po putu i azimutu http://blog.dnevnik.hr/mcind

ponedjeljak, 31.10.2016.

Staza kamenih stupi



Iznad doline Vinodola izdižu se visoke i strme stijene zvane griži, i po njima je dobilo ime naselje Grižane. Gledano iz doline izgledaju teško savladive, ali nekad su ljudi tuda prolazili napravivši sami puteve kroz manje strme dijelove. Ovako piše na stranici TZ općine vinodolske:

"Staza kamenih stupi" je "oživljeni" stari put kroz brdo Klamarušu, koji se nadvio nad selo Baretići u blizini Grižana, a koji je u minulim vremenima bio jedna od poveznica naseljenih mjesta sa šumskim predjelima. Duž staze otkriva se prekrasan krajolik, te prirodni i kulturno-povijesni spomenici (sakralni objekti, gradina...). Riječ je o kružnoj stazi koja počinje i završava u centru Grižana. Duga je oko 10-ak kilometara, savladava 380 m visinske razlike, a na njoj se nalazi preko 1.300 isklesanih ili ugrađenih u stijene kamenih stepenica (stupi). Staza je stoga, osim turističkog, također i rekreativnog karaktera, a svaki posjetitelj koji je prođe saznat će i zanimljive priče iz ne tako daleke povijesti kada je bila jedna od glavnih poveznica između šumskih predjela i spomenutih mjesta. Njome su, ali i drugim stazama na tom području (Zabral, Bačvica...), stanovnici vinodolskih sela nosili grožđe, smokve i trešnje, u II. svjetskom ratu i sol, te ih na području Gorskog kotara mijenjali za žito, krumpir i grah. Staza ulazi i u selo Gobići, inače rodno mjesto proslavljenog hrvatskog slikara minijatura Julija Klovića, u svijetu zvanog Michelangelo minijatura.

Mislim da je dio staza sa ovim uklesanim stupima (stepenicama) obnovljen prije dvije godine i isplati ga se proći i spaja se na druge šetnice iznad Vinodola, a može se nastaviti i na vrh Medviđak, najljepši u Vinodolskim "Alpama".

Trebao bih doći lijevo od ovih stjenovitih vrhova (U sredini je Kuk Baba (573 m).


Jedan od radova minijaturista Klovića, ovo je mislim "Bijeg iz Egipta".


Kamen sa natpisom staze.


Ovako izgledaju rukom rađeni stupi.




Ima još dosta do gore. Jedan od pogleda sa dijela staze



Pogled na Tribaljsko jezero i grad Drivenik iznad. (Želj. st. Drivenik se nalazi ispod vrha Medviđak i najviša je na pruzi Rijeka - Zagreb).


Stupima nikad kraja.


Iznad strmih griža planinske livade.


Ovdje je medo nešto čeprkao.


Crveni se lišće rujevine, a uz stazu bilo je puno kadulje i volio bih ovo ponovo proći kad cvate.


Pogled na Grižane sa druge strane.


Malo iznad Grižana vidio sam i ovu čahuru, mislim sa jajašcima bogomoljke.


Fotke za povećati:
Pogled na ostatke starog Belgrada i vrhovi između kojih ide cesta za Plase i Lič.


Paraglajder iznad griža i pogled na Crikvenicu i otok Krk.


Nakon šetnjice iznad Vinodola salata sa rukolom iz vrta koju sam i posadio, ovčji sir, masline i masl. ulje.


U povratku kroz selo Antovo znatiželjna mačka na prozoru stare kuće.


DODATAK:

Krizanteme.

31.10.2016. u 18:30 • 42 KomentaraPrint#^

utorak, 25.10.2016.

Marunada u Lovranu



Marunada je najpoznatiji festival kestena u Hrvatskoj i ove se godine po 43. put održava u mjesecu listopadu u mjestima Dobreć i Liganj i u primorskom gradiću Lovranu. Značaj ove manifestacije prepoznao je i poznati britanski dnevni list Guardian i uvrstio je među top 10 europskih gastronomskih festivala tijekom jeseni.
Maruni su posebna vrst kestena, veći su, svjetlije ljuske, koja se lako odvaja, i slađi od običnog kestena.

Na Marunadi osim maruna i kostanja ima ponuda i drugih proizvoda iz više krajeva i raznih kulturnih i sportskih događanja.



Vidio sam pasa raznih pasmina, ovaj je bolje počešljan od mene.


Bilo je dosta štandova sa raznim delicijama, zadržao sam se kod ovoga (mislim da je došao iz Splita), motar, salata od hobotnice, slani inčuni, punjene papričice...


Majice sa reklamom Marunade. Marun se nalazi i u logu Parka prirode Učka.


Žajice sa marunima, koje nije lako odvajati.


Kad mi maruni zamirišu moram ih probati. Nažalost, svake godine je maruna sve manje i sve su skuplji.




Kapitalci!


Volim i kolače od maruna (makar nisu svi sa marunima), i začudo su bili brzo rasprodani. Kad sam htio uzeti par kuglica više ih nije bilo (morao sam se zadovoljiti ježićima) , a moj bratić, koji je došao iz Koreje, kad je poslije htio uzeti još bilo koji, jer su se kolači svidjeli njegovoj dječici, nije bilo nijednoga. Bilo je autobusa iz stranih zemalja, a najviše sam vidio iz Zagreba. U jednom od tih autobusa bila je i jedna poznanica kojoj sam pokazao zanimljive kutke Lovrana.


Ove mutne fleke na staklu kioska sa kolačima su od kiše koja je nakratko padala, ali to nas nije puno smetalo.


Vratili su se i biciklisti sa utrke po obroncima Učke, umorni, gladni i žedni.


Na pozornici su se izmjenjivali izvođači.


Duško Dule Jeličić i grupa Bonaca je obavezno na Marunadi, ovdje su pozvali jednu stariju ženu neka zapleše i zapjeva s njima.


Malo i za povećati.


Galebove Marunada nije previše zanimala.








25.10.2016. u 16:30 • 29 KomentaraPrint#^

četvrtak, 20.10.2016.

Bijele Stijene (2)

Već sam pisao o usponima na ove stijene koje svi koji su bili smatraju jednim od najljepših kod nas, ali fotke koje sam stavio pomoću ImageShack se više ne vide i pokušat ću dio ponoviti.
Bijele i Samarske stijene u Velikoj Kapeli su zbog svoje ljepote i teške pristupačnosti proglašene strogim rezervatom prirode, a od 1899. g., kad je lugar jakov Mihelčić iz Begovog Razdolja pokazao put do vrha Bijelih Stijena planinaru i botaničaru D. Hircu često ih posjećuju planinari i HPD već 1927. g. gradi sklonište pod vršnim stijenama.
Najkraći prilazi su sa šumske ceste koja spaja mjesto Jasenak sa goranskim mjestima Begovo Razdolje i Tuk, ali najatraktivnije je "Vihoraškim putem" koji vodi od vrha Samarskih i Ratkovog skloništa do Bijelih.

Ovaj put smo prošli dio "Vihoraškog", do "Ljuske" i nazad, jer smo se morali vratiti do vozila u Rusovom Jarku, ali dva puta sam ga prošao cijelog, jednom po snijegu.
Najviša točka Bijelih (1335 m) je samo 15-20 min. od skloništa gdje smo spavali i šteta se ne popeti. Prvo se mora proći kroz ovaj tijesan prolaz kojeg zovu "Filter 120 kg.).



Penjemo se na vrh obično jednom stranom,


a spuštamo drugom.


Prolazi se kraj ove skupine kamenih tornjeva koje zovemo "Prsti".


Blizu njh ima interesantan prirodni amfiteatar u kojem uvijek ima snijega.


Nakupina snijega koja se otopila iznutra i izgleda kao iglu.


Vidi ovo-vidi ono!


Ovdje se ulazi kroz uzak prolaz ispod "Slonove brade" (drugi put neka je netko drugi drži!)..


Visoki tornjevi uokolo.


Nastavljamo prema "Ljuski" pazeći gdje stajemo (na "Vihoraškom putu" nema puta).


Detalj u"Ljuski" je za mnoge bio problem i postavili su ljestve. Jedne zime (mislim za vrijeme Zimskog alpinističkog tečaja) prošli smo ga uz pomoć cepina i dereza, ljestve se nisu vidjele.


Bolje se vidi kad se poveća:




Kod kuće poslije puta pasao je jaki gulaš od vrganjevki.


Jednom sam došao na vrh i po magli, ali sam se vratio u sklonište bez daljeg istraživanja.


Još jedan runolist.


20.10.2016. u 15:45 • 36 KomentaraPrint#^

četvrtak, 13.10.2016.

Velika Javornica

Nakon lagane šetnje do Kolovratskih Stijena vratili smo se autom do Rudolfine i prije Jasenka, (blizu kojeg je Olimpijski centar Bjelolasica koji trenutno nije u funkciji zbog požarom uništenog centralnog objekta, inače bi rado navratili jer sam pred dosta godina baš ovdje bio na tečaju za planinarskog vodiča.) skrenuli lijevo na šumsku cestu koja vodi ispod Bijelih i Samarskih Stijena do Tuka i Mrkoplja, kao i do Begovog Razdolja (1078 m), najvišeg naselja u Hrvatskoj. Na više mjesta se može parkirati na proširenju uz cestu, a sa jednog se može doći za oko sat vremena do planinarske kuće i skloništa na Bijelim Stijenama.

Pred skloništem u kojem smo i spavali, potrebno je imati vreće za spavanje i podmetače.



Odavde smo krenuli prema Velikoj Javornici (1375 m), inače najvišem vrhu Karlovačke županije, tako da smo u jednom danu bili u planinama tri regije, Kolovratskim Stijenama na Kvarneru, Bijelim stijenama u Gorskom Kotaru i na V. Javornici u Ogulinskom Kraju. Na putokazima uglavnom dobro piše vrijeme hoda uvježbanog planinara.


Blizu kuća na putu za vrh Bijelih Stijena, makar je bilo krajem srpnja, naišli smo na rupu sa puno snijega, a kasnije na još nekoliko nakupina u vrtačama.


Na putu za V. Javornicu dijelom je ovako,


a dijelom ovako.


Bilo je više vrsta zvončića i drugog cvijeća,


kao ovaj ljiljan.



Putem se našlo i nešto jagoda,


i vrganjevka osinac, koji je bio dobar pečen na ploči (potrebno oguliti kožicu na klobuku).


Sa vrha Javornice lijepo se vidi mjesto Jasenak.


Fotke za povećati: pogledi sa vrha V. Javornice na Klek i Jasenačko polje.


Pogled na planinu Klek koja se smatra kolijevkom hrvatskog planinarstva.


Puhovi su nam u skloništu tokom noći povremeno radili šou, slični su ovom koji je snimio @mdunisk, ali malo deblji.


Kad se poveća bude veće:
Karta Kapelskog planinarskog puta od mjesta Tuk na jugu Gorskog Kotara do Klenovice na moru i sklonište gdje smo prespavali.



13.10.2016. u 23:16 • 29 KomentaraPrint#^

utorak, 04.10.2016.

Kolovratske stijene

U srpnju smo između ostalog posjetili i Kolovratske stijene do kojih se lako dođe ako se kod šum. kuće Mošune na Rudolfini skrene južno po šumskoj cesti koja vodi do skloništa Zelena kuća, bivše šumarske kuće dane planinarima na korištenje jer je staro omanje sklonište zvano Duliba koje je bilo nešto dalje, dotrajalo. U tom starom skloništu sam sa jednom ekipom nakon obilaska Samarskih i Bijelih stijena prespavao i drugi dan smo preko Kolovratskih stijena i Viništa došli do Klenovice.

Rudolfina je odvojak Jozefine od Josipdola preko Ogulina i Velike Kapele (uspinje se na čak 1.083 m n/m) do Novog Vinodolskog koji je sagrađen 1874. godine na poticaj hrvatskog bana Ivana Mažuranića. Cesta je prozvana Rudolfina po sinu austrougarskog cara Franje Josipa I. Dionica od Ogulina do mora duga 68 kilometara u cijelosti je asfaltirana tek 2005. godine.

Kolovratske stijene (1090 m) su u Kvarnerskom Primorju na području grada Novi Vinodolski, a najbliže naseljeno mjesto je Luka Krmpotska, kraj koje su labirinti o kojima sam pisao, a markirana staza od Dulibe do Viništa i Klenovice prolazi nedaleko Luke. (Do Klenovice odavde ima 3 i po do 4 sata hoda.)

Dok se ekipica premišljala kako će doći do Kolovratskih ili Bijelih stijena i prenoćiti, predložio sam da prespavaju kod mene u Novom, jer će ih sigurno mrak uloviti u šumi, a onda nije lako pronaći sklonište.

Gornji vrt u Novom prije košnje, u kome su kameni pitari sa žednjacima i čuvarkućom koji se znaju i sami brinuti o sebi.


Ujutro, nakon dobrog spavanja i poštenog doručka u Novom lako smo pronašli Zelenu kuću, tj. novu Dulibu.


Na putokazima obično bude dobro izračunata satnica hoda.


Nakon nešto hoda po ravnoj šumskoj cesti strmi uspon.


Putem sam pronašao orhideje i ciklame, koje je inače teško naći u ljetno doba, pogotovo zajedno..




Penjemo se na vrh.


Izgleda teže nego što je.


Zanimljiv prolaz ispod vrha.


Zvončike rastu iz stijene.


Na vrhu.


U povratku smo marendali kod skloništa, a kad nema bolje dobro dođe i juha iz vrećice (pisalo je i natur), a uz maslinovo ulje koje nosim sa sobom i stari kruh da se pojesti.


Fotke za povećati:


Uspjeli smo poslije stići i do skloništa na Bijelim Stijenama gdje nas nije ni mjesec uspio ometati u spavanju, ali nekoliko puhova je jedno vrijemo imalo tulum.


Bilo je i runolista.


DODATAK:
za dvoklik: runolisti sa Bijelih stijena i djelići ovog ljeta u kolažu.





04.10.2016. u 20:59 • 43 KomentaraPrint#^

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

< listopad, 2016 >
P U S Č P S N
          1 2
3 4 5 6 7 8 9
10 11 12 13 14 15 16
17 18 19 20 21 22 23
24 25 26 27 28 29 30
31            

Opis bloga

Planinarenje, orijentacijsko trčanje, treking, rekreacija.


Najave događanja:






Planinska ruža-pada li latica na šum vodopada



2005

siječanj 2006
veljača 2006
ožujak 2006
travanj 2006
svibanj 2006
lipanj 2006
srpanj 2006
kolovoz 2006
rujan 2006
listopad 2006
studeni 2006
prosinac 2006

siječanj 2007
veljača 2007
ožujak 2007
travanj 2007
svibanj 2007
lipanj 2007
srpanj 2007
kolovoz 2007
rujan 2007
listopad 2007
studeni 2007
prosinac 2007

siječanj 2008
veljača 2008
ožujak 2008
travanj 2008
svibanj 2008
lipanj 2008
srpanj 2008
kolovoz 2008
rujan 2008
listopad 2008
studeni 2008
prosinac 2008

siječanj 2009
veljača 2009
ožujak 2009
travanj 2009
svibanj 2009
lipanj 2009
srpanj 2009
kolovoz 2009
rujan 2009
listopad 2009
studeni 2009
prosinac 2009

sijecanj 2010
veljaca 2010
ozujak 2010
travanj 2010
svibanj 2010
lipanj 2010
srpanj 2010
kolovoz 2010
rujan 2010
listopad 2010
studeni 2010
prosinac 2010

sijecanj 2011
veljaca 2011
ozujak 2011
travanj 2011
svibanj 2011
lipanj 2011
srpanj 2011
kolovoz 2011
rujan 2011
listopad 2011
studeni 2011
studeni 2011
prosinac 2011

siječanj 2012
veljača 2012
ožujak 2012
travanj 2012
svibanj 2012
lipanj 2012
srpanj 2012
kolovoz 2012
rujan 2012
listopad 2012

studeni-12
prosinac-12

siječanj-13
veljača-13
ožujak-13
travanj-13

veljača 2013
ožujak 2013
travanj 2013
svibanj 2013
lipanj 2013
srpanj 2013
kolovoz 2013
rujan 2013
listopad 2013
studeni 2013
prosinac 2013
kolovoz-13

sijecanj 2014
veljaca 2014
ozujak 2014
travanj 2014
svibanj2014
lipanj 2014
srpanj 2014
kolovoz 2014
rujan 2014
listopad 2014
studeni 2014
prosinac 2014

siječanj 2015
veljača 2015
ožujak 2015
travanj 2015
svibanj 2015
lipanj 2015
srpanj 2015
kolovoz 2015
rujan 2015
listopad 2015



studeni-2015
prosinac 2015

siječanj-2016
veljača 2016
ožujak 2016
travanj 2016
svibanj 2016

lipanj-16

kolovoz-16
rujan-16
listopad-16







slike u blokicu































linkovi

blog.hr
imageshack
Novi list
national geographic
OK Torpedo
drugi sportovi
adnatura
prijatelji životinja
slike planina
bilogorci
picoki
BJ-orienteering
HPS
PD Kamenjak
planinarski kutak
Rijeka uživo
slike razne
za školu
pticica

blogeri:
melez
@pple
zmajka
gugi
goga
svabica
indigodjeca
pjesma jedne mladosti
miško
borut
mladen
Da Vinci
sumarKA
ericca
romanticus
iris
welcome2
SvetIlija
diavola
Biokovo
priče iz planine
Asterix
duliba
duge staze
pustolofka
>dražeN
maslackica
sitke
furuna
sirenica
mimoza
mima
mama44
svantevid
borivoj
builderica
rusalka
pegy
fanny
Jade
zrno gorušice
ksenija
aquaria
morska zvijezda
dolphina
zvrk
umorno oko
brod u boci
ljelja
vitae
atlantida
safiris
smiling cricket
diana11
mendula
otkucaj vjetra
put istina i trčanje
Lion Queen
chablis
luki_2
planik
gustirna
kulerica
dordora2
cookandplay
Zvonka
vještica
čuvarica
zajednički blog

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se