petak, 10.03.2017.

Shelly's DC-3


(by HRZ PZO)

Piloti Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane iz sastava Eskadrile borbenih aviona 91. zrakoplovne baze, danas su, 10. ožujka 2017., avionima MiG-21 prepratili do zračne luke Zagreb, Breitlingov avion DC-3, švicarskih registracijskih oznaka HB-IRJ, na letu od Ženeve do Zagreba.
Iako provedeno po svim pravilima i procedurama za presretanje ciljeva u zračnom prostoru, današnje praćenje iskaz je dobrodošlice avionu DC-3 na njegovu promotivnom letu po svijetu u okviru "Breitling" DC-3 World Tour.

Hrvatski piloti MiG-21 dobili su i iskoristili priliku da u sklopu svoje borbene obuke presretnu navedeni avion kao „Target of Oportunity“, uz navođenje iz Središta za nadzor zračnog prostora bojne ZMIN. Provedbom ove aktivnosti, uz primjenu svih NATO i ICAO postupaka i procedura, hrvatski borbeni piloti MiG-21 potvrdili su dostignutu razinu osposobljenosti, kompatibilnosti i interoperabilnosti za provedbu svoje temeljne zadaće – presretanje u cilju zaštite zračnog prostora RH.

Avion DC-3 će u nedjelju, 12. ožujka 2017. u sklopu prolaska kroz hrvatski zračni prostor, na relaciji Zagreb-Atena, iznad Zadra i zadarskog kanala dočekati i izvesti zajednički let i akrobatska grupa Hrvatskog ratnog zrakoplovstva i protuzračne obrane (HRZ i PZO) "Krila Oluje". (SOJI MORH)
.



Oznake: only sky's the limit

| 18:26 | Komentiraj (10) | Print this! | #

srijeda, 01.03.2017.

Sava ma(ha)la na H2O

Tribute to whom may be concerned

****

Znanstveni vicevi imaju i svoju tamniju stranu, jer često razgolite razinu izobrazbe onih koji nasjednu.
Tako je i CIA stavila Journal pod povećalo nakon što je jedan njihov primjerak pronađen u stožeru Al-Qaide, u kojem je bio članak o tome kako za par desetaka tisuća dolara napraviti nuklearnu bombu u kućnoj radinosti u deset koraka.
I jednima i drugima je trebalo određeno vrijeme da skuže kako je tekst parodija.
Nesposobnost sumnje, dočim nešto ne proturječi vlastitim željenim predodžbama, u znanstvenim krugovima se smatra ozbiljnom zaprekom racionalnom razmišljanju.

Međutim, da ni sama znanstvena zajednica nije cijepljena od padanja na foru, pokazala je zorno i Sokal-afera, na koju je u komentaru ukazao Zub.
Fizičaru i matematičaru Alanu Sokalu je uspjelo objaviti parodiju od znanstvenog članka u eminentnom društvenom „Social text-u“ a da nitko od redaktora, recenzenata, izdavača do čitatelja nije zamijetio niz bisera pa tako ni onaj kako je broj Pi - varijabla.

Sokal je htio dokazati činjenicu koje se i sam užasavao, kako u pojedinim područjima znanosti, žargon znači više nego sam sadržaj.
Nekompetencija, proizašla iz toga, pokazuje kako je ideloškim kriterijima pošlo za rukom – potpuno potisnuti znanstvene standarde da i najobičnija razumljivost postane irelevantna.

Za laika je razumljivost jako bitna kako bi mogao razlikovati ezoteriku od medicine, odnosno znanstveni tekst od pseudoznanstvenog. Potrebno je samo odgovoriti na tri pitanja:

Da li je hipoteza razumljivo oblikovana?
Da li je principijelno neporeciva?
I da li se oslanja na „tradicionalna“ tj. znanja nekog gurua?

Ako je odgovor na prva dva NE a na treći DA, nesporno je kako se radi o pseudoznanosti ili znanstvenom vicu.

Sokalov eksperiment je imao niz novih adaptacija.
Tako je u prosincu 2015.godine u časopisu „Totalitarizam i demokracija“ objavljen tekst „Njemačko-njemački pas ovčar“, a koji je prethodno na Berlinskom sveučilištu (TU Berlin) održan kao predavanje na jednoj konferenciji.
S tezama: prva žrtva berlinskoga zida bio je policijski pas Rex i njemački ovčari na DDR strani su potomci pasa čuvara NS konclogora; te zaključkom: „Zid koji je 20 godina razdvajao ljudske obitelji kroz dvije generacije, razdvojio je i pasju populaciju kroz 20 generacija.“
Izdavačima nije bilo ništa sumnjivo i ubacili su ga uz ne manje skurilan, ali očito ozbiljan prilog o graničnoj perspektivi divljih kunića.

Objektivnosti radi fer bi bilo reći da je skoro svaka kulturno-znanstvena disciplina pronašla svoju, manje-više javno eksploatiranu, vlastitu Sokal aferu.

(t b c)

Oznake: iznuđeni nastavak

| 18:51 | Komentiraj (6) | Print this! | #

nedjelja, 19.02.2017.

Clarorum virorum epistolae


Dihidrogenmonoksid u dječjoj hrani i životnim namirnicama!

U flyerima koje su dijelili aktivisti s kalifornijskog sveučilišta, krajem devedesetih, stajalo je kako dotični kemijski spoj čini sastavnicu kiselih kiša, da nagriza metale, a u prekomjernoj mjeri ubija ljude.

Iako je sve točno, njihov poziv do danas nije naišao na potporu da se dihidrogenmonoksid izbaci iz životnih namirnica, naravno iz jednostavnog razloga - kad se s jezika kemičara prevede na kolokvijalni jezik radi se o – vodi.

Ovaj kasnije često ponavljani happening se smatra rođenjem znanstvene zajebancije, tekstualnim oblikom između doskočice i aktivizma, prosvjetljenja i izrugivanja.
Međutim, znanstveni "FakeNews/Posttruth" sežu i u 1515.-tu godinu.

I novija povijest bilježi primjer kad su nuklearni fizičar Lipkin i virolog Kohn izmislili Journal of Irreproducible Results koji izlazi i danas.

Pa se tako tamo može naći i teza o utjecaju namaza za kruh na rotaciju zemlje, s izvorištem u činjenici da takva kriška uvijek pada na zemlju s namazanom stranom.

U svojoj srži znanstvena zajebancija je ipak nešto dublja.

Često se okreće protiv iracionalnosti, poglavito protiv namjere da se ta iracionalnost obrazloži racionalnim argumentima.
Od ezoteričara koji se šlampavo oslanjaju na prirodne znanosti, preko onih koji pozivaju na proteste temeljem parcijalno iščitanih statistika, preko protivnika mainstream-medija koji slijepo vjeruju člancima čim više što su isti nevjerojatniji, preko šarlatana s natprirodnim moćima, do partijskih ideologa i cenzora koji magareći dosljedno recikliraju ideologiju sa smetlišta povijesti u demokratske oblike izričaja.

(nastavlja se)

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

(by entropy zone)

Oznake: ispiranje mozga

| 10:41 | Komentiraj (14) | Print this! | #

subota, 11.02.2017.

mogu li moguli oguglati na gologuzu gomilu?

Stereotipne predrasude su puno jače nego mislimo.
One oblikuju i naše razmišljanje i naše djelovanje.
I to automatski i podsvjesno.
Izgledi za suprotstavljanje istima su skoro nikakvi.

(Refleksija. Podzemna željeznica, Beč, 23:46 sati, petak, listopada, jedne godine . U skoro prazan odjeljak ulaze petorica obrijane glave; martensice, spitfajerice, tetovaže na vratovima.)

Hladni žmarci od sakruma do atlasa, i obrnuto.

Mogli su biti migrantskog podrijetla, ali isto tako i rođeni na Ringu ili Ottakringu, nebitno.

Razgovarali su potpuno opušteno, ne obazirući se ni na koga od rijetkih putnika.

Ne mora značiti da su bili neonacisti, ali isto tako ni sharp-skinsi koji slušaju reagge, tko zna.

Ali od kuda taj osjećaj nelagode, da ne kažem, podsvjesnog straha, mimo moje volje.

Srž stereotipa.

Za koju znanstvenici tvrde da se ne samo nesvjesno i automatski uključuju, nego i da se tu ne da ništa učiniti.

Načelno stereotipi ne znače i automatski nešto loše, jer su nam potrebni, u konačnici pomažu nam u kohabitaciji s nevjerojatno složenim okružjem.
Predrasude su heuristika, misaoni prečaci, pravila koja nam oduzimaju misli.

Ako žena leži na tlu a iznad nje je korpulentni mužjak, odmah se zna tko je odgovoran za tu situaciju.

Predrasude pomažu u socijalnoj kohabitaciji pojednostaviti stvari i uštedjeti misaonu energiju.

Kako psiholozi kažu „kognitivnim tvrdičlukom“.

Mozak od pamtivijeka nastoji koristiti prečace i uštedjeti trud.

Međutim, upravo ti prečaci vrlo često dovode do krivih zaključaka.

Razlika između ćelavog skinheada i tamnoputog migranta crne kovrčave kose je u tome što je prvi sam odabrao svoj izgled kako bi kod drugih izazvao ciljane stereotipe. Razgraničenje je bit svake supkulture, a predrasuda odraz tog razgraničenja.

U određenim okolnostima čovjek je sposoban ne podleći vlastitim stereotipima, i podrobnije promotriti ciljanu osobu, no pri tome mora biti motiviran zagrabiti po vlastitim kognitivnim resursima i naravno – biti svjestan svoji predrasuda.

Od automatske aktivacije predrasude se je moguće obraniti.

Što slijedi iz toga?
Društvena zajednica bez predrasuda ne postoji i nije zamisliva, upravo zbog onih mentalnih prečaca koji su usađeni duboko u nama.

Mentalno je naporno – ne biti rasistom, ali sve je daleko jednostavnije ako i društvena zajednica malo pripomogne.

(pojmove skinhead, migrant, po potrebi, slobodno zamijeniti s Afrikanac, Azijat, Hercegovac, Istrijan, ljevičar, desničar, filozof, znanstvenik, neostvareni intelektualac, plodni pisac s niskom tiražom, salonski komunist, ortodoksni konzervativac … ovisno o dostupnom kognitivnom prečacu)

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: ajemhuajem

| 16:21 | Komentiraj (7) | Print this! | #

ponedjeljak, 30.01.2017.

Mamihlapinatapai

****

A temporary state of mind or feeling, ili po domaći mood.

Upravo u zimu, u taj najmračniji i najhladniji dio godine, kad većinu ljudi obuzme neka sjeta i potreba za štipkanjem po vlastitoj duši, dovodi do neizbježne - nostalgije.

Nema vam to blage veze s političkim konotacijama, jer nostalgiju ima svatko.
Ono univerzalno sjećanje „kad je sve bilo još mnogo bolje“.

Doba kad je bilo vremena za putovanje s prijateljima, skoro pa bezbrižno, kad je sve djelovalo nekako zdravo.

Poglavito kad se upadne u zamku nostalgije skupine.

Dok se čovjek jednom ne zapita, zašto je tome tako?

Kojeg smisla ima, lakomoguće, polukrivotvorno uljepšavanje sjećanja na aorist?

Prvo definicija.
Nostalgija se razlikuje od normalne čežnje po svojoj sentimentalnoj noti.
U usporedbi s normalnim sjećanjem nostalgija je emocionalna, intenzivna i životna.
Nostalgija je živahna sentimentalna čežnja za osobama, događajima, mjestima ili predmetima.

So far so good.

Znanstvena istraživanja su potvrdila da je nostalgija osjećaj žalosnih i usamljenih ljudi (?!).

Zapravo takvi ljudi su skloniji tom osjećaju.
Neumorni znanstvenici su također utvrdili kako su preduvjeti za nastanak nostalgije vrlo slični kod svih, a i da taj osjećaj kod sviju slijedi isti uzorak.
Tipične značajke nostalgičnih sjećanja su: pozitivne, biografske i orijentirane na međuodnose.
Univerzalno proširena i slična, nostalgija jednako pogađa ljude od Laponije do Lezbosa, od Liverpoola do Lanzhoua.
Ako je uzorak nostalgije već tako sličan i univerzalan onda bi morao postojati i neki dublji smisao u svemu tome.

Nostalgija je zaštitni plašt našeg raspoloženja.

A kad već postoji prirodni zaštitni mehanizam za naše raspoloženja, zašto ga ne koristiti.

Pa i u psihologiji se koristi kao terapija za lakše do umjerene depresije.

Kod težih oblika depresije nije preporučljiva, jer sretna sjećanja jako depresivne mogu gurnuti u još intenzivniji fado-feeling.
Očito da depresivni svoje aktualno Ja ne mogu spojiti s onim sretnijim Ja iz prošlosti.

Ipak ta „sretnija sjećanja“ nisu baš tako višeslojna kao ona nostalgična, prije da su nekako jednodimenzionalna.

Možda je zato nostalgija dobar lijek za depresiju.

A možda su u šumi?


Oznake: about PTSP

| 22:53 | Komentiraj (16) | Print this! | #

četvrtak, 12.01.2017.

impetu domesticus virtualis

Virtualna pucačka igrica Bad Company2: Vietnam je kroz 22.000 virtualnih godina potamanila oko 9 milijardi žrtava, od čega su prvaci A-o-F, Sebacean i GEOIN 100 sami potamanili više od 1,5 milijuna virtualnih ciljeva/likova.

Stvarni Vijetnam je u 20 godina odnio oko 4 milijuna ljudskih života.

Naravno da ova matematika uopće ne pije vodu.
A nije ni primjerena.

Uspoređivanje virtualnih i stvarnih ratova niti je ukusno niti znanstveno utemeljeno, jer još ne postoji općeprihvaćena psihološka teorija koja bi to područje objektivno pokrila.

Forsiranje ovog argumenta bi već kod čitatelja ovog posta mogla povisiti agresivni potencijal, pošto je svako tematiziranje nasilja u principu - rizični čimbenik.

No primjer kao ovaj pokazuje da medijsko nasilje ne počiva samo na znanosti nego i na ideološkim razlikama.

Ideološka uvjerenja koja užaruju ovu temu imaju često utjecaja i na samo psihološko istraživanje, koje bi kao empirijska znatnost trebala imati neutralnu distancu.

Empirijski dokazi kako igranje takovih girica povećava utjecaj na agresivno ponašanje su manjkavi i nedostatni.

Postoje doduše razne studije, ali neujednačene i odnose se uglavnom na definiciju nasilja, određivanje relevantnih varijabli i mjerljivost agresije.

Rezultati dobiveni u laboratorijima, u idealnim uvjetima, direktno nakon medijske konzumacije ne mogu dokazati taj kauzalitet.
Iz etičkih i pravnih razloga nemoguće je nasilje proizvesti u laboratoriju.

Posljedice podkompleksnih i jednostranih debata su štetne.
Fokusiranjem na moguće sporedne čimbenike skreće pogled s bitnih životnih i društvenih problema.

A borba s društvenim i životnim problemima zapravo daju veliki doprinos u smanjenju ili izbjegavanju nasilja i kaznenih djela.

Psiholozi i drugi znanstvenici samo trebaju dati odgovor na to koje varijable iz virtualnoga svijetla utječu na agresiju i kako agresiju uopće možemo izmjeriti, što bi trebalo dovesti do odgovora koliko virtualna agresivnost može imati utjecaja na onu – realnu.

Našu domaću, svakodnevnu.


Oznake: obitelj, nasilje, virtuala

| 20:53 | Komentiraj (13) | Print this! | #

nedjelja, 01.01.2017.

Age ing

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Silvestrovo k'o Silvestrovo, ali …

Petogodišnjak je prošle godine proživio petinu svoga života, a devedesetogodišnjak jednu devedesetinu, stoga i ne čudi što mlađima godina traje duže nego starijima.

Svi bi željeli dugo živjeti , ali malo tko bi želio biti star. Stoga i želja za vječnom mladošću ne počiva samo na idealima i željenim predodžbama nego ima i sasvim realne uzroke.

Generacija iz 1900-te je imala očekivanu životnu dob oko 45 godina, a iz 2000-te oko 75 godina, pa danas i nije neko čudo zateći 50-godišnjaka na burzi rada.

Odnos spram starenja je vrlo individualna, subjektivan, stvar. Dođu tako dani, tjedni, mjeseci puni iznenađenja; tegla koju ste do jučer bez problem otvarali odjednom počne pružati otpor, vreća cementa iz Bauhausa do prtljažnika vašega vozila ima drugu težinu.

S godinama se mijenja odnos pojedinca spram sadašnjosti.
Sve manjim očekivanjem nečega novoga dobiva se na rutini.
Time se slobodnije agira i dobiva vrijeme za refleksiju.
Cijena koja se za to plaća je ta što sadašnjost poimamo manje aktivno.
Pozornost preusmjeravamo prema unutra, sporije se mijenjamo i razvijamo manje novoga i fascinirajućega.

Samopercepcija (p)ostaje konstanta.

Starenje ne bi smio biti problem jer se radi o prirodnome procesu, a rok trajanja je sastavni dio života.

Jednoga dana svi ćemo otići svetom Petru.

Ali na sve ostale dane nećemo.

Sretna 2017ta.

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder

Oznake: godina ko godina

| 19:18 | Komentiraj (13) | Print this! | #

subota, 10.12.2016.

pizza gate


Vesuvio Cafe, San Francisco


U umjetnosti, filozofiji i tehniziranom životnom svijetu opetovano i iznova se artikulira čežnja spram neposredne skoro izgubljene "stvarnosti" .

U riječi kao što su realnost, stvarnost, relano, stvarno, upada se kao u stupicu , onda kad se razmišlja. Kao i u mnoge druge deskriptivne i normativne pojmove.

Realistična osoba je nadomak stvarnosti bez da je pritom sanjar/ica.

Uzgred, realnost i stvarnost etimološki i konotativno uopće nisu identične.

Filigranska razlika između stvarnog i realnog nas upućuje na to kako postoje različiti realiteti i različite stvarnosti.

S lakoćom se može konstatirati kako u područja i polja u našem izdiferenciranom društvu imaju potpuno različite predodžbe o tome što je stvarno a što realno.

Naša kultura je opsjednuta realnim događanjima jer ih malo tko i doživljava (Reality Hunger).

Naš jedini korektiv jest naše okružje. Ono čini jednu drugu sociološku i kulturološku realnost.

Činjenica je da Vezuv postoji i da je on vulkan, kojeg možemo obići u turističkom angažmanu. Samo ekstremni konstruktivisti će tvrditi kako nije sigurno da Vezuv realno postoji.

Samo, kakav je Vezuv zaista, to se ne da objektivno razlučiti, upravo zato što nosimo iste fizičke i kulturološke dioptrije.


Adolf Frohner:"Hommage jednoj djevici"

Oznake: realpolitik

| 15:25 | Komentiraj (14) | Print this! | #

nedjelja, 20.11.2016.

post-truth



Onaj osjećaj
kad ti nedostaje adekvatna riječ u materinjem jeziku
za nešto što proživljavaš kroz cijeli život


"Post doesn't means after"

Oznake: riječ godine

| 18:09 | Komentiraj (7) | Print this! | #

subota, 14.05.2016.

full me(n)tal jacket

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder
kietzman


Na otoku Lezbosu je odbačeno oko 950.000 pojaseva za spašavanje.


Migranti i izbjeglice su u Turskoj svakog platili između 50 i 200 €.


Devedeset posto onih iz izbjegličko-migrantskog vala, iz svih smjerova, je u prosjeku švercerima platilo po 1.000 $.


Ako se nekome da računati.

Oznake: pay for life

| 16:48 | Komentiraj (8) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © golden age /sajam taštine/ - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< ožujak, 2017  
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Ožujak 2017 (2)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)





Image and video hosting by TinyPic

*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?


eugenspigl@gmail.com

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se