Baščanskom dolinom

31.08.2015.

Nakon dosta kupanja i hodanja na vrućem Cresu (termosica s vodom bila mi je malo na šetnji) i Barufi na Puntu, i nakon dana odmora u hladovini kraj mora uz kratku večernju vožnju biciklom Punat - Krk - Prniba - Punat, krenuo sam s još jednim obići neke vrhove oko Baške.

Nad prijevojem Treskavac veliko glagoljaško slovo A od Ljube de Karine, sa kojeg se vidi Baščanska draga i okolna brda.

.

Kod izvora Žanac, kraj kojeg je i ovaj spomenik sa glagoljskim slovima Ž i E (na otoku Krku je pronađeno puno starih glagoljaških zapisa i postavljeni su ovi spomenici), obavezno stanemo za opskrbjeti se pitkom vodom, a dva češka auta i jedan domaći, koji su ovdje punili na desetke litara vode u razne posude, pustili su nas preko reda za naših par litara.


Mislim da je ovaj spomenik Pod Hlamčićem sa slovima K i D. (K mi sliči na stolicu a D na šalicu).


Veliko kameno L na Lisičini.


U blizini sam vidio ovce.


Crkva sv. Lucije u Jurandvoru je poznata po nalazu Baščanske ploče, šteta ju ne pogledati.


Ispod nje u parkiću je i glagoljsko slovo S koje se i čita slovo.


U nastavku puta prema Baški, ustvari prema crkvi sv. Ivana Krstitelja gdje se nekad nalazila stara Baška, prolazimo kraj slova poluglasa u kamenu , a ovo su vjerojatno ostaci crkvice sv. Krištofora, za koju nemam podatke.


Uz cestu ispod crkve sv. Ivana su ostaci ove gradine, oko koje je nekad bilo naselje koje se kasnije spustilo na more.


Pogled na veliku plažu u Baški gdje je turizam počeo sa češkim turistima, a češki planinari su označili mnoge šetnice oko Baške.


Spomenik slovu I malo ispod crkve sv. Ivana u kojoj se nalazi veliko zvono zvano Starac iz 1431. g.


Obzirom da smo kasno krenuli nećemo stići obići plato Mjesec, a ni spustiti se kanjonom Triget do mora, vraćamo se nazad do izvora Žanac od kojeg ima oko 20 min strmog uspona do stijena Portafortuna (neki kažu da su te stijene nazvane po danas napuštenom objektu nedaleko izvora gdje se nalazio disko zvan Portafortuna (preko puta bivšeg diska je parking), a još nisam pronašao po čemu se nazvao disko.)


Zašto se ne okušati se u stijeni, makar i u najlakšem smjeru do pola. Ako može ovaj pas što je valjda htio oponašati penjače,


koji je kasnije odustao i radije bio čuvar opreme. (ili se na to odlučio vidjevši nas),


možemo i mi. Ovo penjalište je dobro i ljeti jer je nakon 13 h u hladu. Ako su plažu otkrili Česi, neće vam biti teško pogoditi tko je otkrio ovo penjalište; Slovenci.


Čuo sam mađarski, slovački, slovenski, njemački i hrvatski sa zagrebačkim naglaskom. I naravno, krčke ovce, radi kojih vam savjetuju da ovdje nosite kacigu na glavi.

Ovako inače i ja penjem kad sam u formi.

Jednu penjačicu sam čuo kako je rekla kad je zadnji put penjala jedan od ovih težih smjerova da joj je bio brutalno težak. Khm, i meni bi bio. Inače, smjerove nazivaju oni koji su ih prvenstveno ispenjali, recimo u sektoru "A" su Petit beure, Trbuuh, Bodulska... , u "B" Us Bushman, Fak 4 Life (prvo ispenjali D. Fak i T. Košir), u "C", od kojih su neki na ovim fotkama, najteži No Name (valjda je bilo teško dati i ime nakon teškog uspona (je li to možda kasnije nazvan Hamsterdam?)) i nešto malo lakši od T. Košira Metulji so srečni. U sektoru "D" nešto laganije za mene, Moja prva sa 4a težine i malo teže Kratka slatka i, kako bi mogli bez nje, Baščanska ploča.


Nešto fotki za povećati da se bolje vidi.


Pogled na Bašku.


I glagoljska slova.


Za večeru domaći istarski kozji i kravlji sir, rukola i radić, uz kupovni crveni radić i rotkvicu, sa puno maslinovog ulja iz Punta, gdje su dosta uložili u maslinarstvo (naravno, i večera na visini, ali paziti da ne bude po "glavi stanovnika").


I za kraj cvijet zvončića.


DODATAK:

Za povećati dvoklikom: Ovca alpinistica (nije Dolly) malo desno od penjališta "D" i kolaž sa penjačima i fosilom kakvih ima na ovim stijenama.

Preko 45. do barufe

26.08.2015.

Za doći na jug otoka Cresa treba proći 45. paralelu, a malo gdje je tako toplo more kao u pješčanim uvalama na jugu Cresa.



Nesvakidašnji dašak Afrike u toplom moru uvale.


Ovdje su košute kao domaće životinje.


Lagano zapečene tikvice i papriku sam mislio ponijeti za put, ali sam skoro sve pojeo pripremajući se za izlet na otoke. (meni treba malo duže za pripremu).


Odmor na jednoj plaži na otoku Krku, vladajući iz sjene. (više se neću smijati Nijemcima koji nose čarape u sandalama, jer mi se još pozna gdje me uhvatilo sunce na stopalu između remenja sandale, a ni Čehinjama na luftiću jer sam morao dobro plivati kako me ne bi burin odveo preko zaljeva, a ovaj put nisam ponio peraje).


Modra sikavica (globus čičak) sa osom (bolje se ne bockati ni sa jednim).


Prije Punta još jedan dašak Afrike, ovaj put sa domaćim blatom.


Na putu za Punat nezaobilazna je ova stara crkvica sv. Dunata.


Ako niste za ne baš lagane uspone na Veli vrh i Obzovo, možete samo križnim putem do ova tri križa iznad Punta.


Pogled na puntarske maslinike i kraj oko crkvice sv. Dunat


i otočić Košljun u Puntarskoj Dragi.



I na Krku prolazi 45. paralela, a dok ju ja prelazim polako i oprezno, ovaj auto je samo projurio kroz nju. Nastojim stići na Barufe va Dragi (Puntarskoj) Barufe va Dragi.




Zalazak sunca nad dragom.


Stižem na barufe gdje je prva igra bila ronjenje pivskih boca iz kašeta sa dna.


Bila je i utrka u sandolinama, ali nekima se prevrnula.


Uvijek atraktivno povlačenje konopa.


Obližnja vinoteka.


Jeste li za vožnju?


Ova grupa je dobro zabavila posjetitelje.


Fotke za povećati: Pogled na marinu u Puntu

i na jug Cresa iz zraka sa stranica


Ekipa "Daj Mare" slavi pobjedu.


DODATAK:
Jedna od uvala na jugu Cresa


i modri kotrljan sa gostom.

Lopar

11.08.2015.

Sjetivši se naporne utrke "Rab treking" po čitavom otoku Rabu prije nekoliko godina poželio sam ponovo proći dio staze, ali laganini sa usputnim odmorima i kupanjem. Prvi dio utrke bio je od Rajske plaže krug uz more oko poluotoka Lopar koji krije mnoge zanimljivosti a nismo imali vremena mnoge vidjeti, a zbog male visinske razlike išlo se dosta brzo (obišao sam ga za nešto manje od 2h, a sada ću skoro cijeli dan). Poluotok je uglavnom građen od eocenskih flišnih lapora i pješčenjaka koji čine razvedenu obalu i zanimljive oblike.

Kapa od raslinja na kupolama pješčenjaka čuva ih od urušenja.





Puno je prirodnih pješćanih plaža.






Na Loparu ima izvora pitke vode i povremenih bujičnih tokova.


Pogled sa viših dijelova.


Mini klifovi


i mini pješčane dine.


Zanimljiva tekstura nekih stijena uz obalu, nije za hodanje u sandalama.


Na jednom mjestu veliki vrijes, mirta, kadulja i bor.


Razni kameni likovi.


Još jedna manja pješčana plaža, kod kampa "Zidine" na s.z. strani poluotoka. (Arta Zidine bio nam je 2. kontrolna točka na trekingu, ali mislim da tada još nije bilo kampa).


Jedna od uvala, mislim Podšilo gdje ima i arheoloških ostataka.


Modra sikavica i mrižica.


Fotke za povećati: pijesak, kameni oblici uz more i kolaž.


Skoro sam zakasnio na Rabsku fjeru u gradu Rabu.






Za kraj cvat mirte.

Standar i Plomin

01.08.2015.

Uspon na Standar (474) može se započeti iz Labina preko Ripende ili iz Plomin Luke preko napuštenog zaseoka Veselici do kojeg vodi šumska cesta, pogodna za brdske bicikle. Od zaseoka ide novija makadamska cesta do nekoliko odašiljača na travnatoj zaravni, od koje se za oko 10 min dođe do vrha Standar.

Prelazak preko mosta u Plomin Luci koja je zapjenjena od vode koja služi za hlađenje TE Plomin.



Morska voda se dovodi preko korita (ispod kojeg prolazi markirani put za Standar), i nakon hlađenja vraća u Plominski zaljev.


Livada prije vrha od koje se može prema jugu doći do vidikovca nad zaljevom, a markirani put za vrh vodi lijevo, otprilike prema zapadu.




Pogled sa livade na vrhove Učke.


Na vrhu.


Vidi se dio Labina.


Povratak u stari Plomin, antičku Flavonu gdje treba odmoriti uz pogled na Plominski zaljev. (Žig IPP-a je u restoranu Dorina).


Plomin Luka je oko 170 m niže.


Termoelektrana "Plomin" sa dimnjakom koji je najviša građevina u Hrvatskoj.


Radioaktivna šljaka iz TE Plomin 1

Do početka 1990-tih godina koristio se domaći ugljen (antracit iz Istre, lignit i smeđi ugljen s Dinarida) s visokim postotkom sumpora (10 % do 14 % ) i prirodnom radioaktivnosti, tako da je nastala radioaktivna šljaka, kao posljedica povišene radioaktivnosti raškoga ugljena. Uz termoelektranu na površini od 120 000 m2, ima oko milijun tona šljake i pepela. Dolazilo je do rasipanja i raspršivanja pepela i šljake vjetrom i oborinama.

1990-tih počelo je prekrivanje dijelova odlagališta zemljom (oko 60 cm zemlje i više). Krajem 1990-ih počela sanacija, nanošenje zaštitne folije ispod i iznad otpadne šljake i pepela, od prekrivanja zemljom i sustavne izgradnje rubnih kanala i kolektora za odvod oborinskih voda. Utjecaj tehnološki povišene prirodne radioaktivnosti na odlagalištu pepela i šljake sveden je na vrijednost prirodne radioaktivnosti u tlima. U ugljenima koji se danas rabe u termoelektrani, sav je otpad prikladan za uporabu u graditeljstvu i cementnoj industriji. (izvor Wikipedia).


Šetnja starim Plominom u kojem ima i ruševnih kuća.




Radi se na sanaciji nekih dijelova.


Zvonik crkve sv.Jurja Starog iz 11. st., poznata po kamenoj ploči sa kasnoantičkim prikazom Silvana i glagoljskom natpisu.


Za povećati: Plomin Luka, pogled na Standar iz Plomina i kolaž iz stare Flavone.






<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Nekomercijalno-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se