petak, 18.03.2016.
O Krleži i Dostojevskom
Mislim... ne bi moglo, a da ne ispričam što sam jutros doživio, odnosno čuo... hoću reći, moglo bi, svijet bi mogao bez toga, naravno, svijet može bez svega pa će i dalje ostati svijet (glupost, što to uopće znači? Imam neku ideju, točnije, imam neku slutnju, ima ona Hajjamova pjesma... ali vrijedi li drugima trošiti vrijeme svojim idejama koje su još uvijek na razini slutnje?), ali mene bi to sve nešto žuljalo i smetalo, shvaćate, kada bih to zadržao za sebe. Ma i nije neka prijelomna vijest, ali je čudnovata, a čudnovato je, barem ponekad, zabavno.
Uđem ja jutros u tramvaj broj 12, ona stara, klimava kola. Nisam se osvrnuo po kolima, možda tek, da vidim neku... no, da mi u rano jutro zavrije krv - to volim i ne volim, volim zato što, no pa jasno je zašto to volim, a ne volim zato što mi sva pamet ispari - nisam se, dakle, osvrnuo po kolima, jer što se, odnosno koga ima za vidjeti? Putnici ili tipkaju po pandorinim kutijama, one se danas masovno proizvode, u kojima je zlo i nevolju zamijenila ispraznost, koja je valjda i najveće zlo, što ja znam, ne ulazim u to, ili, ima i takvih putnika koji čitaju knjigu, a i onih koji odsutno zure kroz prozor, ne rade svi isto, ali svi su vrlo otuđeni. Sjeo sam na stolac nasuprot stražnjim vratima u drugim kolima i, otuđen kao i svi drugi, iz džepa kaputa izvadio knjigu koju sam ponio sa sobom (reći koju knjigu to nije ni od kakve važnosti za ovu pripovijest, a moglo bi mi samo škoditi da otkrijem njezin naslov i pisca, i to baš zato što to nema nikakve važnosti za pripovijest). Još nisam ni pronašao mjesto na kojemu sam posljednji puta prekinuo čitanje, kad li mi pažnju zaokupi razgovor dvojice muškaraca iza mojih leđa. Bilo je sasvim jasno, zar ne, to se moglo naslutiti, da je predmet ove pripovijesti neki razgovor?
"Tu se moram složiti s Krležom..."
"Znao sam da ćeš to izvući!"
"...koji je rekao da nikad nije volio Dostojevskog, niti je volio, gle slučaja, one pisce koji su Dostojevskog voljeli."
"Jasno, nije ga volio zato što je bio ljubomoran, zato, uostalom, nije volio ništa lijepo, ponekad mi se čini..."
"Ne razumijem, ali nema veza sada... Rekao je da mu je dosadan i da, osim toga, ima u njemu nešto opasno nacionalističkog, da Krista koristi, ne mogu se sad točno sjetiti točnih riječi, kao oružje, kao da je Krist tip koji se svađa po krčmama... tako nešto..."
"A on je bolji, a on je bolji?! Ma molim te!"
"Kakve veze ima je li on bolji, hoću samo reći..."
"Ima veze, itekakve veze, u ovom slučaju važno je tko govori, a ne što govori..."
"Ta izreka je sušta glupost."
"Pa... i mogao bih se složiti, ali u ovome slučaju je primjenjiva, jer važni su Krležini motivi kad olajava Dostojevskog, a ja ti kažem da ga olajava zato što je ljubomoran."
"A na što on ima biti ljubomoran? Jedino, možda, na to da dolazi iz manjeg naroda. To svakako nije njegova krivica, niti je zasluga Dostojevskog."
"I na to, dakako, ali to je sporedno. Mislio sam prvenstveno na umjetničku snagu Dostojevskog koju on sam nema."
"No, krasno..."
"Čekaj, čekaj! Krleža je velik pisac, tu nema spora, ma, što se mene tiče, nemam ništa protiv da netko kaže da je on i najveći pisac... glupost, zapravo, sigurno je naš najveći pisac... htio sam reći najbolji, ne najveći. Ali umjetnost, umjetnost je nešto drugo..."
"A jel'?"
"Itekako! Krleža je sitni cinik, nezadovoljnik, kroničar vlasitite gorčine, a vlastitu veličinu gradi na svojem omalovažavanju svojih prethodnika!"
"A Dostojevski je terorist, fanatik! Naprosto je... opasan!"
"Nije li i Krleža opasan? Nije li i njegov nihilizam, ali ne onaj budistički, već neki grčeviti nihilizam, jednako opasan? Ponekad mi se čini da je Krleža nihilist zbog osjećaja manje vrijednosti, odnosno osjećaja svoje bezvrijednosti u odnosu na druge umjetnike, pa zato zagovara nihilizam - svejedno je, sve je ništa, pa je tako i moja bezvrijednost podnošljivija."
"Možeš ti sad po Krleži drvljem i kamenjem, ali to ništa ne mijenja na stvari, Dostojevski je puno pisao, ali ništa nije rekao."
"Kao prvo, to je totalna glupost, totalna glupost! gdje si to pokupio? Osim toga, a što je rekao Krleža? Da su ljudi ogavni, da je društvo slinavo, da ništa ne valja?"
"Kakve to ima veze s njime kao s umjetnikom?"
"Ima, ima... Umjetnik želi bolji svijet, bolje ljude, a Krleža je svijet želio svesti na svoju sitnu mjeru vječnog nezadovoljnika, svijet je bio predobar za njega. On je svoj spisateljski talent koristio za, oprosti mi, ali za antiumjetnost."
"Ako on ne valja, jadna nam majka, tko od nas valja..."
"Valja, valja..."
Nisam čuo kraj ovog razgovora, vratio sam svoju knjigu u džep i izašao na svojoj stanici, a dvojac je nastavio svoj razgovor. Nisam čuo tko od nas 'valja, valja..." Možda za ovaj svijet još ima nade, mislio sam, dok ima ljudi koji razgovaraju o ovim stvarima...
Oznake: Jutro u tramvaju
