Dlaku mijenja, ćud nikada

utorak , 23.05.2017.



Povjerenstvo pod predsjedanjem kardinala Camilla Ruinia, koje se bavi proučavanjem navodnih ukazanja u Međugorju, zaključilo je većinom glasova da prvih 7 ukazanja od 24. lipnja do 3. srpnja 1981. godine imaju nadnaravni karakter. Kada su u pitanju ostala ukazanja, a nije ih mali broj, prema službenim podacima više od 40 000, Povjerenstvo je znatno kritičnije. Većina članova Povjerenstva ne vjeruje u nadnaravni karakter tih ukazanja.

Mišljenje Povjerenstva očigledno predstavlja kompromis, a donekle je i očekivano. Iz objašnjenja djelomično pozitivnog mišljenja Komisije o navodnim ukazanjima može se vidjeti, ako se čita između redaka, da se nisu rukovodili prvenstveno pastoralnim razlozima. Citiram dio zaključka Komisije: Odluka se temeljila na pastoralnim razlozima – briga o milijunima hodočasnika, izbjegavanje stvaranja “paralelnih crkvenih struktura“, jasan stav o ekonomskim pitanjima – što ne znači priznavanje nadnaravne prirode ukazanja.

Nekako mi je za oko najviše zapeo dio u kojemu se spominje … jasan stav o ekonomskim pitanjima…. Možda sam u krivu, ali se ne mogu oteti dojmu da vjerojatno i u tom grmu leži razlog iznenadnnog benevolentnog odnosa spram navodnih ukazanja, osobito ako imamo na umu vrlo negativan stav Vatikana svih ovih godina.

Komisija je zaključila i da se može ukinuti zabrana crkvenog hodočašćenja u Međugorje, budući da međugorski vidioci nikad nisu imali intenzivno duhovno vodstvo i da već dugo ne djeluju kao skupina, što je vrlo, vrlo sporno, jer mnogi dokazi upućuju na direktno uplitanje tamošnjih fratara u „ukazanja“.

Nije nevažna ni odluka, za koju je glasovalo 13-ero članova i stručnjaka, od njih sveukupno 14, da se ustroji “vlast ovisna o Svetoj Stolici“ u Međugorju i za preobrazbu župe u pontifikalno svetište.
Nakon prošlogodišnjeg vrlo negativnog stava pape Franje o Međugorju i navodnim ukazanjima, broj hodočasnika znatno se smanjio. Čini se da su u Međugorju na koncu shvatili da je za biznis ipak bolje učiniti neke ustupke Vatikanu.

Naravno, Vatikan će zauzvrat učiniti i neke ustupke Međugorju.
Nešto ćemo priznati, a zauzvrat ćemo zajednički zauzeti…… jasan stav o ekonomskim pitanjima…vjerojatno razmišlja crkvena diplomacija. Pa će svi biti sretni. Narod bi rekao: Vuk će biti sit, koze na broju, a ni jarićima neće biti loše, pod uvjetom da se zauzme jasan stav o, za Crkvu očigledno najvažnijim, ekonomskim pitanjima.

Pomozite, moje dijete umire

utorak , 09.05.2017.



Pod tim je naslovom švicarski ilustrirani magazin Schweizer Illustrierte Zeitung u broju od 21. prosinca 1955. objavio vrlo zanimljiv članak koji, vjerujem da će biti zanimljiv i ostalim blogerima, donosim u cijelosti. Budući da u članku ima nekoliko netočnih podataka, na njih ću se osvrnuti na kraju posta. Članak je pomalo konfuzan što upućuje na zaključak da autor nije bio odviše upućen u radioamaterizam. Pa pogledajmo što se to događalo te davne 1955 godine.

Talijanski radioamater Agostino Raffo spasio je, sjedeći u svojoj sobi, život jednom dječaku iz Španjolske. Ovih dana mu je talijanski predsjednik Gronchi predao zlatnu medalju za spašavanje života. Gospodin Raffo, inače pasionirani radioamater, jedne je večeri, radeći na vlastoručno izrađenoj radiostanici, čuo poziv španjolskog amatera EA7CI* koji je upućivao seriju poziva QTC QTC što znači poziv u pomoć**. Gospodin Raffo se odazvao na poziv. Nakon poprilično muke zbog slabog poznavanja jezika saznao je da senjor Ramon iz Barcelone traži lijek za jedno teško bolesno dijete.

Senjor Ramon znao je da za tuberkulozni meningitis, bolest od koje je bolovao dječak, postoji efikasan lijek, ali nije znao naziv tog lijeka. Ni gospodin Raffo nije znao, iako se bavio prodajom farmaceutskskih proizvoda. Počeo je grozničavo okretati poluge i gumbe svog odašiljača i uskoro mu se odazvao amater s Kanarskog otočja. I taj je amater čuo poziv senjor Ramona, ali s njim nije mogao stupiti u vezu***.

On je gospodinu Raffi rekao naziv lijeka, ali je objasnio da se taj lijek ne može nabaviti u Evropi nego samo u Americi ili kod američkih vojnih snaga stacioniranih u Njemačkoj. Sve je to gospodin Raffo jedva razumio, pa budući da mu je utrka sa smrću nalagala veliku žurbu, pokušao je uspostaviti vezu s amaterima iz J. Amerike. Jedan amater iz Venezuele uspostavio je u međuvremenu vezu s američkim amaterom u Berlinu.

Drugi amateri iz Brazila i Argentine obavještavali su oca da se lijek užurbano traži. Konačno, nakon tri uzbudljiva sata dobio je gospodin Raffo obavijest od američke stanice DL4**** u Njemačkoj da su se pobrinuli da se traženi lijek odmah uputi u Španjolsku. Gospodin Raffo više nije mogao govoriti s Barcelonom, pa je preko Montevidea zamolio svog kolegu s Kanarskog otočja da ujutro u 6 sati bude za svojom radiostanicom. Od njega je saznao da je lijek već stigao u Španjolsku i da su tamošnji liječnici primili precizne upute za njegovu upotrebu.

Dva kontinenta, ljudi iz sedam zemalja su se sa svojim „malim aparatima“ borili da pomognu umirućem djetetu. Talijani, Španjolci, Amerikanci, Nijemci, Brazilci bili su u mislima pored kreveta dječaka čiji su život spasili. Da je dječak spašen zahvaljujući njegovoj brzoj intervenciji signor Raffo saznao je nakon dva tjedna.


Budući da je članak pisao laik, ima u tekstu nekoliko netočnosti.
* Pozivni znak EA7CI se ne nalazi u Call Booku za 1955. (popis svih licenciranih radioamatera). Vjerojatno je autor članka krivo prepisao pozivni znak. Autor članka nije naveo ni pozivni znak talijanskog amatera. Osim toga, broj 7 označava drugu španjolsku regiju.

** QTC je kratica takozvanog Q-koda, a ne znači poziv u pomoć, kao što je autor članka napisao, nego „Imam poruku za vas“. Kratice Q–koda koriste se u telegrafiji da se ubrza prenos informacija, a koriste ih amateri i komercijalne službe.

***Veze su održavane vjerojatno na amaterskom 20-metarskom opsegu. Specifičnost tog, ali i ostalih kratkovalnih amaterskih opsega još kraćih valova, pojava je takozvane mrtve zone. Ukratko, zbog određenih pojava u ionosferi odlično čujete udaljenu stanicu, ali ako ste iz Zagreba ili Dubrovnika, na primjer, ne možete čuti stanicu iz, recimo, Osijeka ili Vukovara. Ponekad, osobito noću ili u vrijeme minimuma sunčevih pjega, može se dogoditi da se mrtva zona toliko poveća da se za nas čitava Evropa nalazi u mrtvoj zoni. U takvim situacijama signali udaljenih stanica obično su vrlo snažni. Na amaterskim opsezima većih valnih dužina takvih pojava nema ili su rijetke.

****Što se pozivnog znaka DL4 američke stanice u Njemačkoj tiče upitno je radi li se o amaterskoj ili službenoj stanici. Naime, jedna od pozivnih serija dodijeljenih Njemačkoj u to vrijeme bila je i DLA do DLZ. Radioamateri koriste samo prva dva karaktera nakon kojih dolaze broj i dva ili tri slova (primjer: DL2XX), dok profesionalne službe za identifikaciju koriste sva tri slova serije. Cijeli pozivni znak nije naveden vjerojatno zbog zaštite američkog amatera.

O sličnoj akciji snimljen je i film Kad bi svi momci svijeta.


Međunarodni dan radioamatera

utorak , 18.04.2017.


Na današnji dan 1925. u Parizu je osnovano Međunarodna radioamaterska unija – IARU. U spomen na taj dan svake godine obilježava se Međunarodni dan radioamatera.

Podsjetimo se u nekoliko rečenica početaka radija i uloge radioamatera u razvoju radijskih komunikacija. Početkom prošlog stoljeća, kada se radio počinje sve više koristiti u komercijalne svrhe, vladalo je uvjerenje da se veliki dometi mogu postići samo radiovalovima velikih valnih dužina. U to se vrijeme radijom bave dvije vrste korisnika: fizičari, tehničari i obučeno ili priučeno osoblje koje radi za kompanije koje koriste radiovalove, i pojedinci koji eksperimentiraju s radijom iz čistog zadovoljstva, bez ikakve ekonomske koristi.

Tada se smatralo da su radiovalovi valnih dužina ispod 200m (1500kHz) praktički neupotrebljivi za korištenje u komercijalne svrhe, pa su velikodušno prepušteni radioamaterima da se izbjegnu smetnje na većim valnim dužinama. Radeći na kratkim valovima radioamateri vrlo brzo otkrivaju da se vrlo daleke veze mogu ostvariti i s malim snagama.

Kada se komercijalne službe shvatile sve prednosti kratkog vala radioamaterima su na kratkom valu ostavljena samo uska područja na kojima su mogli i dalje nesmetano eksperimentirati. S ciljem zaštite amaterskih frekvencija i osnovana je IARU. To je povijest.

Vratimo se u sadašnjost. Za održavanje veza radioamateri danas koriste radiovalove valne dužine 2200 m pa sve do nekoliko milimetara. U počecima radioamateri su sami gradili svoje uređaje budući da tvorničkih nije bilo. Ili su radioamaterima bili nedostupni, zbog cijene ili zbog propisa koji su vladali u nekim zemljama. Zahvaljujući razvoju tehnike, radioamateri su danas opremljeni vrlo kvalitetnim uređajima koji su nerijetko složeniji i od računala na kome radite.


Iako su nešto lošije kvalitete, nadam se da ste na fotografijama prepoznali bivšeg jordanskog kralja Huseina i španjolskog kralja Juana Carlosa.

Danas je u svijetu registrirano oko 3 milijuna radioamatera. Radioamateri osim onih klasičnih vrsta emisije, a to su telegrafija i fonija, veze održavaju i putem refleksija signala od Mjeseca, meteoritskih rojeva, preko većeg broja satelita, a mnogo se koriste i brojne digitalne vrste emisije.

Kada zakažu drugi oblici veze, radioamaterska veza ne zakazuje, što se puno puta dokazalo u izvanrednim situacijama kao što su potresi ili poplave. O ulozi radioamatera u Domovinskom ratu mnogo toga bi se moglo napisati, pa ću to ovom prilikom izostaviti. Samo bih htio naglasiti da je, što je malo poznato, izvješća za medije Siniša Glavašević slao preko amaterskih radiostanica.

Puno toga moglo bi se reći o radioamaterizmu i radioamaterima, slavnim osobama radioamaterima, o svim onim veselim i manje veselim trenucima provedenim za radiostanicom. Bit će za to prilike i nekom drugom zgodom. Uostalom, ovo je samo prigodni post kojim sam htio podsjetiti na Međunarodni dan radioamatera.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se