po putu i azimutu

29.05.2013., srijeda

Šetnja šetnicama

Najbolje se relaksirati šetajući stazama kroz šumu, a pripremajući trening utrku za proljetni Torpedov kup u orijentacijskom trčanju našetao se po kastavskoj šetnici i skrivenim šumskim stazama, a tjedan kasnije i po šetnici Plešivec kod obližnjeg Viškova.

Zadnje kontrolne točke sam postavio u gradu Kastvu.

Skupljajući kontrole nakon utrke skupio sam nešto i medvjeđeg luka.

Ne smije ga se zamijeniti sa otrovnom đurđicom. Razlika je u mirisu, ali i u strukturi lista. List đurđice je krući i cijepa se uzdužno, dok je kod luka nježniji i trga se poprečno gdje se uhvati, nekad izađe cijeli sa malom lukovicom.

Ovaj zanimljiv cvijet vučje stope (nije mesožderka, ali ne pušta insekte van iz topolca dok se ne riječe tereta, tj. raznih čestica sa cvjetova i prašnika, među kojima je i ono koje traži) je također otrovan, kao i mlijeko krave koja ga je pojela, i tako je bila uzrok endemske nefropatije u nekim krajevima.

Usput sam našao šparoge i divlji vlasac.

Odjednom se pojavio i nezvani gost, prema boji mislim crna poljarica, bezopasna ali velika zmija koja mi je htjela pozirati.

.

Kako zmijica ne bi bila sama pripadnica faune, evo nekoliko vatrenih stjenica, zainteresiranih za "zdravstveni odgoj".

Oko šetnice Plešivec pronašao sam pakujac.

I salamunov pečat, čiji mladi listovi također liče na one od medvjeđeg luka.

Cvjetovi lastavine su također česti u ovim šumama, a djeluju kao voštani.

Najviše su me zanimale naše samonikle orhideje kojih oko šetnice Plešivec zna biti u ovo doba godine. Ova se zove kokoška, saprofit je jer nema klorofila.

Mislim da je ovo mali kaćun (Orchis morio).

A ovo muški (Orchis mascula).

Još jedan kaćun, prema izgledu cvjetića reko' bih trozubi (Orchis tridentata).

Ovo bi mogli biti pupovi bijele naglavice.

A kad ima svega, tu je i cvijet ptičjeg mlijeka, sa brošem. Ono nije orhideja, mislim da spada u Hyacinthaceae.

Kolaž sa biljkama na Plešivecu, flora i nešto faune oko Kastva i medvjeđi luk sa kuhanim krumpirom i maslinovim uljem.

Skoro zaboravih još jednu orhidejicu, jajoliki čopotac.

A kad sam se vratio ugledao sam ovu umornu crnu medonjicu na zidiću.

- 00:08 - Komentari (23) - Isprintaj - #

10.05.2013., petak

Kalnik

Protekli vikend, 4. i 5. svibnja na planini Kalnik OK Vihor organizirao je dvodnevno orijentacijsko natjecanje pod nazivom "36. Memorijal Stipice Mesića". U sklopu natjecanja, osim dvije utrke za Kup Hrvatske u orijentacijskom trčanju, održana su i natjecanja u preciznoj orijentaciji, O-tempo natjecanje, kao i već tradicionalno kod Vihoraša dječja utrka i natjecanje "Microtrekk". Uz to je održan i trodnevni međunarodni seminar o preciznoj orijentaciji gdje su sudjelovali i gosti iz Turske i Italije. (Na stranicama OK Vihor ima zgodnih fotki u fotogaleriji ).

Prvi dan, nakon što smo sretno prošli neke neplanirane cestice Kalničkog Prigorja dočekalo nas je kod planinarskog doma na Kalniku lijepo sunčano vrijeme i smjestili smo se na klupama kraj doma.

Pogled preko doma na stari Kalnički grad.

Đurđice u planinarskom domu, a vidio sam ih puno u šumi za vrijeme utrke.

Proglašenje najbržih. Seniorke i seniori su su se natjecali za WRE, Svjetsku rang listu.

Nakon utrke Braco, Jasper i ja smo se prošetali do najvišeg vrha Kalnika, Vranilca (643 m).

Pogled sa vrha Kalnika na selo Kalnik.

Taman što sam rekao kako na Kalniku ima poskoka ugledao sam jednog mladog.

Ima i zanimljivih stabala.

Kad smo se vratili na zidinama starog grada vidimo Goranu i Nelu, koje su trebale biti nazad prije nas. (Gorana je jako dugo čekala na ručak jer je naručila domaće trgance, a ne grah ili roštilj što su u kuhinji radije radili).

U Križevcima smo, nakon što smo se smjestili u sportskoj dvorani gdje ćemo prenoćiti, prošetali gradom. Svidjela mi se obnovljena stara arhitektura kraj muzeja u centru grada.

Drugi dan Kalnik nas je dočekao sa povremenom kišom, pred kraj utrke i dosta jakom.

Ciljno mjesto. Malo prije, nakon zadnje kontrolne točke sam se okliznuo i pao, ali na ovakvim utrkama se rijetko dolazi nezaprljan na cilj.

Zbog kiše proglašenje se održalo u velikom šatoru ispod doma. Najmlađi orijentacisti na postolju.

I najstariji.

Gorana je od OK Torpedo jedina uspjela stati na postolje nakon oba dana, meni je malo falilo makar sam prvi dan bio drugi.

Na kraju je održana i tombola za učesnike utrke, dobio sam jednu platnenu vrećicu ,kažu dobra za gljive i sl., ali i za kopačke..

Stari grad Veliki Kalnik je kompleks utvrda nastalih od 12. stoljeća na dalje na gori Kalniku u blizini sela Kalnika.

Ovaj prostor je naseljen od prapovijesnih i rimskih vremena. Utvrda se prvi put spominje 1243., kada kralj Bela IV. naglašava njegovu važnost u borbi protiv Tatara. Prema legendi, kralj se sklonio na Kalniku s pratnjom bježeći pred Tatarima. Lokalno stanovništvo hranilo ih je šljivama pa su dobili naziv šljivari; Tatari su odustali, a kralj im je dodijelio plemićke naslove. Pod Kalnikom su Tatari doživjeli prvi poraz, tako Ivan Kukuljević Sakcinski piše: "Kod Kalnika primili su Tatari prvi neugodni pozdrav od Hrvata na hrvatskoj zemlji". Stara legenda o kalničkim šljivarima potaknula je Šenou da napiše djelo "Šljivari", a Milutina Mayera da napiše svoj povijesni roman "Tatari u Hrvatskoj" (Wikipedia)