U noći

četvrtak , 02.01.2014.

Ovdje jednostavno nemam inspiracije, tu sve riječi zamru i pretvore se u šapat i nelagodnu misao - prigovaram penjući se.
Pogledaj - mlataram rukom kroz noć - o čemu ćemo diskutirati u ovim sjenama, tu nema boja, nema vidika, nadahnuća, mi samo šutimo ili bezvezarije govorimo. Reci, koji pjesnik, koji stih pada sad tebi na pamet - već opasno vičem ljutitim glasom, a hod mi prati bijes, noćas me teško sustići, još teže smiriti.

- Samo se deri i možeš još i brže ići, upravo presijecamo noćni smjer istok zapad kretanja divljih svinja, ti buš prva što ih je s putanje skrenula - plaši me kao dijete, jer zna da ne volim da se ta činjenica glasno izgovara i da time otvara sveukupno pitanje noćnih penjanja i da je to jedino mjesto gdje baš ne želim slušati istinu, sve dok ne dođemo u područje jaruga i klanaca, kud veprovi ne prolaze, nego samo mi putešestvije izvodimo.

Ah, da, kako da ne, po narudžbi ću zašutjeti, riječi navikle na sunce, vidike, na ispunjenje, na let, ne plaše se samo tako, željne su nadmetanja. Da vidimo tko je više čitao, tko će se prvi zabuniti, kako je tko što shvatio, raspravljamo žustro. - Samo malo, oprosti, objasni - tako se ja suprotstavljam, a on baš prozaično: - Jel' ti sebe čuješ kaj govoriš? Pa mi ponavlja, tumači, ja terciram, izvlačim argumente od pamtivijeka našeg druženja dok dnevna svjetlost nas okružuje i sve nam na dlanu daje.

Tako satima, danima, na svakom penjanju starih staza našeg planinskog dnevnog boravka. To mi nedostaje sad u noći, zato sam ljuta i ne želim vidjeti ništa niti čuti oko sebe, samo prigovaram nesmiljeno, tup tup ponavljam jedno te isto.

- Dođi malo, pored sebe me zove i brzim pokretom ugasi naše čeone lampe, zavlada potpuna tama i strava me prožme, vrisnem: - Daj ruku i govori bilo što.

- Pssstt i gledaj - tiho mi govori i ja u sjenama drveća, tami planine, oštrom zraku, vlažnoj zemlji, posve jasno uvidjeh svoju ograničenost kojoj danje svjetlo treba za osvjetljenje inspiracija i sad potpuno mirna osjetih ambijent tame kao vrelo neprekidnosti života.

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se