Vječni san
5 godina poslije
Bella: Potteru, umrijet ćeš!
Harry: Voldemort neće pobijediti nikada!
Ja: Harry! On stiže! Čujem mu misli! Blizu je!
Harry: Silencio!
Jedan smrtonoša je otvarao i zatvarao usta.
Bella: Riješi se djevojke!
Harry: Ne! Ann!
Ja: Harr...!
Pogodio me mlaz zelene svjetlosti. Nisam bila mrtva, no probuditi se nisam mogla. Smrtonoša nije mogao izgovoriti čaroliju, a činilo se da mu inkantacije ne idu dobro.
Voldemort: Glupane, to je moja kćer! Avada kedavra!
Avada kedavra i srušili su se Bella i smrtonoša. Bili su mrtvi.
Netko mi se približio. Lebdio je.
Ja: Zar sam mrtva?
Anđeo: Dijete, čarobnjačko nisi mrtva. Ti si živa kao i Tvoja polubrat i tvoja obitelj sa druge strane; Marco i Amanda koji dolaze.
Ja: Što je s njima?
Anđeo: Ne stižu ovdje nego kod tvog drugo brata.
Ja: A zašto sam ja ovdje?
Anđeo: Tvoj život visi o koncu, ali klupko se «zamotava». Ti još imaš posla za obaviti. Sad se probudi jer je previše vremena prošlo.
Čula se još jedna Avada kedavra. Gospodar tame je pao. Bio je mrtav i sva ova priča je bila gotova. Amanda je stavila moju glavu u svoje krilo i nada mnom plakala, a Harry, Marco i Hermiona su upravo završili sa duelom između njih i mog oca. Ron je stajao sa strane i od šoka se onesvijestio. Hermiona je pohitala da ga probudi. Poljubila ga je i sve je bilo u redu. Sve je napokon bilo gotovo. Otvorila sam oči. Amanda je vrisnula. Harry i Marco su pohitali do mene. Zagrlili smo se. Hermiona i Ron su nam se pridružili. Ginny i braća Weasley su se aparatirali pokraj nas. I oni su nam se pridružili. Bili smo jedna velika obitelj.
I tako je završila ova priča. Priča «Jedne male smrtonoše». Moja priča sa sretnim krajem.
The end!
Možda se jednom nastavi..............
ali to nije ime za tip osobe poput mene. Zovu me Arday
. Ja sam posvojena. Posvojila me Laneja Black mama Belle Lestrange koja mi je uvijek bila mama a njen muž
moj tata. Mislim, ali nisam sigurna, da nisam zaljubljena.
.
.
