po putu i azimutu

< svibanj, 2016 >
P U S Č P S N
            1
2 3 4 5 6 7 8
9 10 11 12 13 14 15
16 17 18 19 20 21 22
23 24 25 26 27 28 29
30 31          

Opis bloga
Planinarenje, orijentacijsko trčanje, treking, rekreacija.


Najave događanja:






linkovi
blog.hr
Novi list
national geographic
OK Torpedo
drugi sportovi
adnatura
prijatelji životinja
slike planina
bilogorci
picoki
BJ-orienteering
HPS
PD Kamenjak
Rijeka uživo
slike razne
za školu


blogeri:
melez
@pple
zmajka
gugi
goga
svabica
indigodjeca
pjesma jedne mladosti
miško
borut
mladen
sumarKA
ericca
priče iz planine
duliba
duge staze
>dražeN
mimoza
borivoj
builderica
rusalka
fanny
Jade
morska zvijezda
dolphina
umorno oko
brod u boci
vitae
safiris
smiling cricket
diana11
mendula
put istina i trčanje
Lion Queen
luki_2
planik
gustirna
kulerica
demetra
cookandplay
Zvonka
vještica
čuvarica
enigmatika
zajednički blog

Planinska ruža-pada li latica na šum vodopada
2005

siječanj-06
veljača 2006
ožujak 2006
travanj 2006
svibanj 2006
lipanj 2006
srpanj 2006
kolovoz 2006
rujan 2006
listopad 2006
studeni-06
prosinac 2006

siječanj-07
veljača 2007
ožujak 2007
travanj 2007
svibanj 2007
lipanj 2007
srpanj 2007
kolovoz 2007
rujan 2007
listopad 2007
studeni-07
prosinac 2007

siječanj-08
veljača 2008
ožujak 2008
travanj 2008
svibanj 2008
lipanj 2008
srpanj 2008
kolovoz 2008
rujan 2008
listopad 2008
studeni-08
prosinac 2008

siječanj-09
veljača 2009
ožujak 2009
travanj 2009
svibanj 2009
lipanj 2009
srpanj 2009
kolovoz 2009
rujan 2009
listopad 2009
studeni-09
prosinac 2009

siječanj-10
veljaca 2010
ozujak 2010
travanj 2010
svibanj 2010
lipanj 2010
srpanj 2010
kolovoz 2010
rujan 2010
listopad 2010
studeni-10
prosinac 2010

sijecanj 2011
veljaca 2011
ozujak 2011
travanj 2011
svibanj 2011
lipanj 2011
srpanj 2011
kolovoz 2011
rujan 2011
listopad 2011
studeni 2011
studeni-11
prosinac 2011

siječanj 2012
veljača 2012
ožujak 2012
travanj 2012
svibanj 2012
lipanj 2012
srpanj 2012
kolovoz 2012
rujan 2012
listopad 2012
studeni-12
prosinac-12

siječanj-13
veljača-13
ožujak-13
travanj-13
svibanj 2013
lipanj 2013
srpanj-07
kolovoz 2013
rujan 2013
listopad 2013
studeni-13
prosinac 2013

sijecanj 2014
veljaca 2014
ozujak 2014
travanj 2014
svibanj-05
lipanj 2014
srpanj 2014
kolovoz 2014
rujan 2014
listopad 2014
studeni-14
prosinac 2014

siječanj 2015
veljača 2015
ožujak 2015
travanj 2015
svibanj 2015
lipanj-15
srpanj-15
kolovoz-15
rujan 2015
listopad 2015
studeni-15
prosinac 2015

siječanj-16
veljača 2016
ožujak 2016
travanj 2016
svibanj-16
lipanj-16
srpanj-16
kolovoz-16
rujan-16
listopad-16
studeni-15
prosinac-16


siječanj-17
veljača-17
ožujak-17
travanj-17
lipanj-17


slike u blokicu






























27.05.2016., petak

Nebeski labirinti


Nakon uživanja u velebitskoj degeniji imao sam vremena prije mraka stići do još nekih zanimljivosti u Krmpotama, ali ovi su napravljeni ljudskom rukom. Jedna od tih je i Staklena kapelica koja se nalazi u selu Omar i napravljena je samo iz metalne konstrukcije i stakla. Kapelu je prema kazivanju lokalnog stanovništva prije oko 100 godina napravio Petar Krpan zvan Samac, a pokraj kapelice nalazi se i okrugla kamena cisterna ograđena niskim kamenim zidom. Kapelica je obnovljena mislim prije 4 godine sa novim staklom debljine 19 mm.

Zanimljive refleksije u staklenoj kapelici pred večer.


Lijepa cisterna koja govori o nekad većoj živosti u ovim krajevima.


Na "dvoklik" fotkama reklamni plakat TZ-e i kapelica.


Malo iznad kapelice nalaze se "kameni psiholozi", kako mnogi zovu ove nebeske labirinte za čiji projekt je najzaslužnija Ingrid Karačić-Butorac koja je kamenje prevozila u karijoli, a kako kaže, često su joj društvo pravili konji na ispaši. 29.05.2012. je upriličeno svečano otvaranje grada labirinata u suradnji sa turističkom zajednicom i gradom Novi Vinodolski.


Zanimljivo kameno zdanje, vjerojatno napravljeno za smeće oko kojeg se natiskala majčina dušica.


Udruga Amor poziva na ljetni solsticij 21.06.2016. u slavljenju Sunca, Života i Ljubavi uz gongove i čekanju zore kod ovih labirinta.


Uz labirinte su i razni natpisi.


Pronašao sam i samonikle orhideje, ovo je crvenocrni kaćun.





Petnaest do dvadeset minuta vožnje ima dovde od Novog, a autorica Ingrid, koja već godinama proučava drevne kulture kojima su labirinti služili za meditaciju. tvrdi kako se prolaskom kroz ove kamene labirinte mogu poboljšati zdravstveni ili psihološki problemi, odnosi s ljudima te poslovne i materijalne dileme Svaki labirint je, kaže Karačić Butorac, povezan s određenim planetom, a turisti mogu šetati labirintom ljubavi i stvaralaštva, labirintima slobode, preobrazbe, života, osjećaja, moći, energije, povezanosti, mudrosti i Ganešovim labirintom, odnosno labirintom cijelosti. Odavde su i lijepi pogledi na na Novi, Vinodolski kanal i Krk.

Ovu fotku je snimio za Novi List A. Ravlić:


Na vidikovac Sviba sam stigao prije zalaska sunca.


Pogled na more i dio Novog koji nije daleko.


Odlučio sam se na duži put preko Ledenica.


Za večeru miješana salata (zeleni radić je iz vrta, ali već je malo ožilavio), sa sirom i ukiseljenim motarom s dosta maslin. ulja.


Za povećati: a jedna orhidejica se našla i u labirintu.


Za kraj ovčica na livadi prema Pavlomiru.

- 16:40 - Komentari (33) - Isprintaj - #

25.05.2016., srijeda

Velebitska degenija



Velebitska degenija (Degenia velebitica), je endemska biljka iz porodice kupusnjača (Brassicaceae)i strogo zaštićena vrsta, simbol je Velebita a i Hrvatske, i nalazi se na kovanici od 50 lipa i najrjeđa je biljka u Hrvatskoj.
Zaštitni je znak i izuzetno bogate velebitske flore, a na Dan planeta Zemlje, 22. travnja, dodijeljuje se novinarska nagrada "Velebitska degenija" za najbolji autorski rad o zaštiti okoliša objavljen u protekloj godini u bilo kojem od medija.
Velebitska degenija je ime dobila po mađarskom prirodoslovcu Árpádu von Degenu (1866. - 30. ožujka 1934.), zaljubljenika u Velebit koji je otkrio degeniju 1907. g. Degen je pogrešno svrstao degeniju u rod Lesquerella, u kojem su američke rijetke biljne vrste, a kasnije je August Edler von Hayek, jedan od najboljih botaničara tog doba, degeniju svrstao u rod Degenia, u kojem je jedina vrsta.
Ova biljka raste jedino u Hrvatskoj, i do sada je bila poznata kao endem tek malog područja na Velebitu na visinima oko 1200 m n. v., na jugoistočnim mjestima izloženima jakom vjetru, na kamenitim mjestima, gdje je sitno lomljeni kameni sloj, te u pukotinama stijena. Zbog sivosrebrnastog izgleda teško se uočava na stijenama kada ne cvate i bez uporne potrage teško je uočiti.

Nema puno godina da je degenija pronađena (1999 g.) , osim od prije poznatih nekoliko lokaliteta u divljini Velebita koje je pronašao Degen sa suradnicima , i na oko 500 m n/m na južnom dijelu Kvarnera i zbog toga su uz ostale turističko planinarske staze TZ Crikvenica i planinari označili put nazvan "Staza degenije", koji započinje u mjestu Sibinj, a završava u Kozici, oba mjesta na moru između Novog Vinodolskog i Senja. Ukupna dužina staze je 10 km, a obuhvaća dvije drage kanjonskog tipa uvučene u kopno između brda Veliki vrh (512 m nadmorske visine), Osredak (502 m nadmorske visine) i Vrataruša (510 m nadmorske visine). Stazu su nazvali po opisanoj rijetkoj biljci za koju se do tada vjerovalo da uspijeva samo na Velebitu. Staza prolazi kroz Vodnu dragu te obilazi Tomišku dragu po sjevernoj i zapadnoj stjenovitoj ivici na 400 do 500 m. n/m.

Put do nalazišta degenije se može započeti uz već spomenutih mjesta na moru Sibinj i Kozica, i iz mjesta Bile u Krmpotama i ovih vjetrenjača u Vrataruši.


Ova sjena dolje je od 45 metarskog krila vjeternjače iza mene (nosač je visok 80 m.) , a nadam se da neće sada naići Don Quijote i pokvariti idilu.


Nakon dosadnog puta po lošem McAdamu od vjetrenjača prvo se spuštam, a zatim i dižem prema ovim stijenama desno iza kojih očekujem vidjeti velebitsku degeniju (Pogodite od koliko lipa je bila kovanica koju sam našao dan prije na pločniku!).


Pa ondak još iza ovih.


Ispod mene provalija.


Vjetrenjače "preko puta" kao da me pozdravljaju.


Markirana staza degenije vodi od onih vjetrenjača ispod ove stijene.


Kamenjar je kao na Velebitu i treba oprezno hodati. Na ovom dijelu mogu i zmijoljupci doći na svoje, ali ja osim leptira i nešto drugih kukaca, jedne lisice blizu vjetrenjača, pokojeg guštera i balege jelenje divljači na dijelu kamenjara blizu šume nisam vidio druge životinje, pa ni zmije.


Ovo kamenje kao da pleše.


More djeluje blizu, ali je potrebno dobrih dve ure kako bi se sa mora stiglo dovde.



Nakon što prestane cvjetati degeniju je zbilja teško uočiti, na ovoj fotki ni ja je ne bih primijetio da nisam snimio (stavit ću poslije fotke za povećati sa označenim degenijama ) , a začuđuje što ju je Degen pronašao u bespućima Velebita baš ovakvu sa sivim sjemenim tobolcima, nakon cvatnje. (U cvatu je kasnije, mislim 1909. g. prvi vidio Kummerle, jedan od njegovih kolega).


U blizini nalazišta degenije vidio sam sjemenu glavicu kozje brade u kojoj se pokušala sakriti mislim viteška stjenica (Lygaeus equestris), a ova biljka je nekad bila češće korištena u prehrani (sliči maslačku, ali je veća i kad se ovako pogleda izbliza vidi se razlika) .


Fotke za povećati dvoklikom:



Kamenjarska gromotulja, koju sam također sreo u ovom kraju ima sličan cvijet degeniji, i Degen je isprva htio svrstati degeniju u gromotulje.


U ovo doba krajem svibnja je rijetko vidjeti cvat degenije, ali vjerojatno na Velebitu tek počinje cvatnja.


Sada su na ovom kamenjaru uglavnom teško vidljivi sjemeni tobolci, ali po kojima je velebitska degenija lako prepoznatljiva.




Ovako izgleda izbliza.


DODATAK:

I kod planiranja puta treba nešto pojesti.


Razveselile su me i trešnje u vrtu u Novom.


DODODATAK:

Pita mago iz susjedstva u Novom da li sam ga stavio; ma evo jesam.




- 00:10 - Komentari (27) - Isprintaj - #

19.05.2016., četvrtak

U Novom

Nakon dužeg vremena slobodni dan sam iskoristio za obići vrt u Novom i prošetati strmim i uskim ulicama grada.

Dio vrta prije košnje.


Jagode cvjetaju.


Nije ni matičnjak za bacit.


Na stablu mušmule u gornjem vrtu nastanile se neke ptičice.


U šetnji gradićem prođem kraj ovog spomenika Vinodolskom zakoniku.


Sviđa mi se uređeni centar


i uske kalete i prolazi.






Usput sam se ovdje ošišao, kad već piše "dobro došli".


U centru Novog su i dva stabla hrasta plutnjaka, od kojih se inače izrađuju pluteni čepovi za butelje vina.


Pogled na grad.


I otočić San Marino.


Fotke za povećati dvoklikom: ovčice na slobodnoj ispaši iznad Novog i pogled na Novi sa vidikovca Slipica.


Makar je već kasno proljeće, zahladilo je i bilo je ugodno uz vatru iz kamina. Čini li se i vama kako ovdje plešu "domaći"?


Do sad se mislilo da ova biljka uspjeva samo na nekoliko mjesta na Velebitu preko 1200 m n/v, ali otkrivena je i na upola manjoj visini negdje između Novog i Senja, nedaleko onih vjetrenjača. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke.


Tko prvi pogodi o kojoj se biljci radi dobit će ovo.


Za dvoklik dio menija tokom dana, ustvari skoro dva dana, a uz ovo su bile i skuše sa krumpirom u pećnici, juha sa ubranim šparogama i koprivom i bukaleta žlahtine iz Pavlomira. (Kava je sa čokoladom u prahu i uljem od kokosa).

- 23:30 - Komentari (24) - Isprintaj - #

08.05.2016., nedjelja

Preko Mačkovog Vrha

Lijep dan je šteta ne iskoristiti za laganu biciklističku vožnju, ovaj put preko Kastva šetnicom kroz šumu do sela Breza i nazad preko Viškova.





Putem ima zanimljivih mjesta, kao ova Šparožna jama, najveća u Kastavštini. U ovoj jami su sondiranjem našli kosti spiljskog medvjeda u nekim donjim odajama.


Detalj iz spilje, izgleda kao neka žena.


Na ovom dijelu najviše točke su stijene sjevernog i južnog Mačkovog vrha, oba nešto viša od 500 m n/m. Ovaj medo me uvijek pozdravi na ovome mjestu.


Na stazi za vrhove ima srušenih starih stabala.


A i stabala i grana koji još nisu pali, a u šumama nije rijetkost povreda od pada grana.


Prije Južnog Mačkovog vrha ima zanimljivih prolaza, ovaj se može zaobići.
.

Ovuda mogu samo mršavi ili niski.


Uz stazu bilo je i medvjeđeg luka, kojeg sam i ubrao.


Na južnom vrhu poluspilja sa oknom u kojoj uvijek ima vode.


Pogled sa vrha na Obruč i Fratar u Grobničkim Alpama.


Iznad je preletio avion, vjerojatno za aerodrom na otoku Krku.


Od životinjskog svijeta nisam puno vidio, ovo je stjenica vatreni opančar.


U pukotinama u stijeni pod vrhom našle su mjesto pastirska iglica i papratica.


Vraćam se dio puta kako bih došao na sjeverni Mačkov vrh.


Odakle se lijepo vidi planina Nanos u Sloveniji na kojoj sam bio nekoliko puta.


Ova jama bi mogla poslužiti i kao sklonište za nevremena.


Lijep prirodni detalj kod odmorišta uz šetnicu.


Fotke za dvoklik: odmor i marenda na odmorištu i pogled na vrhove Ćićarije sa sjev. vrha. (Maslinovo ulje i balzamski ocat kupljeni na početku vožnje na akciji u TC-u.)


U povratku nakon mjesta Breza uz cesticu ugledao sam ove rascvjetane božure.


Integ. tjestenina od pira sa pestom i listovima medvjeđeg luka. Za pesto se u blenderu samelju listovi medvjeđeg luka, dodaju orasi ili pinjoli, parmezanski sir, maslin. ulje, sol, papar i drugo po želji i može stajati u hladnjaku neko vrijeme.


DODATAK:

Kolaž za dvoklik sličica iz travnja:

- 00:56 - Komentari (42) - Isprintaj - #

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se