28.09.2006., četvrtak
Vazno
|
Kakav dan! Ujutro sam odvezao sina u skolu. Na povratku sam sa Ljubicom otisao na kavu u grad. U podne sam isao po sina u skolu. Poslije podne smo svi zajedno isli u botanicki vrt gledati cvijece i povrce. Pocela je padati kisa i mi smo se sklonili u jedan paviljon uz jezerce i gledali kako pljusak postaje sve jaci i glasniji. Sami, kao da nikog nema osim nas. Sretni, zajedno. To je to. Taj trenutak zivota. Iz paviljona je moj sin bacao komadice kruha u jezerce. Ptice i ribe su sve pojele. Kisa je prestala i sve je bilo tiho i svjeze. Krenuli smo prema izlazu. Spustao se mrak. Prosli smo pokraj covjeka koji je u ruci drzao zvono i zvonio. Fajrunt. Vrt se zatvara. Voznja u autu. EKV pjeva "Pored mene, budi pored mene..." Moj sin pjeva "Pored tebe, budi pored tebe..." al' nema veze. Kakav dan!!! |
16.09.2006., subota
Blog zvijezde iliti "Get a life"
|
Ode moja teorija o otkrivanju dodatne nijanse u vjetar. Gdje li su mladi ljudi, teret im je ... Zato dosta korporativnih sranja i postanite opet guba. |
06.09.2006., srijeda
Prvi dan predskole & Ljuljacka
|
Danas je pocela nova (pred)skolska godina. Dok sam se ja uspio izvuci iz kreveta moja je Ljubica vec odavno bila na nogama. Sin spremljen, sve stvari na broju, ispeglane, oznacene. U zadnjih par tjedana "Vlak u snijegu" se vrti par puta dnevno kod nas. Moj sin uci filmove, koji mu se svide, napamet. Tako i danas. Kad sam pogledao, bas su Slavko Stimac i jos dvoje kretali u skolu i pjevusili prolazeci kroz pasnjake pokraj krava. Sa njima pjevusi i moj sin. Slavkovi starci nemaju love, on je bos. Frend je gazdin sin, fura cipele i lize lizalicu. Kaze dat ce Slavku liz ako mu nosi torbu do skole. Naravno, ovaj mu veli nek si ju onda lize sam. Kakva je to svemirska paralela covjece. Generacijama i kilometrima razmaknuto, a opet slicno. Ovo je druga godina u skoli, starija grupa. Slijedece godine prava skola. Kapa, bijela kosulja, kravata, sako... a imati ce samo 4 godine. Na blogu citam kako je u ZG neka mama dala sina u privatnu skolu i jednom mjesecno ce morati dolaziti u skolu u odijelu i kravati. "Poslovni dan." Ovdje, svaki dan, od cetiri godine! I nema onih spika: "Moj tata moze kupiti i tebe i skolu, profesorice!" Neznam sta da mislim o tome. DRUGI DOGADJAJ DANA: Kad smo se vratili sa sela gdje je skola mog sina, pred vratima nas je cekala hrpa raznih komada drva i zeleni komad plastike. Dosla je kucica, ljuljacka i tobogan. Kod nas u Engleskoj to se zove Playhouse. (sala mala koju ce zena kuzit a ostali ce mislit da se prekenjavam, al neka. I da, 2Tref, to ce stajati u vrtu;). Internet je cudo. Jedan dan nesto narucis i za par dana to se stvori ispred tvojih vrata! Poslijepodne je cijela nasa mala familija imala posla oko gradnje. Rezultat je bio da smo uspjeli sagraditi ljuljacku i da je moj sini ponosno pokazao mami i tati kako se sam zna ljuljati. "Gledaj tata" "Ne pricati sa mamom" I sjaj u tim velikim ocima, i smjesak, i ponos. To je onih par trenutaka zivota koji se izdignu nad gomilom sati prezivljavana. Trudim se na tom odnosu. Trudim se. Poslije je i tata probao. Popravci nakon tog nisu bili veliki, a i bilo je smijesno. Evo i ovaj blog sam pisao i sjedio na ljuljacki. Toplo je, mrak i moji klinci vec spavaju. Sutra se gradi kucica. |
05.09.2006., utorak
Vrhunac
|
Koliko ti mora biti dosadno da u novinama citas o intellectual property-ju? E pa ja sam danas citao. Ne iz dosade. Zabavljao sam mozak da ne misli na ono sto dolazi. Dok mi je srce lupalo ko ludo, cekao sam da izgovori moje ime. Tiho, gotovo mi je sapnula, da mogu uci. Usao sam, ... smijesak, ... dodir dlanova. Jos vece uzbudjenje. Sad ce ... "Svi su rezultati dobri." !!!!!!!!!!!!!! He, he, kakvo olaksanje, kakvo olaksanje! |
