Utjeha virtualnog zagrljaja

Odavno ste konstanta mog života - pritišćem enter svojim virtualnim prijateljima. Stavljam smajlić. :)
Volim vas, a tu sam jer vas trebam. Postojanje ljubavi je ovdje tako lagano, opuštajuće i sigurno, dragi, draga, tu sam, samo reci, razumijevanje i podrška bezgranično svega i sva. Trača se poslije, u inboxu.

Jednom smo igrali igru pogađanja kako tko izgleda. Svi drugačije zamišljeni. Naši stavovi, riječi, postupci, mišljenja, ono izrečeno, ono naslućeno ne odražava fizičko uopće. Kad upisujem svoje korisničko ime otvaram vrata jednog svog doma, a kad pročitam hvala na prijavi, egzistiram mimo tjelesnog, čak i kad pišem: boli me glava, gladna sam, oprala sam kosu, istegnula ligamente, imam temperaturu, kuham ručak za sutra; to se samo moja duša odmara na tren misleći da ima obitelj, pa bila ona i chat na forumu.