utorak, 07.11.2006.
Cusco
Odakle da počnem?
Cusco je grad kojeg su Inke smatrali pupkom svijeta (Qoscqo na quechua starosjedilačkom jeziku znači pupak svijeta), središtem njihovog svijeta a tako je i danas želi li se iz prve ruke upoznati kultura Inka. Cusco je postojao i prije Inka (no Inke su ga izgradili u složenu urbanu cjelinu), a dolaskom Španjolaca grad je postao sjedište prvog južnoameričkog biskupa, blago rečeno grad je prošao sve i svašta i ima burnu povijest. No ono što je mene u ovom slučaju zanimalo - Cusco je polazište za najpoznatiju građevinu Inka, Machu Picchu.
Možda je najjednostavnije kupiti neki od aranžmana u gro turističkih agencija po Limi, no mi smo lijepo kupili avionske karte Lima-Cusco-Lima, a ostalo ćemo u hodu. Može se do Cusca i autom, kojim se vozi 40-tak sati od Lime, mislim tko voli......mi nismo bili toliko avanturistički raspoloženi.
Let je bio super, klopa neloša, fina čokoladica..... mljac, let ugodan i kratak. E al kad smo došli u Cusco, izašli iz aviona......
Osjećaj ravan 5-6 žestici s nogu i trčanje oko zgrade par puta, jest da nisam probala al imam viziju... dakle, ono što smo mi smetnuli sa uma je to da je Lima uz ocean, na razini oceana a Cusco na negdje 3400 m nadmorske visine, pa nakon 1-2 leta avionom tjelešca naša nisu ni očekivala ovakav šok, niš strašno, mladi smo zdravi smo, prilagodit ćemo se.
Na aerodromu na svakom koraku agencije sa planom puta, hoteli, što god Mr. Turist želi, na kraju smo pokleknuli i gospoda iz agencije nas odfurali u hotel Royal Inka, e pa baš, kad smo tu zbog Inka, nek i hotel bude u tom duhu.
Lijepo smo se smjestili pa krenuli brže bolje bacit pogled na grad dok ne padne mrak.
Plaza de Armas, Cusco
Mrak je pao. Prebrzo, moj fotić ne voli slikat po noći, kaže da su fotke loše bez stativa, slažem se. Teta iz hotela nam je preporučila ulicu sa kul bircevima i sl, kao ono, tu je to blizu......nekih 15min dalje puf pant uzbrdo kleli smo i nju i nas lude i nadmorsku visinu i uricu moju što mi iz prsa htjela iskočit....da bi došli u famoznu ulicu sa par romantičnih praznih restorana....a bircevi? Da, dobrodošli u Peru. Htjela sam uzet pivu u dućanu i sjest se na rubnik. To bi bila fotka. Moja ideja nije naišla na oduševljenje mojih supatnika, pitam se zašto......hmmmm?
Dok smo mi tako pregovarali di i šta i dok sam ja urlikala Dragom preko ceste što da mi kupi u dućanu, zaustavi se jedan mladac, zgođušan dečko – „Croacia?“- „Siiii, que sorpresaaaa!!!!“ Kažem ja. Da ne kažem da svi misle da smo u najmanju ruku Rusi a dobar dio nas trpa u Talijane ???!!!!, ovo je bilo totalno iznenađenje. Da skratim priču, lik je bio s jednom Zagrepčankom par mj koja je nešto radila u Cuscu, pa eto....ljubio on rvaticu....i sad nas prepoznaje na cesti, uvalio nam par flayera i svatko otišao svojim putem.
Našli smo super birc, usput Peruanci vole jesti, kod njih postoji kultura jedenja, frendove zoveš van na žderačinu, ne cugu - to eventualno kasnije, pa smo i mi našli zgodan bircić-restorančić, popili fino vino i u krpe, jerbo autić nas kupi između 5 i 5,30 da nebi zakasnili na vlak za Machu Picchu.
Cusco iz vlaka
Nisam ni oka sklopila. A ni supatnici. Mozda me par puta zavarao san na koju minuticu, srce mi je toliko lupalo da sam se bojala da će se premorit, a što ću ja onda??!!! Bome nisam ni slutila da promjene nadmorske visine mogu biti toliko naporne, svejedno smo mi uspjeli doručkovat u hotelu gdje sam jos proćaskala sa Mrs. Turisticom o zdravlju i urici, kaže ona – „Niš se ti ne sekiraj, pij puno vode i sve će bit ok dok se organizam ne prilagodi.“ Pa hajde. Poslije doručka i vrućeg čaja i bol u prsima je prestala, jupiiiiiii, e sad sam spremnaaaaa!!!!
he he.......