subota, 10.01.2015.

s one strane tame

Svjetlost zasvijetli u tami; ali tama ga ne obuze. (Ivan 1,5)


Raskićavanjem božićne jelke, nekako, kao da je nestalo svjetla u stanu.

Kad kažem svjetla ne mislim na lampu ili na puni mjesec.

Bez svjetla ne bi nas ni bilo.

I Veliki prasak je bilo svjetlo.

A prije njega?

Je li bilo Ništa?

Bilo kako bilo Svjetlo je to koje svemir razlikuje od ničega.

Svjetlo, ipak, ne poznaje evoluciju.

Niti postanak.

Laurence Olivier, neprikosnoveni Shakespeare-izvođač je jednom prigodom u prepunoj dvorani govoreći Knjigu postanka:
Na početku stvori Jahve Nebo i Zemlju...“ dok je onaj dio „I reče Bog: "Neka bude svjetlost!" I bi svjetlost.“ izgovorio na način

I bijaše“ .

Točka.

Stanka.

Svjetlost“.

Točka je trajala jedan dašak.

Riječ nakon nje je zazvučala gromoglasno i bez mikrofona.

Genijalna inscenacija, popraćena paljenjem svjetla na pozornici.

Mi najrađe svjetlo poistovjećujemo sa suncem, uostalo kao i svi drevni narodi od Egipta preko Mexica do Alžira, o čemu je Albert Camus, svojevremeno, fenomenalno pisao.

Sija li sunce na Sredozemlju nešto jače?

Teško je reći.

No u ovim zimskim, plavkastim, danima kad se ukaže sunce i zablješti u podneva, dajući svemu okolo nekekav srebrnasto-bijeli odsjaj, osjeti se čista svjetlost.

U najtamnijim danima godine biva nasvijetlije.

I stari Rimljani su, u ovima danima, slavili Sol Invictus, "nepobjedivog Boga sunca", u danima kada Sunce doseže najnižu točku i započinje putanju prema novom ljetu i ljetnim vrućinama.

I Evanđelja su puna svjetla.
"Vi ste svjetlo svijeta!", govorio je Isus svojim sljedbenicima.
"Bog od Boga. Svjetlo od svjetla", kaže se u prvoj zajedničkoj kršćanskoj ispovijedi godine 325.

Umjetnost je kroz stoljeća prikazivala slike kroz eksploziju izvora svjetlosti.

Znači li to da je „život Svjetlost čovječanstva“?

Niti noć niti svemir nisu neprijatelji života.

To je samo smrt, kao suprotnost svjetlu.

Kad je Dante godine 1320. doveo jednog hodočasnika na kraju svemirskog puta svoje "Božanske komedije“ do izvora snage, koja "pokreće sunce i zvijezde", ista nije isijavala žarištem svjetla.
Nego u središtu svjetla nalazilo se lice u kojem se sami prepoznajemo.
Nebeski beskraj gubi sliku strašnog beznađa i donosi prosvjetljenje s ljudskim likom.

I nestala Božićna jelka, koja je podsjećala na „drvo koje gori a ne izgara“ samo naizgled je odnijela svjetlo sa sobom, jer već na drugi pogled, postaje razvidno kako je i u kasno popodne žarulja još uvijek ugašena.

A vidi se.

Vodi me, ti blago svjetlo,
kroz mrak koji me okružuje.
Noć je mračna i ja sam
daleko od zavičaja. Vodi me putem!
Upravljaj mojom nogom.
I ako i ne vidim dalje:
Ako vidim samo jedan korak
..
.“ (Henry Newman)

paris au coucher du soleil

Oznake: UNESCO: 2015 godina svjetlosti

| 15:37 | Komentiraj (15) | Print this! | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © sajam taštine - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< siječanj, 2015 >
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se