14.11.2006.

kretenizam

ne...ne... krivo ste razumjeli...nemam namjeru pljuvati po našoj vladi, ili po našem društvu... njami zapravo želim se stvarno osvrnuti na kretenizam. bolest kretenizma. mnogi od nas koji tu rijec upotrebljavaju najmanje deset puta dnevno, zapravo niti ne znaju da je to naziv za bolest... bavila sam se malo istraživanjem na netu i na žalost došla do vrlo malo i vrlo poražavajućih rezultata... evo vam samo neke citate...

KRETENIZAM ILI HIPOTIREOZA je stanje kod kojeg štitna žlijezda ne proizvodi dovoljno hormona, te se može opisati kao usporavanje tjelesne i mentalne funkcije... Može nastati i zbog poremećaja nadzornih mehanizama štitnjače u žlijezdi hipofizi i hipotalamusu... Nekoć se hipotireoza dijagnosticirala tek nakon što je bila prisutna dugo vremena. Danas se može otkriti jednostavnim krvnim testovima u ranom stadiju. Problemi sa štitnjačom i prisutnost antitijela usmjerenih protiv štitnjače češći su kod žena i povećavaju se s dobi... OPĆI SIMPTOMI: umor, tromost, usporeni pokreti, usporen govor, porast tjelesne mase, nepodnošenje hladnoće, pospanost, bezvoljnost, emocionalna labilnost, zaboravljivost, poremećaj memorije, teškoće s koncentracijom, depresija, smanjen apetit. Koža postaje blijeda, suha i zadebljana. Kosa pojačano opada, jezik otiče i dolazi do epizode prestanka disanja tijekom spavanja

i to bi otprilike bilo to. htjela sam traziti rezultate na engleskom ali je problem sta ne znam prevesti kretenizam, hehe mislim, znam, ali to nije ono sta ja trazim... i za kraj...na vasu i moju zalost, nasla sam samo sliku kako to izgleda sa vase unutarnje strane grla, s vanjske nisam nasla niti jednu sliku... eto uzivajte u prizoru....

i da... drugi put kada nekoga budete nazvali kretenom, sjetite se ove slike, i zapamtite, time ne vrijeđate tu osobu, time samo pokazujete koliko vam malo kisika dotjeće u mozak... hm... tko zna, mozda bas u tom trenutku vrijeđate i sami sebe.......

zelim vam ugodan ostatak veceri...mah


Image Hosted by ImageShack.us










- 23:13 - Komentari (9) - Isprintaj - #

24.10.2006.

...ovaj put bez naslova...

nisam mogla smisliti niti jedan pametan, ako cemo iskreno... ja uvijek dobijem inspiraciju za teme kada dodjem u rijeku. onda imam puuuuuuno mogucnosti i prilike primjetiti stvari oko sebe tako da to moj mozak preobradi u zanimljive informacije i to je to. ali ok, sumnjam da vas ista zanima oko mog mozga tako da...

jeste ikad primjecivali neke navike starih ljudi? ne kazem starijih, nego bas starih? ne znam da li im je to ostalo od mladih dana, ili ih zapravo ne briga sta drugi misle o njima, ali... puno starih ljudi kopa nos. na muske mislim, do sad nisam imala prilike gledati zenske kako to rade... ili... hehehehehe kada ih dovedete u neku nepoznatu situaciju i onda promatrate sto se desava. ajmo na nesto konkretno... npr kada im neko da mobitel. prosle je godine moj nono bio u bolnici,i mama mu je odlucila dati mobitel kako bi ga mogli zvati svaki dan bez da se on dize iz kreveta, trazi govornicu, psuje jer ne moze birati brojeve koji su pre mali da bi ih vidio...i tako... ugl, dali smo mu taj mobitel i sa par sitnih, sitnih uputa objasnili mu da treba pritisnuti zelenu slusalicu kada cuje da zvoni.... i tu su nastali problemi. moj nono je daltonist. zeleno je njemu otprilike tamno siva...tako da...pokazes mu tipku i smatras da si rjesio stvar. ok, proslo je dva dana i mama ga je zvala. nitko se nije javljao. ok, moze biti na vjezbama,moze biti na kakvom pregledu. tko zna. par sati nakon, opet ista priča... i par sati nakon opet... a ma. probali smo drugi dan... opet nema odgovora. isli smo gore i na kraju se ljutio na nas jer mu nismo pokazali kako se javljati. on je stiskao i stiskao kad bi cuo da zvoni telefon ali nikoga nije cuo kad je stavio slusalicu prema uhu. ... najsmjesnije od svega? cinjenica sta je njegov mob bio neupotrebljiv, jer mu je vjerojatno pao tako da mu se baterija odvojila od ostatka i bila negdje pod krevetom. a koji je mob zvonio? onaj od tipa u susjednom krevetu... a jos smjesnija stvar? on je stiskao po zelenom botunu od daljinskog.... eto.... tako je prosla prva avantura sa novom tehnologijomi mojim nonom. ne kuzim kako se u sobi niko nije bunio sta se televizija stalno palila i gasila. a ma, bit ce da niko nije ni primjetio.

ah da...ili ima jos jedna scena kada smo mu nedavno kupili nove cipele :))) mama mu ih je ocistila i stavila novinski papir kako bi se malo rasirile,a on je drugi dan stavio te cipele na noge bez da papir vadi. cijeli dan je bio s tim cipelama i stalno se tuzio da su mu male i da ga stiscu, a nikome nije bilo jasno kako je to moguce kad su mu bile dobre dok su ih kupovali. na kraju dana, kada se bura stisala i kad je on s tim jako bolnim nogama iso u krevet, mama je isla viditi u cemu je stvar. i kad je izvadila komade novinskog papira, smijali smo se ko ludi...


sve u svemu... stari ljudi su ko mala djeca... ako mi ne vjerujete, promatrajte ih malo.... eto.. toliko od mene danas. imam predavanja za koju minutu pa zurim... javim vam se kad dobijem inspiraciju za pisanje :)))) saljem vam veliku pusu i do chitanja......
- 17:03 - Komentari (3) - Isprintaj - #

12.10.2006.

...Ali G u parlamentu...

danas sam malo odlucila filozofirati, zato sam izabrala ovu na prvi pogled "tešku" temu. zapravo inspiraciju sam dobila kada sam neki dan gledala televiziju. ne znam koliko vas gleda talijane, ali ja samo to pratim, mislim, ipak sam istrijanka zar ne? i sta ces u svijetu koji ne poznas nego drzati se za poznatu slamku... i tako, tamo je jedna simpa emisija, "Le iene". necu sad objasnjavati sta i kako, ali uglavnom bila bi to jedna jako jako razblazena verzija.... hm.... hm... zapravo nema takve emisije na HRTu, u razblazenom ili izvornom obliku, jer iskreno receno odmah bi je ukinuli. ovako, da prijedjem na stvar, radilo se o tome da su u nekom intervjuu za časopis članovi vlade porekli kako se bilo tko od njih koristi drogom. zainteresirani, Iene su krenule u akciju, i izabrali par najvažnijih članova talijanske vlade i podvrgnuli ih na test za drogu, s time da im je rečeno da je to samo finta, jer se snima neka nova emisija. naravno, oni su pristai, i rezultati svega bili su da je od desetak ispitanika 7 bilo pozitivno na testovima droge. (da se razumijemo nisu im uzimali krv pa provjeravali, jer opće je poznato da se, ako se osoba drogira, droga može pronaći i u znoju. s obzirom da je bio ljetni dan, a prostorija mala i zatvorena, ljudi su se znojili, pa su oni pomoću posebnog aparatića koristili njihove tjelesne lučevine). i sad... meni je jedna stvar pala na pamet kada su se vršila ta testiranja. mislim, nebi našima u vladi dala da se testiraju na drogu jer iskreno receno, to su stari ljudi i jedan red bull im je čak i pre veliki doping... budimo realni :) ja bi njima lijepo i uredno stavila na stol jedan običan, sitan test inteligencije od tridesetak stranica i dala im da rješavaju... eto tako... naravno, ne kažem da su ti ljudi glupi, ali po mojim očekivanjima mislim da nisu ni pre više pametni. nekoliko sam puta slučajno došla u situaciju da promatram zasjedanje vlade, i kada sam to vidjela zapravo sam shvatila da ti ljudi dobivaju bolno visoke plače za šta??? hej, pa oni nekoliko sati sjede i spavaju... sta rade? pola njih ne dođe dok onaj tip proziva, a oni koji su tamo ili čitaju novine ili se bave svojim mislima. zapravo ne odaju baš najbolju sliku o sebi, i kada se sve to skupa globalno promatra zapravo ne bi ni rekla da su to jedne od pametnijih osoba u nasoj državi, ali uglavnom da oni dirigiraju zakone. i sad da pređemo na rupe u zakonima. zasto ih imamo? pogledajte koji put zasijedanje vlade, pa će vam sve biti jasno. i rupe, i ne rupe i zapravo odsutnost svih onih zakona koji bi trebali postojati i postojanje svih onih koji ni za sramotu nisu trebali biti odobreni. da vas podsjetim samo na onaj zakon od pred neko vrijeme kada su pokušavali dirigirati način na koji će osobe doći odjevene na plažu. hej???? šta misle staviti omjer na svaku osobu jednog policajca, i branit im i govoriti kako da se odjenu? koja je to glupost samo u teoriji, a kamoli izvesti tako nešto u praksi... pa to je javna površina, i tko će meni govoriti kako ću ja odlaziti na more? a šta ako se oću kupat gola?? ko ce mi doc rec da se ja moram obuci ako ne zelim?????? blesavo.. (nemam naravno namjeru golititi se na plaži, to je bio samo primjer headbang)

eto... onaj koji je taj zakon smislio je jako jako pametan član vlade, naravno o onome koji ga je na kraju i odobrio nećemo ništa ni reći jer definitvno nema smisla...

ja vam šaljem veliki pozdrav i do chitanja


mah
- 16:01 - Komentari (6) - Isprintaj - #

04.09.2006.

...mali zeleni su dio nas...

Image Hosted by ImageShack.us

STRUČNI NAZIV: rinotileksomanija
PODGRANA: mukofagija

ne, ne... krivo ste shvatili, ne ucim za ispit i ne pravim se pametna... ovo prvo je stručni naziv za kopanje nosa, a ovo drugo je naziv za kopanje nosa i konzumiranje iskopanog sadržaja. malo sam se dala u istraživanje, nakon što me jučer zgadila jedna mala curica koja je sjedila na terasi kafica u kojem radim, i koja je neumorno i besramno kopala nos. hm, besramno? mozda i grijesim u koristenju nekih rijeci, ali sta se tu moze. jos uvijek zivimo u dosta konzervativnom drustvu zar ne? sam dokaz tome je cinjenica sto sam probala naci bilo kakvu sliku o kopanju nosa na google-u i pogodite, nasla sam ih samo tri!!!!! odnosno samo jednu, jer su sve slike prikazivale jednu osobu u nekoliko faza kopanja. i onda se sjetih upisati na engleskom i naso mi je otprilike 23875 slika..i to samo u sekundu i pola...

na zalost, ni tekstovi ne obluju objasnjavanjem ovoga fenomena, tako da sam se posluzila onime sto sam nasla, i vlastitim iskustvomno kako bi zapravo pokusala objasniti o cemu se tu radi.
porazavajuce je malo znanstvenika zapravo i istrazivalo ovo podrucje, ali oni koji su se time bavili dosli su do zakljucka da je to jako zdravo, jer se probavni sustav izlaže bakterijama koje se skupljaju u sluzi te sukladno tome omogućava jačanje imunološkog sustava, sta god to znacilo, ali na zalost morati cete shvatiti jer to je jedina recenica koja objasnjava zasto zapravo kopamo, kopaju nos...

s obzirom da smo sa znanstvenom i formalnom stranom gotovi, ajmo se sad malo pozabaviti mojim pogledom na sve to. kopanje nosa vecinom puta je popraceno uzvicima tipa "fuj" ili njima slicnima, a zapravo osobe koje to uzvikuju, niti ne znaju da time narusavaju prirodan nacin oslobadjanja viska bakterija iz tijela. eto... na nasim stranicama nema nista cime bi se covjek mogo posluziti ako zeli znati nesto vise o tome, ali ja nikad nisam tvrdila da ne znam engleski, zar ne? tako da sam se malo i dala u potragu... jeste li znali da u americi imaju i dodjelu diploma za kopace nosa? odredjeni dan u godini odrzava se natjecanje u kopanju nosa. pobjednik je onaj koji skupi najvise zelene sluzi u roku od cetiri minute u plastucnu posudicu od pola deca. medjutim, na takvim je natjecanjima bilo i raznih nesreca... jer u zelji da sto vise iskopaju, kandidati guraju prst ili prste pre duboko u nos i tako riskiraju da ostete ravnotezu nosa i nosnog sustava pa moze doci do toga da vise zapravo ne mogu mirisati stvari, ili ne mogu razlikovati nijanse mirisa... bolesno...
tijekom svoga zivota jedan prosjecan amerikanac iskopa iz nosa male zelene sluzi oko 48 kila. pretpostavljam da se to odnosi i na nas Hrvate, mada nitko ne zeli nista ni zucnuti o tome...
a ..male zelene stvari u nasem nosu su zapravo jedna vrsta voska, samo malo nepreradjena, tako da ako skupite dovoljnu kolicinu i stavite je na kup i onda zapalite ona nece goriti, jer vosak ko vosak ne gori, nego ce se polako topiti, sto ima sve karakteristike voska...eto samo da znate... zabite mali spagic i imate simpaticnu zelenu svijecu... koju mozete nekome pokloniti za rodjendan kiss

par stvarcica sam vadila iz raznih stranica, jer mi se nije dalo sve prevodtii pa sam uzela samo najsimpaticnije recenice, koliko god se to moze nazvati simpaticnim. i... u americi je zabiljezen jedan slucaj starice koja je toliko obozavala kopati nos, da je tijekom svog dugogodisnjeg kopanja uspjela potpuno ostetiti hrskavicu nosa, koja joj je jednoga dana samo ispala iz nosa i ona je iskrvarila na fotelji dok je gledala omiljenu tv seriju... to sad prelazi granice bolesnoga tako meni djeluje. ok, nakon ovog zanimljivog monologa idem se istusirati jer nekako se osjecam prljavo :))
hehe, imam jos mjesec dana fore do faxa tako da cu jos malo uzivati... ako se to moze nazvati uzivanjem... radim popodne, pa ako sretnem opet onu curicu koja kopa nos izreferirati cu joj pricu o onoj starici, pa nek si misli. jos ako prica njemacki jos ce vise morati misliti na to sta sam joj rekla....


srdacan pozdrav od vase snegy i svima onima kojima je danas pocela skola, zelim ...hehehehe ustvari nista im ne zelim, ja sam doma jos mjesec dana, tako da.... sta da vam kazem, sami ste si krivi sta ste se rodili tako kasno :))))

velike puse svima....wave
Image Hosted by ImageShack.us



- 11:58 - Komentari (18) - Isprintaj - #

04.08.2006.

pokus

svi znaju da rad u ugostiteljstvu nije niti malo lak. naporan je do bola. ja radim u jednom kaficu vec cetvrtu sezonu. makar, nije to tema mog istrazivanja. ovako. ne znam koliko je od vas kad konobarilo, i bavilo se kakvim slicim poslom, ali oni koji jesu, jeste li primjetili kako gosti bas obozavaju sjesti za stol koji nije cist? u kaficu u kojem radim su dvije terase, jedna vanjska jedna unutra. ona vani je dovoljno velika da je glavnom kobaru dodijeljen pomocni konobar ciji je jedini posao da skuplja suđe po stolovima kada gosti odu. u prijevodu servir - ka. ja sam to radila prvu sezonu kada sam se zaposlila. nista lakse. kad se neko digne, lijepo se odsetas do stola, pokupis ga, obrises, malo namjestis stolice i to je to. ali... problem nastane kada se vise gostiju dignu istovremeno sa razlicitih stolova, i kada dolaze novi. onda ti je stvarno potrebna ogromna tacna. i ovako.. ponukana cinjenicom da su gosti u nasem kaficu svi od reda cudne biljke, odlucila sam napraviti mali pokus. full mali. na unutarnjoj terasi je samo pet stolova. oni se za cas napune, i terasica je ostvarila svoje kapacitete. s obzirom da je majusna, jedino se ja brinem o njoj, i kao konobar i kao osoba koja pazi da stolovi budu cisti. uvjek me nerviralo kada su gosti dosli, i od milijun praznih stolova sjeli bas na onaj jedna koji nije pociscen. prosli sam tjedan odlucila da cu vidjeti u cemu je stvar. cekala sam trenutak kada je od pet stolova bilo popunjeno samo dva. znaci, tri su stola bila slobona. na jednom je bilo sudja, a ostala su dva bila prazna. svi su stolovi jednake velicine, tako da to niti malo ne utjece na izbor gosta. terasica je zatvorena, tako da ni polozaj stola ne utjece na odluku. namjerno nisam micala sudje sa onoga stola, i pogodite sto se desilo? od deset puta kada sam ponovila pokus, devet su puta osobe sjele bas za taj "prljavi" stol. bilo je zanimljivo promatrati kako se stalno desavalo isto. medjutim, problem je u tome sto zapravo nisam mogla bas najbolje otkriti cemu takvo ponasanje. jednog je dana, prekjucer, dosla moja mam na kavu. i di je sjela? pogadjate, bas na THE stol (prljavi). dosla sam do nje, i mrtva hladna upitah ju: zasto bas tu? malo me cudno pogledala, i onda sam joj objasnila situaciju. odgovor je bio sklepan u razmacima kada sam cula par rijeci, jer su cure taman pojacale radio jer se u zadnje vrijeme vrti neka nova pjesma od Justina Timberlake-a na Otvorenom. uglavnom, iz svega onoga sta je rekla, dosla sam do nekog zakljucka. fora je kada se neko ustrci oko tebe dok ti sjednes. dok ti popravlja stolicu, kupi sudje sa stola i brise. i to sve samo zato jer si ti doso. osjecas se nekako vazno. vaznije od drugih, koji su sjeli na cist stol. i isto... kad konobar dodje pocistiti stol, automatski te pita sta ces naruciti, dok ljudi na "cistim" stolovima mogu duze cekati dok ih netko ne primjeti...

a ma.. necem se pretjerano zamarati tim stvarima, jer ionako sezona traje jos dva mjeseca i to je to. za kraj danasnjem javljanja zelim svima nazdraviti u znak dobrih izlazaka i puno para na kraju ove sezone, vasa Snegy


Image Hosted by ImageShack.us


- 20:08 - Komentari (8) - Isprintaj - #

06.07.2006.

JUDI, ZVIRI I BESTIMJE

Ovo što cu danas napisati u postu je istinita prica. Na srecu, osobe koje su sudjelovale u ovome dobile su sto su zasluzile. Nikoga necu imenovati, upravo zato jer je stvarnost i jer, kako se kaze? Nitko nije kriv dok mu se ne dokaze krivnja…

Postoji jedno mjesto… u tom mjestu postoji ulica…u ulici zgrada… u zgradi je jedna starica. Luda starica. Majka, sestra i unuka uglednih osoba u tom mjestu. Zivi sama, i uvijek je na meti izrugivanja, jer se za nju uvijek mislilo da nema dvije ciste u glavi, i da sve sto govori samo izmislja, njezina se sestra brine o njoj, donosi joj jesti, cisti je, sprema joj kucu, i svima okolo govori kako jadnica halucinira i kako ce brzo doci do svoga kraja. Sve je divno i krasno. Imamo ludu staricu, njezinu briznu sestru… idila. Ali… sada dolazi do preokreta u ovoj prici, jer jednoga je dana sestra zaboravila zakljucati staricu u stan, i starica je izasla iz kuce na ulicu. Otisla u trgovinu i kupila si jogurt. Na putu za kucu je zastala, iznemogla, suha i bez snage. Ja sam je srela… pomogla sam starici. Ponudila joj da cu je odvesti do stana, i ako treba pomoci oko jos cega. Nije mi bio problem, ionako zivim u toj ulici od kad sam imala 3 godine, i naravno da cu pomoci nekome kome treba pomoc. Po putu za stan, po stepenicama, starica je glasno pocela disati. Pre glasno, sto je upalilo moj alarmni sustav, i vidjelo se da nesto ne stima s njom. Prosla sam neka predavanja na pedagogiji, i bilo je lako shvatiti simptome. Starica ima astmu. Odmah sam je pitala da li ima pumpicu, sa sobom ili u stanu, ali ona je čvrsto zanijekala, i rekla da je uopce nema, ni sa sobom ni doma. Da je zapravo nema vec duze vrijeme i da je nikako ne moze naci. Hodale smo polako prema stanu, i do drugoga kata trebalo nam je dvadesetak minuta, njoj je bilo lose, a ja sam morala paziti da joj se stanje ne pogorsa. Dosle smo do stana, i vrada su bila sirom otvorena. Zaboravila ih je zatvoriti za sobom. Usle smo u stan, i meni je suza kliznula niz lice. To se ne moze nazvati stanom. Tu nitko ne moze zivjeti. Cak je su i za zivotinje nehumani uvjeti. Ulazimo u malu kuhinjicu, i pomogla sam starici da sjedne ne jedinu vidljivu stolicu u blizini. Cijelim je putem nesto mumljala, ali ja, povodeci se za glasinama, nisam obracala paznju. Zapravo, smatrala sam da je uspjeh i samo to sto mi je dozvolila da joj pomognem, bez da napravi scenu na cesti. Pitala je vode, ali nigdje nisam mogla naci casu. Salice su bile dvije, i uzasno prljave tako da je najzdravija odluka bila da ih bacim u smece, jer bilo je nesto skoreno i polu zeleno na njima. Tko zna od kada. Jedna se salica dala ostrugati tako da sam joj natocila malo vode i dala da pije. Popila je jedva razmaknuvsi usne. Htjela sam biti usluzna do kraja, i vidjevsi koliko je slaba, potrazila sam nesto sto bi joj moglo vratiti snagu. Nesto slatko, jer disanje joj se poboljsavalo, i cinilo se kao da joj je malo bolje. Nicega nije bilo. Jedan jedini komad kruga pljesnio je u kutu kuhinjskog elementa vec dosta dugo, i to je bilo sve sto sam uspjela naci. Rekla sam joj da cu skoknuti do trgovine, i tako sam i ucinila. Vratila sam se, nahranila je i onda je sve bilo malo bolje. Mislim da skura i stakla u stanu nisu bila otvarana vec duze vrijeme, a opce je poznato da starica nikada ne izlazi po ljeti iz kuce, jer je vrucine ubijaju. Otvorila sam prozore, tek toliko da udje malo zraka. Smrdilo je, po ustajalosti, po starosti, po nemaru.
Nakon nekoliko trenutaka, kada je starica pojela, i kada se malo smirila, shvatila sam sto je ona zapravo mumljala cijelo vrijeme. NISAM JELA NI PILA DVA DANA, NISAM JELA NI PILA DVA DANA saptala je… zar je moguce da samo halucinira ili stvarno govori to sto govori? Njezina sestra svaki dan dolazi kod nje i nosi joj hranu, jer starica nije sposobna sama kuhati. Ako je tako, logicki bi bilo da ima nesto na stednjaku. Niceg nije bilo. Niti jednog lonca, niti bilo kakvog traga da je starica danas jela. Pogledala sam na sat, bilo je 4 popodne.

Na kraju, pomogla sam joj da ode u krevet. Nije imala krevet. Usle smo u sobu, i tamo je stajao kauc. Razbijeni kauc sa prljavom robom na njemu. Na tome je starica spavala. Ne znam..ne mogu objasniti kakav je to osjecaj, kada vidis nekoga toliko nemocnog, nekog tko zivi u takvim uvjetima. Nista se vise nije moglo napraviti. Pomogla sam joj da se smjesti, i nakon toga tiho napustila stan zatvorivsi za sobom vrata.

Raspitala sam se. Osim sestre, ima kcer i unuku. Svi su oni zbrinuti, samo… unuka joj se udala pred neko vrijeme, a znate kakva su vremena kada nemas posao i nikakve stalne prihode. Stan u ulici je jako velik i na jako lijepoj poziciji… kada starica umre, sve ide unuci…

Ja sam dosla do nekih zakljucaka. Ne znam da li su tocni, ali sumnjam da sam jako daleko od istine. Starica u stanu nema pumpice sa lijekom, a teska je asmaticarka. Nema hrane… i sestra je zakljucava u stan kako ne bi izlazila. Ne djeluje ludo. Niti malo. Ali, svi vjeruju njezinoj sestri, kako i ne bi? Doduse, dodje ona i nosi lonce, ali svakih koliko? Dva, tri dana? Ne znam. Ne mogu nista reci… socijalni radnici su sada tu da rjesavaju stvar.
Ucinilo mi se kao da postoji urota. Kao da namjerno izgladnjuju staricu kako bi ona sto prije umrla i kako bi stan otisao unuci. Sve mi to izgleda kao dobar temelj za neki roman, samo, na zalost, ovaj je put stvarna prica… zalosno. Jako zalosno, ali ocito je da koliko god mi zagovarali demokraciju, solidarnost i sta ja znam kakve jos pojmove, to nije nista dok su oni samo na papiru.

Sestre. Ista krv. Isti odgoj. Jedna je bolesna. Ali ne ona koju su svi smatrali takvom.


- 14:11 - Komentari (11) - Isprintaj - #

01.07.2006.

...ZA ŽIVOT KOJI NIJE VJEČAN...

Image Hosted by ImageShack.us




evo ga... ovo je prvo poglavlje knjige koju sam pocela pisati... zasto bi se ja podudarala sa stereotipima pa bi mi knjiga imala happy end? ne.. odlucila sam sa ovom napraviti nesto drugacije.. zapravo... mog sam glavnog lika ubila vec u prvom poglavlju....

1. POGLAVLJE

Voda je lijeno udarala o stare stijene. Svaki je udarac o grubu površinu bio popraćen tihim, umornim, stoljetnim uzdahom. Sumrak je. Sve je lijeno, i sprema se utonuti u san. Točno kao i jučer, točno kao i dan prije jučer… lagane se, sićušne kapi spuštaju sa neba ostavljajući biserni trag u zraku. Biseri se mjere u sekundama, stotinkama, a onda nestaju. Nepovratno i zauvijek.

Gledala je svoj odraz u prljavom staklu i slušala uzdahe umornih stijena. Tihi su se šapati prolijevali zrakom dok je tupo zurila u biserne oči što su je spokojno promatrale sa druge strane. Lijevom je rukom dotaknula pramen crne kose i bezvoljnim pokretom maknula ga sa lica. Desna joj je ruka ostala čvrsto stegnuta u šaku. Sunce je utonulo u valove. Zvuk vruće površine po kojoj gmižu ledene zmije nije bio primamljiv. Uzdahnula je i trgnula se od vlastitog uzdaha. Riječi su joj zapele negdje između grkljana i ispucanih usana. Lice joJ je bridjelo od dodira kože sa kožom. Grube kože, sa onom nježnom, tijelo joj je drhtalo od starih, nikad ugaslih boli. Jedna je ptica preletjela nebom. Jedno je pero palo, ljuljalo se prema stijenama, ali poneseno vjetrom, palo je na hladnu vodenu površinu.

Trepnula je jednom…i onda još jednom… prljavo se staklo još više zamutilo, oči su počele peči.

Površina se umirila, zlokobna voda postala ravnodušna, okupana mjesecom, prikrivene duše pod hladnom vodom. Pero je nestalo. Još je jednom trepnula. Olabavila je šaku desne ruke, i sada već podosta zamagljenim pogledom promatrala sitne, sićušne polu rastopljene tablete kako padaju na pod. Bez zvuka. Mrtve. Kao i ona. Kao i njezina utroba. Kao i njezino srce.

Nekada davno bila je lijepa. Sada više nije. Nekada davno voljela je svoj život, sada više ne. Nekada davno bila je živa… sada je pala na tepih, pokraj tableta, pokraj prljavog prozora, pokraj bisernog mjeseca. Sada više nije…


2. POGLAVLJE

Njezne zrake sunca dopirale su kroz poluotvoren prozor i naslonile se na lice djevojčice. Ona je nemirnim snom provela noć...



(moram vas razocarati..naravno da necu do kraja napisati drugo poglavlje...mozda cete ga jednoga dana citati u objavljenoj knjizi... mozda rekoh...yes)

nadam se da vam se svidja...wave
- 19:20 - Komentari (4) - Isprintaj - #

29.06.2006.

gotovo!!!

zar ima smisla ista objasnjavati? dala sam sve ispite, i sada idem doma, doma iz rijeke, doma u poreč, mirisan, čist, miran i moj poreč.... :) zakon...
pa to bi bilo otprilike to za danas. hehe, ovo kratko javljanje samo je uvod u ono sto slijedi sutra... :) saznala sam nesto sto je bas ok. javili su mi iz bivse srednje skole da ce mi napokon izdati zbirku prica :) i sad sam sretna. pocela sam raditi oko nove knjige, a uvod cu vam sutra staviti kao pretpremjeru.. cisto da vidim da li sam na dobrom putu... :)
ljudi uzivajte mi u ostatku dana, makar s tim paklenim vrucinama ne moze se reci da cete bas pretjerano uzivati. ja bi na more, ali u ned kad sam bila toliko sam izgorila da nemam namjeru ici iducih mjesec dana na sunce, osim ako me ne natjeraju , ali necu se odmah dat nagovoritheadbang

to je to. za danas wavepa - pa
- 10:25 - Komentari (7) - Isprintaj - #

19.06.2006.

Hoćemo li stvoriti novog Hitlera?

Image Hosted by ImageShack.us



znate da se neko vrijeme digla ogromna prasina oko kloniranja. pocevsi od ovce Dolly (koja je uspjela postati klonom tek nakon 273 neuspjelih pokušaja) pa do kontroverznih znanstvenika koji pokušavaju klonirati sve i svašta, kloniranje je pojam (riječ, ime?) koji je danas sveprisutan...

Početna su istraživanja na području "klonaže" obavljala sedamdesetih godina 20. stoljeća, zapravo, prvo je istraživanje zaočelo točno 20 godina nakon otkrića građe i funkcioniranja nasljedne tvari. Nasljedna tvar su DNA, geni i hromozomi. ovako, samo kloniranje definira se kao PROCES KREIRANJA NOVOG ORGANIZMA KOPIRANJEM GENETIČKE INFORMACIJE OD JEDNOG ORGANIZMA RODITELJA. Klonirani potomci sadrže genetski kod orginala sadržan u DNK, ali znanstvenici tvrde da neki drugi faktori utječu na to da klon bude drugačiji od svog roditelja.

nakon nekoliko riječi uvoda, dolazim na svoje... tek sam malo prošvrljala netom i nasla par stvari, simpaticnih i onih manje simpaticnih... uzet cu za primjer Hitlera, jer cini mi se da se svi prvenstveno baziraju na njega i na ostale slicne njemu, bojeci se pritom da bi ponovo mogli zauzeti svoju vlast... i tu dolazi na red moja pametna glavica i pitanje koje mi je prvo palo na pamet, je, zapravo koliko kloniranje stanica ima zapravo veze sa covjekovom osobnoću? ako kloniramo stanicu recimo....Hitlera, i ako tu stanicu ugradimo u jajašce,i to oplodimo, i oplođeno jajace stavimo u majčinu maternicu i ono se razvija do ploda, pa fetusa pa na kraju djeteta koje se rodi hoćemo li stvarno imati bebu Hitlera? sa svim onim brčićima, ružnim licem i tako dalje? ne, naravno da nećemo, nisam ni mislila da će se dijete roditi sa brkovima, ali... ovako... sad skoknimo malo u prošlost i sjetimo se kakvo je tamo bilo stanje. način vjerovanja, mišljenja, življenja. moć, ugled, bogatstvo...teror.... to su bili ključni uvjeti, i nitko nije niti pomislio na trenutak brinuti i nečem drugom. danas je drugačije. i sad, bebu Hitlera odgajamo u uvjetima koji su danas normalni. znači, živi u zdravoj obitelji (makar, ja pod zdravom podrazumijevam i homoseksualce ili kakva god obitelj bila, ipak to je stvar izbora svakog pojedinca), ima roditelje koji ga vole, maze, paze. počne pričati, krene u školu, uči normalne stvari... da li postoji jedan ključni trenutak u bebi Hitleru kada se on sjeti da je zapravo nekada bio diktator i voditelj jedne od najstrašnijih povijesnih priča? i da li je taj trenutak presudan da beba Hitler kaže, ok, sad znam tko sam i vrijeme je da se vratim na tron? Kloniranje nije stvaranje ljudskog bića, odnosno, nije stvaranje iz ničega, nego je rast već stvorene osnove ćelije, a je li to onda moguće? na ovci Dolly nisu mogli testirati sjećanje, a na internetu se mogu naći samo oni osnovni podaci, a to nije dovoljno da nahrani moju znatiželju. ima li klon sjećanja od stanice od koje je nastao,ili zapravo gradi svoja sjećanja na temelju onoga što proživljava i vidi u sadašnjem životu?
zašto svi kada se potakne tema kloniranja sa zgažanjem kažu, oh, zamisli da stvore novog Hitlera? u čemu je fora, ionako se zna da klonovi žive puno manje od nazovimo ih "običnih " ljudi i često obole od bolesti koje ih izjedaju unuta? znači, da je točno da imaju neka sjećanja, ionako ne bi živjeli dovoljno dugo da ih realiziraju ( u slučaju bebe Hitlera). zločesto, ali realno...

ne znam šta misliti... ne znam da li postoje kakvi tajni laboratoriji, skriveni negdje na vrhu nekakve planine, sa tajnim kamenim ulazima, sa tajnim osobljem i svime. ne znam da li oni rade tajne eksperimente i mozda proizvode ljude, kao na traci, za treci svjetski rat... djeluje cudno, zastrasujuce, nestvarno, ali isto su tako i mobiteli djelovali kada su tek počeli ulaziti u modu, isto su npr. i kompjuteri bili tabu i milijun stvari koje su nam danas najnormalnije na svijetu.... tko zna..mozda je upravo osoba koja sjedi do vas u autobusu, stoji na cesti i ceka zeleno svjetlo na semaforu, ili trubi u autu jer mu smeta guzva zapravo...mala beba Hitler.... hej, pazite leđa... bang



Kloniranje životinja je dozvoljeno samo ako to nosi istinsku korist za sve ljude, s tim da šteta ne smije biti veća od koristi.

Kloniranje određenih dijelova tijela, kao što su srce i bubrezi u cilju liječenja u potpunosti je dozvoljeno.

Kloniranje cijelog ljudskog tijela je u potpunosti zabranjeno čak ako je cilj samo eksperiment.

- 10:27 - Komentari (4) - Isprintaj - #

08.06.2006.

...

Image Hosted by ImageShack.us



nije me bilo dugo.. znam.. zao mi je... imala sam tezak ispit i posvetila sam se samo tome... i sad ih je jos...i jos i jos... uh, opako.... ovako...

tema dana: volim promatrati... promatrala sam ljude dok su hodali ulicom i primijetila da zapravo svi mahnito masu rukama dok hodaju... probajte jedan dan, ustvari nece vam upaliti jer dodje instinktivno, ali makar na deset minuta, dok hodate, ne mahati rukama. razmisljajte o tome sto radite, i vidjet cete da to bas i nije jako lagan zadatak...
neka to bude nas mali eksperiment....
ocekujem zapazanja....

wave

- 10:51 - Komentari (9) - Isprintaj - #

<$BlogPager$>

Image Hosted by ImageShack.us


Dance like no one is watching... Love like you've never been hurt... Sing like no one is listening... Live like it's Heaven on Earth...

CounterData.com

loans
loans Counter

About me:
Name: Valentina
Date of Birth: 04.11.1986.
Status: VIP

My Thoughts:

Nitko ne zna što ce mu vrijeme donijeti, a ono svakome daje po zasluzi. Možemo se ljutiti koliko nas volja... možemo nabrajati tisucu razloga koji su trebali utjecati na drukciju našu sudbinu... možemo cijelom svijetu do boli vikati svakojake prostote... VRIJEME CE OPET NEUMOLJIVO PRESUDITI U SVOJU KORIST...


Memories:
...:: OPROSTI::...
...:: ŽENE I MOTORI ::...
...:: FUNNY STORY ::...
...:: ZA MOJU RANJENU DUŠU ::...
...::OSUĐENIK NA SAMRTI ::...
...:: OBECAO JE ::...
...:: NOVA GODINA ::...
...:: JEDAN DAN U ŽIVOTU GRADSKOG BUSA ::...
...:: KAKO SMO UBILI MORNARA ::...



Image Hosted by ImageShack.usImage Hosted by ImageShack.us


Image Hosted by ImageShack.us

Fave Sites:
munjotres
kewac
pelato
jedna mala crvena
nesto simpa
netko tko rijetko piše...
miss baudelaire
jedan mali lav
Slepac


Dont Click Here


...svatko objasnjava postojanje svoga bloga, pa zasto bih ja bila izuzetak...moram se uklopiti u masu, zar ne? blog postoji... zasto? ne znam...ali tu je...

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se


Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us




Image Hosted by ImageShack.us




Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv