po putu i azimutu

30.04.2017., nedjelja


Nin
Kad smo najzad dobili priliku krenuli smo posjetiti sjeverni dio Dalmacije gdje imamo poznanike i dio rodbine. Nakon dosta toplih dana na Kvarneru gdje smo šetali u kratkim rukavima iznenadilo nas u Senju samo 5°C, a poslije nas je pratila hladna kiša sa vjetrom, a nakon Karlobaga gdje smo stali i odmorili i pravi pljusak. Idući prema (toplom) jugu nije bilo ništa toplije i požalio sam što nisam ponio zimsku jaknu.
Najzad smo došli do mjesta Privlaka kod stare ženine prijateljice koja je prije živjela u Novom V., a sad je bolesna i bila joj je potrebna pomoć oko vrta i za popraviti rasvjetu, što sam uspio riješiti. Drugi dan je kiša stala, ali je pojačala bura i Velebit se vidio skoro cijeli pod snijegom.

Naravno, šteta je ne prošetati obližnjim povijesnim gradićem Ninom, za koji kažu da je u doba Liburna i starog Rima imao preko 20000 stanovnika i bio je među važnijim gradovima do turskih ratova, bio je i kraljevski grad.



Crkva sv. Križa najpoznatiji je ninski građevni spomenik, poznata je i kao "najmanja katedrala na svijetu", nalazi se pokraj župne crkve u Ninu. Datira iz 9. stoljeća, a oblikom podsjeća na grčki jednokraki križ. Krakovi su presvođeni kubastim svodom, vanjski dio je ukrašen nizom slijepih niša, dok je kupola nepravilnog elipsoidnog oblika koji se prema vrhu suzuje a s vanjske strane ukrašena slijepim nišama.




Ivan Meštrović je napravio tri spomenika biskupu Grguru Ninskom, U Varaždinu, Splitu i Ninu, a uz Grgura Ninskog je vezano više legendi. Jedna od njih kaže kako na području od crkve sv. Nikole do mjesta Privlake ne žive zmije otrovnice nakon njegove kletve kad je na tom području otrovnica ugrizla njegovog konja. Biskup je tada prokleo otrovnice i rekao da ubuduće neće tamo živjeti i zaista na tom području nema otrovnica što su mi potvrdili i mještani. A kažu da će vam se ostvariti želja ako dotaknete palac Grgura Ninskog, i zato su palci na svim njegovim spomenicima svjetli i izlizani od dodira.





Replika stare brodice kordure vezane kraj jednog od mosta kojim se dolazi na otočić gdje se nalazi povijesni Nin.


Godine 1966. na ulazu u ninsku luku slučajno su pronađeni ostaci dvaju brodova, koji su 1974. izvađeni i preneseni u Zadar gdje je započela njihovo odslanjivanje, konzervacija i restauracija. Metodom radiokarbonske datacije pomoću ugljika C 14, datirano je da su brodovi plovili krajem XI. st. i početkom XII. st.. Pretpostavlja se da odgovaraju kondurama koje bizantski car Konstantin Porfirogenet spominje kada govori o starohrvatskoj ratnoj mornarici. Ovo je i jedan razlog zasto su pronađeni brodovi nazvani Condura Croatica.


Ulaz u grad kroz Donja vrata koju nazivaju i Bardelina


Posjet Kraljičinoj plaži, jednoj od najvećih pješčanih plaža.


Približeni vrhovi Velebita pod snijegom.


Na livadi nad plažom bilo je puno cvjetova čepljeza.


Daskaši očito uživaju i na ovoj hladnoj buri, a obzirom da mi se i žena i psić već polako smrzavaju idemo nazad za Privlaku gdje je u kući uključena klima.


Fotke za dvoklik: crkva sv. Križa, Grgur Ninski i crkva sv. Anselma na jednoj fotki i Velebit preko kanala na drugoj.


Drugi dan sam uspio malo prošetati i ubrati šparoga, a poslije biciklom do predgrađa Zadra pozdraviti bratića. Uz ovu lijepu plažu je ugodna staza, u daljini se vide mjesta Zaton i Petrčane iza kojih je Zadar.


Naišao sam putem na majčinu dušicu koja je dobra za čaj, a bilo je i kadulje, kostriša, komorača, maslačka i drugih biljaka.


Pred kraj puta me razveselio jedva primjetan mali cvijet samonikle orhideje paukove kokice.

- 11:33 - Komentari (29) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.