četvrtak, 22.02.2018.

ice & pice 3via

Nedavno je umrla Mari od zloćudne bolesti. Na svom YT-kanalu je tvrdila da je ta bolest izlječiva zdravom prehranom.
Svejedno danas je svaki deseti Nijemac vegetarijanac, a prvu vege-udrugu utemeljili su još 1892.g. u Leipzigu.

Pripadnici etnoreligijske skupine Jezida ne jedu salatu u glavici gdje je ista tabuizirana iz nepoznatog razloga, pretpostavlja se zbog arapskog naziva koji jako nalikuje - proklinjanju (psovki).

Prehrambeni tabui nisu racionalno objašnjivi. Europljanima je gadljivo jesti insekte iako škampi i rakovi koji spadaju u razred člankonožaca predstavljaju deliciju kao što su to npr fritirane larve dudova svilca u Koreji.

Zbog reakcije mozga na kontrastne boje, jedan te isti kolač od jagode svima je ukusniji s bijelog tanjura nego s tamno-obojenog.

I još nerođene bebe reagiraju pozitivno na šećer. Što je plodna voda slađa, fetusi je piju više. Novorođenčad također, radije pije malo zašećerenu nego običnu vodu.

Švicarski kantoni Bern, Luzern i Jura imaju dugu tradiciju pripreme blagdanskog jela „Mačka kuhana u timijanu“. Jedenje kućnih (vlastitih) ljubimaca u Švicarskoj je dopušteno i danas.

Ukus, tekstura i izgled su od svih svojstava daleko iza mirisa samog jela. Čovjek prepoznaje 20.000 mirisa.

McDonald's proda svake sekunde u svijetu 75 hamburgera. Rekorder je još uvijek Joey Chestnut koji je 2007.g. pojeo 103 hamburgera u osam minuta.

Koze i ovce jednog etiopskog pastira su otkrile kavu, nakon što su je se najele blejale su cijelu noć. Pastir je utvrdio da zrna te biljke jednako djeluju i na njega.

Najstariji trag za jušno jelo datira iz 6.000.g.p.N.E. (varivo od Nilskog konja).

Čaj u vrećici je nastao slučajno. Proizvođaču Thomasu Sullivanu je bilo jeftinije slati svoju robu u svilenoj vrećici nego u limenki, pa su kupci došli do zaključka da je priprema puno brža ako se vrećica prelije vrelom vodom, ne mora se cijediti niti nadolijevati.

Johnn Glenn nije bio samo prvi Amerikanac u letu oko zemlje nego je bio i prvi koji je jeo hranu u svemiru (rozbif sa špagetima i pire od jabuka).

Meksički narko-kartel „Los Caballeros Templarios“ zarađuju i od sadnje i prodaje avokada oko 152 milijuna $ godišnje(džeparac).

Najveće poznato jelo je pečena deva (punjena jednim cijelim janjetom, 20 kokošiju i 60 jaja).

Kruh je još uvijek jedna od najvažnijih namirnica, a ima i svoju simboličnu vrijednost. Tako riječ Companion u sebi ima latinski „com“ (zajedno) i „panis“ (kruh). To Kumpanjo zna bolje objasniti.

U Tajlandu je nepristojno stavljati vilicu u usta, ona im služi kao pomoć u stavljanju hrane na žlicu. Kinezi jedu sve s pomagalima (štapići, pribor) uključno i pomfri.Ništa prstekima.

FDA, američka agencija za lijekove i hranu dopušta normu prisutnost 10 insekata i 35 voćnih mušica na osam unci grožđica, a u 500 grama maslaca od kikirikija do 150 insekata i 5 dlaka glodavaca. Reinheitsgesetz.

Francuzi godišnje pojedu oko 500 milijuna vinogradskih puževa.

Nastavite dalje
Image and video hosting by TinyPic
ilustracija Natasha Vlahovic

Oznake: njam bljak

| 17:23 | Komentiraj (21) | Print this! | #

ponedjeljak, 19.02.2018.

reciklirano

Ima li zla u Marici?



Čitajući djeci jednom prigodom Ivicu i Maricu postavilo im se pitanje :

- Je li Marica zla?

Naime gurnula je zločestu babuskaru u vatru!

Ubila ju je!

Dio djece je odobravao ovaj potez u obrani.
Jedan dio je bio mišljenja da je Marica trebala razgovarati s vješticom i tako razriješiti stvar.

Ova etička dilema je teško rješiva i za odrasle a kamoli ne za male glavice.

Vidljivo i na primjeru egzekucije ideologa fundamentalističkog terorizma.

Izostanak slobodne volje u konfliktnim situacijama nas tjera na nesvjesne, automatske reakcije, a bez slobodne volje i moral i običaji postaju suvišni.

O slobodnoj volji nemaju ni filozofi jasno mišljenje.

Neki kažu da je slobodna volja - iluzija.

Odluke donosimo pod utjecajem odgoja, životnog iskustva i naše unutrašnje biologije.

Svaka odluka ima emocionalnu komponentu, a emocijama se ne može u potpunosti upravljati i nadziremo ih samo do određenog stupnja.

U našoj empatiji ima dosta predrasuda, pa se lako identificiramo s nekim pojedincem ili skupinom.

Tako kad donesemo odluku koja se kosi s predrasudama iz empatije koju vrlo teško možemo isključiti, onda se i suočavamo s posljedicama takve odluke…

Postoji više naličja zla, za svaki ljudski karakter po jedan.

Ne mora se Nekoga ubiti da bi mu se nanijelo zlo.

Svjesno ili nesvjesno.

Može ga se i ozlijediti fizički i psihički.

Ismijati.

Poigrati se njegovim slabostima.

Ako taj Netko da tada nije učinio nešto loše prema drugome, sad ima razloga da poremeti sklad svoga Yina i Yanga.

Ima li, dakle, pravo povrijeđeno ljudsko biće povrijediti druge?

Lako je odgovoriti s aspekta morala, no to je ionako ideal kojem se deklarativno teži...

(objavljeno; 07.05.2011., subota; komentari izgubljeni)

Oznake: ex

| 12:22 | Komentiraj (14) | Print this! | #

utorak, 30.01.2018.

opčinjen

Image and video hosting by TinyPic

Na fasadi jedne škole u Berlinu od 2011.g. stoji pjesma Eugena Gomringera „Avenidas“.

(„Avenije,
Avenije i cvijeće
Cvijeće
Cvijeće i žene
Avenije
Avenije i žene
Avenije i cvijeće i žene i obožavatelj“)


Kratka pjesma tvorca konkretne poezije, danas 93-godišnjeg, Gomringera je nakon pet godina i jednog pisma upravi škole od kratkog i jednostavnog opisa promatrača postala uzavrela debata u kojoj neki vide patrijarhalnu matricu muškog viđenja žena kao objekta i žrtve.

Je li admirador obožavatelj ili manijak?

Je li obožavatelj muškarac ili samo čovjek?

Samo je htio s onim „ i „ povezati ljepotu svijeta u oku promatrača.

Kritičari i zagovornici u uzavreloj debati naizgled ili ne razumiju umjetnost ili politiku koja se prelama u argumentima jednih i drugih.

Rezultat debate može biti podjela na gubitnike i dobitnike, a ustvari ljudi od pamtivjeka stvari i sve drugo vide različito.


(pučkoškolska vježba:
1 Voda
1+2 Voda i balon

2 Balon
2+3 Balon i balkon
1 Voda
1+3 Voda i balkon
1+2+3 Voda i balon i balkon
4 i mokri ljudi)

Oznake: riječ

| 13:01 | Komentiraj (34) | Print this! | #

srijeda, 17.01.2018.

nema naslova

U noveli „Koliko zemlje treba čovjeku“ Lav Tolstoj zaključuje kako su to samo dva grobna kvadrata.

U to vrijeme u Rusiji nije bilo krematorija, niti se znalo za nuklearnu bombu, pa je i ta dva metra danas pretjerano.

Doduše „zemlja“ u noveli je metafora za sreću, pohlepu, moć i želju za posjedovanjem.

Dvojba iz naslova novele je aktualna i danas, samo u drugom obličju.

Koliko zemlje treba čovjek?

Koliko slobode treba duh?

Koliko prostora treba duša?

Svi trebaju nešto/nečega više.

Blokirani trudbenik treba nešto novaca za isplivati iz crvenoga, poduzetnik u ekspanziji treba nešto više kako bi optimizirao svoj saldo.

Prvi u bolnici treba infuzijske cjevčice uz krevet, drugi nešto bolji pogled iz višekatnice na moru.

Političar treba nešto više uhljeba koji će mu definirati prioritete u ostvarenju njegovih predizbornih obećanja o boljem i pravednijem svijetu.

Zvijezde show bussinesa trebaju nešto veće arene kako bi zadovoljili nešto više svojih obožavatelja.

Razni fanatici trebaju više sljedbenika kako bi se jedna i jedina istina što više proširila.

Neshvaćeni inteletualci i pisci trebaju nešto više čitatelja.

Rođeni u nepregldenim prostranstvima sanjaju o vidljivom obzoru kako se ne bi izgubili, a oni u Remetincu sanjaju o stepama i prerijama.

Tko se još pita što njegova Nutrina zapravo treba?

Rijetki, vjerojatno.

F.G. je stajao pred plavo objenim vratima svoje nikad dovršene vikendice, koja su vapila za drugom rukom premaza jer je slani morski zrak odavno načeo temeljni sloj.
Ne samo vrata, cijela građevina je vapila za bojom.


img_3243

Oznake: p(l)itak potok

| 15:29 | Komentiraj (16) | Print this! | #

srijeda, 03.01.2018.

četiri pet šest

Deset dvadesetineštogodišnjaka sjedilo je uz otvoren plamen kamina drvene planinske kuće prebirući dojmove sinoćnjeg veselog Dočeka.

Vani je vladala tišina obavijena sniježnom zimskom idilom uz sjaj punog mjeseca dajući dodatnu draž njihovim, ionako prebogatim, impresijama koje Babanovac pruža u ovo doba.

Čist zrak, popodnevno skijanje i sanjkanje su ih ovu večer potjerali nešto ranije u tople ležajeve.


San je sporo dolazio na oči uprkos umoru, tišini i čistom zraku.

Mjesec je neumorno milovao sliku Vlašićkog pejsaža.


Prodoran ženski krik je proparao nebesku tišinu.

Sat je pokazivao 04:56.


vlasic2
UPDATE:
Možda koju minutu ranije K. se trznula iz polusna ne zbog nekakvih šumova nego više zbog gromoglasne tišine.
Uspravivši se u sjedeći položaj doslovno se zaledila ugledavši nezvanog posjetitelja kako se naslanja na dovratak.

Jakna s podignutim ovratnikom zakopčana preko usta, šilterica nabijena preko čela, lik se potpuno jasno vidio obasjan mjesečinom.
Trenutak samo je stajao kao ukopan a potom se sjurio niz uske drvene stepenice prema izlazu.

Tek onda su joj glasnice proradile.

Nastala je strka gostiju koji su u rukama držali ono što im je prvo došlo pod njih, no nikome nije bilo do smijeha.
Otklonila je svaku pomisao da je sve bio samo ružan san.

Ulazna vrata, koja se brižljivo ključaju svaku večer, bila su širom otvorena.

Kućevlasnikov sin, koji koristi prizemlje, potvrđuje kako je sinoć, kao i svaku večer kada gosti idu na počinak, provjerio i vrata su bila zaključana.

Nikome više nije bilo do sna ili zimske idile.

Nakon nešto gorče kave počeli su se lagano pakirati.

Oznake: true story

| 10:56 | Komentiraj (22) | Print this! | #

četvrtak, 28.12.2017.

za Rebeccu


"Dragi moji
Bilo bi mi krivo propustiti prigodu a ne čestitati vam blagdane jednom osobnom porukom.
Želim da Božić lijepo provedete u krugu vaših najmilijih i da sretno i veselo dočekate Novu godinu.
Ovo je vrijeme kad svi pomalo podlegnemo blagdanskoj hektici teško pronalazeći vremena za sročiti jednu iskrenu poruku iz dubine duše.
Lakše nam je kopirati retke koje je smislio ili izrekao netko pametan ili slavan, a sve kako bi što prije odradili ovu pomalo zamornu „dužnost“.
Ove godine smo doživjeli i proživjeli mnogo toga zajedničkog i upravo iz tog razloga sam poželio vam napisati nešto osobno i tako vam na najbolji mogući način zahvaliti i poželjeti sve najbolje u nadolazećoj 2012. godini

Vi, dragi moji ste jedinstvena i najbolja udruga koja postoji

Vaš Edo
"


Image and video hosting by TinyPic

Oznake: original copy

| 19:43 | Komentiraj (12) | Print this! | #

četvrtak, 14.12.2017.

chips iz doline

Elon Musk i Peter Tiehl, neumorni Neimari/En-trepreneuri, su užurbano pristigli, svaki svojim zrakoplovnim prometalom u Silicijsku dolinu prije koji dan, zabrinuti najnovijim razvojem događaja vezanim uz njihov životni projekt temeljen na distopijskoj utopiji transhumanizma.

Transhumanistički pokret , nakon što su skoro svi ljudski ekstremiteti već uspješno zamijenjeni surogatima od umjetnih materijala, je krenuo u implementaciju implantacije čipova u ljudske mozgove, poboljšavajući tako rad sivih stanica.

Iako projekt čovjek-stroja s mozgom obogaćenim implantatima s nanobotima, i koji naginje božanskom biću, trpi neutemeljene kritike kako je nastavak naci-Ubermenscha i Staljinovog željeznog čovjeka, nisu se dali smesti ni omesti.

Esej Nicka Landa „The Dark Enlightenment“ je već postao viralnim ustavom neoreakcionara NRx, čime im je dao vjetar u leđa i privukao dodatne investitore.

Neoreakcionarski pokret tvrdo stoji na stajalištu odbijanja prosvjetiteljskih ideala slobode i jednakosti i negaciji univerzalnih vrijednosti kao što su ljudska prava, dok je dinamika demokratizacije postala degenerativna, što nameće potrebu uvođenja čvrste ruke na kormila oslabljenih država.

Tiehl je „New Yorkeru“ prije koji dan izjavio kako produljenje životnog vijeka kroz ovaj projekt neće povećati ionako drastičnu socijalnu nejednakost današnjice, jer su ljudi kroz smrt dionici najekstremnije jednakosti dijeleći se na žive i mrtve.

Tehniziranje čovjeka je zapravo bio-politička mobilizacija, koja nikada za cilj nije imala smanjenje ljudske patnje nego je svojvrsno uputstvo za uporabu čovjeka na vrhu piramide moći.

Uzbuna u dolini o kojoj je riječ zapravo je nastala što se čip u Predsjednikovoj glavi, uz neke anomalije zapažene još od izbora, zapravo, potpuno – osamostalio.

leviathan
image hosting cdn

Oznake: NRx

| 16:46 | Komentiraj (17) | Print this! | #

subota, 02.12.2017.

tamna žuč

Melankolija od pamtivijeka zna voditi ka poeziji i umjetnosti, ali i završiti pomračenjem uma.

Dandanas je, kao pojam, ostala sinonimom tuge i žalosti, no još od antičkih vremena se provlači kroz filozofske i medicinske zapise služeći kao izvor književnicima i drugim umjetnicima. Kopajući po njenim temeljima suoči se ne samo s nepreglednim konvolutom medicinskih, filozofskih i kulturno-znanstvenih knjiga, nego i s brojnim afirmativnim zapisima. Antika je melankolike označavala genijalcima.

Česta analogija izjednačavanja melankolije s depresijom je pogrešna. U XX. stoljeću medicinska literatura je melankolija zamijeenjena depresijom i danas se ne koristi kao dijagnoza (International Classification of Diseas – ICD 10).

Melankolija je dakle opstala kao pojam, ali u usporedbi s depresijom, više ne zahtijeva poseban tretman nego se još opisuje stanjem u kojem se može i uživati.

Povezivana s „crnom žuči“ našla je svoje mjesto i u teološkim dogmama kao acedia označavajući je teškim grijehom koja je često pogađala one u samostanima.

Kasnija medicinska saznanja su ukazala na poroznu granicu između melankolije i depresije pa nije čudno da vas netko označi luđakom i na najmanji znak razočarenja koje netko iščita na vašem licu.

Melankolija nije jednako pripisivana muškima i ženama, što se vidi i u likovima Hamleta i Ofelije.

Isto tako, ona ne nosi nužno u sebi samo tužna raspoloženja.

Melankolija je i muza koja intenzivira poimanje kako lošega, tako i dobroga koje nas okružuje.

Subjektivno raspoloženje se transferira na objektivne stvari.

Melankoličari su često romantičari, no nisu autoamtski npr. apolitični.

Zahvaljujući melankoličarskom pogledu na svijet svatko je barem jednom osjetio što zapravo znači – Weltschmerz.

Bolna stupidarnost je posljednja u tisućgodišnjim metarfozama melankolije.

R_Burton_The_anatomy_of_melancholy_1621

Oznake: try No58

| 19:09 | Komentiraj (14) | Print this! | #

subota, 11.11.2017.

BUG recovery test

Bilder-Upload.eu - share DEINE Bilder


Na slici švicarskog umjetnika se vidi 9 dupina.

Ovisno o spremljenim podatcima u ljudskoj memoriji oni nešto stariji će prvo ugledati akt jednog para u klinču, a oni nešto mlađi će odmah nabrojati svih 9 Willy-a.

Ako imate osjećaj krivice možete krenuti u potragu za ribama

Oznake: try No17

| 11:39 | Komentiraj (29) | Print this! | #

četvrtak, 02.11.2017.

o kamenju i brodu luđaka

Malo prije podne, prije 525 godina, točnije 07. studenoga 1492.g. pred malo alzaško mjesto Ensisheim pao je meteorit od kojih 130 kg.

Ma koliko malo mjesto bilo ono je je bilježilo u svojoj povjesnici sve tadađnje sukobe, ratove i carsko-kraljevska vjenčanja.

Devetnaest dana nakon pada ovog kamena kralj Maksimilijan dolazi s 1200 vojnika, videći u njemu znak Božije povidnosti da krene u borbu protiv Francuza. Odlama dva komadića i zabranjuje njegovo daljnje ustinjavanje te ga pohranjuje u mjesnu crkvu.

Tih dana nastali su prvi pisani flyeri posvećeni padu meteorita, što je ilustratore stavljalo pred tešku zadaću kako uopće nacrtati taj događaj.

Među najpoznatije letke iz tog doba spada onaj Sebastiana Branta koji je reprintan i raspačavan nemilice.

Dvije godine kasnije, u nedalekoj nirnbernškoj tiskari Brant je objavio svoju satiru „Brod luđaka“.

Navodno mu je sam Albrecht Dürer radio ilustracije u drvorezu, čiji su radovi (Jeronim, Melankolija I) navodno sadržavali elemente vezane za pad narečenog meteorita.

Ensisheimski kamen je preživio tridesetgodišnji rat i francusku revoluciju, trpeći pri tome dijetu jer danas teži samo 56 kilograma.

Činjenica je kako su meteoriti padali i ranije i drugdje po svijetu, no ovaj kao prvi ima dokumantirani zapis.
Ne sjećam se kada sam točno i od koga čuo povjesnicu ovog kamena.

Slušajuću „Ship of Fools“ The Doors-a?

Ili čitajući „Stultifera navis” Sebastian Branta?

Psihodelija ili satira?

Oznake: Alzheimer iz mog sokaka

| 17:26 | Komentiraj (14) | Print this! | #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada.

Copyright © sajam taštine - Design touch by: Tri mudraca


Komentari On/Off

< veljača, 2018  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28        

Veljača 2018 (2)
Siječanj 2018 (3)
Prosinac 2017 (3)
Studeni 2017 (2)
Listopad 2017 (2)
Rujan 2017 (1)
Kolovoz 2017 (3)
Srpanj 2017 (4)
Lipanj 2017 (3)
Svibanj 2017 (3)
Travanj 2017 (2)
Ožujak 2017 (3)
Veljača 2017 (2)
Siječanj 2017 (3)
Prosinac 2016 (1)
Studeni 2016 (1)
Svibanj 2016 (1)
Travanj 2016 (1)
Ožujak 2016 (2)
Veljača 2016 (1)
Siječanj 2016 (2)
Studeni 2015 (1)
Srpanj 2015 (1)
Travanj 2015 (1)
Ožujak 2015 (1)
Veljača 2015 (1)
Siječanj 2015 (1)
Prosinac 2014 (1)
Studeni 2014 (1)
Kolovoz 2014 (1)


Opis bloga
'zbrisana povijest
bolesti:


Studeni 2014 (2)
Listopad 2014 (1)
Rujan 2014 (4)
Kolovoz 2014 (2)
Srpanj 2014 (1)
Lipanj 2014 (2)
Svibanj 2014 (1)
Travanj 2014 (2)
Ožujak 2014 (1)
Veljača 2014 (2)
Siječanj 2014 (1)
Prosinac 2013 (1)
Studeni 2013 (2)
Listopad 2013 (2)
Rujan 2013 (1)
Kolovoz 2013 (1)
Srpanj 2013 (1)
Ožujak 2013 (1)
Veljača 2013 (5)
Siječanj 2013 (4)
Prosinac 2012 (3)
Studeni 2012 (4)
Listopad 2012 (2)
Rujan 2012 (1)
Srpanj 2012 (2)
Lipanj 2012 (3)
Svibanj 2012 (10)
Travanj 2012 (1)
Ožujak 2012 (2)
Veljača 2012 (4)
Siječanj 2012 (1)
Prosinac 2011 (3)
Studeni 2011 (3)
Listopad 2011 (6)
Rujan 2011 (6)
Kolovoz 2011 (6)
Srpanj 2011 (5)
Lipanj 2011 (12)
Svibanj 2011 (1)
***break page***

gold'n ejdž
Svibanj 2011 (3)
Travanj 2011 (11)
Ožujak 2011 (4)
Veljača 2011 (4)
Siječanj 2011 (5)
Prosinac 2010 (5)
Studeni 2010 (7)
Listopad 2010 (12)
Rujan 2010 (8)
Kolovoz 2010 (10)
Srpanj 2010 (5)
Lipanj 2010 (9)
Svibanj 2010 (5)
Travanj 2010 (5)
Ožujak 2010 (7)
Veljača 2010 (9)
Prosinac 2009 (1)
Studeni 2009 (2)
Srpanj 2009 (4)
Lipanj 2009 (9)
Svibanj 2009 (12)
Travanj 2009 (22)
Ožujak 2009 (28)
Veljača 2009 (28)
Siječanj 2009 (22)
Ožujak 2008 (2)
Siječanj 2008 (1)
Prosinac 2007 (1)
Studeni 2007 (3)
Listopad 2007 (4)
Lipanj 2007 (2)
Veljača 2007 (4)
Siječanj 2007 (11)
Prosinac 2006 (19)
Studeni 2006 (18)







*******



e





"Late Lament"

Breathe deep the gathering gloom,
Watch lights fade from every room.
Bedsitter people look back and lament,
Another day's useless energy spent.
Impassioned lovers wrestle as one,
Lonely man cries for love and has none.
New mother picks up and suckles her son,
Senior citizens wish they were young.
Cold hearted orb that rules the night,
Removes the colours from our sight.
Red is grey and yellow white.
But we decide which is right.
And which is an illusion?

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se