četvrtak, 30.10.2008.

Hops koji nije Loptin 2

2 stupnja previše.. II dio

..u odrazu ogledala vidim tužno biće kako čuči u kutu i suznim očima gleda moj lik i djelo.
Nisam ispustio nikakav zvuk, no priznat ću da sam od straha osjetio kako se zjenice šire. Glupo pitanje s moje strane bilo je upućeno u trenutku kada sam shvatio da se radi o osobi ženskog spola i da joj oralni prihvat nečijeg spolovila vjerojatno nije dobro sjeo. Što drugo poučeni rtl-ovim niskobudžetnim filmovima možete zaključiti kada zateknete djevojku u muškom wc-u koja sjedi u kutu pored pisoara, sa razvučenom vestom, raščupanom kosom i crvenilom oko usana. U ruci je čvrstim stiskom držala mobitel. Njeni nokti pobljedjeli zbog pritiska i čvrstog stiska govorila su mi da je zločin još uvijek „vruć“. Moje pitanje bilo je: „ Zašto sjediš na zapišanim pločicama, odi sjesti za naš stol? “ – Nisam htio postavljati pitanja o tome što se dogodilo barem ne zasad, pravio sam se lud, nekad je tako najbolje.
Očekivao sam da će se izderati da ju ostavim samu s obzirom na izraz lica koji je navukla. No prevario sam se. Pridigla se, namjestila je vestu laganim pokretima ne pridavajući joj preveliku važnost, obrisala suzne oči, spremila mobitel u džep i prošla svojim rukama bogatim eritrocitima i svim ostalim citima po svojoj kosi. Zatim je prišla i zagrlila me. Bacio sam pogled preko mojeg ramena na ogledalo ne bih li vidio kakvu aureolu iznad svoje glave no ipak naišao sam na realnost. Često ljudima ulijevam povjerenje, razlog nepoznat. Zajecala je nekoliko puta i malo mi zaslinila omiljenu košulju. Rekao sam joj da bi bilo bolje da izađemo iz wc-a. Ona je samo potvrdno kimnula glavom. Jednom rukom otvorio sam vrata a drugu joj položio na gornji dio leđa. Nisam htio riskirati sa polaganjem ruke na donji dio s obzirom na cijelu situaciju no prošlo mi je i to kroz glavu. Bio sam siguran da nema telepatskih sposobnosti s obzirom da nisam dobio šamar. To je bila jedina činjenica koju sam znao o njoj.
Prijatelj koji je sjedio sa mnom za stolom, vješto se upustio u razgovor sa djelatnicom koja je kao završila s čišćenjem i zabušavala. (Ukoliko ste uradili kako sam predložio, ruka prosječnog čitača sada bi trebala biti već utrnuta, ako ste muškog spola sigurno ste upoznati s masturbacijom i utrnutom rukom, kažu da je osjećaj kao da je prvi put, nisam probao ali ću vas zamoliti da se suzdržite bar dok ne dođete do kraja teksta. Hvala!)
Došao sam do svog stola, djelatnica me ukorila pogledom te uz smiješak upućen prijatelju pošla prema svojim kolegama. Sjeo sam na svoje mjesto. Djevojka je sjela do mene.
| 11:57 | Komentari (0) | Isprintaj | #

ponedjeljak, 20.10.2008.

Loptina Druga strana kovanice

ova priča nije mogla nezapaženo proči s moje strane

Druga strana kovanice

Mc Donalds? Od svih mjesta u ovom Zagrebu, on mene dovede u Mc Donalds? Znala sam da nešto nije u redu. On ne voli takva sterilna mjesta. Pustio me samu da sjednem za stol kako bi sam otišao i uzeo nešto za prigristi i vjerojatno zavađao neku novu radnicu. mrzim ga! Te šetnje s njim po gradu postale su stres za mene ! samo gleda okolo koja će prolaznica imati bolje dupe ili veće sise. Onoj koja pobjedi u njegovom natjecanju namignut će dvaput, a moju ruku ispustit će iz stiska.
Vraća se. Nosi pladanj, a na njemu cheesburger i srednju Colu za mene, a za sebe Big mac i dijetnu Colu. Nikada to neću shvatiti. Ljude koji se prežderavaju, ali piju dijetnu Colu. Sjeo je preko puta mene i čekao. Taman sam prvi put zagrizla taj glupi sendvič kad je krenuo s pričom.
„Znaš , Mimi, moramo pričati…“
Mrzim taj ton i tu rečenicu. To objašnjava i ovaj nelogičan posjet Mc Donaldsu. Želudac mi se stegne i nisam ni gladna više. Mislim da bih mogla povratiti.
„Ti si mi jako draga, ali…“ tako kreču najogavnije priče .
„…ima jedna druga u koju sam se zaljubio“.
Nisam ga stigla ni pitati o kome je riječ. Bacila sam cheesburger sa samo jednim odgrizom na pladanj. Ustala sam u šoku i mirno krenula prema wcu. Krenula, rekoh…a onda sam počela trčati. U prva vrata do kojih sam došla udarila sam bokom. Zbilja trebam smršaviti. Majica mi se zakačila za kvaku i razvukla. Ušla sam u wc. Svira muzika. Snažno i glasno sam vrisnula, a potom osluškivala dal me tko čuo. Mislim da nije, jer je izolacija dosta dobra. Gledam se u ogledalo i uoćujem razlike na mom licu. Ruke su same poletjele prema kosi i doslovno sam samu sebe čupala kako bih se uvjerila da je ovo samo noćna mora. Nije mi uspjelo. Crne suze su šikljale same od sebe. Hodala sam po wcu gore-dolje i pokušavala se smiriti, već polako dršćući. Na kraju sam pala. Shrvalo me. Suze su tekle mirnije. Svojim dugim rukavom htjela sam ih osušiti , ali sam potegla i maskaru , a velikim špičastim gumbom razderala sam usnu. Osjećala sam gorčinu krvi u usnoj šupljini.
Vibracija. Zvao me. Kao da nije mogao potrčati za mnom? Kao da me nije mogao spriječiti da odem. Vjerojatno je već na putu prema svojoj tajnici. Kao da nisam znala za njihove perverzne igrice? Za što bi inače dolazili računi iz seks shopa koje je on uvijek plaćao. A ja te igračke nit sam vidjela niti se zabavila s njima.
Jebeni kurviš! Znala sam da se s vodenjacima ne valja petljati.
Moje misli prekine prasak. Opet djeca. Vjerojatno je nekom dječaku iz nemarno zakopčana školske torbe ispalo ravnalo. Ili možda piše domaću zadaću ovdje? Ma ne, ne… tko bi još u Mc Donaldsu pisao zadaću? Nadam se da to dijete ne ide prema wcu. Kako bih mu objasnila zašto sam tako tužna , zašto bespomoćno sjedim ovdje u kutu wca koji čak ni nije moj? Ma, ne…neće doći.
Vrata se ipak otvore. Muške cipele. Ne, to nije on. Ma , on više nije tu. Ove savršeno ispeglane hlače podsjećaju me na moga oca. Kreće se prema umivaoniku, još uvijek me ne primjećujući. Dva puta uzima grozi tekući sapun iz one pumpice i pušta vruću vodu niz dlanove. Umiva se. Ima lijepe ruke. Onako, snažene, a opet ne nabildane. Spušta ruke s lica…
| 09:11 | Komentari (1) | Isprintaj | #

četvrtak, 16.10.2008.

tuđi hops

ovdje objavljujem priču; remekdjelo mog dragog prijetelja. pročitajte i uživajte!


..2 stupnja previše..I dio

Sjedimo..obojica zamišljeni.. nalazimo se u sjajnom McDonaldsu. Ne sjajnom zbog hrane ili osoblja već zato što se unutra doista sjaji. Dovoljno da izgleda umjetno i sterilizirano.
Kažem idem do wc-a osvježiti pločice i upućujem se prema zahodu. Kako se dižem sa stola okrećem se ulijevo za 90Ú i lijevom nogom ispred desne uputim se na ravninu koja će me odvesti do pravog mjesta. Nekako uspijevam zakačiti svojom desnom prednjom ložom pladanj koji se ionako na rubnom dijelu klizava stola nije dobro smjestio. Rotiram ga za nekih 132Ú i svjedočim padu komada plastike sa nekoliko hranjivih sastojaka umotanih u neku kemijsku formulu. Što je sve uzrokovalo pad pladnja teško je reći no pretpostavljam da bi krivnja mogla biti u mojoj utrnutoj desnoj ruci kojom sam neuspješno pokušao uloviti ga i tako zapravo ubrzao njegov pad.
Zvuk koji je taj skandal, da ga tako dramatično nazovem, proizveo, podsjetio me na školski sat matematike i pad ravnala (mrzio sam to, i matematiku, i ravnala). Siguran sam da vas zanima kako je moja ruka utrnula i samo ću vam reći da držanje ruke u zraku preko 2 minute ima bar jedan nedostatak i zasigurno nikakvih prednosti (dok nastavljate čitati slobodno pokušajte držati ruku u zraku). Jebene oklade. Prikupim u roku sedam sekundi nekoliko predmeta koji su ležali na hladnim i nekad čistim pločicama i vratim ih na stol. Napokon se upućujem prema wc-u. Da sam znao da će mi se to dogoditi krenuo bih ranije.
Dolazim pred njihova vrata te ih suzdržano gurnem nogom i ispratim rukom kako se djelatnica koja me promatra i čisti moj nered ne bi uzrujala (kao da je to zaposlenima u McDonaldsu dopušteno). I sami znate kako kvake na vratima služe kao odličan prijenosnik nebrojenih bakterija. Ulazim unutra te sa svoje lijeve strane susrećem očekivani umivaonik i iznad njega ogledalo. S namjerom da operem ruke i malo se osvježim dižem polugu kako bi voda počela teći. Jedan sam od onih koji ruke peru prije negoli obavljaju nuždu s obzirom da se puno više bakterija nalazi na mojim rukama nego na penisu.
Ispravljam se iz pognutog položaja umivanja u kojem sam bio, još uvijek držeći hladne i mokre ruke na mojem licu. Meditacijskom sporošću i slow motion efektom spuštam ruke s mojih očiju prema bradi. U TOM TRENUTKU...
| 08:56 | Komentari (0) | Isprintaj | #

četvrtak, 02.10.2008.

Lopta is fu**ing best friend

Milijun put sam čula:jao ,ti si meni tako super, tak dobra, slatka, baš prava frendica. U milijun i jednom slučaju to je govorila muška osoba. Sve moje ljubavno-wanna-be veze završavaju tako.
Uvijek sam se pitala što je to u meni da mi tako kažu. Zašto je tako ? kakvu to grešku nosim u sebi? Nije mi bilo jasno zašto mi bar ne daju priliku, pa onda zaključe. Mislila sam da sam jednostavno takva. Da tako djelujem na ljude. A mislim, zar nije da bi ljudi prvo i osnovno trebali biti prijatelji,a tek onda nešto više? Čak sam počela sumnjati u raznospolna prijateljstva.
A onda… započelo je jedno prijateljstvo s mojim kolegom s faxa. Par riječi, rečenica, razmjena brojeva radi skripte, smsovi. Ništa posebno, pokoji hvala i nadao sam se da ću te vidjeti. Dečko je krasan, simpatičan, drag, brbljav, pristojan. Čak voli ples i životinje.
Ali… znate onaj osjećaj kad vidite neku osobu prvi put i instinktivno se pitate bi li je htjeli poljubiti. E, u meni je moj glasić na prvu rekao ne.
I što sad? Da ga odbijam odgovorom koji osobno mrzim više od ičega? Ili da mu ipak dam priliku?
Što ako…mu dam šansu i shvatim da ne ide i povrijedim jednog mogućeg divnog frenda? A što ako ga zadržim kao frenda i tako propustim najbolju šansu ikad?
| 09:47 | Komentari (4) | Isprintaj | #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.