utorak, 18.07.2017.

dodana dužnost


"Ljubav može doista puno toga, obveza još i više." (JWG)

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
(St. Florian; Brady Stafford)




Oznake: zrno riže kap znoja

| 13:38 | Komentiraj (13) | Print this! | #

nedjelja, 09.07.2017.

vremeplov o tekućini, vrućini i ostalom

Tour de France 1967., 13. srpnja.

Dan etape od Marseilla do Avignona, cesta vodi kroz krševiti pejsaž nalik mjesečevom, 1912 metara visokog Mont Ventoux-a.
Dan kad je doping poprimio tragično lice, lice britanskog šampiona Tommya Simpsona.

Tog dana je termometar pokazivao 40 stupnjeva po Celsiusu.
Simpson se nalazio u vodećoj skupini, a nakon prijeđenih 200 km tih, završnih, 21 km uspona nisu trebali predstavljati problem.
Tom je trpio želučane tegobe, svoja dva litra vode je davno potrošio, žeđ je gasio Cognac-om i nekim drugim sredstvima.

Posebnost ovog Toura je bila i zabrana opskrbe vodom, da se biciklisti ne bi odmarali držeći se za prateće vozilo.

Čim bi biciklisti potrošili dva litra vode započinjala bi la chasse a la canette, utrka za tekućinom.

Resursi: izvori, bare, rijetki gledatelji uz stazu, usputne oštarije i kafići, uključno i alkohol.

Dakle prije samo 50 godina vladalo je mišljenje kako za vrijeme takvih utrka treba uzimati što manje tekućine – kako bi se manje znojili !?

O dehidriranju, toplotnom udaru i srčanom udaru nije se razbijalo glavu.

Dva i pol km prije vrha Simpson je počeo vrludati i padati.

Tabloid „The Sun“ mu je u ispucale, umiruće, usne ugurao rečenicu: "Put me back on my bike!“

Pred sudionicima Tour de France-a 1967 stajalo je 4800 km, skoro 1300 km više nego danas.

Peterostruki slavodobitnik Jacques Anquetil je javno rekao: "Tko vjeruje da profesionalni biciklist, u 235 dana u godini koliko vozi, može držati tempo bez stimulansa, taj je ili budala ili licemjer!“

Tek su Festina-skandal 1998., Operacion Puerto 2006. i pad giganta pelotona, Lancea Armstronga, izazvali oštriju reakciju na doping.

Naravno, dopingira se i dalje.

Kako reče njemački svjetski biciklistički prvak iz 1966.g., Rudi Altig, kratko i jasno: "Mi nismo sportaši, mi smo profesionalci."
(WZ)


Oznake: žeđ i od vode čini vino

| 10:39 | Komentiraj (13) | Print this! | #

četvrtak, 22.06.2017.

bespuća izrečenih misli

inspired by Sukiyaki


Paremiologija kao interdisciplinarno znanstveno istraživanje ima ogroman doprinos jezičnoj riznici u svakom narodu.
Većina nas se od malih nogu suočava, zahvaljujući baka-servisu, s riznicom narodnih mudrosti i izreka, što kasnije nadograđuje kroz život izrekama i mislima velikih i malih ljudi, koje nas pogode u žicu ili se na neki drugi način uspiju pohraniti u našu memoriju. Poslovicama, izrekama, citatima zapravo uljepšavamo ili bolje razumijevamo svijet oko nas.

Ovi neprocjenjivi elementi jezičnog blaga čine temelj naše tradicije, koja se od pronalaska pisma ne čuva nužno samo u sjećanju.
Neke od njih smo u stanju izreći u izvornom obliku, a neke složenije kroz vlastitu interpretaciju ili reprodukciju zahvaljujući bogatstvu raspoloživog vokabulara, spominjući pri tome autora, naravno ukoliko se sjetimo gdje smo to čuli i pročitali.

Gledajući reprize serije „Criminal minds“ koje započinju i završavaju citatima, podsjetilo me na početak filma „Pad crnog jastreba“ gdje je Ridley Scott podlegavši, kao i mnogi prije njega, neprovjerenim izvorima pripisujući „Only dead have seen the end of war“ Platonu.
Pripisivanje nečijih izreka nekome drugome je u međuvremenu postala masovna pojava, što je dovelo do utemeljenja znanstvenog instituta koji će se baviti težišno provjerom autentičnosti citata.

Prije dvije godine talijanski političar Matteo Renzi je izvukao iz prašine citat “Tradicija nije čuvanje pepela, nego prenošenje vatre” pripisujući je ni manje ni više nego Gustavu Mahleru, što se zahvaljujući internetu zavuklo u sve kutke širom svijeta i prigodne svečane govore. Pogrešni citati i izreke ne nalaze samo na interntu nego i u (nagrađenim) tiskanim knjigama.
Autor ovog citata je Francuz Jean Jaures, a Gustav Mahler je, koliko je zabilježeno, govoreći o tradiciji istu spomenuo samo u kontekstu – šlamperaja.

„Prvo te ignoriraju. Nakon toga te ismijavaju. Potom se protiv tebe bore. Na kraju pobjeđuješ“. Ovu izreku se širom svijeta dovodi u vezu s velikim Mahatmom Gandhijem, koji je istu ispisao proživljavajući je, ali nigdje nije pronađena i faktografski.
Izreka zapravo potječe od jednog američkog sindikalnog vođe iz 1918.g. („Prvo te ignoriraju. nakon toga te ismijavaju. potom te napadaju i žele te spaliti. I tada ti sagrade spomenik.“ Nicholas Klein).

Razlozi za utemeljenje gore spomenutog Instituta leži, kako kažu, u činjenici kako je nešto potrebno poduzeti protiv poplave lažnih citata ili potrebi dopunjavanja ove izreke dvjema rečenicama:

- i jednu generaciju kasnije te opet zaborave;
- i tada je oblikuju oni za koje je tvoj spomenik podignut, a koje si pobijedio.

„Onaj koga ne pobijedi istina, poraziti će ga greška“ („Vinci nolens a veritate, vincitur ab errore“; Augustin).

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: Gerald Krieghofer

| 10:53 | Komentiraj (27) | Print this! | #

četvrtak, 15.06.2017.

Kult suvišnog

"Kavijar za narod!" (W:Shakespeare)



Jučer sam protivno svemu pa i sebi po prvi puta odgovorio na IPSOSov u pop-up anketu.

Nije bila vezana za politički habitus, nego čisto o tržišno gospodarstvenim i inim paretrošećim navikama potrošača u Hrvata .

Nadam se da sam ih svojim odgovorima dovoljno zbunio da će me zasluženo staviti na periferiju fiktivnog Mr Cro- Averagea.

Danas naletim na Tigijevu parabolu vezanu za Ralpha Laurena u Hrvata.

Nedavno sam negdje pročitao kako je prodaja dizajnerskih marki 1995. godine obrtala 77 mlrd EUR a danas se vrti oko 250 ,mlrd EUR.

Luksuz je širom svijeta dobar biznis, jedna od uspješnica globalizacije, koja je od ekskluzivnih shopping meka ušla i u digitalni svijet (ubrzani porast prodaje preko interneta s 27 na 40%).

Proizvođači više ne moraju toliko ulagati u ekskluzivne prostore, pa se i oni bave istraživanjem.
Pa su tako skužili da ne kupuju luksuz samo bogati i boljestojeći nego i oni malo niže.

U zadnjih 20 godina broj luksuz-šopingo-holičara se utrostručio. Do 2020.g. biti će ih 400 milijuna a do 2030.g. pola milijarde.
Pa su onda kupce svrstali u:

- „svaštare“ – prave četvrtinu prometa kupujući robne marke za 2350 EUR godišnje;
- „uvjerene“ – generacije X i Y koji godišnje potroše 1750 €;
- „investitore“ – si priušte luksuza za 1450 €;
- „hedoniste“ – puše reklame i potroše oko 1100 €;
- „konzervativce“- biraju premium proizvode trošeći oko 1000 €:
- „dezulizionirane“ – babyboom generacija koji troše oko 800 €;
- „radoznale“ – uglavnom mlade djevojke/žene koje na cipele i kozmetiku daju 500 €.
(vidite li se u kojoj grupi, mislim po nazivu, iznos nije bitan, sitnica Bing)

Među top 100 proizvođača luksuza 26 ih je iz Italije (kojoj predviđaju grčki scenarij?), 15 iz SAD itd.

Putin reče kako je unatoč sankcijama i padu cijene energenata u Rusiji samo 13 % siromašnih.
Srbija je s 18,8 tona zlatnih rezervi na 63. mjestu u svijetu, Slovenija s 3,3 tone na 88. mjestu a BiH s 3 tone na 91.


A u nas?


Oznake: nije u šoldima sve

| 21:43 | Komentiraj (18) | Print this! | #

petak, 02.06.2017.

požutjele krhotine


prizor prvi

jedan od prvih filmova kojih se sjećam je „Dogodilo se sutra“ Rene Claira. Ostala mi je dugo u sjećanju upečatljiva ideja što bi se moglo dogoditi kad bi nam se omogućilo znati događaje unaprijed, što je junaku filma polazilo za rukom preko – sutrašnjih novina.



prizor drugi

desetak godina kasnije dolaskom u Zagreb, čekajući s drugim studentima na kiosku pored Vjesnika, sutrašnje grincajg novine s oglasnikom za stanove, „netko iz mase“ je komentirao kako su te sutrašnje novine zapravo pregled već zastarjelih vijesti.

prizor nulti

okupljanje za večernji dnevnik na jedinom tv-aparatu u bližem i daljem susjedstvu i na jedinom tv-programu bio je svojevrstan obred kad je tišina puka bila jača od one na misi. Kupovina sutrašnjih novina je više bio ritual samopouzdanih muževa koji su gledanjem dnevnika sinoć suvereno vladali svime onim što je završilo u tiskanom mediju. Slušanje Grge Zlatopera na Glasu Amerike nitko se nije usudio javno priznati, ali su zato svi suvereno i naširoko komentirali Kubansku krizu .

prizor treći

u devet sati ujutro, 27. prosinca 1985.g. u zračnoj luci Schwechat u Beču palestinski teroristi su napali strojnicama i bombama pult izraelske avio kompanije El Al, što je rezultiralo s troje mrtvih i četrdesetak ranjenih. Policijska potjera je uspjela eliminirati jednog od napadača.
Promet u zračnoj luci je normaliziran već u 11,10 sati, istog dana!?
Bilo je po Europi 70-ih i 80-ih ne samo uvezenog terorizma nego i domaćeg, onog od ETA, RAF, IRA ili La Brigate Rossa, a te vijesti su se, nakon radija, opet gledale navečer na TV i čitale u sutrašnjim izdanjima tiskovina.

prizor peti

Priča čovjek, da mu se kćerka, koja studira u Beču, nakon posljednjih događaja u Manchesteru, ne usudi više voziti na faks podzemnom željeznicom.
Kažem mu, neka cura proba na smartphoneu samo slušati glazbu, zašto surfa po portalima na kojima loše vijesti izmjenjuju jedna drugu u realnom vremenu, skoro bez ikakvog vremenskog odmaka, pa tko to može podnijeti. A vidiš na koliko se u današnje vrijeme zatvara promet poslije terorističkih napada i tako dodatno pojačava psihoza običnog puka koji ne stigne probaviti toliku količinu katastrofičnih vijesti.

prizor četvrti

Uoči forsiranja rijeke Kupe 1995. smo raspravljali ono o čemu smo godinama govorili
– strah je urođeni obrambeni mehanizam kojeg čovjek treba njegovati ali mu ne smije dopustiti da prijeđe kliničku granicu. Straha se ne treba bojati.

Ako se to dopusti onda smo popustili njegovim sijačima.

Bill Clintons reče jednom: "Don't follow the headlines, follow the trend lines!"



/nakon čitanja knjige Guida Mingelsa: "Prije je sve bilo gore"/

Oznake: fortes fortuna adiuvat

| 00:32 | Komentiraj (15) | Print this! | #

utorak, 23.05.2017.

durex i ozonska rupa

Ako već postoje ozbiljne znanstvene studije: o ponašanju jelena na pojavu ljudi u koži medvjeda, o tome gdje mravi pišaju, utjecaju mačke kao kućnog ljubimca na razum vlasnika, o procesima u mozgu ljudi koji su vidjeli lik Isusa na preprženom toastu ...

Ako se već po dvadeset i neki put dodjeljuje Ig Nobel ...

Čemu onda čuđenje što urednici ozbiljnih znanstvenih publikacija iznova padaju na fore a la Sokal?

Sad je znanstveno dokazana prosječna dužina nježnika od 13,12 cm.

Kako onda ne povjerovati na tezu o njegovom utjecaju na klimatske promjene?

Talentirani pronalaze rješenja, a genijalci – probleme.

twitt



Oznake: svaki dan u svakom pogledu fieldworkfail

| 17:23 | Komentiraj (14) | Print this! | #

četvrtak, 18.05.2017.

Cartas da Guerra


te noći, dok je stajao u rovu,

kaljuža pod čizmama mu

se ledila u gromade,

prsti se lijepili

za puščani metal,

inje mu je sklapalo oči

a dah postajao nevidljiv

zoru je ponovno dočekao

budan, grijući se versima

s mišlju na Nju

kako spava

dok mjesec

obasjava

njihov

dom

(mcmlx_mcmxcv)

Oznake: Everyone Brave is Forgiven

| 23:20 | Komentiraj (7) | Print this! | #

četvrtak, 11.05.2017.

paradoks njegova veličanstva

Kroz spavanje, kao jednu od temeljnih bioloških funkcija, čovjek utroši prosječno trećinu svoga života i kako kaže stara narodna, tako na najugodniji način si skrati život.
Unatoč svim znanstvenim istraživanjima, spavanje krije mnogo zagonetki, jedino što je nesporno dokazano – zdravo je.

Dok ostali sisavci spavaju puno ili vrlo malo, kod ljudi spavanje ima i svoju kulturološku povijest.
Kako su ljudski primati spavali u krošnji ili pećini, tek gradnjom prvih nastambi čovjek si je počeo uređivati i tako kultivirati svoje mjesto za spavanje, stvarajući tako povijest njegova veličanstva – kreveta.

Hrvatski jezični portal ga lapidarno definira kao samostojeći dio pokućstva koji služi za ležanje i spavanje ( uglavnom preko noći ) a seže negdje dva tisućljeća prije Krista ako se čita rimska i grčka povijest. Latinski izraz „accubare“ ne znači samo ležati, nego i ležati pored (punog) stola što su Rimljani itekako običavali. Naravno oni boljestojeći, obični puk se morao zadovoljiti slamom.

U srednjem vijeku „ jednokrevet“ si je mogla priuštiti plavokrvna kasta, a raja je koristila obiteljske „višekrevete“ i to u smjenama, zbog nedostatka mjesta za spavanje.
nažalost i u današnje vrijeme u prenapučenim slumovima megagradova iznad i ispod ekvatora jednokrevet je i dalje luksuz.
Kao kulturološka povijest sama , tako i kulturološka povijest spavanja nije linearna, te se razvijala različito o pojedinim dijelovima svijeta, što je značajno ovisilo i o gospodarskim čimbenicima.

Biološka funkcija se nije dala regulirati niti religioznim razlozima, pošto iz srednjovjekovnih samostani potječe i izraz o „vječno pospanim/umornim redovnicima“ od kada se vuče osuda pa i kažnjavanje drijemeža, teško spojivog s disciplinom ili stegom. Hladnoća spavaonica je trebala dodatno pridonijeti smanjenju želje za spavanjem. Zahvaljujući toj činjenici, povijesti spavanja su se pridružile postelje, deke i prekrivači u raznim inačicama.

Iako mi ne ide u glavu kome (umornom i neispavanom) može išta značiti estetika prekrivača.
No kako je kultura jedenja doživjela kreaciju jedaćeg pribora (inače potpuno suvišnog sredstva za unošenje hrane u usnu šupljinu), tako je i kulturološka dimenzija spavanja dovela štrikane jastučnice i kakve sve ne ukrašene prekrivače u spavaće sobe.

Ritam života je na zapadu doveo do toga da se danas zbog tempa civilizacije, manje spava za jedan sat nego što se to prosječno prakticiralo prije stotinu godina.
Zbog diktata ekonomije spava se manje a i kad se to čini mobitel je kraj uzglavlja, za slučaj kad te šef zatreba.
Čak i tradicionalna siesta u južnijim zemljama zahvaljujući globalizaciji, polako nestaje, kao što je nestao običaj naših baka i djedova, da se ubije oko nakon dobre spize.
Vječno pospani redovnici su danas vječno pospani djelatnici.
Unutrašnji ljudski sat koji nas je znao ispratiti do kreveta po noći, s vremenom se pomaknuo.
I nadoknađuje se u uredu, sabornici, tramvaju ili čekaonici.

Pa onda vas netko mune laktom u rebra: „Probudi se!“; „Ne spavaj!“; Diži se mulac jedan!“

I to baš u trenutku kad ste nešto lijepo i slatko usnuli, što svaki daroviti spavač zna, za razliku od nesretnika koji se prevrće po ležaju a sna niotkuda.

I tu je paradoks: radi se o osnovnoj biološkoj funkciji koja ima svoju kulturološku povijest, s razvijenom industrijom ležaja, prekrivača i jastuka i koja predstavlja ugodan ventil za opuštanje, a s druge strane nađe se netko tko vam perfidnim metodama ne dopušta duboko razmišljati sklopljenih očiju.

laku noć


John Henry Fuseli_The Nightmare

Oznake: sleepless

| 23:40 | Komentiraj (18) | Print this! | #

četvrtak, 20.04.2017.

Theo d' Or

Fontaneu je oduvijek bilo jasno kako su novinari u stalnoj utrci s ograničenim resursima pozornosti.

Profesionalni standardi žurnalizma su bili tada u zametku, tako da nije bilo ništa čudno u tome što su se članci pisali iz fingirane perspektive očevica.
Novinari su u to vrijeme patvorenu korespondenciju držali određenim oblikom prepisanih ili uljepšanih izvješća.
Sredinom devetnaestog stoljeća takvi uradci postali su žanrom.
Novinama je bilo preskupo držati dopisnike u inozemstvu, a čitatelji su oduvijek htjeli informacije s lica mjesta događanja.

Zahvaljujući slikama u glavi sa svog privremenog boravka u Londonu od prije nekoliko godina, tog ljeta 1861.godine, kad je izbio veliki požar u ulici Tooley, Theodor Fontane je sjeckajući važnije odlomke iz više novina, dodajući slikovite opise, radio pionirski copy-paste.
Taj mozaik tuđih pisanija začinio je dramatiziranjem s izmišljenim detaljima.
Izmislio je „prijatelja koji ima dobre veze u londonskoj policiji“ zahvaljujući kojem je mogao doći do požarišta bliže nego bilo koji drugi izvještač.
Upravo zbog tog detalja, autentičnost njegovih izvješća je bila teško provjerljiva.

Pri tome nije imao grižnju savjesti jer je javno govorio kako je na kraju krajeva, svaka vijest zapravo reprodukcija, koja ne postoji izvan medijskog sustava.
Neautentična korespondencija nije značilo i da u njoj nema i istine u određenoj mjeri.
U poplavi tadašnjih anegdota o Friedrichu Velikom, bolju čitanost su imale one izmišljene od onih stvarnih.

Dvojba, kako jedan od izrazito najvažnijih eksponenata njemačkog literarnog realizma, ima veze sa začetkom onoga što danas nazivamo Fake News, zapravo je neutemeljena.

Bez te faze svoga spisateljstva Theodor možda ne bi naučio simulaciju perspektiva, koje se čitatelju čine stvarnim, jer one zapravo udvostručavaju važnost činjenica koje je netko ionako već negdje čuo ili pročitao.

Fontaneova zasluga leži i u njegovu istraživačkom radu, u svoje vrijeme, kako se to krivotvorene vijesti stvaraju.

I kako se one šire po svijetu.

Naravno, prije 150 godina.

Nema toga danas.


Oznake: literarischer Spiegel Preußens

| 22:38 | Komentiraj (10) | Print this! | #

četvrtak, 06.04.2017.

'bee log

Nekoć web log a danas blog ili mrežni dnevnik nikako da odumre unatoč prognozerima i analizama utemeljenim na razvoju IT slash determinističko-stohastičkim procjenama.

Definirati blog zapravo bi značilo definirati autora te vrste izričaja.

Od niza teza o nastanku bloga meni je najbliskija ona koja povezuje prvu web stranicu iz 1989. i njenog autora, Tima Berners Lee-a iz vremena kad je Internet bio još pregledan.

Što se Internet više širio bilo je sve više iznesenih osobnih stajališta u sve kraćem obliku, pa su krajem 90-ih pali i prvi opisi karakteristika ovog publikacijskog oblika.
U to vrijeme su blogali uglavnom tehnički potkovani informatičari.
Od 23 '99. godine do milijun i nekoliko njih 2001.g.
Technorati je 2008. izbrojao 130 milijuna blogova.

Potom su splogovi (spam blogovi) koji se automatski pune sadržajem, zajašili na vrhove tražilica.

Živući blogovi danas su digitalizirani, hipertekstualizirani (s linkovima), ubikvitarni (decentralizirani), multimedijalizirani (slike, video), interaktivni (dijalogizirani), ali i aktualni i autentični upravo zbog njihove obilježenosti subjektivnošću.

U blogosferi se danas diskutira da li su blogovi još uvijek – blogovi, da li onemogućavanje komentiranja znači izostanak interaktivnosti, no jedno je sigurno – u bespućima interneta bezbroj je blogova što aktivnih što neaktivnih.

Bez obzira na zadate kategorije i tematsko svrstavanje, svim blogovima je zagarantirano nepregledno prostranstvo postojanja kao i to da će nadživjeti svoje autore.

Jednoga dana će biti i predmet ostavinskih rasprava.

Oznake: hommage prvoj www

| 22:26 | Komentiraj (18) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © sajam taštine - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< srpanj, 2017  
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Srpanj 2017 (2)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se