po putu i azimutu

16.08.2013., petak


Knezgrad (612 m)
Knezgrad je manji vrh na Učki u Liburniji, iznad Lovrana (planinarsko društvo u Lovranu se zove "Knezgrad") i otkad je uvršten u Hrvatsku planinarsku obilaznicu posjećuje ga dosta planinara i iz ostalih krajeva. Najkraći prilaz je iz mjesta Tuliševica na cesti za Lovransku Dragu do koje vodi asfaltirana cesta. Čuo sam da su neki planinari imali problema sa pronalaženjem staze za Knezgrad pa ću pokušati uz slike objasniti kako stići do tog vrha. Planina Učka sa dijelom Ćićarije 1999. g. proglašena je parkom prirode.

Ovdje, kod autobusne stanice u Tuliševici kreće dobro markirana staza za vrh Knezgrad.


Na suprotnoj strani ceste dolazi staza iz Lovrana, za one koji vole duže uspone.


Odavde se lijepo vidi i gradić Lovran.


Staza ide uzbrdo zanimljivim krajolikom gdje se mogu vidjeti vinogradi, stabla trešanja i poznatih lovranskih maruna. Kraj ovog velikog maruna se volim slikati.


Do vrha sam došao za manje od pola ure. Ovdje, 5 min od vrha, kako piše na putokazu, staza presjeca šumsku cestu i vodi gore prema Knezgradu (odakle fotkam), a u povratku ću skrenuti desno tom cesticom prema stijenama Šipičine.


Stjenovit detalj prije vrha.


Vrh je livada bez pogleda jer je okružena šumom, i ne znam zašto je ovaj vrh uvršten u HPO kad ima toliko ljepših i većih vrhova, kao npr. obližnji Grnjač. Na vrhu se nalazi tuljac sa žigom, klupe i betonski temelji nekadašnje razgledne piramide.


Vraćam se istim putem do križanja sa putokazom i krećem desno cesticom do odvojka za Šipičinu, a dalje cesticom se može na Grnjač i Vojak, najviši vrh Učke. Može se i napraviti kružna tura Lužinski Breg, Gorica, Grnjač, Lovranska Draga.


Putokaz.


Put do Šipičine je dijelom i ovakav, ali nazire se markacija.


Kod uspona na Knezgrad šteta je ne doći do ovih stijena Šipičine odakle su lijepi pogledi, a skoro je usput.


Netko je nad livadicom pred vidikovcem napravio kućicu.


Pogled na zavoj na cesti za Lovransku Dragu gdje se nalazi raskrižje za Oraj nizbrdo i Knezgrad i Šipičinu uzbrdo.


Pogled desno na Lovransku Dragu


direktno dolje


i malo lijevo na hotel Draga di Lovrana na Križevici.


Još malo lijevo prema Medveji gdje vidim kupače na plaži.


Od Šipičine se spuštam iza kuće stazicom koja dolazi na ovu, kako mi se čini novo napravljen širi put.


Na ovom dijelu staza koja vodi direktno za Knezgrad presjeca ovaj širi put, skrećem desno dolje prema onom križanju na prijevoju koje sam vidio sa vrha, a tamo sam i ostavio vozilo.


Dolazim do jezerca Kal ispod kojeg izlazim na cestu kojom imam oko 200 m do zavoja i križanja puteva.


Pogledi sa dijela uspona. Na nekim mjestima je markacije teže uočiti, ali uz kartu PP Učka mislim da je teško zalutati.



Cestica desno gore kojom sam se spustio sa Knezgrada i Šipičinog vrha.


Pogled ispred hotela Draga di Lovrana gore na stijene Šipičine.


Naravno, uz ovaj izlet predlažem i posjet slapu potoka Potok do kojega vodi šetnica iz Lovranske Drage kad ima vode.

DODATAK:
Bilo je raznih cvjetova putem ,izabrao sam ovaj od divlje mrkve.


Vožnja barkom i kupanje pred Medvejom koju sam gledao sa stijena.

- 01:55 - Komentari (35) - Isprintaj - #

02.08.2013., petak


Bijele Stijene
Bijele i Samarske stijene u Velikoj Kapeli su zbog svoje ljepote i teške pristupačnosti proglašene strogim rezervatom prirode, a od 1899. g., kad je lugar jakov Mihelčić iz Begovog Razdolja pokazao put do vrha Bijelih Stijena planinaru - botaničaru D. Hircu često ih posjećuju planinari i HPD već 1927. g. gradi sklonište pod vršnim stijenama.
Najkraći prilaz je sa šumske ceste koja spaja mjesto Jasenak sa goranskim mjestima Begovo Razdolje i Tuk.

Do skloništa na Bijelim Stijenama se najlakše dođe Rusovim jarkom.


Do vrha Bijelih Stijena prolazi se kroz ovaj prolaz koji zovu "Filter 120 kg."


U blizini je i ova jama sa vječnim snijegom.


Uspon na vrh.


Na vrhu.


Silazak na drugu stranu pomoću sajli.


Ulazimo u amfiteatar sa kapelicom


gdje ponovo nailazimo na snijeg.


Prije spusta za kapelicu vide se "Prsti".


Vidi ovo!
Image and video hosting by TinyPic

Razni oblici stijena.


Više probijanje nego hodanje.


Odmor na jednoj od zelenih oaza među stijenama, ovu zovemo Zelena dolina.


Ovuda nije bilo lako proći.


Naišli smo na nekoliko staništa runolista.


Ova stabla rastu na stijenama.


Ovakvih "filtera" je bilo nekoliko.


Stižemo do Ljuske, jednog od težih detalja.


Na većim fotkama pogled sa vrha Bijelih stijena, runolist i orhideja i prirodni iglu od snijega kraj Kapelice.


Pozdrav.





- 13:15 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.