Mayre u zemlji čudesa

nedjelja, 31.12.2006.

Domaaa


Jedan ekspres super ultra kratki post!
Dragi i ja smo nakon 2 dana puta konačno stigli doma, o avanturama tijekom puta tek treba napisati post, samo ukratko da smo Badnjak i božićno jutro proveli smrzavajući se na željezničkom kolodvoru u Beču, no preživjeli bi i pretrpili bi i gore samo da sretno stignemo kući, a tako je i bilo i sad iz topline moga doma pišem, možda nekome to ništa naravno ne znači ali meni znači itekako.
Neka u Limi slave ljetni Božić, neka se kupaju i uživaju na suncu, toplinu obiteljskog doma ništa nemože nadomjestiti, obitelj, prijatelji,........huh!
Etoga, DOMA DOMA, presretna sam! Zagreb je hladan, maglovit i baš me briga ,meni je najljepši (mora da sam se stvarno zaželila ha ha ha)
Podijelit ću sa vama dogodovštine sa puta u slijedećem postu ali to i nije toliko bitno, sada mi je bitno zaželjeti svima sretnu Novu pa kak si tko napravi, kak si tko želi, puno snage, sreće i odlučnosti u ostvarenju želja i na pravom putu do cilja, od mene možete dobiti samo puse!
Pa onda evo, CMOKkiss

Op.a. alaj sam se rascmoljila, ha ha, i neka!

31.12.2006. u 02:23 • 8 KomentaraPrint#

četvrtak, 21.12.2006.

Reggaeton

Volim glazbu, volim pjevati, volim sve što vole mladi ( a jooooooooooooooooj koja prastara fora, iz pretpotopnih časopisa gdje su teenageri 80-tih ostavljali svoje adrese za dopisivanje ha ha ha) i zato mi je peruanska glazba tim više zanimljiva. Više manje je svjetski poznata njihova tradicija, zvuk frule quene i El Condor Pasa koju su '70 tih odsvirali Simon & Garfunkel, ali glazba koja se danas sluša u Peruu a i bome u cijeloj J. Americi je, osim naravno salse, REGGAETON.

Prva asocijacija kad sam prvi put čula tu glazbu je nešto kao južnoamerički hip-hop, makar se glazbenici ne vole tako određivati. Reggaeton je dovoljno, molit ću lijepo, jedna sinergija raznih stilova kroz par desetljeća, danas ovako zvuči. Glazba na temeljima jamajkanskog reggaea sa primjesama južnoameričkih plesnih ritmova i koja mjerica hip hopa iznjedrila je svoj vlastiti, specifičan zvuk. Ima tako zarazan ritam, i daleko od toga da postane dosadno. I malo repanja na španjolskom i da vidiš. Najpoznatija faca reggaetona je Daddy Yankee, stavila sam tamo pjesmicu sa strane za poslušat.
Ima i koka u tom poslu, iako su u početku muškarci držali glavnu riječ ne zaostaju previše ni ženske glazbenice poput recimo Ivy Queen, no budimo realni, muškarci su pogotovo ovdje mačisti, nikad nebi priznali da je žena bolja, a i njen sam spot vidjela svega par puta što se nemože mjeriti sa muškim reggaetoncima koje slušam svaki dan po tkoznakoliko puta, toliko o zastupljenosti.

Inače reggaeton potječe iz Puerto Rica gdje se glazba 90-tih popularizirala a i od kuda potječe dobar dio zvijezda reggaetona, samo vrhunski znalci ipak napominju da se reggaeton stvarao i u Panami i u Dominikanskoj Republici, hajde hajde, to je sve tu negdje (sad kad me zgromi nešto ha ha, meni to sve tu negdje u kvartu a ono na površini pol Evrope, ha ha, baš me zaboli smokin)

Reggaeton je kul glazba koja se pušta po klubovima, radiju, možda neka vrsta južnoameričkog mainstreama, ali što je tu zanimljivo?
Zašto je recimo Shakira ( tu je zovu Čakira ha ha) toliko popularna, zato što tako dobro pjeva ili zato što her hips don't lie?
Mala mrda na sve strane svijeta u zaraznom ritmu tako da ju je totalni gušt gledati, više nego slušati, al da otkrijem jednu istinu. Ovdje svi znaju mrdati. Cic i guzic u ritmu, lijevo desno na trepavicama, kako god okrenuli, sjajno izgleda. Gdje god da se okreneš, bokovi se mrdaju. Nije im Shakira bogznakaj jer si svi znaju tako ko ona.
A kako se mrda na raggaeton, to je mrak. Možda nije toliko napeto meni koliko svekolikom muškom pučanstvu, neko vrijeme je reggaeton izazivao kontroverze zbog naglašene seksualnosti i eksploatacije žena u spotovima i tekstovima koji nisu baš ćudoredni, no da nebi bilo zabune, pjesama ima svakakvih kao i tekstova i tema. Nećemo sad generalizirati.

Nisam mislila stavljat video, al onda, ...ma evo, ovo je jedan od prvih hitova DaddyYankee-a Gasolina




Nekima je ta glazba jeftina, degradirajuća i sl, dalo bi se o tome raspravljati sa svih stajališta, i tko je u biti faca reggaetona a tko pozer, no, ja samo ukratko želim dočarati trentno stanje naughty Ipak sam ja amater i turist, ne.

Uglavnom, ljudi vole plesati, vole se gibati i godine nisu važne. U nedjelju u šetnji prolazimo parkićem i glazba odjekuje, a kad ono, ljudi srednjih godina i stariji nedjelju popodne umjesto u kući provode družeći se i plešući, sjajno!! Malo salse za nedjeljni užitak.

Photobucket - Video and Image Hosting
Tancaj, tancaj, sused dragi tancaj

Di bi to kod nas prošlo, nikad, prije vjerujem da bi se ljudi sramili a one najhrabrije komentirali, hi hi, vid ovoga, bla bla , truć truć,..... A baš su mi ovakve razlike u kulturama slatke, svatko ima svoje običaje.

Nikako si ne mogu zamisliti Božić na ljetnim temperaturama, svejedno, što se Božić više bliži, to je sve toplije. Cijela Lima je blještava u ukrašena ali ovako orginalni ukras još nisam vidjela, briga njih doduše kad im je toplo pa su prozori ionako otvoreni....

Photobucket - Video and Image Hosting
Djedice djediceeeeeeeeeee


Etoga, još malo i odo ja doma, ma sve je to super, ali doma je najlješe. Nisam mislila da ću biti toliko cmoljava i da će mi toliko faliti dom......eeeee, Božić se bliži, srce domu vuče, obitelj je obitelj, rekla bih zlata vrijedna al ne mogu kad je neprocjenjiva!
Dragi moji, stižemo uskoro, dosta je bilo i Perua i reggaetona i Inka, molim piletinu i mlince i francuske neće škoditi......hmm, sad sam gladna, niš, odo ja, maštariti i veseliti se domu mojem, jupiiiii!hrvatska


21.12.2006. u 01:26 • 12 KomentaraPrint#

petak, 15.12.2006.

Kako se kupuje fen....?

Ima podosta glupastih situacija u kojam sam se našla u Limi al jedna od najjačih mi je šoping. Al ne bilo šta ili bilokako, o ne ne ne, dakle, kako se kupuje fen u Limi?
Kad sam došla u Peru, naravno nisam nosila cijeli ormar, sobu i kupaonicu jer bi to i za avion bilo previše, nego sam zdravorazumski razmišljala kao neke stvari mogu i kupiti, ne, i tako smo se dragi i ja uputili u dućan tehničke robe kupiti fen ilti sušilo za kosu ili kakogod se to već danas kaže.
Dućan, fini, ugodna atmosfera, doduše ponegdje prenakrcano stvarima al dobro, nisam došla u inspekciju, zaboli me živo, samo da ja nađem taj fen........i kad ono tadadadaaaaaam na sredini dućana na posebnoj ostakljenoj i zaključanoj polici fen, i to kakav, uaoooo, sa nekim ionima i kojekakvim novitetima....dragi i ja se pogledali, ma uzimamo taj, ne?
E sad, kad smo mi gringosi ušli u dućan, tako se odmah pored nas stvorio uljudan prodavač i kako smo se mi gotovo odmah odlučili što bi mi tu kupili, trebalo je samo otvoriti „stakleni sef“ ali naš prodavač nažalost nije bio zadužen za to već je u pomoć pozvao drugog koji je pozvao trećeg jer naime taj ima ključ. Staklena vrata napokon otključana i mi sretni, jupiiii, ajmo na blagajnu.....uuuuuuu kako smo se gadno prevarili!!!
Pravila idu ovako, nakon što se odlučiš na kupnju, onda prvo podatke tko si i što si jerbo ne kupuje se fen samo tako....ha ha ha, da objasnim, prodavač je uzeo fen i odveo nas do jednog stričeka koji sjedi za kompjuterom i ponudio nam stolicu za sjesti (?!) A ja se zapitah, pa kakva je ovo blagajna?
- Ime i prezime molim.
- Ha?
Dragi i ja se pogledali - Da mu dam putovnicu?
- Ma daaaaaaj, ne pričamo španjolski. Nek se lik snađe.
I tako mu dragi promrmljao ime da bi to striček upisao u kompjuter i onda nas poslalo na blagajnu sa papirićem kojeg je on tako vaaaažno isprintao.
Na blagajni iza stakla 3 ženska lica, svaka u svom poslu i ne fermaju nas ni pol posto.
Tu je negdje i prestala zabava i cijeli šoping je postao noćna mora.
- Juhuuu, mi bi platili fen! Alooooo..................!!!!!!!!!!!!!
- Samo trenutak molim – kaže teta br 2, ujedno i najmlađa.
- Daaaa – kaže ona nakon par minuta našeg negodovanja. Dragi turne isprintani papirić kroz mali otvor na blagajni i da i novce. Nakon 5-10min čekanja printanja i tkoznaštajoščega, teta nam da drugi papirić i uputi nas na drugi pult. E sad vidno iznervirani oboje počeli smo se naglas smijati i protestirati - Uuuuu, šta bi tek bilo da kupujemo televizor??
Da objasnim vama koji niste shvatili ovu prejednostavnu i ekonomičnu proceduru, drugi pult je naime onaj gdje se preuzima roba, al samo sa plaćenim računom, ista ona roba koju sam na početku priče ugledala i čak pipnula kutiju na putu prema prvom stričeku za kompjuterom.
E dakle, fen stigao (ptam se nisu li ga naručili iz tvornice i čekali isporuku pa da nam ga onda dostave) i...o ne ne, nemože se samo tako uzeti ta prevrijedna kutija. Prvo na uvid račun, papirić i blabla a onda štambilj da je roba preueta, hej hej, ipak je riječ o fenu, i onda i samo onda ako si cijelu ovu proceduru uspio izdržati stoički, smiješ preuzeti kupljenu robu. Uzeli mi fen u ruke i crta van, ma bjež, ovdje svi ludi, slijedeći put kupujem na ulici, ono ispod pulta, na crno, briga me, e to ti je tako kad ne znaš.
I iz cijele ove priče mogu izvući zaključak: Koliko Peruanaca u dućanu treba da kupiš fen? Nemam pojma! Taman kad smislim da je to to, iskoči još jedan iz kutije! Pasitimisli.

Pitam se postoji li razlog zašto je ova zemlja siromašna, zašto im je prošli predsjednik bio lopov i zašto im je najčešća uzrečica manana ilti sutra?

Dobro mislim, nisu političari u politici iz ljubavi prema narodu niti su svi Peruanci lijeni, naravno, al da ima svašta, ima, slijedi još dogodovština!

I fotka od neki dan, stiže ljeto u punom jeku, al nema vedrine, nije to to, stalno čekam hrvatsko ljeto, mislim da sam se malo preračunala kojih pola svijeta dalje......hi hi

Photobucket - Video and Image Hosting
Gradski zalazak sunca

Ali ukrasa ima, Božić dolazi usporedo sa badićima na policama, promatram Peruance sa crvenim kapicama i bijelim cuflekom pored svjetlećeg Rudolfa i cijelo vrijeme pjevušim, I'm dreeeeaaaaaamiiing of a whiteeeeeee Christmaaaaaaaaaaaas.....ha ha, opet sam se preračunala!
Ali dragi moji, ako sve bude po planu i programu, evo mene mojoj majčici doma za Božić da ih sve izgrlim i izljubim do besvjesti.............poblesavim od sreće kad počnem razmišljati o tome i opere me nostalgija...šmrc...e pa neću o tome onda...smijeh
E al otom potom, dok ne sjednem u avion...... do tada, još malo izvještaja iz Perua! Mah mah!wave

15.12.2006. u 18:05 • 9 KomentaraPrint#

nedjelja, 10.12.2006.

Mogućnosti...

Peru je krasna zemlja. Baš razmišljam kako bi izgledalo društvo da Španjolci nisu napravili svoj krvnički pohod,.....bi li se ljudi bavili poljoprivredom, sretno živjeli u simbiozi sa prirodom ili bi prije ili kasnije pokleknuli pod utjecajem nekih drugih, moćnijih naroda....
Danas je zemlja ko i svaka druga zemlja svijeta koja želi držati korak sa napretkom, tehnologijom, boljim životom...?
Po podacima CIE, Peru je zemlja sa 54% siromašnog stanovništva – oni koji žive ispod granice siromaštva, za usporedbu, u Hrvatskoj je taj broj 11%.
Od 28 milijuna stanovnika oko 9-10 mil žive u Limi, ljudi konstantno dolaze u potrazi za boljim životom u velegrad koji ne zna kamo bi sa kriminalom, siromašnima i nezaposlenima, pitam se kamo srljaju ti ljudi, ali znam odgovor, pronaći svoje mjesto pod suncem, ugrabiti priliku za boljim životom.....napustiti selo i doći u veliki grad, tamo ima ipak više šanse, za preživjeti.
Općenito sigurnost je toliki problem da se ta tema razvlači po svim predizbornim kampanjama bilokojeg tipa, Lima je jedini grad za kojeg ja znam da je centar opasan i nesiguran, da, svatko će stranca upozoriti da se čuva džepara i kojekavih smutljivaca koji jedva čekaju naći neku žrtvu........kažu da nije uvijek bilo tako, do prije 10 ak godina je centar bio normalan, siguran dio grada, što se desilo, nemam pojma, možda nesposobnost uprave grada, tko zna, uglavnom i kriminal je lagano procvjetao kao i broj lopova i inih mutikaša i smutljivaca. Pitam se kako, pa to mi stvarno nije jasno, al eto, desilo se. Danas se o sigurnosti priča, ponešto se i radi, ima više policajaca po cesti, to je znak da se zli trebaju bojati, u centru je na svakom koraku policajac, to znači da je sigurnost veća, kad pogledam kako to sve izgleda, moja Hrvatska mi se čini kao Raj na Zemlji, a opet se ljudi stalno žale i žale....

Centar Lime je prekrasan, i po danu a pogotovo po noći, fino su mi tu isprali mozak pa već nesvjesno čvršće stišćem torbicu dok hodam ulicom i nedajBože da držim mobitel u ruci ili na vidnom mjestu, huh, samo upozorenja, pazi seeeee, to znači da u svako doba netko vreba nekoga, predator i plijen, džungla na asvaltu, doslovno.

Photobucket - Video and Image Hosting
Centar, po danu

Photobucket - Video and Image Hosting
Taxiji u pohodu, inače nisu svi žuti, ovo je samo kap u moru taxija, i

Ima finih kvartova koji su nadgledani kamerama, skuplji stanovi, fini dućani, restorani, ali ima i to svoju cijenu.

Zašto sam počela ovo uopće pisati? Jedna stvar koja me uvijek uznemiravala i izuzetno smetala je nejednakost. Ovdje je ta nejednakost izražena na toliko područja.........prije svega, bijelci su visoki sloj društva, bilo stranci ili Peruanci evropskih crta lica i svjetlije kože. Bijelac ima priliku i može uspjeti, za njega su vrata otvorena, zašto, je su bijelci bolji. Pravi Peruanci, kako ih ja zovem, indijanskih crta lica, danas doduše izmješanih rasa, su pretežno siromašni, a opet najgore prolaze crnci. Potomci afričkih robova koji su se nastanili u Južnoj Americi, većinom imaju lošije poslove i žive u siromašnim kvartovima. Da koji nebijelac ima bolji auto, odmah je meta policiji, potencijalni kriminalac. Jer nema otkuda zaraditi pošteno novce, zašto? Zato što ima tamniju boju kože.

E sad je to sve pitanje da li je bila prvo kokoš ili jaje, da li su prvo bili siromašni pa se počeli baviti mutnijim poslovima da bi preživjeli ili jednostavno nemaju priliku uspjeti drugačije.
Vjerujem da iznimaka ima, a opet sa druge strane se pitam koliko se prilike pruža siromašnom djetetu da se kvalitetno školuje i da studira ako želi......postoje javni fakulteti koje financira država i navala je preogromna pa uspiju samo najbolji od najboljih upisati faks, ostali....tko vam je kriv. Privatnih fakulteta ima dosta, ali su i skupi. To je jedan simbol napretka, plati pa ćeš imati. Taj sveprisutni kapitalizam, prije koju godinu smo se svi čudili kako hrvatski fakulteti svake godine povisuju školarinu, a u Americi je normalno da je studiranje skupo, što bolji fakultet, cijena mu je viša.
Istina je da su Španjolci pokorili Inke, al to nije ništa koliko se američki utjecaj integrirao u peruansko društvo danas. Stil gradnje, kuća, stanova, usluge, dućani, restorani.....sve je pod kapitalističkom palicom SAD-a. Ne kažem da je to loše, dapače, ima stvari koje će mi faliti u Hrvatskoj ( tu je normalno da u dućanu osoblje spakira kupljenu robu u vrećice i odnese do auta bez ikakve napojnice jer su za to plaćeni, e to je super) ali sa druge strane je ogroman nesrezmjer onga kako bi trebalo izgedati i kako stvarno je. Opisat ću jednom kako izgleda šoping u Limi, zanimljivo!

a href="http://photobucket.com/" target="_blank">Photobucket - Video and Image Hosting
Callao, gradić pred Lime, gotovo da su povezani, nedjeljni buvljak

Prije nekog vremena sam pričala sa jednim Amerikancem koji tu živi već neko vrijeme, kaže da su Peruanci glupi i lijeni, da samo znaju krasti i lagati, da Peru vodi par ljudi koji drže najveći kapital, i da su bijelci. Zašto on misli tako? Jer je Amerikanac, jer su Amerikanci bolji. Ne znam zašto onda živi u Peruu, možda jer se jedino tu osjeća boljim od drugih......

A da ne kažem kakav je položaj žena u društvu. Prosječna siromašna Peruanka koja ide u javnu školu izgubi nevinost sa 13-14 godina, do 18 ima dijete, normalno je da muškarac od 35 bude sa djevojkom od 18, zapravo one od 20 i koju su za njega stare. Istina je da su muškarci mačisti, i to kakvi. I žene to dopuštaju. Jer nemaju izbora. Prosječna konobarica zaradi oko 1000 ili nešto malo više kuna mjesečno, pitala sam prijatelja kako si ona recimo onda može priuštiti mobitel (i usput, cijena razgovora unutar jedne mreže skuplja je nego u Hrvatskoj), ta jedna konobarica si sigurno ne može priuštiti razne luksuze koje danas svatko želi. Prijatelj odgovara – ima dečka koji joj kupi mobitel.

Photobucket - Video and Image Hosting
Siromašni dio Callaa

Upoznala sam jednom jednu Peruanku, normalnu curu, iz dobrostojeće obitelji, gotovo da nema te stvari koja nije slična ili ista mojem odgoju ili mojim navikama doma, priča engleski ( a to je stvaaarno rijetkost), završila je faks, ima super posao, i gledam i mislim si pa vidiš da toga ima u Peruu, naravno.
Ima samo jedna kvaka, cura ima svijetlu kožu, preci su joj Europljani, tata je neka faca u poslovnom svijetu. To je to. Da je jednako pametna i ambiciozna a druge boje kože, sumnjam da bi imala priliku imati takav, normalan život.

Da izvodim nekakav zaključak nema smisla, ima dobrih i loših stvari, kontradiktornosti previše, sa druge strane lijepih običaja i zanimljive kulture.
Svakako je lijepo vidjeti i doživjeti, i kad bi samo dio ljudi koji se stalno žali u Hrvatskoj osjetio što znači ne imati u Peruu, vjerujem da bi ljudi postali zahvalniji. Zahvalniji na onome što imaju i mogu napraviti. Bez da te netko ocjenjuje i procjenjuje po boji kože.

10.12.2006. u 22:59 • 12 KomentaraPrint#

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< prosinac, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Lipanj 2007 (1)
Veljača 2007 (2)
Siječanj 2007 (2)
Prosinac 2006 (4)
Studeni 2006 (7)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari da/ne?

Opis bloga

Pa mogu i ja negdje trkeljat, ponekad i imam šta za reći, bar sebi u bradu, ha ha smokin

Linkovi

Blog.hr
Forum.hr
Monitor.hr

gospon dizajner Ma Kaj Got
madam spiritual Irida
umjetnica natural slamarka
super koke rossanna

Moj mail

Ovo je blogovski mail, kome nisu dosta komentari, slobodno nek uputi koje slovo na ovu adresu
mayreeee@gmail.com

a mislim ono, i ne mora, ne........... osim ako je lud he he.......

Prigodna mjuza



Ovo se sluša uz fotke Macchu Picchua, onda je dojam potpun :-)





Nikad nisam volila Rickya Martina, komercijala, bljak ha ha
ali ova pjesma......i dapače cijeli taj koncert mi je uaoooo
Pjesma mi se toliko sviđa da sam je morala tu staviti, pa tko voli....


REGGAETON smokin
Daddy Yankee i Snoop Dogg - Gangsta zone







Nek se vidi, nek se zna, koliko vas zapravo tu imaaaaa

Free Web Site Counter
Free Web Site Counter

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se