subota, 12.08.2017.

čuj


Ako ne možemo potpuno vjerovati našim čulima, kako razlikovati iluziju od stvarnosti, pitao se Rene Descartes prije tri stoljeća.

Svatko je vidio u svom životu barem jednog vidovnjaka, a neki su čuli i vidjeli i sluhovnjaka.

Postoje ljudi koji čuju glasove i zvukove koje većina ne čuje, a ne radi se o psihičkim kliničkim slučajevima.

Akustične iluzije ovise o iskustvu i znanju sluhovnjaka.

Halucinacije bi mogle biti posljedica neravnoteže između nečijih očekivanja u okružju i informacija koje zaprime putem svojih osjetila.

Osjećaš ono što očekuješ, a ne ono što ti čula govore.

Vjeruje se kako se poimanje općenito može promatrati kao kontrolirana halucinacija.

Nije još poznato da li se haluciniranje može odtrenirati kao što se može utrenirati.

Dijagnostika napreduje iako je paradoksalno da negativne nalaze primamo pozitivno.

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: sluhovnjak

| 21:42 | Komentiraj (12) | Print this! | #

četvrtak, 10.08.2017.

ove noći



vrijeme: večeras od 23,00 do 05,00 sati

mjesto: bilo kakvo uzvišenje u blizini, dalje od umjetne rasvjete i sa što manje raslinja

oprema: ležaljka za plažu okrenuta prema sjeveroistoku, fotoaparat na stativu podešen na samookidanje, oboružati se strpljenjem (gledanje prostim okom, nikakvi dalekozori)

razlog: Zemlja ulazi u putanju komete Swift-Tuttle, očekuje se rekordan broj suza svetog Lovre (nemaju veze s Perzejevim sazviježđem), romantičari mogu uživati, ostali neka zamišljaju želje

Oznake: st Laurentis tears

| 11:48 | Komentiraj (8) | Print this! | #

nedjelja, 06.08.2017.

arcana imperii

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Nikada do sad nije bilo toliko informacija na dohvat ruke.
Međutim, algoritamske procedure koje strukturiraju naše znanje, poigravaju se iz prikrajka.

Prije pet godina kad su pirati bili na svome vrhuncu, a WikiLeaks kao moralistički regulator pravednika sukcesivno objelodanjivao diplomatske depeše, aktivisti za tipkovnicama su povjerovali kako je gotovo s državnim tajnama i netransparentnim zakulisnim politikama.

U međuvremenu se došlo u ideološku slijepu ulicu: Assange petu godinu ne izlazi iz ekvadorskog veleposlanstva, a njegova platforma je pod sumnjom selekcije materijala, te tako dospjela u kategoriju javnog mnijenja - „tiraniju transparentnosti“.

Kao da se povijest poigrala, sada su digitalizacijom nastale neke nove tajne, naime u google PageRank algoritmu, bez upliva javnosti, determiniraju se granice slobode mišljenja i utire put vladavini.

Tehnološki kritičari govore o opacitetu algoritama, tj. njihovom stupnju prekrivenosti odnosno prozirnosti.

Google se brani od pritiska za više transparenstnosti svojih algoritama, pravdajući to poslovnom tajnom i mogućim informacijskim kolapsom; spameri bi zatrpali tražilice smećem pa korisnici više mogli pronaći ono za čim tragaju.

Težnja googlea i FB da softwareom filtriraju fake news, rasvjetljava ne samo naivno poimanje istine („jedne istine“), nego i matematičko-redukcionističko poimanje stvarnosti.

Algoritmi nisu rješenje problema nego njegov uzrok.

Tek je automatizacija čitanja vijesti otvorila šverc fabriciranih informacija.

Istina je ono što je viralno.

Googleov samoproklamirani cilj – „organizirati informacije svijeta, te ih svima učiniti dostupnim i korisnim“ čini se kao himera, i kao neukusni reklamni slogan.
Znanje svijeta je doduše klikom miša postalo dostupno, no algoritamski autoriteti tretiraju korisnike kao digitalne štićenike, kojima se za njihovo dobro servira informacijski fast food bez oznaka podrijetla i sastojaka.

Prosvijetljenje valjda ne donosi oslobođenje nego depresiju. nekada čudotvorna aura oko omiljenih aplikacija, blogova i socijalnih medija je passe. brisanje, dijeljenje, lajkanje je postalo bezdušnom rutinom i praznom gestom.

U vrijeme socijalnih mreža živimo u nekoj hiperrealnosti.

Kibernetički prostor se pretvorio u jednu kuću koja sadrži jedan grad koji se pretvorio u pustopoljinu u kojoj se kreirana transparentnost pretvorila u paranoju (Lovink/Baudrillard).

Nismo izgubljeni u labirintu, nego bačeni u otvorenu, nadziranu i manipuliranu pučinu bez kontroliranog svjetionika.

Inflacija informacija dovodi do paradoksa; nikad više informacija, poodmakle demokratizacije znanja kao temelja prosvjetiteljstva, a ipak potraga za istinom nije nikad bila teža, jer se svatko proglašava njenim vlasnikom utvrđujući vlastiti spoznajno-teorijski zamak.

Od Trumpovog izbora vlada debata da li je postmoderna s maksimom „ne postoji istina“ samo pozicije i stajališta, pripremila tlo za navodno postfaktičko doba.
Assange u svojoj knjizi „When Google met WikiLeaks“ (2014) na jednom mjestu u vezi verifikacije izvora apsolutistički kaže:
„Ako su istinite informacije, nama je svejedno odakle dolaze.“ i potom „Mi verificiramo dokumente, a ne činjenice.“ čime potvrđuje kako mu nije do traženja istine nego do autentičnosti dokumenata.

Aktualnost knjige leži u istini kao pitanju političkog oportuniteta.

Problem je što organizacije kao google i WikiLeaks svijet vijsti na mreži sve više struktuiraju i kao redari autoritarno određuju što spada u informacijski sustav a što ne.
Apstraktnije formulirano – oni odlučuju o egzistenciji informacije i ne-informacije.

Da bi informacija došla do čitatelja i tako postala informacijom, ona treba agregatore na mreži.

Tako je privatnost googleovih algoritama postala strogo povjerljiva kao nijedan vladin dokument.

Selektivno objavljivanje tajnih dokumenata govori kako je manje riječ o rasvjetljavanju, a više o geopolitičkim interesima nekih igara daleko od očiju.

Što je dakle istina? Pokretna vojska metafora, metonimija, antropomorfizama.

I Nietzsche je istinu podredio moći, umjesto da moć podredi istini – stoga ...

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: ALobe WZ google

| 18:33 | Komentiraj (9) | Print this! | #

srijeda, 26.07.2017.

satisfakcija


Jedna jučerašnja presuda Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu na prvi pogled se čini apsurdnom u smislu – čime se sve mora baviti.

No pozadina je više turobna, nego moguća podloga za nečiji podsmijeh.

Slučaj jedne Portugalke, kojoj je domicilni prizivni sud smanjio odštetu za loše izvedenu ginekološku operaciju uz obrazloženje kako već ima dvoje djece i preko pedeset godina, pa joj seksualnost više nije potrebna, ovaj sud je preinačio poručivši Portugalu kako sex ženama iznad 50 može biti važan.




Oznake: 50 PLUS

| 11:19 | Komentiraj (15) | Print this! | #

utorak, 25.07.2017.

sloboda uvjeravanja

Postoji li itko tko se nije susreo s osobom koju je nemoguće uvjeriti argumentima u nešto nesporno za 90 i nešto posto populacije.
Osobom iz skupine onih ostalo posto, „skeptika“ koji pate od sindroma negacijskog poremećaja.

Argumenti, temeljeni na činjenicama, pri tome ne pomažu, nego često još pogoršaju diskusiju, pa skeptici odu u krajnost (npr protivnici cijepljenja u SAD idu na „rubeola party“ kako bi se razmijenila zaraza).
Krivac za ovaj fenomen su dva svojstva ljudske psihe:

- greška potvrđivanja (svi smo zapravo u određenoj mjeri skloni uvjeriti se brže i jednostavnije od stvari koje se uklapaju u našu sliku svijeta);
- bumerang učinak (kad smo uvjereni u nešto, svaki pokušaj razuvjeravanja još više pojačava naše postojeće uvjerenje bez obzira na činjenice).

Što je tematika ideologičnija i emocionalnija, to je efekt odbijanja jači, bez obzira na protuargumente.

Dokazana je i izreka o laži koja se ponavlja i proporcionalnim rastom pobornika u tom fenomenu.

Ljudi su oduvijek voljeli slušati priče, od baka, roditelja, prijatelja, do današnjih multimedijalnih sustava.
Danas to po mass-medijima nazivamo – Storytelling.

Najjednostavniji crtež ili mrlja su ponekad dovoljni da istaknu ljudski instinkt za Storytelling-om.
Čvrstim činjenicama je vrlo teško suprotstaviti se jednoj dobro ispričanoj priči.
Da li više vjerovati očima ili ušima?

Kako bi uspjeli (raz)uvjeriti nevjernog Tomu za početak ne treba mu reći da je lud, nego mu u svrhu samopotvrđivanja udijeliti kakav kompliment, što povećava vjerojatnost integracije korigirane informacije u vlastitu sliku svijeta.
Mitove, laži i glasine bi trebalo izbjegavati, ne spominjati ih ako je to uopće moguće, a sve kako bi fokus prebacili na činjenice.
A kako je ponekad manje zapravo više, reducirati činjenice na dvije tri važnije kako višak informacija ne bi zbunio sugovornika.
Svaka informacija (točna i lažna) stvara u ljudskom mozgu mentalnu sliku i njezinim pobijanjem ili otklanjanjem nastaje praznina koja se mora odgovarajuće popuniti.

Ovaj pristup jest teoretski, ali počiva na praktičnim znanstvenim eksperimentima, što znači da bi trebao dati rezultat.

Ne bi trebalo posustati čak i ako diskusija pojača nečije zablude, jer svrha rasprave ne leži u pobjedi nego u - dobitku
.
Dakako, prije svega, je bitno da čovjek uvjeri u nešto prvo sam sebe.


Oznake: four freedoms

| 21:16 | Komentiraj (22) | Print this! | #

utorak, 18.07.2017.

dodana dužnost

"Ljubav može doista puno toga, obveza još i više." (JWG)

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
(St. Florian; Brady Stafford)



update:

Oznake: zrno riže kap znoja

| 13:38 | Komentiraj (14) | Print this! | #

nedjelja, 09.07.2017.

vremeplov o tekućini, vrućini i ostalom

Tour de France 1967., 13. srpnja.

Dan etape od Marseilla do Avignona, cesta vodi kroz krševiti pejsaž nalik mjesečevom, 1912 metara visokog Mont Ventoux-a.
Dan kad je doping poprimio tragično lice, lice britanskog šampiona Tommya Simpsona.

Tog dana je termometar pokazivao 40 stupnjeva po Celsiusu.
Simpson se nalazio u vodećoj skupini, a nakon prijeđenih 200 km tih, završnih, 21 km uspona nisu trebali predstavljati problem.
Tom je trpio želučane tegobe, svoja dva litra vode je davno potrošio, žeđ je gasio Cognac-om i nekim drugim sredstvima.

Posebnost ovog Toura je bila i zabrana opskrbe vodom, da se biciklisti ne bi odmarali držeći se za prateće vozilo.

Čim bi biciklisti potrošili dva litra vode započinjala bi la chasse a la canette, utrka za tekućinom.

Resursi: izvori, bare, rijetki gledatelji uz stazu, usputne oštarije i kafići, uključno i alkohol.

Dakle prije samo 50 godina vladalo je mišljenje kako za vrijeme takvih utrka treba uzimati što manje tekućine – kako bi se manje znojili !?

O dehidriranju, toplotnom udaru i srčanom udaru nije se razbijalo glavu.

Dva i pol km prije vrha Simpson je počeo vrludati i padati.

Tabloid „The Sun“ mu je u ispucale, umiruće, usne ugurao rečenicu: "Put me back on my bike!“

Pred sudionicima Tour de France-a 1967 stajalo je 4800 km, skoro 1300 km više nego danas.

Peterostruki slavodobitnik Jacques Anquetil je javno rekao: "Tko vjeruje da profesionalni biciklist, u 235 dana u godini koliko vozi, može držati tempo bez stimulansa, taj je ili budala ili licemjer!“

Tek su Festina-skandal 1998., Operacion Puerto 2006. i pad giganta pelotona, Lancea Armstronga, izazvali oštriju reakciju na doping.

Naravno, dopingira se i dalje.

Kako reče njemački svjetski biciklistički prvak iz 1966.g., Rudi Altig, kratko i jasno: "Mi nismo sportaši, mi smo profesionalci."
(WZ)


Oznake: žeđ i od vode čini vino

| 10:39 | Komentiraj (13) | Print this! | #

četvrtak, 22.06.2017.

bespuća izrečenih misli

inspired by Sukiyaki


Paremiologija kao interdisciplinarno znanstveno istraživanje ima ogroman doprinos jezičnoj riznici u svakom narodu.
Većina nas se od malih nogu suočava, zahvaljujući baka-servisu, s riznicom narodnih mudrosti i izreka, što kasnije nadograđuje kroz život izrekama i mislima velikih i malih ljudi, koje nas pogode u žicu ili se na neki drugi način uspiju pohraniti u našu memoriju. Poslovicama, izrekama, citatima zapravo uljepšavamo ili bolje razumijevamo svijet oko nas.

Ovi neprocjenjivi elementi jezičnog blaga čine temelj naše tradicije, koja se od pronalaska pisma ne čuva nužno samo u sjećanju.
Neke od njih smo u stanju izreći u izvornom obliku, a neke složenije kroz vlastitu interpretaciju ili reprodukciju zahvaljujući bogatstvu raspoloživog vokabulara, spominjući pri tome autora, naravno ukoliko se sjetimo gdje smo to čuli i pročitali.

Gledajući reprize serije „Criminal minds“ koje započinju i završavaju citatima, podsjetilo me na početak filma „Pad crnog jastreba“ gdje je Ridley Scott podlegavši, kao i mnogi prije njega, neprovjerenim izvorima pripisujući „Only dead have seen the end of war“ Platonu.
Pripisivanje nečijih izreka nekome drugome je u međuvremenu postala masovna pojava, što je dovelo do utemeljenja znanstvenog instituta koji će se baviti težišno provjerom autentičnosti citata.

Prije dvije godine talijanski političar Matteo Renzi je izvukao iz prašine citat “Tradicija nije čuvanje pepela, nego prenošenje vatre” pripisujući je ni manje ni više nego Gustavu Mahleru, što se zahvaljujući internetu zavuklo u sve kutke širom svijeta i prigodne svečane govore. Pogrešni citati i izreke ne nalaze samo na interntu nego i u (nagrađenim) tiskanim knjigama.
Autor ovog citata je Francuz Jean Jaures, a Gustav Mahler je, koliko je zabilježeno, govoreći o tradiciji istu spomenuo samo u kontekstu – šlamperaja.

„Prvo te ignoriraju. Nakon toga te ismijavaju. Potom se protiv tebe bore. Na kraju pobjeđuješ“. Ovu izreku se širom svijeta dovodi u vezu s velikim Mahatmom Gandhijem, koji je istu ispisao proživljavajući je, ali nigdje nije pronađena i faktografski.
Izreka zapravo potječe od jednog američkog sindikalnog vođe iz 1918.g. („Prvo te ignoriraju. nakon toga te ismijavaju. potom te napadaju i žele te spaliti. I tada ti sagrade spomenik.“ Nicholas Klein).

Razlozi za utemeljenje gore spomenutog Instituta leži, kako kažu, u činjenici kako je nešto potrebno poduzeti protiv poplave lažnih citata ili potrebi dopunjavanja ove izreke dvjema rečenicama:

- i jednu generaciju kasnije te opet zaborave;
- i tada je oblikuju oni za koje je tvoj spomenik podignut, a koje si pobijedio.

„Onaj koga ne pobijedi istina, poraziti će ga greška“ („Vinci nolens a veritate, vincitur ab errore“; Augustin).

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: Gerald Krieghofer

| 10:53 | Komentiraj (27) | Print this! | #

četvrtak, 15.06.2017.

Kult suvišnog

"Kavijar za narod!" (W:Shakespeare)



Jučer sam protivno svemu pa i sebi po prvi puta odgovorio na IPSOSov u pop-up anketu.

Nije bila vezana za politički habitus, nego čisto o tržišno gospodarstvenim i inim paretrošećim navikama potrošača u Hrvata .

Nadam se da sam ih svojim odgovorima dovoljno zbunio da će me zasluženo staviti na periferiju fiktivnog Mr Cro- Averagea.

Danas naletim na Tigijevu parabolu vezanu za Ralpha Laurena u Hrvata.

Nedavno sam negdje pročitao kako je prodaja dizajnerskih marki 1995. godine obrtala 77 mlrd EUR a danas se vrti oko 250 ,mlrd EUR.

Luksuz je širom svijeta dobar biznis, jedna od uspješnica globalizacije, koja je od ekskluzivnih shopping meka ušla i u digitalni svijet (ubrzani porast prodaje preko interneta s 27 na 40%).

Proizvođači više ne moraju toliko ulagati u ekskluzivne prostore, pa se i oni bave istraživanjem.
Pa su tako skužili da ne kupuju luksuz samo bogati i boljestojeći nego i oni malo niže.

U zadnjih 20 godina broj luksuz-šopingo-holičara se utrostručio. Do 2020.g. biti će ih 400 milijuna a do 2030.g. pola milijarde.
Pa su onda kupce svrstali u:

- „svaštare“ – prave četvrtinu prometa kupujući robne marke za 2350 EUR godišnje;
- „uvjerene“ – generacije X i Y koji godišnje potroše 1750 €;
- „investitore“ – si priušte luksuza za 1450 €;
- „hedoniste“ – puše reklame i potroše oko 1100 €;
- „konzervativce“- biraju premium proizvode trošeći oko 1000 €:
- „dezulizionirane“ – babyboom generacija koji troše oko 800 €;
- „radoznale“ – uglavnom mlade djevojke/žene koje na cipele i kozmetiku daju 500 €.
(vidite li se u kojoj grupi, mislim po nazivu, iznos nije bitan, sitnica Bing)

Među top 100 proizvođača luksuza 26 ih je iz Italije (kojoj predviđaju grčki scenarij?), 15 iz SAD itd.

Putin reče kako je unatoč sankcijama i padu cijene energenata u Rusiji samo 13 % siromašnih.
Srbija je s 18,8 tona zlatnih rezervi na 63. mjestu u svijetu, Slovenija s 3,3 tone na 88. mjestu a BiH s 3 tone na 91.


A u nas?


Oznake: nije u šoldima sve

| 21:43 | Komentiraj (18) | Print this! | #

petak, 02.06.2017.

požutjele krhotine


prizor prvi

jedan od prvih filmova kojih se sjećam je „Dogodilo se sutra“ Rene Claira. Ostala mi je dugo u sjećanju upečatljiva ideja što bi se moglo dogoditi kad bi nam se omogućilo znati događaje unaprijed, što je junaku filma polazilo za rukom preko – sutrašnjih novina.



prizor drugi

desetak godina kasnije dolaskom u Zagreb, čekajući s drugim studentima na kiosku pored Vjesnika, sutrašnje grincajg novine s oglasnikom za stanove, „netko iz mase“ je komentirao kako su te sutrašnje novine zapravo pregled već zastarjelih vijesti.

prizor nulti

okupljanje za večernji dnevnik na jedinom tv-aparatu u bližem i daljem susjedstvu i na jedinom tv-programu bio je svojevrstan obred kad je tišina puka bila jača od one na misi. Kupovina sutrašnjih novina je više bio ritual samopouzdanih muževa koji su gledanjem dnevnika sinoć suvereno vladali svime onim što je završilo u tiskanom mediju. Slušanje Grge Zlatopera na Glasu Amerike nitko se nije usudio javno priznati, ali su zato svi suvereno i naširoko komentirali Kubansku krizu .

prizor treći

u devet sati ujutro, 27. prosinca 1985.g. u zračnoj luci Schwechat u Beču palestinski teroristi su napali strojnicama i bombama pult izraelske avio kompanije El Al, što je rezultiralo s troje mrtvih i četrdesetak ranjenih. Policijska potjera je uspjela eliminirati jednog od napadača.
Promet u zračnoj luci je normaliziran već u 11,10 sati, istog dana!?
Bilo je po Europi 70-ih i 80-ih ne samo uvezenog terorizma nego i domaćeg, onog od ETA, RAF, IRA ili La Brigate Rossa, a te vijesti su se, nakon radija, opet gledale navečer na TV i čitale u sutrašnjim izdanjima tiskovina.

prizor peti

Priča čovjek, da mu se kćerka, koja studira u Beču, nakon posljednjih događaja u Manchesteru, ne usudi više voziti na faks podzemnom željeznicom.
Kažem mu, neka cura proba na smartphoneu samo slušati glazbu, zašto surfa po portalima na kojima loše vijesti izmjenjuju jedna drugu u realnom vremenu, skoro bez ikakvog vremenskog odmaka, pa tko to može podnijeti. A vidiš na koliko se u današnje vrijeme zatvara promet poslije terorističkih napada i tako dodatno pojačava psihoza običnog puka koji ne stigne probaviti toliku količinu katastrofičnih vijesti.

prizor četvrti

Uoči forsiranja rijeke Kupe 1995. smo raspravljali ono o čemu smo godinama govorili
– strah je urođeni obrambeni mehanizam kojeg čovjek treba njegovati ali mu ne smije dopustiti da prijeđe kliničku granicu. Straha se ne treba bojati.

Ako se to dopusti onda smo popustili njegovim sijačima.

Bill Clintons reče jednom: "Don't follow the headlines, follow the trend lines!"



/nakon čitanja knjige Guida Mingelsa: "Prije je sve bilo gore"/

Oznake: fortes fortuna adiuvat

| 00:32 | Komentiraj (15) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © sajam taštine - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< kolovoz, 2017  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      

Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se