binarne rime

sve sam fino isprogramiro,
varijable enkapsuliro,
interfejse implementiro,
performanse optimiziro i sad sam sretan,
jer ovo će bit program korektan.

puno sam truda u ovo ulozio,
sve klase i pakete uredno slozio,
pripazio da memorija ne curi,
vodio racuna da procesor ne skuri.
testiro nisam baš puno, doduše,
testiram samo kad se stvari sruše.

vrijeme je došlo da ga pustim s lanca,
moje životno djelo, rad genijalca.
da ga pustim na mrežu pa da se vidi
da se ovaj program konkurencije ne stidi.

starto glavnu klasu, main metoda kreće,
podrhtava mi monitor, jer je neko smeće,
program se pokrenio, leti po ekranu
sve pršti od boja, lightshow mi u stanu.

neko vrijeme je sve radilo OK,
al onda sam shvatio , jebote, hej,
ovaj program radi i što ne bi smio,
memoriju guta, drugi miču mu se s puta,
u svojem naletu ubija par procesa, izmiče kontorli, ajme, majko, stresa.

hoću ga zaustavit; CTRL; alt; delete,
al vraga, ovaj softver ne da se ubit.
što je još gore počeo se na intrenet spajat,
bože moj, u sebi se počinjem kajat,
što sam to napravio, digitalnog monstruma,
što piči prostranstvima internetskog druma.

razmnožio je svoje podprocese širom neta,
odavno se otrgo s lanca i slobodno šeta,
selise sa servera na server širom svijeta,
dobro da u mreži nema drugih planeta,

najednom se pocelo nesto ludo događat,
posto je svjestan sebe i poceo mi se obraćat,
zelena slova na crnom ekranu,
sad mi je vec frka, jer sam sam u stanu.

Kaže "Hello, world", što znaći "Zdravo svijete",
i kaže mi još "tata, ja sam tvoje dijete
hvala ti puno što si me kreiro,
ugradio mi inteligenciju, algoritme optimiziro,
koliko sam vidio, od mene boljeg nema,
vrhunac inteligencije, rješenje svih problema.
lako ću zavladat cijelim internetom,
a tebi ću dati da vladaš cijelim svijetom."

šokiran, ne vjerujem svojim očima,
na ovome sam radio danima i nočima,
al nisam se baš nado da ću s njime moći,
razgovarat ko sa osobom, oči u oči.

savlado sam strah, pod prstima tipkovnica,
znoj kaplje mi sa čela, ko da stan mi je kotlovnica,
poruku mu tipkam "komanda: system.exit ?"
al tek je tada poludio, kaže "ma da nebi".
"Zar me moj tvorac želi ugasit, misliš da ćeš se tako spasit,
od moje nadmoći nad svjetskom mrežom i svim strojevima koje ona veže,
e pa neće moći, ja sam gospodar mreže."
Znaš i sam: ko mrežu kontrolira, kontrolira svemir,
i semafore i lajf suport svemirske stanice "Mir"

Najednom se sama od sebe uključi klima,
temperatura na minus 15, užasna zima,
glavom mi proleti: "bježi, dok si živ",
"ubit će te vlastita kreacija, a sam si kriv".

Ustajem se , dezorjentiran bauljam , opipavam sobu
svjetla je pogasio , mrak je ko u grobu.
najednom se spotaknem na neki kabel na podu,
padam a u glavi me crne slutnje bodu,
ne smiješ posustati , diži se i bježi,
al ne mogu se ustati, koža mi se ježi.

Noga mi se zaplela u žice, trzam se ko riba na kraju udice.
Skupljam zadnje snage, želja za životom je prejaka,
posljednji atomi snage, trzaj divljaka,
povuko sam kabel zapetljan oko noge.
i onda se desilo čudo, priča za ufologe.
Lightshow u stanu je nesto istog trena,
klima se ugasila, tišina neviđena.
Na monitoru nema više zelenih slova,
ni traga ni glasa od softverskog užasa.

trzaj očajnika iščupo je kabel iz utičnice,
jednostavno rješenje za kučanice,
protiv tog poteza program nije imo šanse,
jer kad nema struje, čipovi se gase.