Rok upotrebe

subota , 25.04.2015.

- Pa ja ne mogu vjerovati da još uvijek imaš taj frižider! - s najiskrenijim zaprepaštenjem snebivala se rođakinja stigavši nakon skoro desetljeća u kućne krajeve.

- Je, pa kaj mu fali - branim i frižider i sebe, no ne baš sigurnim glasom. Frižider stvarno izgleda kao da je skupljen s otpada. Malen, udubljen, ogreban s potrganom ručkom. Prethistorijski model izblijedjelog imena Ocean s ledenicom unutar sebe koja se otapa satima nakon isključenja.

Prije 19 godina kad sam uselila u stan u kojem i sad živim, preselila sam ga iz vikendice gdje je čamio u podrumu ničemu ne služeći jer je već i tamo bio zamijenjen modernijim modelom u kuhinji.
Stigao je privremeno, tek toliko da imamo frižider dok selimo. I evo ga i dan danas veselo zuji.

Zašto nisam kupila novi sve te godine? Zato jer ovaj radi i to dobro, hladi tip top, nema mirisnih nuspojava - odgovor koji mi izgleda kao kamuflaža vlastite škrtosti ili načina razmišljanja i življenja kada su proizvodi stvarani s namjerom da traju godinama, a ne do isteka garantnog roka.

Isprativši rođakinju, zamislila sam se, pa čak i nekako zastidjela. Pretjerujem li s funkcionalnošću nauštrb estetike? Zamalo dva desetljeća čekati da se nešto pokvari kako bih kupila novo? Nije to naravno jedini primjer, samo je najekstremniji. Volim kupovati godinama iste marke iako je i tu kvaliteta postala upitna.Sve koristim dok se ne raspadne, potpuno sam izvan potrošačkog društva.
Pogledam frižider, sumnjam da ću kupiti novi.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se