Nakon dužeg vremena slobodni dan sam iskoristio za obići vrt u Novom i prošetati strmim i uskim ulicama grada. Dio vrta prije košnje. Jagode cvjetaju. Nije ni matičnjak za bacit. Na stablu mušmule u gornjem vrtu nastanile se neke ptičice. U šetnji gradićem prođem kraj ovog spomenika Vinodolskom zakoniku. Sviđa mi se uređeni centar i uske kalete i prolazi. Usput sam se ovdje ošišao, kad već piše "dobro došli". U centru Novog su i dva stabla hrasta plutnjaka, od kojih se inače izrađuju pluteni čepovi za butelje vina. Pogled na grad. I otočić San Marino. Fotke za povećati dvoklikom: ovčice na slobodnoj ispaši iznad Novog i pogled na Novi sa vidikovca Slipica. Makar je već kasno proljeće, zahladilo je i bilo je ugodno uz vatru iz kamina. Čini li se i vama kako ovdje plešu "domaći"? Do sad se mislilo da ova biljka uspjeva samo na nekoliko mjesta na Velebitu preko 1200 m n/v, ali otkrivena je i na upola manjoj visini negdje između Novog i Senja, nedaleko onih vjetrenjača. Pozor! na tom dijelu ima i poskoka, zato su poželjne gojzerice i planinarske dokoljenke. Tko prvi pogodi o kojoj se biljci radi dobit će ovo. Za dvoklik dio menija tokom dana, ustvari skoro dva dana, a uz ovo su bile i skuše sa krumpirom u pećnici, juha sa ubranim šparogama i koprivom i bukaleta žlahtine iz Pavlomira. (Kava je sa čokoladom u prahu i uljem od kokosa). |