subota, 11.11.2017.

BUG recovery test

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder


Na slici švicarskog umjetnika se vidi 9 dupina.

Ovisno o spremljenim podatcima u ljudskoj memoriji oni nešto stariji će prvo ugledati akt jednog para u klinču, a oni nešto mlađi će odmah nabrojati svih 9 Willy-a.

Ako imate osjećaj krivice možete krenuti u potragu za ribama

Oznake: try No17

| 11:39 | Komentiraj (26) | Print this! | #

četvrtak, 02.11.2017.

o kamenju i brodu luđaka

Malo prije podne, prije 525 godina, točnije 07. studenoga 1492.g. pred malo alzaško mjesto Ensisheim pao je meteorit od kojih 130 kg.

Ma koliko malo mjesto bilo ono je je bilježilo u svojoj povjesnici sve tadađnje sukobe, ratove i carsko-kraljevska vjenčanja.

Devetnaest dana nakon pada ovog kamena kralj Maksimilijan dolazi s 1200 vojnika, videći u njemu znak Božije povidnosti da krene u borbu protiv Francuza. Odlama dva komadića i zabranjuje njegovo daljnje ustinjavanje te ga pohranjuje u mjesnu crkvu.

Tih dana nastali su prvi pisani flyeri posvećeni padu meteorita, što je ilustratore stavljalo pred tešku zadaću kako uopće nacrtati taj događaj.

Među najpoznatije letke iz tog doba spada onaj Sebastiana Branta koji je reprintan i raspačavan nemilice.

Dvije godine kasnije, u nedalekoj nirnbernškoj tiskari Brant je objavio svoju satiru „Brod luđaka“.

Navodno mu je sam Albrecht Dürer radio ilustracije u drvorezu, čiji su radovi (Jeronim, Melankolija I) navodno sadržavali elemente vezane za pad narečenog meteorita.

Ensisheimski kamen je preživio tridesetgodišnji rat i francusku revoluciju, trpeći pri tome dijetu jer danas teži samo 56 kilograma.

Činjenica je kako su meteoriti padali i ranije i drugdje po svijetu, no ovaj kao prvi ima dokumantirani zapis.
Ne sjećam se kada sam točno i od koga čuo povjesnicu ovog kamena.

Slušajuću „Ship of Fools“ The Doors-a?

Ili čitajući „Stultifera navis” Sebastian Branta?

Psihodelija ili satira?

Oznake: Alzheimer iz mog sokaka

| 17:26 | Komentiraj (14) | Print this! | #

četvrtak, 19.10.2017.

30 šekela


Izdaja kao i izdajnici zauizmaju značajno mjesto i ulogu u klasicima svjetske literature, uostalom kao i u otrcanim političkim pričama.

Junak balade Friedricha Schillera „Jamstvo“ je tiranina razuvjerio u mišljenju kako je želja za preživljavanjem jača od prijateljstva i date riječi kad se nađe u iskušenju.
Svjestan da je njegov pokušaj atentata na tiranina ujedno i izdaja, prihvaća presudu i kaznu razapinjanja kao zasluženu, no svojim povratkom na stratište balada ima sretan kraj.

Samo pitanje da li je i kada ubojstvo tiranina legitimno, debatira se još od antičkih vremena.
Neuspješni atentatori na Hitlera oko von Stauffenberga su također nazivani izdajnicima domovine.

Slično se izdajnici tretiraju i u Danteovom „Paklu“.

Schillera su Jakobinci imenovali počasnim građaninom i bio je očevidac giljotininiranja Luja XVI, pa se njegova balada drži i protuutopijom ubojstva kralja, zbog preobrazbe koju je doživio vladar. Osuda Luja XVI na giljotinu zbog nacionalne izdaje govori o tome kako je proglašavanjenekoga izdajnikom – pitanje moći.

Schillerova balada je i oda prijateljstvu, protiv kojeg sus e boreli ne samo totalitarni sustavi, nego i tirani. Za Staljina je najveći dokaz nečije vjernosti bila spremnost podređenih na izdaju prijatelja.

Baladu su mnogi prodirali i ismijavali, pa je i Brecht u jednom sonetu pisao „o plemenita vremena o ljudski postupci“ naglašavajući kako su ta vremena prošlost, u kojima se izdaja kao takva udomaćila.

Zastrašujuća imenica danas djeluje pomalo zastarjelo kao i okružje koje za punu dramatiku treba vjernost i lojalnost. Lik izdajnika se čini atavizmom, obzirom na postmoderna društva u kojima se mijenjaju lageri i frontovi kao donje rublje, koji jedino odgovara Danteovom „Paklu“.

Naprotiv, izdaja ide uz suvremenog intelektualca, koji se mijenja i razvija kao simbol pokretljivosti i životnosti.
I Alkibijad je dobio pjesmu u kojoj ga se uzdiže, a neki su u svojim teorijama tvrdili kako svatko može biti izdajnik, u sklopu određenih povijesnih uvjeta.

S druge strane mediji i suvremene debate nikada nisu toliko obilovali etiketiranjem o izdajnicima (Trump, Erdogan, ...).

U slučajevima zviždača (ne samo Snowden i Assange) vladaju velike kontroverze i nekakav konsenzus nije na vidiku.
U literaturi, koja je per se izdajica, jer naginje tome da sve izbrblja, sve demaskira i uvijek laže, kraj izdaje kao takve je davno najavljen.

Dante je u „Paklu“ izdajnike smjestio u čak četiri razine i nije im poklonio ni malo suosjećanja.

Meksički pisac Octavio Paz je u devetom krugu rezervirao još jedno mjesto za intelektualce, do grla u govnima koji vječito moraju debatirati o fašizmu i staljinizmu.

U Božanskoj komediji najžešće je kažnjen Juda po kojem je nazvan i najtamniji i najhladniji dio pakla u kojem se i suze smrzavaju. Juda je do danas ostao zagonetna i iritantna figura. Bogoizdajica za male škude je čak i u komunizmu tretiran kao prototip izdajnika pa je i Staljin tako nazvao Trotzkya.

Kao i svi pokušaji instrumentalizacije mitova ni Juda se ne da plošno promatrati jer bez njega ne bi bilo ni Križa ni Spasenja (Walter Jens).

Sva poglavlja povijesti obiluju izdajama i izdajnicima, i denuncijantima represivnih aparata.

Izdaja nije izgubila na aktualnosti a mi znamo malo više nego Schiller: „Tirani ne liju suze“.


Marko:14,21

Oznake: Rohrwasser WZ

| 18:52 | Komentiraj (20) | Print this! | #

srijeda, 04.10.2017.

Helikopter, guvno i slama

Gledano čisto kroz ekonomsku računicu, duhovne ili humanističke znanosti su dosta skupe i neprofitabilne, međutim, one su istovremeno nužne zbog doprinosa diferenciranom pogledu na svijet.

Zamislite situaciju da se nedaleko od vašeg doma prizemlji nepoznati leteći objekt u obliku monolita i ostane tamo lebdjeti na tri metra visine. Nitko ne zna objasniti kako je isti doletio na zemlju, nikakvih tragova u atmosferi nije bilo. Mediji javljaju o pojavi takvih objekata širom svijeta.
Što sad?
Naravno, treba zvati znanstvenike.
U helikopteru Anemičnog lete fizičar i lingvistica na mjesto događanja.
Prirodoznastvenik drži u ruci posljednju knjigu koju je pisala humanistica preko puta njega.
Pozdravlja ju citatom:“ Jezik je temelj civilizacije. On je vezivno tkivo čovječanstva i prvo oružje koje se poteže u ratovima!“
Humanistica odgovara pomalo suzdržano i zbunjeno u smislu kako se takvim općenitim mjestima pomalo, ciljano, zaslijepljuje čitateljstvo, a prirodoslovac učtivo dopunjuje:“Ne, to je veličanstveno. Iako je u biti - pogrešno.“
Ona začuđeno uzvrati:“Pogrešno?“
On:“Jasno! Temelj civilizacije nije jezik, nego znanost.“

Oni koji su gledali film „Arrival“ ovaj spoiler je poznat.

Mislim bio bi spoiler, ako bih odao koja znastvena disciplina u ovom filmu pobjeđuje i da li time „spašava svijet“.

Jedan znastvenik humanističke provenijencije se dugo pripremao za obranu opravdanosti trošenja sredstava poreznih obveznika, pred nadležnim uhljebnim tijelom, potrebnim za njegovo istraživanje.
Temeljeći svoj pledoaje na teoriji kozmopolitizma, orijentalizma i svjetske literature, aterirao je na nužnost Einsteinove:“Tko ne zna nešto objasniti jednostavnim riječima, znači da ni on sam to ne razumije!“.

Kako dakle svesti humanističke ciljeve u opipljive gospodarske benefite?

Platon je još davno konstatirao kako ljudske individue raspolažu različitim sposobnostima, koje u svojim djelatnostima razvijaju i usavršavaju, a u konačnici svoje „proizvode“ – razmjenjuju.

Povjerenje u tom procesu se podrazumijeva, kao što se podrazumijeva da pekar kod kojeg kupujemo kruh ima nekakvu diplomu ili vozačica tramvaja – vozačku dozvolu; jer miris svježeg kruha i sigurna vožnja do odredišta čine svaku provjeru – suvišnom.
Konačni rezultati i smisao pojedinih, uspješnih, znastvenih istraživanja ponekad u konačnici imaju malo veze s postavljenim ciljevima što je razvidno kod Faradeya i Röntgena.

O tome je u jednom članku pisao Federico Kukso nakon što je argentisnka vlada odlučila u prosincu 2016.g. prestati s financiranjem humanističkih znanosti, a nešto slično najavljuje i Trump za 2018. Za sve projekte koji nisu pod egidom „America first“.

Natrag u helikopter.
Tko je od rečenih znastvenika otključao vanzemaljske heptapode i da li je time spasio svijet?
Dok su svjetske vlade i središta moći o tome vijećale, vanzemaljci su odperjali.

Oznake: nedovršena disertacija

| 15:34 | Komentiraj (17) | Print this! | #

srijeda, 06.09.2017.

vrijednosni interes

Svima su puna usta vrijednosti,
posebno političarima.

Kunu se u njih i napuhavaju ih, pozivaju se na njih i ukopavaju se iza njih.

Tvrdi se da društva (pa i naše) počiva na njima i vjeruje se u njih, postavljaju se kao etički imperativi i ciljevi djelovanja, a zapravo malo toga je tome tako.

Ispada smiješan tko tvrdi kako društvo počiva na pravednosti, jednakosti, solidarnosti, slobodi, ljudskom dostojanstvu čovjeka i inim common values.

Društvo počiva na međusobnoj međuovisnosti individua kroz nužnost, u ime zadovoljenja potreba – zastupati vlastite interese. U konačnici sve temeljne potrebe (hrana, ljubav, smisao, idnetitet, ...) mogu se ostvarivati samo u povezanosti s drugim ljudima.

Samim time nisu vrijednosti te koje čine stožernu poveznicu društva nego –interesi i stime povezano ponašanje ili djelovanje.

Ono počiva na verbalnoj i neverbalnoj razmjeni među ljudima, ukratko na komunikaciji, a komunikacija uglavnom ima za cilj – uvjeriti druge u vlastite interese.

Tako se Društvo može promatrati kao veliku pozornicu međusobne manipulacije.

Kod teme manipulacija do izražaja dolaze – vrijednosti.

Da bi se proguralo vlastite interese, potrebno ih je samo malo u komunikaciji umotati u plašt obzirnosti kako bi kod drugih ostavili dojam Zajedništva i tako zamagliti stvarne, egoistične motivatore.


Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
TBC

Oznake: common values wertegemeinschaft

| 12:27 | Komentiraj (15) | Print this! | #

subota, 12.08.2017.

čuj


Ako ne možemo potpuno vjerovati našim čulima, kako razlikovati iluziju od stvarnosti, pitao se Rene Descartes prije tri stoljeća.

Svatko je vidio u svom životu barem jednog vidovnjaka, a neki su čuli i vidjeli i sluhovnjaka.

Postoje ljudi koji čuju glasove i zvukove koje većina ne čuje, a ne radi se o psihičkim kliničkim slučajevima.

Akustične iluzije ovise o iskustvu i znanju sluhovnjaka.

Halucinacije bi mogle biti posljedica neravnoteže između nečijih očekivanja u okružju i informacija koje zaprime putem svojih osjetila.

Osjećaš ono što očekuješ, a ne ono što ti čula govore.

Vjeruje se kako se poimanje općenito može promatrati kao kontrolirana halucinacija.

Nije još poznato da li se haluciniranje može odtrenirati kao što se može utrenirati.

Dijagnostika napreduje iako je paradoksalno da negativne nalaze primamo pozitivno.

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: sluhovnjak

| 21:42 | Komentiraj (16) | Print this! | #

četvrtak, 10.08.2017.

ove noći



vrijeme: večeras od 23,00 do 05,00 sati

mjesto: bilo kakvo uzvišenje u blizini, dalje od umjetne rasvjete i sa što manje raslinja

oprema: ležaljka za plažu okrenuta prema sjeveroistoku, fotoaparat na stativu podešen na samookidanje, oboružati se strpljenjem (gledanje prostim okom, nikakvi dalekozori)

razlog: Zemlja ulazi u putanju komete Swift-Tuttle, očekuje se rekordan broj suza svetog Lovre (nemaju veze s Perzejevim sazviježđem), romantičari mogu uživati, ostali neka zamišljaju želje

Oznake: st Laurentis tears

| 11:48 | Komentiraj (8) | Print this! | #

nedjelja, 06.08.2017.

arcana imperii

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Nikada do sad nije bilo toliko informacija na dohvat ruke.
Međutim, algoritamske procedure koje strukturiraju naše znanje, poigravaju se iz prikrajka.

Prije pet godina kad su pirati bili na svome vrhuncu, a WikiLeaks kao moralistički regulator pravednika sukcesivno objelodanjivao diplomatske depeše, aktivisti za tipkovnicama su povjerovali kako je gotovo s državnim tajnama i netransparentnim zakulisnim politikama.

U međuvremenu se došlo u ideološku slijepu ulicu: Assange petu godinu ne izlazi iz ekvadorskog veleposlanstva, a njegova platforma je pod sumnjom selekcije materijala, te tako dospjela u kategoriju javnog mnijenja - „tiraniju transparentnosti“.

Kao da se povijest poigrala, sada su digitalizacijom nastale neke nove tajne, naime u google PageRank algoritmu, bez upliva javnosti, determiniraju se granice slobode mišljenja i utire put vladavini.

Tehnološki kritičari govore o opacitetu algoritama, tj. njihovom stupnju prekrivenosti odnosno prozirnosti.

Google se brani od pritiska za više transparenstnosti svojih algoritama, pravdajući to poslovnom tajnom i mogućim informacijskim kolapsom; spameri bi zatrpali tražilice smećem pa korisnici više mogli pronaći ono za čim tragaju.

Težnja googlea i FB da softwareom filtriraju fake news, rasvjetljava ne samo naivno poimanje istine („jedne istine“), nego i matematičko-redukcionističko poimanje stvarnosti.

Algoritmi nisu rješenje problema nego njegov uzrok.

Tek je automatizacija čitanja vijesti otvorila šverc fabriciranih informacija.

Istina je ono što je viralno.

Googleov samoproklamirani cilj – „organizirati informacije svijeta, te ih svima učiniti dostupnim i korisnim“ čini se kao himera, i kao neukusni reklamni slogan.
Znanje svijeta je doduše klikom miša postalo dostupno, no algoritamski autoriteti tretiraju korisnike kao digitalne štićenike, kojima se za njihovo dobro servira informacijski fast food bez oznaka podrijetla i sastojaka.

Prosvijetljenje valjda ne donosi oslobođenje nego depresiju. nekada čudotvorna aura oko omiljenih aplikacija, blogova i socijalnih medija je passe. brisanje, dijeljenje, lajkanje je postalo bezdušnom rutinom i praznom gestom.

U vrijeme socijalnih mreža živimo u nekoj hiperrealnosti.

Kibernetički prostor se pretvorio u jednu kuću koja sadrži jedan grad koji se pretvorio u pustopoljinu u kojoj se kreirana transparentnost pretvorila u paranoju (Lovink/Baudrillard).

Nismo izgubljeni u labirintu, nego bačeni u otvorenu, nadziranu i manipuliranu pučinu bez kontroliranog svjetionika.

Inflacija informacija dovodi do paradoksa; nikad više informacija, poodmakle demokratizacije znanja kao temelja prosvjetiteljstva, a ipak potraga za istinom nije nikad bila teža, jer se svatko proglašava njenim vlasnikom utvrđujući vlastiti spoznajno-teorijski zamak.

Od Trumpovog izbora vlada debata da li je postmoderna s maksimom „ne postoji istina“ samo pozicije i stajališta, pripremila tlo za navodno postfaktičko doba.
Assange u svojoj knjizi „When Google met WikiLeaks“ (2014) na jednom mjestu u vezi verifikacije izvora apsolutistički kaže:
„Ako su istinite informacije, nama je svejedno odakle dolaze.“ i potom „Mi verificiramo dokumente, a ne činjenice.“ čime potvrđuje kako mu nije do traženja istine nego do autentičnosti dokumenata.

Aktualnost knjige leži u istini kao pitanju političkog oportuniteta.

Problem je što organizacije kao google i WikiLeaks svijet vijsti na mreži sve više struktuiraju i kao redari autoritarno određuju što spada u informacijski sustav a što ne.
Apstraktnije formulirano – oni odlučuju o egzistenciji informacije i ne-informacije.

Da bi informacija došla do čitatelja i tako postala informacijom, ona treba agregatore na mreži.

Tako je privatnost googleovih algoritama postala strogo povjerljiva kao nijedan vladin dokument.

Selektivno objavljivanje tajnih dokumenata govori kako je manje riječ o rasvjetljavanju, a više o geopolitičkim interesima nekih igara daleko od očiju.

Što je dakle istina? Pokretna vojska metafora, metonimija, antropomorfizama.

I Nietzsche je istinu podredio moći, umjesto da moć podredi istini – stoga ...

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: ALobe WZ google

| 18:33 | Komentiraj (9) | Print this! | #

srijeda, 26.07.2017.

satisfakcija


Jedna jučerašnja presuda Europskog suda za ljudska prava u Strassbourgu na prvi pogled se čini apsurdnom u smislu – čime se sve mora baviti.

No pozadina je više turobna, nego moguća podloga za nečiji podsmijeh.

Slučaj jedne Portugalke, kojoj je domicilni prizivni sud smanjio odštetu za loše izvedenu ginekološku operaciju uz obrazloženje kako već ima dvoje djece i preko pedeset godina, pa joj seksualnost više nije potrebna, ovaj sud je preinačio poručivši Portugalu kako sex ženama iznad 50 može biti važan.




Oznake: 50 PLUS

| 11:19 | Komentiraj (15) | Print this! | #

utorak, 25.07.2017.

sloboda uvjeravanja

Postoji li itko tko se nije susreo s osobom koju je nemoguće uvjeriti argumentima u nešto nesporno za 90 i nešto posto populacije.
Osobom iz skupine onih ostalo posto, „skeptika“ koji pate od sindroma negacijskog poremećaja.

Argumenti, temeljeni na činjenicama, pri tome ne pomažu, nego često još pogoršaju diskusiju, pa skeptici odu u krajnost (npr protivnici cijepljenja u SAD idu na „rubeola party“ kako bi se razmijenila zaraza).
Krivac za ovaj fenomen su dva svojstva ljudske psihe:

- greška potvrđivanja (svi smo zapravo u određenoj mjeri skloni uvjeriti se brže i jednostavnije od stvari koje se uklapaju u našu sliku svijeta);
- bumerang učinak (kad smo uvjereni u nešto, svaki pokušaj razuvjeravanja još više pojačava naše postojeće uvjerenje bez obzira na činjenice).

Što je tematika ideologičnija i emocionalnija, to je efekt odbijanja jači, bez obzira na protuargumente.

Dokazana je i izreka o laži koja se ponavlja i proporcionalnim rastom pobornika u tom fenomenu.

Ljudi su oduvijek voljeli slušati priče, od baka, roditelja, prijatelja, do današnjih multimedijalnih sustava.
Danas to po mass-medijima nazivamo – Storytelling.

Najjednostavniji crtež ili mrlja su ponekad dovoljni da istaknu ljudski instinkt za Storytelling-om.
Čvrstim činjenicama je vrlo teško suprotstaviti se jednoj dobro ispričanoj priči.
Da li više vjerovati očima ili ušima?

Kako bi uspjeli (raz)uvjeriti nevjernog Tomu za početak ne treba mu reći da je lud, nego mu u svrhu samopotvrđivanja udijeliti kakav kompliment, što povećava vjerojatnost integracije korigirane informacije u vlastitu sliku svijeta.
Mitove, laži i glasine bi trebalo izbjegavati, ne spominjati ih ako je to uopće moguće, a sve kako bi fokus prebacili na činjenice.
A kako je ponekad manje zapravo više, reducirati činjenice na dvije tri važnije kako višak informacija ne bi zbunio sugovornika.
Svaka informacija (točna i lažna) stvara u ljudskom mozgu mentalnu sliku i njezinim pobijanjem ili otklanjanjem nastaje praznina koja se mora odgovarajuće popuniti.

Ovaj pristup jest teoretski, ali počiva na praktičnim znanstvenim eksperimentima, što znači da bi trebao dati rezultat.

Ne bi trebalo posustati čak i ako diskusija pojača nečije zablude, jer svrha rasprave ne leži u pobjedi nego u - dobitku
.
Dakako, prije svega, je bitno da čovjek uvjeri u nešto prvo sam sebe.


Oznake: four freedoms

| 21:16 | Komentiraj (22) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © sajam taštine - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< studeni, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30      

Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se