subota, 14.05.2016.

full me(n)tal jacket

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
kietzman


Na otoku Lezbosu je odbačeno oko 950.000 pojaseva za spašavanje.


Migranti i izbjeglice su u Turskoj svakog platili između 50 i 200 €.


Devedeset posto onih iz izbjegličko-migrantskog vala, iz svih smjerova, je u prosjeku švercerima platilo po 1.000 $.


Ako se nekome da računati.

Oznake: pay for life

| 16:48 | Komentiraj (7) | Print this! | #

nedjelja, 24.04.2016.

d i s t o p i j a

budućnost je posljedica onoga što radimo danas

****


Prije 400 godina otišli su blago počinuti autori Hamleta i Don Quijotea.

I još su čitani.

Romani naših suvremenika danas su okrenuti u budućnost - i uglavnom je vide crnom.

Franz Kafka je umjetnost uspoređivao sa zrcalom koje žuri naprijed kao sat.

Ima i onih koji pisce stavljaju u zadnji vagon, pošto im nedostaje osjetilo za sve novo, pa tako samo bilježe tragove onih koji ih ostavljaju iza sebe.

Sve je manje optimista među ljudima od pera i tipkovnice.

Pretežu vizije kolapsa i sudnjeg dana, a sve ovo sada je zatišje pred buru, a istovremeno se nadaju i sami da duboko griješe. Jer, malo koji prorok koji vidi crno, bi trebao biti razočaran ako promaši.

Ima onih koji sadistički, dnevno, žele da ovo sranje jednom zauvijek eksplodira i nestane, no takve želje su više rezultat psihe nego analize.

Suvremene inačice Mad Maxa može se naći u ne tako davno tiskanim "Proljeću barbara" Jonasa Lueschera i "Uspravnom čovjeku" Davida Longa .

Krv i blato.

Houllebecqovo "Podčinjavanje" i "Kraj svijeta" Boutalema Sansaia obrađuju dolazak islama i nestanak pluralizma, liberalizma kao i sjećanja na hedonistički i konzumentski stil života.

Da ne spominjem "Ghost Fleet" Petera W. Singera.

I tako, dok se nazire vrijeme hologramskih TV, kvantnih kompjutora veličine laptopa, lebdećih i autoupravljanih vozila, robota koji kuhaju crni rižoto, iza svega toga slijedi Armagedon.

Pa kad naletim na knjigu koja odiše optimizmom, posumnjam da ju je napisao neki e-klon iz serije proizvoda "Umjetnik" / potkategorija "Literatura".

Pitam se hoće li i jedna od ovih knjiga ispred mene biti čitana za 400 godina.

To be or not to be, Sancho P..

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: The best way to predict the future is to invent it

| 20:36 | Komentiraj (14) | Print this! | #

ponedjeljak, 28.03.2016.

grosso modo

diktator: "Mogli bismo zaratiti i pobiti nekoliko stotina tisuća neprijatelja a onda raketom pogoditi onog magarca tamo na brijegu"
sljedbenici:"Zašto magarca?"
diktator:"Rekoh, kako nitko neće pitati za žrtve"


****


Život je mijena u vremenu, jer i neživa materija trpi promjene, samo nešto usporenije.
Sve što nam je poznato se mijenja, kreće, biva pokrenuto, izliže se, taloži, blijedi, oboji se, troši energiju, puni baterije, dok jednom definitivno ne zauzme položaj mirovanja, nama nepoznat do tada.
Svaki taj korak je izraz protoka vremena.
Vrijeme je pojam koji u odnosu na egzistencijalnu dimenziju svog sadržaja ima svoje mjesto u svim jezicima svijeta.
Kako su ljudi bića vremena koja žive u "vremenskom prostoru" o gubitku vremena ni ne mogu ništa znati, mogu samo špekulirati.
U Vremenu nastaje novi Život.
Život je prije svega plodonosna mješavina, živuća masa u kojima procesima konkurencije i slučajnosti (evolucije) nastaju nove klase, obitelji, zanimanja.
Nošena ili razvijana od strane individua kroz pojedina bića, koja unatoč zakonima isplivaju iz velike struje, iskristaliziraju se iz mase i ponovno počnu gubiti svoje obrise. Naši pokušaji opisivanja onoga što se događa temelji se na strukturama (između mikroorganizama i društvenih zajednica) i na individualnim situacijama i pričama dobivenim metodički deduktivno i induktivno.

Unazad tisuću godina vrijeme je stalno "ubrzavalo" , do burn-outa.
Vrijeme zaustavljamo gradnjom muzeja, monumentalnih građevina ili parkova prirode, fast-slow fooda .
Dijamantni pir bi na Jupiteru nastupio ne nakon nekoliko desetljeća, nego nakon nekoliko godina, a na "devetom planetu" već nakon nekoliko mjeseci.
Svijet se sve više poima zatvorenim i standardiziranim, malo tko ga promatra otvoreno kao nešto što se dade modelirati, a središnji dramaturški uređivački motiv i interpretacijska shema je samo - kronologija.

Ako je već na svijetu jedno vrijeme onda postoji i - jednovremenost.
U ovome trenutku spava dvije milijarde ljudi, njih 50.000 se seksa, oko 200 ih umire, a poneki više se rodi.
Proizvede se u jednom satu dvjesto različitih dugmadi.
Prosječno.
No bitan je radijus u kojem su proizvedeni, onom što ga matematičari zovu epsilon okruženjem, jer što je on manji tek onda sve one brojke ili prosjeci (1/100) dobivaju na težini, odnosno vrijednosti.

Ako smo već svu mudrost svijeta strpali u pametne citate, kad ih iščupate iz one vremenske kronologije, mogu zazvučati nadrealno, izvan svoga vremena čak i neumjesno.

Kako ljudi na različitim mjestima i pod različitim okolnostima na događaje reagiraju različito postoji i onaj izraz o "nejednakosti jedankovremenih".
Dakle, pitanje se nameće, da li matematička jednovremenost postoji iznad subjektivnog poimanja pojedinca?

Kako su prevara, himera ili fatamorgana bitne sastavnice poimanja, tako može biti da su nastojanja za usporavanjem ili zaustavljanjem trenutka jednostavno, samo rezignacija tragača, uvjerenog kako se nema što za pronaći.

Ponekad poželim natrag svoj pješčani sat.

Nitko mi na njemu nije mogao oduzeti ili dodati pijeska za onaj jedan sat.

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: digitalna kazaljka analogno sučelje

| 16:20 | Komentiraj (6) | Print this! | #

subota, 19.03.2016.

F*ck you Chuck

- "Jel'ti bolje?"
- "Bit ću OK, ako te to čini sretnim"
- "Jesi dobro?"
- "Nisam"
- ?
- "Vrlo dobro sam"


Biti sretan.
Pojavnost je u toliko mnogo oblika , da je skoro nemoguće jednostavno definirati taj osjećaj.
Nasuprot tome, biti nesretan, čini se vrlo lako objasniti.
Prepoznaješ kad ga vidiš, a definitivno razaznaš onda kad te zadesi.
To, biti nesretan, zna biti smrtonosno i za okolinu.
Kao pasivno pušenje.
Znanstvenici sa Stanforda su dokazali kako biti u društvu nesretnih dovodi do zdravstvenih tegoba, pa i kraćeg životnog vijeka.
Sreća i sam osjećaj sreće ima vrlo malo veze s našim vlastitim životnim habitusom, odnosno genetika i okružje utječu na to vrlo ograničeno, a više od 50% ovisi isključivo o nama samima. Uostalom, narodne mudrosti o "kovačima sreće" su to ustvrdile i prije ove znanstvene potvrde.
Benjamin Franklin je rekao da ustav daje ljudima samo pravo na sreću, ali si je pojedinac mora sam i zgrabiti. Sreća se ne planira za budućnost nego - sada i ovdje.

Budućnost je ionako roba bez garancije.

Ljudi, shopingoholičari ne skrivaju zadovoljstvo pri kupnji, ali osjećaj sreće, nakon pribavljanja materijalnih stvari izostaje ili je vrlo kratkog vijeka.
Za razliku od onih koji imaju obitelj, prijatelje ili barem hobby-e.
Zato je velika greška, kad se čovjek osjeća nesretnim, ostati u četiri zida i izbjegavti druge.
Svatko ima pravo osjećati se loše, ali nije dobro pribjegavati lošoj filozofiji o višoj sili, karmi i bespomoćnosti, jer i nekim drugima je loše pa i gore, i ne predaju se samo tako. Olako.

Pesimizam, kao samoostvarujući prorok, obilno pogoduje podgrijavanju osjećaja nesreće.
Kao i gunđanje, kao reakcija na teško odagnate misli, za razliku od jednog iskrenog razgovora, primjerice.

Da li ogrebeno auto u ranojutarnjoj jurnjavi na posao, stvarno vrijedi toliko živciranja i kuknjave?

Oni koji se suočavaju s g. Problemom su, ako ne sretniji ono barem, manje nesretni od onih koji problem gurnu pod tepih.

Ljubomora i zavist su samo dio palete osjećaja koji nas sigurno ne vode prema klasi optimist, jer su inkompatibilni.

Reci mi što osjećaš, i naučiti ćemo više jedno o drugome.

rekoše

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: Johnny be Goode

| 16:14 | Komentiraj (11) | Print this! | #

subota, 20.02.2016.

MALITIA INCARNATA

Zlo se otjelovi kad se nastani u nama

- “Ja sam ti jedno veliko razočarenje na dvije noge.”
- “Ne, nisi.”
- “Hvala ti frende.”
- “Ti si samo jedno hodajuće razočarenje.”



Većina nas ima neke svoje liste ljudi koje smatramo duboko zlim.
I brojni među nama misle da su ljudi na našim listama mentalno bolesni, poremećeni, bezumni ili ludi.
No, je li biti zao uistinu znak duševne bolesti?
Može li moralni karakter odrediti mentalno zdravlje?

Bez jasnog razumijevanja što to znači biti zao, teško je odgovoriti na to pitanje.
Što, uostalom, znači biti zao?
Ljudi nisu zli samo zato jer su činili neke loše stvari, inače bismo svi bili jednako zli.
Aristotel je jednom spomenuo kako biti zao znači imati kontinuiranu naviku činiti loše stvari.
Osim toga, zli ljudi znaju da ono što oni rade jest loše, ali svejedno to čine i dalje.
Oni, dakle, djeluju s malicioznom intencijom.
Pored toga, zlim ljudima obično je stalo malo ili nimalo do toga da ono što oni rade jest ili može biti štetno za druge; a neki zli ljudi pri tome sadistički uživaju.
Štoviše, neki zli ljudi su vrlo lukavi i mogu prikriti svoje zle namjere kao i nedostatak obzira prema drugima.
Takve osobe mogu biti prevaranti ili čak šarmantni silovatelji ili ubojice.
Naravno, postoje stupnjevi zla, i neki zli ljudi nisu zli kao i drugi.
Sadistički ubojica i džepar ne spadaju u istu kategoriju.

Doista, postoje neki zli ljudi, takozvani "sociopati", koji imaju asocijalni poremećaj osobnosti, te su stoga mentalno bolesni prema važećim psihijatrijskim standardima.
Postoje na ovome svijetu serijske ubojice s malo ili bez trunke grižnje savjesti.
No, ti slučajevi su rijetki, a velika većina sociopata nisu masovne ubojice

Nasuprot tumačima prirodnih zakona stoje teoretičari-egzistencijalisti poput Jean-Paul Sartra, koji vjeruju da su svi moralni standardi ljudski artefakti, te da stoga ne postoji objektivna "ljudska priroda" ili set zakona prirode na kojima se temelji mentalno zdravlje.
Prema tom stajalištu, za ljudska bića "egzistencija prethodi bitku"; to jest, prvo postojimo i tek onda definiramo tko (ili što) smo.

Dakle, zla osoba kleše svoju "prirodu" kroz svoje životne izbore, pa je u potpunosti odgovorna za to što jest.

Ako prihvatite takav moralni relativizam, onda će te vjerojatno biti neskloni misliti da su ljudi koji krše kulturne ili etičke standarde - mentalno bolesni.
S druge strane, ako je prihvatljiviji pogled utjecaja prirodnih zakona na ljudske prirode, onda ćete imati jednostavniji put prihvaćanja da su zli ljudi mentalno bolesni.
No, ako ste skeptični u prvom redu u pripisivanju psihijatrijske oznake za moralno neprihvatljive navike, onda ćete vidjeti stvari sasvim drugačije.

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: We'll give them hell

| 22:10 | Komentiraj (14) | Print this! | #

subota, 30.01.2016.

Libar

****

Da nema opraštanja srušile bi se svakodnevne norme života.

Da li je opraštanje prikrivena esencija etike? Ili slabost?

Lako je opraštati na osobnoj razini, ali na onoj kolektivnoj to ide vrlo teško, skoro nemoguće, poglavito kad se radi o racionalno nezamislivim zločinima.

Opraštanje kakvim je raspolagao jedan Nelson Mandela je ipak dar, kojeg nema svatko.

Za Hannah Arendt je opraštanje bilo sinonim za življenje humanosti koje olakšava ljudski suživot. Opraštanje je suprotni pol od ljudskog taloga kojeg je Immanuel Kant nazivao «radikalno zlo».

Natalitet, osim u osnovnom značenju biološke reprodukcije čovjeka, kao mogućnost stalnog novog početka u životu, temelji se na – opraštanju.

Bitan čimbenik za ovladavanje umijećem opraštanja je – humor.

" i kao pčela u žlici čaja dok drži dah
ja nemam razloga za strah"



Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
prirodni fenomen: dva oceana u Aljaškom zaljevu, dodiruju se, a ne miješaju se
/neki bi teškim riječima napali bilo oceane, bilo podmorje Aljaske/

Oznake: touch of soul

| 12:47 | Komentiraj (13) | Print this! | #

nedjelja, 03.01.2016.

Greed for Power

Jedno od vječnih pitanja o tome što je to u ljudskome biću što ga tjera naprijed, nailazi na jedan od vječnih odgovora;

nagon za pre-moći.

Što su motivi za to kroz sve epohe i kulture u tijeku povijesti čovječanstva?

U briljantno napisanoj i dinamičnoj knjizi Philippea Gigante'sa čitatelj se suočava kroz vremeplov o ovom ljudskome porivu i vječnoj težnji za nad-moći.

Značajne povijesne osobe kao Mojsije, Solon, Isus, Muhamed i još neki su utrli pravila društvenoga poretka, dok su drugi, uglavnom ova pravila – kršili.
Gigante's ih naziva »velikim akvizitorima« i pokazuje kako su ti isti, opet i iznova, svjetske tokove pretočili u svoju - korist.

Da se razumijemo potreba za moći spada, uz onu za prehranu i seks, u red temeljnih ljudskih potreba.

Djeluje pomalo kontradiktrono ali ovu potrebu za moći je moguće kanalizirati i kroz njeno usmjeravanje

na smisleno pomaganje drugima.

Problem je kod ljudi, s nižim osjećajem vlastite vrijednosti, u što se to kod njih pretvara ona praiskonska urođena ljudska potreba.

Što li bi na to rekao Anđeo 184?

Dobar je strah, kome ga je Bog podario...


Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
golden age by primakka, 11.02.2015. 12:44
pravednost je nemoćna bez moći
moć je tiranska bez pravednosti...

Oznake: University of Michigan-Dearborn

| 16:41 | Komentiraj (8) | Print this! | #

petak, 20.11.2015.

In Praise of Copying


****
.



Pitanje originala ili kopije nije prvenstveno znanstveno nego čisto ljudsko.
Tko ne bi poželio imati Rembrandta, Tiziana, Michelangela ili Meštrovića pred svojim očima u vlastitom boravku za svakodnevni užitak?
Ali kako original postoji samo jedan i na jednom mjestu, običnim ljudima bi bio nedostupan - da nije kopija.
Kako bi to nadoknadili, već su stari Rimljani dali kopirati još starije Grke.
No nije ni svatko tako bogat kao Rimljani da bi si priuštio barem i kopiju.
Danas fotoaparat omogućuje kopiju jednog umjetničkog djela i obični mali čovjek s digitalcem može uživati kod kuće studirajući poteze maestra kista ili pera ili poteza.
Nismo li pomalo barbari ako uživamo u nečemu takvome u svoja četiri zida?
Odričemo li se tako zadivljujućeg majstorskog djela uživajući u surogatu i jednog živućeg platna pomoću mehaničkog proizvoda?
Na kraju krajeva što je uopće kopija i što ona pruža u odnosu na original?
Umijeće fotografiranja i ne zovemo kopijom nego reprodukcijom.
Treba moći razlikovati kopiju od reprodukcije.
I odgovoriti na pitanje što je vrjednije: kopija ili reprodukcija?
Polazeći od dekonstruktivizma i mahayana-budizma razlike između kopije i originala su bespredmetne.
Kopije su nadvremenske i integralni sastojak ljudskog bivstvovanja.

Svaki original je kopija i svaka kopija je original.

Svatko se rađa kao original ali većina umire kao kopija.

A dobri stari Victor de Kowa je definirao snobizam – kao sposobnost kopije da se osjeća kao original.

I na kraju, što je netko originalniji to ga se više kopira.

Da sam dočekao perfekcionizam ne bih nikada napisao niti jednu jedinu riječ.


Oznake: idol

| 22:37 | Komentiraj (5) | Print this! | #

subota, 04.07.2015.

Fac simile

faksimil znači zapravo - raditi isto ili slično


Muze su bile i ostale jedinstvena prigoda za otpor društveno nametnutom pritisku učinkovitosti.

Tragače za muzama su svi jezici kroz vrijeme označavali lijenčinama, autsajderima, klošarima, beatnicima, freakovima i bogznakakosvene...

Što bi značile njihove, neprikosnovene, težnje nastojanju i napretku bez sieste /fjake?

Obzirom na to kako je samo opuštenošću i utapanju u mekoću pasivnosti moguće osvrnuti se na ono cjelovito – ja.

U kontemplativnom stanju muze, ljudi koji su spoznaše sebe, u složenoj društvenoj mašineriji, shvaćaju važnost isp(l)aćene dnevne nadnice.

Tako se, nekoć, nasuprot muzi ukazao – rad, posebno nakon industrijske revolucije, promatran kao motor društvenog razvoja.

Rad je postao fetiš, kako kod kapitalista tako i socijalista.

Marxov posinak Paul Lafargue objavio je 1883.g. pamflet «Pravo na ljenčarenje» kojeg je čak i Bakunjin citirao, a kulminiralo je u šezdesetosmaškom pokretu čiji mnogi protagonisti u tome nađoše smisao, što je čak i Michael Fucault podupro kroz «Sretne nezaposlene».

Sjetim se neki dan svog prijatelja iz mladih dana, za kojeg je njegov vlastiti otac rekao kako će, ako se ikada oženi, njegova izabranica biti samo ta sofa iz dnevnog boravka na kojoj je provodio najvećio dio svoga života.

Za mene nije bio niti lijenčina niti zgubidan ili niškoristi.
Zvao sam ga Oblomov.

Jer, samo sanjari su ti koji mogu dostići Muzu, tu vječitu suprotnost lijenosti i nečinjenju.

Jer filozofska nobilitacija opuštenog i produhovljenog života traje od Aristotelove’ "Vitae Contemplativae" preko Epikura do šezdesetosmaške Kose, kao kulturna ostavština muza.

Kontemplatitavni život antičkih filozofa je danas, u vrijeme bezobzirnog liberalnog kapitalizma, ponovno pomalo anakronistički reanimiran.

Stoga su muze jedinstvena šansa za suprotstavljanje neizdrživom pritisku duštvene učinkovitosti.
Njeni subverzivni potencijal leži u stvaranju kreativnog iskustva koje će obogatiti život individuuma.

Muza je smisleno potrošeno vrijeme u kojem ne moramo igrati nikakvu zapaženu ulogu, a da ne bismo intenzivno živjeli.

Uostalom, to opisuje i Theodor W. Adorno u «Minima Moralia» kroz stanje mirnog ležanja na površini vode i promatranja nebeskoga svoda, ne čineći ništa drugo, a da ti se pri tome snovi ispune.


Oznake: sanjari su čuđenje u svijetu

| 16:49 | Komentiraj (13) | Print this! | #

nedjelja, 26.04.2015.

fifty shades of blue



Navodno je Mark Twain jednom ustvrdio kako je engleski jezik moguće naučiti (bez pisanja i izgovora) za 30 sati, francuski za 30 dana i njemački za 30 godina.

Pomalo cinično, ali tvorcima Weltschmerz-a i Shadenfreude-a je čak i Sheldon Couper odao počast.

Rindfleischetikettierungsüberwachungsaufgabenübertragungsgesetz-u uprkos.

Granice moga jezika čine granice moga svijeta, govorio je filozof Wittgenstein.

No, ima li istine u tome kako različiti jezici drugačije poimaju svoje okružje?

Otuda i toliko nerazumijevanja među potomcima graditelja Babilona danas.

Nesumnjivo je kako nam jezik služi ne samo da kategoriziramo sve stvari, nego utječe i na to - kako to činimo.

Lingvistički princip relativnosti kaže kako gramatičke i leksičke strukture vlastitog jezika imaju vrlo jak utjecaj na način razmišljanja.

Primjer: dok se recimo u njemačkom jeziku XY nijansi – plave nazivaju samo svjetlo- ili tamno-plavima, dotle npr. u ruskome svaka dobije svoj naziv, znači li to da ovi potonji lakše poimaju nijanse boja?

Da nije bilo ruske inačice za sinju boju, još dugo bih se lomio da li je sinje more ili galeb.

Ili recimo razlika u poimanju rečenica;

«I walked down the street» i «I was walking down the street»

Englezu je bit rečenice u - kretanju osobe, dok je Nijemcu u središtu – cilj.

Tako je i pitanje «Kuda je pobjegao lopov» bolje postaviti nekome na njemačkom, a «Kako je pobjegao lopov?» na engleskom, ukoliko želite dobiti odgovor koji će vas zadovoljiti.

Djeca čiji roditelji imaju različite materinje jezike mogu biti genijalci ili totalne zbunjole.

U pauzama shizofrenije nameće mi se pitanje:

Koliko materinji jezik ograničava da bi se moglo shvatiti neke ljude?

Ili barem, ono što oni čine.

Odgovor je možda moguće doseći samo fleksibilnim kognitivnim procesom na njihovom materinjem jeziku.


Oznake: sinje je plavo

| 15:37 | Komentiraj (12) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © golden age /sajam taštine/ - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< svibanj, 2016  
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)





Image and video hosting by TinyPic

*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se