po putu i azimutu

ponedjeljak, 29.01.2018.

Male maškare

Dječja karnevalska povorka mi je jedno od ljepših karnevalskih događanja jer sudjeluju djeca iz vrtića i osnovnih škola koja se jako vesele i lijepo ih vidjeti kao šarenu rijeku na riječkom Korzu. I moja djeca su u nižim razredima osnovne bili dio ove vesele povorke.
Bilo je raznih likova iz bajki i mašte koji su prošli ove subote Korzom , a poslije su u šatoru na Delti odmorili uz slastice i sokove.

Prije maškarane povorke vrtićka djeca su na pozornici pjevala i plesala.



U blizini vidim u šetnji velikog medu i malog psa.


Skočio sam prije gužve do place kako bih nabavio nešto za večeru.


Primjećujem jednu zanimljivu skupinu planinara iz dječjeg vrtića Jarun iz Zagreba kako preko Mosta branitelja kreću prema Rivi. Kažu da su se spustili sa vrha Medvednice Sljemena i imaju svu potrebnu planinarsku opremu.


Povorku predvode princeze i prinčevi karnevala uz pratnju kraljice karnevala, meštra Tonija i riječkih morčića.


DV Cvrčak iz Malog Lošinja došao je pokazati svoje malo misto.


Stigli su preko Rive na Korzo i planinari sa Sljemena.


Iz vrtića u Viškovu i Škrljevu stigle su banane u pidžami.


Eskimićima sigurno nije bilo hladno.


U DV Viškovo vole voće i povrće.


Teslići iz OŠ Nikola Tesla u Rijeci zajedno sa kolegama koji su došli iz Preserja u Sloveniji su tek 57. po redu skupina i polako kreću od svoje škole prema Rivi i Korzu.


Fotke za povećati klikom: riječko Korzo i pogled na Sušak preko kanala.


Maškarane djece u povorci bilo je oko 4600 u 67 grupa, a gledatenja najmanje 10 puta više, od kojih su mnogi bili pod maskama. Nadam se da ste i na TV-u vidjeli i osjetili dio ove karnevalske atmosfere.

- 17:17 - Komentari (30) - Isprintaj - #

petak, 26.01.2018.

Vranjska Draga

Na putu za Istru gdje ću pomoći u uređivanju jednog vrta zastao sam na kratko na Poklonu (922 m) odakle je lijepi pogled na veliki dio Kvarnera. Na Učki i Ćićariji putem nisam vidio snijeg, ali sa Poklona su se vidjeli vrhovi pokriveni sa još dosta snijega Guslica, Međuvrh, Radeševo sa skijaškim stazama i Snježnik iznad Platka nad Grobničkim poljem, a i vršni greben Risnjaka u Gorskom Kotaru..

Ovdje su približeni Međuvrhi (1450 m) i Snježnik (1506 m).



Kod planinarske kuće "Poklon" kojim upravlja PD Opatija zanimljiva kućica za ptice.


Malo ispod skretanja za tunel Učka na cesti za Lupoglav, Vranju, Buzet, Pazin..., ima malo parkiralište i stazica za Velu Dragu. Na vidikovcu prije spusta piše ovo:


I putem do vidikovca treba se držati markirane staze i ne prilaziti lijevo iznad okomitih stijena, a i na spustu do dna kanjona treba paziti.


Vranjska ili Vela Draga je nastala djelovanjem vodenih bujica koje su u vapnenačke stijene urezale kanjon u dužini od 3500 metara, a 1998. g. je proglašena za geomorfološki spomenik prirode. Nalazi se na sjeverozapadnom podnožju Učke i počinje na oko 600 m n/m kod tunela Zrinščak i vijadukta Vela Draga i može se vidjeti na trenutak kad se izađe iz tunela Učka na istarskoj strani. Vela Draga završava kod Boljunskog polja kod mjesta Vranja.
Ovo su neki od tornjeva po kojem je ovaj dio Učke poznat, a ovu tanku, visoku oko 30 m koja se zove Svijeća, kao i još neke sam i ja penjao.


Pogled na Svijeću i želj. prugu koja od 1951. g. presjeca Vranjsku Dragu između Štalija i Lupoglava. Od 2009. g. ovuda više ne vozi vlak, ali je za potrebe nove verzije filma o Winnetou ovuda 2015. g. prošla parnjača
.

Pogled na Rukavicu i Veliki Toranj od 90 m. Smatra se da je prvi ispenjao ovaj najveći toranj u Veloj Dragi legendarni tršćanski alpinist Emilio Comici 1931. g. koji se po njemu često i zove Comicijev Toranj, a nakon njega je mnogo penjača pohodilo Vranjsku Dragu.


Na stazi za Velu (Vranjsku Dragu) ima nekoliko info tabli, na jednoj je i ova karikatura alpinista uz objašnjenje što je alpinizam.


Veliki Toranj nisam ispenjao, ali znam mnoge penjače koji jesu, a jedan od njih je, po kojem se zove i jedan od penjačkih smjerova na ovom tornju, Milan Dolovski koji je poginuo 1996. g. pri silasku s najvišeg vrha Sjeverne Amerike, Denali, visok 6194 m. (do 2015. godine se zvao Mount McKinley).


Nakon silaska u Boljunsko Polje, ako se prati ovaj putokaz, put vodi samo za Vranju.


Na većim fotkama se bolje vidi: pogledi sa Poklona na Guslicu, Međuvrh i Snježnik i na grad Rijeku.


Info tabla gdje je i E. Comici (Komíći) i pogled na ovu Dragu iz mjesta Vranja


Prije puta špageti od integ. riže (kažu da su slično Kinezi jeli pred nekoliko tisuća godina) sa različitim umacima na tri strane, pa izaberite: umak od pomidora sa bosiljkom, pasta od crnih maslina i istarska tartufata, sve sa maslin. uljem. Bilo je uz to i puno miješane zelene salate.


Navratio sam do Vranje kako bih vidio Vranjsku Dragu i odavde (vide se ulazi u tunele Zrinšćak i Učka i vijadukt), ali i brzo vratio nazad na put prema Pazinštini.






- 13:31 - Komentari (28) - Isprintaj - #

srijeda, 17.01.2018.

Zimski usponi



Zimi više planinarskih društava organizira uspone u planine i uvijek bude puno sudionika, pogotovo kad je zimski uspon u pravom smislu, sa snijegom.

Krajem mjeseca PD Strilež iz Crikvenice bit će domaćin zimskog uspona na Viševicu (1428 m), a kako vidim sa prozora za sada na Viševici ima snijega.



Prošle nedjelje bio je zimski uspon na Pliš (933 m) u organizaciji PD Pliš iz Klane, ali kiše i jugo zadnjih dana su otopili snijeg.


Spust sa Pliša prema mjestu Lisac gdje će u lovačkom domu biti okrjepa i fešta.


Prvi uspon u godini bude na planinu Klek (1181 m) iznad Ogulina, gdje sam bio više puta, i prošle godine, ali ove nisam išao. Kad je puno snijega i leda dobro je imati cepin i dereze.


Zimski uspon na Bjelolasicu u Gorskom Kotaru bit će u veljači, a kad sam bio zadnji put snijega je bilo i previše, ali srećom uvijek se nađe raspoloženih za raditi prtinu.




Zanimljiv je bio zimski uspon na vrh Petelinjek (1212m) u Sloveniji (mislim Notranjska) na koji smo krenuli 12. 12. 2012. g. iz Babnog Polja koje se nalazi malo sjeverno od goranskog Prezida, i makar je to područje jedno od najjužnijih u Sloveniji spada u najhladnije. Na slovenskoj Wikipedia piše:
Babno Polje je glavno naselje, ki leži v osojni legi Babnega polja, ki velja za slovensko »Sibirijo«. Tu so že dvakrat namerili najnižjo izmerjeno temperaturo v Sloveniji, in sicer -34,5 °C. Januarske temperature zraka tu niso dosti višje kot od tistih na skoraj 2000 m višji Kredarici v Julijskih Alpah. Srednje dnevne minimalne temperature v januarju so -9,3 °C, srednja letna pa 6,2 °C.

Ovaj put nas je u Babnom Polju dočekala temp. od samo -22°C (da li ste kad vezivali gojzerice i gležnjače na toj temperaturi, nakon izlaženja iz toplog terenca?!), ali je bilo sve toplije kako smo se dizali.


Na tom usponu bilo je i zanimljivih prirodnih kreacija.


Jedan od težih zimskih bio mi je ovaj na Snježnik sa goranske strane iz doline Lazac, do kojeg smo već umorni došli sa Platka, ali na alpinističkom tečaju nema laganini.


Do vrha Učke navratim skoro u svakom godišnjem dobu, a zimi se isplati jer se najdalje vidi.


Nakon uživanja u zimskim radostima obično za početak topla maneštrica sa povrćem (ovdje i sa tjesteninom od integ. pira), a poslije ćemo, kad dođemo "k sebi" i nešto jače.


Fotke za povećati: usponi na Klek i Petelinjek.


Ovo nije zimski uspon ali je detalj sa Zimske lige u trčanju na riječkom Mololongu. Ovaj Bol ne boli.




- 17:17 - Komentari (32) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 08.01.2018.

Planine

U zadnje vrijeme se motam uglavnom po obližnjim brdima i planinama, najčešće po planinama Grobniščine (Grobničke Alpe) i po izletištu Platak i okolici.

Pogled sa grada Grobnika na Obruč (1377 m), najviši u Grobničnim "Alpama".



Ovdje sam na vrhu Obruča pred dosta godina kad je vrh virio iznad magle, i da se nisam popeo taj dan ne bih vidio sunce.


Suhi Vrh i Fratar su također lijepi za obilazak, i od planinarskog doma Hahlić se oba mogu obići za manje od dve ure, dok je do vrha Obruča i nazad potrebno nešto više.


Na jednom od uspona u ovim planinama uspio sam teleobjektivom uhvatiti ovog brzog zeca.


Ovdje smo manje od 100 m pred domom Hahlić (1100 m) koji se ne vidi od magle, ali znao sam ga pronaći i po puno gušćoj magli.


Do livade Platak se može doći kolima, a nerijetko sam i motorinom. Jedan od pogleda prema moru sa ceste.


U domu Sušak (u žargonu Mali dom) je ugodna atmosfera nakon boravka na snijegu.


Na Platku se mogu iznajmiti motorne saonice.


Pogled sa vrha Radeševo do kojeg vozi žičara (60kn cijelodnevna karta, 40kn poludnevna karta) na obližnji vrh Snježnik (1506 m).


Za zimu dobro dođe jaka maneštra sa ječmom.


Fotke za povećati: planinarski dom Hahlić zimi (foto od PD Obruč) i moj kolaž sa jednog od uspona na Obruč.


Pozdrav sa snježnih planina.


Dodatak:
Sa skijaške staze Radeševo vidi se more.

- 22:00 - Komentari (34) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< siječanj, 2018 >
P U S Č P S N
1 2 3 4 5 6 7
8 9 10 11 12 13 14
15 16 17 18 19 20 21
22 23 24 25 26 27 28
29 30 31        

Opis bloga

  • Planinarenje, orijentacijsko trčanje, treking, rekreacija.

    Najave događanja:






Planinska ruža-pada li latica na šum vodopada (Matsuo Bashō)













Linkovi

Arhiva