nedjelja, 10.12.2006.
Mogućnosti...
Peru je krasna zemlja. Baš razmišljam kako bi izgledalo društvo da Španjolci nisu napravili svoj krvnički pohod,.....bi li se ljudi bavili poljoprivredom, sretno živjeli u simbiozi sa prirodom ili bi prije ili kasnije pokleknuli pod utjecajem nekih drugih, moćnijih naroda....
Danas je zemlja ko i svaka druga zemlja svijeta koja želi držati korak sa napretkom, tehnologijom, boljim životom...?
Po podacima CIE, Peru je zemlja sa 54% siromašnog stanovništva – oni koji žive ispod granice siromaštva, za usporedbu, u Hrvatskoj je taj broj 11%.
Od 28 milijuna stanovnika oko 9-10 mil žive u Limi, ljudi konstantno dolaze u potrazi za boljim životom u velegrad koji ne zna kamo bi sa kriminalom, siromašnima i nezaposlenima, pitam se kamo srljaju ti ljudi, ali znam odgovor, pronaći svoje mjesto pod suncem, ugrabiti priliku za boljim životom.....napustiti selo i doći u veliki grad, tamo ima ipak više šanse, za preživjeti.
Općenito sigurnost je toliki problem da se ta tema razvlači po svim predizbornim kampanjama bilokojeg tipa, Lima je jedini grad za kojeg ja znam da je centar opasan i nesiguran, da, svatko će stranca upozoriti da se čuva džepara i kojekavih smutljivaca koji jedva čekaju naći neku žrtvu........kažu da nije uvijek bilo tako, do prije 10 ak godina je centar bio normalan, siguran dio grada, što se desilo, nemam pojma, možda nesposobnost uprave grada, tko zna, uglavnom i kriminal je lagano procvjetao kao i broj lopova i inih mutikaša i smutljivaca. Pitam se kako, pa to mi stvarno nije jasno, al eto, desilo se. Danas se o sigurnosti priča, ponešto se i radi, ima više policajaca po cesti, to je znak da se zli trebaju bojati, u centru je na svakom koraku policajac, to znači da je sigurnost veća, kad pogledam kako to sve izgleda, moja Hrvatska mi se čini kao Raj na Zemlji, a opet se ljudi stalno žale i žale....
Centar Lime je prekrasan, i po danu a pogotovo po noći, fino su mi tu isprali mozak pa već nesvjesno čvršće stišćem torbicu dok hodam ulicom i nedajBože da držim mobitel u ruci ili na vidnom mjestu, huh, samo upozorenja, pazi seeeee, to znači da u svako doba netko vreba nekoga, predator i plijen, džungla na asvaltu, doslovno.
Centar, po danu
Taxiji u pohodu, inače nisu svi žuti, ovo je samo kap u moru taxija, i
Ima finih kvartova koji su nadgledani kamerama, skuplji stanovi, fini dućani, restorani, ali ima i to svoju cijenu.
Zašto sam počela ovo uopće pisati? Jedna stvar koja me uvijek uznemiravala i izuzetno smetala je nejednakost. Ovdje je ta nejednakost izražena na toliko područja.........prije svega, bijelci su visoki sloj društva, bilo stranci ili Peruanci evropskih crta lica i svjetlije kože. Bijelac ima priliku i može uspjeti, za njega su vrata otvorena, zašto, je su bijelci bolji. Pravi Peruanci, kako ih ja zovem, indijanskih crta lica, danas doduše izmješanih rasa, su pretežno siromašni, a opet najgore prolaze crnci. Potomci afričkih robova koji su se nastanili u Južnoj Americi, većinom imaju lošije poslove i žive u siromašnim kvartovima. Da koji nebijelac ima bolji auto, odmah je meta policiji, potencijalni kriminalac. Jer nema otkuda zaraditi pošteno novce, zašto? Zato što ima tamniju boju kože.
E sad je to sve pitanje da li je bila prvo kokoš ili jaje, da li su prvo bili siromašni pa se počeli baviti mutnijim poslovima da bi preživjeli ili jednostavno nemaju priliku uspjeti drugačije.
Vjerujem da iznimaka ima, a opet sa druge strane se pitam koliko se prilike pruža siromašnom djetetu da se kvalitetno školuje i da studira ako želi......postoje javni fakulteti koje financira država i navala je preogromna pa uspiju samo najbolji od najboljih upisati faks, ostali....tko vam je kriv. Privatnih fakulteta ima dosta, ali su i skupi. To je jedan simbol napretka, plati pa ćeš imati. Taj sveprisutni kapitalizam, prije koju godinu smo se svi čudili kako hrvatski fakulteti svake godine povisuju školarinu, a u Americi je normalno da je studiranje skupo, što bolji fakultet, cijena mu je viša.
Istina je da su Španjolci pokorili Inke, al to nije ništa koliko se američki utjecaj integrirao u peruansko društvo danas. Stil gradnje, kuća, stanova, usluge, dućani, restorani.....sve je pod kapitalističkom palicom SAD-a. Ne kažem da je to loše, dapače, ima stvari koje će mi faliti u Hrvatskoj ( tu je normalno da u dućanu osoblje spakira kupljenu robu u vrećice i odnese do auta bez ikakve napojnice jer su za to plaćeni, e to je super) ali sa druge strane je ogroman nesrezmjer onga kako bi trebalo izgedati i kako stvarno je. Opisat ću jednom kako izgleda šoping u Limi, zanimljivo!
a href="http://photobucket.com/" target="_blank">
Callao, gradić pred Lime, gotovo da su povezani, nedjeljni buvljak
Prije nekog vremena sam pričala sa jednim Amerikancem koji tu živi već neko vrijeme, kaže da su Peruanci glupi i lijeni, da samo znaju krasti i lagati, da Peru vodi par ljudi koji drže najveći kapital, i da su bijelci. Zašto on misli tako? Jer je Amerikanac, jer su Amerikanci bolji. Ne znam zašto onda živi u Peruu, možda jer se jedino tu osjeća boljim od drugih......
A da ne kažem kakav je položaj žena u društvu. Prosječna siromašna Peruanka koja ide u javnu školu izgubi nevinost sa 13-14 godina, do 18 ima dijete, normalno je da muškarac od 35 bude sa djevojkom od 18, zapravo one od 20 i koju su za njega stare. Istina je da su muškarci mačisti, i to kakvi. I žene to dopuštaju. Jer nemaju izbora. Prosječna konobarica zaradi oko 1000 ili nešto malo više kuna mjesečno, pitala sam prijatelja kako si ona recimo onda može priuštiti mobitel (i usput, cijena razgovora unutar jedne mreže skuplja je nego u Hrvatskoj), ta jedna konobarica si sigurno ne može priuštiti razne luksuze koje danas svatko želi. Prijatelj odgovara – ima dečka koji joj kupi mobitel.
Siromašni dio Callaa
Upoznala sam jednom jednu Peruanku, normalnu curu, iz dobrostojeće obitelji, gotovo da nema te stvari koja nije slična ili ista mojem odgoju ili mojim navikama doma, priča engleski ( a to je stvaaarno rijetkost), završila je faks, ima super posao, i gledam i mislim si pa vidiš da toga ima u Peruu, naravno.
Ima samo jedna kvaka, cura ima svijetlu kožu, preci su joj Europljani, tata je neka faca u poslovnom svijetu. To je to. Da je jednako pametna i ambiciozna a druge boje kože, sumnjam da bi imala priliku imati takav, normalan život.
Da izvodim nekakav zaključak nema smisla, ima dobrih i loših stvari, kontradiktornosti previše, sa druge strane lijepih običaja i zanimljive kulture.
Svakako je lijepo vidjeti i doživjeti, i kad bi samo dio ljudi koji se stalno žali u Hrvatskoj osjetio što znači ne imati u Peruu, vjerujem da bi ljudi postali zahvalniji. Zahvalniji na onome što imaju i mogu napraviti. Bez da te netko ocjenjuje i procjenjuje po boji kože.
he he.......