jutro ispod te smokve i ne mrdam
Mama pogleda kroz prozor, ništa se ne dešava, i radi svoj posao.
Zove ona mene na ručak
-Još samo malo, nije gotovo...
Malo kasnije opet zove
-Ma nije gotovo, ne mogu sad da dodjem
-Šta ti uopšte tamo radiš?
-Čekam
-Šta čekaš?
-Videla sam da je koka dobila piliće,kad je sedela na jajima, pa sam uzela jaje iz frizidera , čekam da mi se izleže konj.

PS Još uvek čekam


- 22:42 - Komentari (33) - Isprintaj - #

20.06.2010., nedjelja

robinsAnaM

Preko sedam mora i sedam gora kuća mala, pa i nije baš mala ima devet katova. U njoj stanuju Vile i Veštice, Vukodlaci, Svemirci , Liliputanci i Guliveri, i ostali tandrmoljci, jer su se stanari pokupili ko zna po kojim pravilima.
Čuje se rok, jazz, narodnjaci, vežba operna diva, i čobanin Iva. Slave se svi mogući i nemogući blagdani, rodjendani, a ponekad je neko usamljen, pa se dobro napije i napravi žurku.
RobinsAnaM jednog lepog dana krenula na put. Da li je izabrala pogrešnu barku, ili nije kupila kartu, tek izbaciše je na pusto ostrvo.
Pusto ostrvo, san svakog romantičara.
Nažalost, robinsAnaM je previše za kompom i nije umela da uživa u lepoti prirode. Na ekranu sve se vidi mnogo lepše i bezbednije. Plavetnilo mora je pokvario jedan ogroman jež koji ju je piknuo u petu, a ribu nije mogla uloviti štapom i ukosnicom ni slučajno. Vatra se nije htela upaliti kad je drvo o drvo trljala kao na filmu što rade, samo je dobila dva žulja koja su užasno pekla. Na pesku nije bilo nikakve hrane, još manje na drveću. Jestive životinje su možda postojale, ali su se dobro sakrile.
Bilo je nekoliko cvetova, ali nije joj bilo do te lepote, nisu se mogli pojesti.
Navečer je užasno zahladnilo, navalili su komarci odozgo i neke neindentifikovane bube odozdo.
Šator nije umela da napravi, još manje je naišla na sanduk pun stvari koje je more izbacilo. Ako mislite da se pojavio Petko, i sve stvorio, varate se... samo je hučala iz daljine neka ptičurina.
Zašto to sve pišem???
Sinoć su u društvu postavili pitanje: koje bi knjige poneli na pusto ostrvo? Prezrivo su me gledali kad sam na ceduljici napisala: uputstvo za pravljenje splava, navigacija i ako može knjiga osignalima za pomoć
Pitala sam da li umesto knjiga mogu dobiti sretstvo protiv buba, paket hrane i nož, deku.
Iskreno, ali stvarno iskreno, koje knjige biste vi poneli?


- 16:07 - Komentari (54) - Isprintaj - #

18.06.2010., petak

Bankomat

Bankomat

Zgodno je to sve plaćati karticom. Ponekad ipak treba i živa para, pa ja kretoh do automata. Gurnem karticu, napisa se nešto kao nema para, da idem u drugu banku. Jeste da ima milion banaka, ali meni bilo hitno, pa ja ponovo gurnem karticu.
Nestade ti ona, ni ne mahnu mi na odlasku.
Panično jurnuh u banku
-Moja kartica, propala...
Kakva sam naivna , ja mislila sad će lepo da mi je izvade i daju.
Nije baš tako bilo. Zovu nekog telefonom. Nije mi jasno kako taj zna da je moja kartica pa treba da odobri da mi je daju, mora da je neki mnogo pametan čovek.
Posle sat čekanja, dodje neka komisija, značajno su nešto brljali, pisali, popisivali, tek izvadiše moju karticu. Pružim ruku da je uzmem.
-Dajte dokumenta, da ste se rodili, da ste ovde, da imate plavu kosu, i visoke pete, da se smeškate kad bi trebali plakati i potvrdu da vam trebaju pare, ah da, i potvrdu sa dva svedoka da ste to vi, a ne oni... tako nešto od prilike...
Pribavila sam sve potvrde, potpisala tonu papira i opet ja pružam ruku.
-Ne može, mora da odleži tri dana.
I sad dok moja kartica leži u nekoj banci, valjuška se ko zna sa kakvim tamo karticama, ja razmišljam što li nisam rodjena na nekom selu gde ima slame, pa da lepo parice držim u slamarici...

- 21:37 - Komentari (20) - Isprintaj - #

16.06.2010., srijeda

Smeh je zdrav


Probudi me jutros smeh.
Ceo svet se budi u nekim suzma, noćnim morama, ja se smijem…. Što da radim ne mogu više da zaspim. Skočim iz kreveta, provučen prstima kosu... proleteše... fige... nema... sad bi neko pomislio: ko li joj je to noćas počupao kosu? Kosa mi je bila onako tandara broć, i ja je otfrkarih... ustvari rekla sam frizerki da mi samo “osveži vrhove”, e to osveženje je bilo da sad imam kosu kao Gavroš. Prvo secnula sa jedne strane, pa onda da izravna, onda kaže bolje stepenasto....
Ništa, jurim ja dalje, protrčim kroz stan “spremila ga” kao da je mačka prošla repom, na prvi pogled sve dubi.
Još uvek sam nasmejana.
Kavica... Osmeh od uha do uha...
Zvrrrrrr, telefon, tindili, tindili, vrata.
Telefon nije interesantan, ali još se smeškam, a vrata... sused
-Hoćete li da pogledate da li vam nešto curi po stanu, iskočila neka cev majstorima?
Ne znam šta je iskočilo, ali, bilo je juriš pešadija po stanu, položila sam i taj ispit, kod mene zasad nema promena na plafonu.
Još se smeškam.
Srknem ja kavicu... tras-bum... skoči nešto na terasu, ja u kuhinju, gvirnem kroz prozor, nešto skače udara po limu od ograde... još jedno tras-bum, sve se smiri... otvorim ja polako verandu, e, nije nilski konj sleteo, samo suseda na neku žičicu obesila deku od 100 kila, voda se cedi uže puklo, pa kako je padalo negde sa osmog kata, za sobom sve kršilo, skakalo po rublju opranom na jeftinoj struji, lupalo o prozore kuhinja, ostavljajući za sobom miris lahora proletnjeg, ili već nešto tako kako piše na reklamama deterdženta.
Kad je već toliko padalo, moglo je da se odbije i od mog prozora. Ne, tu mu je bilo zgodno, sljapilo na balkon, eno ga cedi se po krompiru, luku, marelicama i ostalim tandrmoljama sa placa koji stanuju na mojoj terasi u jednoj kutiji....
Smeškam se još, ali ne znam dokle ću

- 14:29 - Komentari (22) - Isprintaj - #

15.06.2010., utorak

Apoteka

Farmaceutkinja...
Da li ste primetili kako izgledaju?
Obavezno su plavuše (nije pod “moralno” prirodne), našminkane pomalo srednjevekovno, kosu stalno zabacuju i dodiruju rukama, valjda da provere da li im je još na glavi. Na prstima imaju nokte kao i sav ostali svet, ali su njihovi više nalik nekim kandjama, ofarbane svim duginim bojama. Stalno se zagledaju u onim zrcala, dive se same sebi.
Kad ih nešto pitaš, pogledaju onako odozgo, kao kakav si ti prostak, i postave ti takva pitanja, pred svim onim ljudima, da propadneš u zemlju, još očekuju da im i odgovoriš. Radoznala sam kako bi se osećala da njih tako nešto pitaš.
E takvoj jednoj, udje jučer neki čovek u apoteku
-Dajte mi ono za vikend.
-Koje ono?
-Ono...kad...ma ono, prija ga, bija ga, ma ne, vija ga... vijagru, dreknu on sav srećan što se setio imena.
-Koju jačinu želite?
-Ne treba to meni, to je za prijatelja.
-Svejedno, za koga je, jača srednja, slabija???
-Ma slabiju, jača mi treba kad radim.
Izvadi ti ona i jaču i slabiju, podiže upitno oči
-Još nešto?
-Da, daj mi i žensku viagru i da mi objasniš kako se koristi... tačno.. .ne razumem se, pa da ne pogrešim, mislim, moj prijatelj...
Apotekarica, poče objašnjavati... aplikacija
-Šta je to? Aplikacija? Može li manje stručno objašnjenje?
Objašnjava ona, objašnjava, više ne dodiruje ni kosu, maše rukama, jedva čovek ukapira, a samo što mu nije nacrtala, ali ne ume da crta, pa ne može. Više ga i ne pita treba li još nešto, jedeva čeka da ga se rešii, ali sad on sam traži.
-I molim vas neki šeširić
-Kakav šeširić? Sad već malo opreznije pita ona
-Kako kakav? Zna se. Treba mi durex.
-Koji?
-Šta koji, objasnite mi, zar ima razlike??
Izvadi ti ona ravno deset raznih, a svaki druge boje. On čeka, ne mrda šta će kud će, poče...
-Imate zeleni, žućkasti, ružičasti, narandjasti, crni, sivi, zeleni, bordo, plavi, ljubičasti.
-I?
-Što i?
Pa kakva je razlika, znate, ja sam ti daltonist... meni svi isto izgledaju... kako koji deluje??
-Ovaj je tanki, ovaj ima duplu zaštitu, ovaj je rebrasti, ovaj ima ukus voća, ovaj ima produžno uživanje, ovaj izaziva nežno golicanje...
-Ček`, ček`kakvo golicanje? I šta ima da uživa?? Ko uživa??? Kakvo voće sad, šta to pričate???
-Hoćete li kupiti, ili ste došli zafrkavati me? Iznervira se farmaceutkinja.
-Još od viagre, još od vijagre... kolegice, sad me je jedan udavio sa sličnim pitanjima, pa da vidim kako drugi reaguju.....


- 12:40 - Komentari (7) - Isprintaj - #

10.06.2010., četvrtak

Fudbalisanje predpremijera

Fudbal očima Beladone
Čudni ste vi Zemljani, kupujete Coca cole i kave, nadajući se da ćete otići u Afriku
Da sadite papriku,
U kojoj sitno piše
Ja te volim ponajviše
Što ne sadite tu papriku ovde?
Mogli bi da idete i avionom, mnogo mali oni zapušači, ima da se nažuljite do Afrike.
Izgleda da se to sadjenje paprike zove fudbal.
Pojma nemam šta je to. Neki muški se svuku u gaće, pa trče dok se ne oznoje, gurajući neku okrugli predmet. Kad taj predmet promaši igrača, pa uleti u mrežu, svi se deru, ljube, pipaju. Najviše se deru oni koji sede na nekim neudobnim stolicama, ponekad ih gadjaju u oduševljenju bakljama, petardama i sličnim tandrmoljima. Sve to ometa neki manijak sa pištaljkom, pa ne mogu da se komotno potuku ekipe sa sve gledaocima...
Grupa muškića koja nema neke papiriće do kojih je sve teže doći, bulji u ekran. Ne razumem kako ne shvataju da ih oni tamo na samom kraju Afrike, nikako ne mogu čuti. Oni daju savete, polivaju se pivom i prete nekom, koji je odredio igrače, a pojma nema o fudbalu. To oni kažu, ne ja.
Za to vreme Zemljanke uživaju na morencetu sa muškićima koji vole neke druge sportove, kao pijuckanje šampanja, grickanje škampa, sklekove u spavaćoj sobi, i ostale žensko-muške tandrmolje.
Odoh u letilicu, pa ću vam se javiti kad gvirnem.
Sutra kažu otvaraju, ne znam što, možda neku čokoladnu tortu... Javiću se...

- 16:52 - Komentari (26) - Isprintaj - #

09.06.2010., srijeda

Beladona i telepatija

Ajme što sam se naljutila na vas ljudovi. Skoknula sam sa Sirijusa na sekundić, a kod vas haos. Imate neka primtivna prevozna sreststva kojima se gurate trapavo. Kakav vam je to krvoločan sport u kome stalno stradavate? Da nisam parkirala svoju letilicu u sred okeana, i na nju bi neki brljivac naleteo.
Vaši muškići su mi se uvek dopadali, ali preteruju u sportu. Svako veče bulje u ekrane gde im neki pričaju koještarije, a oni važno kimaju glavom. Ima da ih sve pretvorim u kaktuse i krastavce i strpam u teglu...
Hm... imam još bolju ideju. Kako bi bilo da planetu poprskam prahom istine?? Mogli bi jedni drugima da čitate misli. Divno sam se zabavljala na jednoj planeti gde je telepatija bila nepoznata... Nažalost, kratko je trajalo... planeta eksplodirala.
Mislim da su Zemljani pametni i pošteni, kad bi imali moć telepatije, preživeli bi sigurno, jedan dan. Ma, što da trošim kredite na jedan dan? Dosta vam je jedan sat. Videćete, zamislite što će vam biti divno taj jedan sat. Znaćete šta vam misli šef, šta rade poltičari, koliko vas voli susjed, a što je najvažnije, i šta vam misli ženica...
Ne zaboravite, vi ćete znati njihove misli, ali i oni vaše.
Dakle Zemljani, hoćete li?

Za kavicu popodnevnu

1.MUŠKARČINE

Mrtav umoran dodje muž kući, nema nigde žene.
Dere se dere, ali ne vredi
Nema je, pa nema.

Ode on do kuhinje, šta ćeš, jes da mu nema žene, ali gladan čovek. Kad u kuhinji cedulja:
Otišla sam kod mame, večera je u frizideru!!!

Pojede on večeru, pa u sobu da otspava. Na krevetu opet cedulja:
Spavaj i sanjaj me!!

Iznervira se on, i reši da ode na pićence u kafanu. Sagne sa da uzme cipele, a u njima cedulja: Gde si pošao?

2.
Jednom davno živeo jedan mladić, zaljubio se, pa je pitao devojku:
• Hoćeš li se udati za mene?
Devojka je odgovorila:
• Ne!
I tako je mladić živeo srećno do kraja života, išao u lov, išao u ribolov, igrao košarku, gledao fudbal i pio pivo kad god je poželeo...

- 14:31 - Komentari (3) - Isprintaj - #

07.06.2010., ponedjeljak

kako voziti kad je promet ...savjeti



1. Najvažnije je biti mrtav `ladan, spreman na sve.
2. Kola moraju biti čuknuta sa svih strana (može i vozač), izgrebana da ulivaju strahopoštovanje
3. Prvo se da, desni žmigavac, da se zavara protivnik, a onda se sjuri na levu stranu.
4. Voziti lagano sa što više kočenja da se čuje škripa, tako se svi drže na pristojnoj udaljenosti od tebe.
5. Pronaći zaštitu nekog kamiona ili hladnjače, čijem se šoferu umilno nasmešiti, i onda kod svake gužve vraćati mu se
6. Pri ulazu na autoput, prvo naglo zakočiti da svi protivnici, to jest drugi učesnici u saobraćaju se zbune, onda zatvoriti oči i dati gas. Provereno, uspeva, garant.
7. Kad se već ubacite na autoput, kako ima više traka, da vas ne bi omjetal iostali, dajte, a i ne mora, žmigavc i krenite svojom šklopocijom, na kojoj se vide tragovi svih mogućih i nemogućih sustreta sa ostalim učesnicima saobraćaja. Izaberite nekog sa zalizanom kosom koji se miluje po glavi, pogledava na sat, a kola mu srebrnasta, upravo izašla iz fabrike i zaletite se u njega. Kad on panično pobegne, komotno se raširite po autoputu, žensko mora da ima prednost, i tačka.
8. Nije loše ni ono kad se upale četvorke u sred vožnje, dobije se dragoceno vreme dok ostali ukapiraju da je to slučajno.
9. Ne trubiti nikako, nisam primetila da se to ikome dopada.
10. Isto tako ne vole kad im pokažete prstom na čelo ili zavrtite rukom, onako u krug, to ih baš razbjesni. Neki učesnici, saučesnici, pokazuju i srednji prst, neki su pri tome prilično ljuti, ne znam šta time hoće da pokažu? Da su manikirali nokte, verovatno... Šta to mene briga, i ja sam oprala zube, treba li svima da se kezim???
11. Semafori imaju razne boje svetla. Kapiram, kad je crveno, čekaš, kad je tebi zeleno, kreneš, ali ono žuto mi ide na nerve, obavezno mi napravi neku neprijatnu situaciju. Čudno, volim žutu boju, ali na semaforu je nepotrbna, ionako je ne tretiram... gaaaaas...
12. Ne ljubim ni one policajce previše, kao da su deca, sakrivaju se po nekim tutumišama, a posle nešto zakeraju, da su lepo stali da ih čovek vidi, nikad ne bih dala gas na ograničenju, a još manjo prešla preko pune linije, a nigde nisam ni žurila...
13. Kad se prodju svi užasi, onda dolazi najgore, parkirati kola. Uf...uvek mi je premalo mesta. Nadje se neka žrtva da mi pokazuje, maše nešto rukama, okreće ih po vazduhu, pokazuje mi dlanom gore-dole, pa nešto levo, desno, uopšte se ne trudim da ga razumem. Kad dotaknem druga kola branikom, znači ne može dalje, ako se čuje zvuk grebanja, znači da je doticanje bilo pravi klinč, treba dati pun gas, i otrgnuti se iz zagrljaja. Vlasniku tih kola objasniti uz smešak da se tvoja kola sama zatrčala, pustiti suzu i nadati se da je zgodan i da će te pozvati na kafence....
14. Ima još, ali stavili kamere u garažu, sad svaki put kad parkiram mora de se sat šminkam, presvlačim, nameštam osmeh na lice....uf, uf, nije lako biti šofer.


Za popodnevnu kavicu
1.

Jutros vozim na posao i imam šta da vidim - u traci pored mene žena vozi nov Focus, piči preko 80, s nosom u retrovizoru - šminka se.

Vratim pogled na put, al' vraga - žena napola prešla u moju traku i ne prestaje da se šminka. Utronjao sam se živ - ispadne mi mašina za brijanje na baterije i padne na burek koji mi bio na drugom sedištu, pa se sve zajedno otkotrlja na pod. Pokušam kolenima da ispravim volan, al' ispustim mobilni koji padne pravo u kavu, koja mi je bila među nogama. Ošurim se, mobilni crk'o i još prekinuh važan razgovor.

Izem ti žene vozače...






- 13:15 - Komentari (17) - Isprintaj - #

05.06.2010., subota

Mesnica

Krenem ja u kupovinu i svratim u mesnicu.
Kiša pljušti, ljudi nervozni, motaju se sa onim kišobranima. Jedan stavio kišobran nekom na cipele, ovaj urla, drugi zakačio kosu nekoj ženi, ona ga grdi.
I red odmiče. Neke čudne konverzacije se vode. Vrti se mesar, malo se smeška, malo ljuti, malo pravi da ne razume, očito je još mlad, nije navikao
Prva mušterija:
-Imate li suve nogice? Imam sveže grudi, pa da promešam.
Zamišljam ja tu scenu.
Sledeća mušterija?
-Imas li brizle, ili bar malo mozga?
Namršti se mesar, nekako malo grubo odgovori:
-Nemam!
Sledeća mušterija, neka vrc-vrc dama:
-Jao, imate li svinjsku glavu, teleće noge i svinjske uši, dolaze mi gosti...
Ne izdrža mesar
-Auuuu, Kako bi izgledao da to sve imam?......
Kako je jedna žena tražila kobasicu.... ostavljam vašoj mašti.... bilo bi malo previše....

Može li za popodnevu kavicu?

1.
Kelner:
-Imam sveže bubrege I svinjske nogice.
Gost:
-Vaši lični problemi me ne interesuju,
Hoću da ručam

2.
U kineskom restoranu: želite li pržene skakvce, juhu od mravljih jaja, ili možda sveže puževe?
Ja sam došao da ručam, a ne da vam tamanim gamad.

3.
-Zamisli, u Africi se dobra žena
Moze kupiti za dve koze.
-Paa, to je strašno!
-Zašto, misliš da ne vredi toliko?


- 14:07 - Komentari (10) - Isprintaj - #

02.06.2010., srijeda

Srčani udar

Zvrrrrrrrrr..rrrrrrr dong dong ding dong zvrrrrrrrrr...
-Evo idem , idem gde gori?
-Dolazi brzo u garažu, od ove kiše ušla voda, treba da se kola izbace napolje.
Zgrabim mantil iz ormara navučem ga i pojurim niz stepenice. I tad osetim ...bol.... Tup, bol koji je počeo negde od ramena, pa se proširio prema levoj ruci. Tup, pa oštar, isterao mi je vazduh iz pluća. Počela sam da dišem kao riba kad je izbace na suho, a kroz glavu milion misli.
Znači to je to... tako se umire... sad ću da se srušim, i nema me...
-Šta gnjaviš, guraj kola napolje.
Taman je bol prošao, možda neću da umrem, nagnuh se na kola da ih poguram, kad ponovo... Prebledela sam od straha, graške znoja po čelu, molim se u sebi samo da umrem odmah da me se ne dočepaju u bolnici...
Kad umirem, neka bude dostojanstveno, podigoh glavu, isprsih se i korakom manekenke prepličući noge kretoh natrag.
I sve prodje, baš sve.
Tek sad sam se uplašila, pred smrt svakom je dobro.
Opet me probi znoj straha, udjoh u stan, i polako, onako kao kad umirete, skidoh mantil... a iz njega ispade vešalica koja mi se zabijala u ruku i rame...
Ništa od infarkta, još će da me trpite...

- 21:59 - Komentari (25) - Isprintaj - #

01.06.2010., utorak

STRUJA I JA

Dobila sam na poklon predivno zvonce za vrata, one big beng ima da mi cvrkuće ptičica.U uputstvu piše da to može lako SVAKO da namesti. Pa valjda i ja spadam u te SVAKO. Da, još je pisalo da zvonce ima jednosmernu struju.
Znam iz gimnazije, a to mi je bio i jedan od prvih ispita-fizika, ta struja nije opasna.
Zvonce? I to smo učili!
Uzmem ja stolicu, nemam baš onaj šrafciger što svetli kad se pipne neka struja, ali imam turpijicu za nokte, a ona baš kao i šrafciger, na vrhu zatupasta.
Sad samo da skinem staro zvono, lepo piše, može SVAKO. Tamo, u strarom zvonu, neka četvrtasta kutija onako 10sa 10cm, od zida do kutije neka žičica.
Gurnem ja turpijicu za nokte u tu kutijicu.
Ljudi moji, koji cirkus!!
Zatopi se turpijica za onu kutijicu, posle su mi rekli da to nije kutijica, nego trasformator, ali... istopi se bakelit na turpijici, a baš je bila lepa... baci me nešto na pod sa stolice... sva sam se ugruvala... i cela zgrada... ma, koja zgrada, ulica... ostade bez struje....
Ma, znala sam ja da nisam Svako, bolje bi bilo da jesam...

Setih se
Vic za dobro večer

Optuženi za pljačku banke sa ubistvom , gleda svog advokata I pita -Kakvi su mi izgledi?
-Odlični! Kaže advokat,
-Samo mi kaži, koju struju više voliš jednosmernu ili naizmeničnu?


- 18:54 - Komentari (10) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< lipanj, 2010 >
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        

Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (6)
Siječanj 2012 (3)
Prosinac 2011 (5)
Studeni 2011 (4)
Rujan 2011 (5)
Kolovoz 2011 (4)
Lipanj 2011 (2)
Svibanj 2011 (4)
Travanj 2011 (7)
Ožujak 2011 (11)
Veljača 2011 (10)
Siječanj 2011 (4)
Prosinac 2010 (3)
Studeni 2010 (3)
Listopad 2010 (2)
Rujan 2010 (5)
Kolovoz 2010 (5)
Srpanj 2010 (8)
Lipanj 2010 (14)
Svibanj 2010 (21)
Travanj 2010 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi