...ovaj put bez naslova... - cbs

24.10.2006.

...ovaj put bez naslova...

nisam mogla smisliti niti jedan pametan, ako cemo iskreno... ja uvijek dobijem inspiraciju za teme kada dodjem u rijeku. onda imam puuuuuuno mogucnosti i prilike primjetiti stvari oko sebe tako da to moj mozak preobradi u zanimljive informacije i to je to. ali ok, sumnjam da vas ista zanima oko mog mozga tako da...

jeste ikad primjecivali neke navike starih ljudi? ne kazem starijih, nego bas starih? ne znam da li im je to ostalo od mladih dana, ili ih zapravo ne briga sta drugi misle o njima, ali... puno starih ljudi kopa nos. na muske mislim, do sad nisam imala prilike gledati zenske kako to rade... ili... hehehehehe kada ih dovedete u neku nepoznatu situaciju i onda promatrate sto se desava. ajmo na nesto konkretno... npr kada im neko da mobitel. prosle je godine moj nono bio u bolnici,i mama mu je odlucila dati mobitel kako bi ga mogli zvati svaki dan bez da se on dize iz kreveta, trazi govornicu, psuje jer ne moze birati brojeve koji su pre mali da bi ih vidio...i tako... ugl, dali smo mu taj mobitel i sa par sitnih, sitnih uputa objasnili mu da treba pritisnuti zelenu slusalicu kada cuje da zvoni.... i tu su nastali problemi. moj nono je daltonist. zeleno je njemu otprilike tamno siva...tako da...pokazes mu tipku i smatras da si rjesio stvar. ok, proslo je dva dana i mama ga je zvala. nitko se nije javljao. ok, moze biti na vjezbama,moze biti na kakvom pregledu. tko zna. par sati nakon, opet ista priča... i par sati nakon opet... a ma. probali smo drugi dan... opet nema odgovora. isli smo gore i na kraju se ljutio na nas jer mu nismo pokazali kako se javljati. on je stiskao i stiskao kad bi cuo da zvoni telefon ali nikoga nije cuo kad je stavio slusalicu prema uhu. ... najsmjesnije od svega? cinjenica sta je njegov mob bio neupotrebljiv, jer mu je vjerojatno pao tako da mu se baterija odvojila od ostatka i bila negdje pod krevetom. a koji je mob zvonio? onaj od tipa u susjednom krevetu... a jos smjesnija stvar? on je stiskao po zelenom botunu od daljinskog.... eto.... tako je prosla prva avantura sa novom tehnologijomi mojim nonom. ne kuzim kako se u sobi niko nije bunio sta se televizija stalno palila i gasila. a ma, bit ce da niko nije ni primjetio.

ah da...ili ima jos jedna scena kada smo mu nedavno kupili nove cipele :))) mama mu ih je ocistila i stavila novinski papir kako bi se malo rasirile,a on je drugi dan stavio te cipele na noge bez da papir vadi. cijeli dan je bio s tim cipelama i stalno se tuzio da su mu male i da ga stiscu, a nikome nije bilo jasno kako je to moguce kad su mu bile dobre dok su ih kupovali. na kraju dana, kada se bura stisala i kad je on s tim jako bolnim nogama iso u krevet, mama je isla viditi u cemu je stvar. i kad je izvadila komade novinskog papira, smijali smo se ko ludi...

sve u svemu... stari ljudi su ko mala djeca... ako mi ne vjerujete, promatrajte ih malo.... eto.. toliko od mene danas. imam predavanja za koju minutu pa zurim... javim vam se kad dobijem inspiraciju za pisanje :)))) saljem vam veliku pusu i do chitanja......

- 17:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.