marchelina

26.07.2011., utorak

Jebemti iskrenost

Jebemti iskrenost

"Vidim da ovdje mnogi hvale iskrenost Nevenke Bečić, Kerumove sestre. To potvrđuje teoriju da je ovakvo što (dinastija Kerum) moguće samo u krajnje nepismenim i neobrazovanim sredinama, pri čemu mislim na cijelu Hrvatsku. Prvo, pobrkala se iskrenost i neinhibiranost: iskrenost je ljudska vrlina, dok neinhibiran može bit i majmun. Drugo, ta osobina Kerumove sestre da govori ono što misli iako se to kosi s civilizacijskim i političkim standardima koje bi trebala poštivati na funkciji na kojoj sjedi, je samo dokaz premoći vrste kojoj pripada, nikako njezine osobne snage ili vrline. Toj vrsti pripada cijela vladajuća nomenklatura u Hrvatskoj. To je vrsta koja nema poštovanja prema znanju, jer ga i nema, niti prema lijepom ponašanju, jer ga nigdje nije imala priliku vidjeti, i koja krade od drugih, jer je tradicionalno odgojena da skrbi isključivo za vlastitu obitelj i pleme i koja se diči vjerom u Boga i vještinama kako osigurati probitak sebi i svojima. Nevenka Bečić nikog ne provocira i ništa ne riskira svojim "priznanjima". Velika je greška to nazvati iskrenošću. To je demonstracija sile kojoj se niko ne suprotstavlja, a onda joj se još i tepa."

Preneseno sa facebook profila Nataše Škaričić


plus, jedna preporuka:


In the Name of Hate


17.07.2011., nedjelja

Midnight summer dream

Spustili smo se do mora niz strmu padinu Marjana puteljcima koji su kao stvoreni za ovisnike o adrenalinu. Stazice prekrivene borovim iglicama klizavije su od spusta niz zaleđenu planinsku nizbrdicu usred zime. Pogrešan pokret i čeka te skotrljavanje sa neizvjesnim posljedicama.
Pitala sam se što mi to treba, kraj toliko mirnih, kupačima prilagođenih marjanskih plaža. Tješila me samo pomisao da nas dolje zaista čeka plaža. Zamišljala sam skrivenu plavu lagunu, sa pripadajućim joj srebrnastim pijeskom i pitomim plićakom. Ono što me dolje dočekalo, međutim, izgledalo je još nepristupačnije od puta kojim smo se spustili. Ogromne stijene uronjene u more, kao da je netko nebeskom dizalicom premjestio kamene blokove Stonehenga i iz čiste obijesti ostavio ih baš tu.

Stijene u moru zovu, vabe, kao okamenjene morske sirene. Prilijepila sam se za jednu od njih spremna okameniti se i ja, tako suncu izložena, besramno prepuštena.

Ništa tako čovjeka ne uvuče u svoju strukturu, kao topla stijena na obali. Njena mekoća je nelogična, ali stvarna.
More je već bilo nestrpljivo, pa se odlijepih.
Predala sam mu se bez oklijevanja. More je jedini ljubavnik od kojeg ne tražim predigru. Spremna sam, čim me prvim valom dodirne.

Dupini su me odvukli do pola Bračkog kanala pa me vratili zbunjenu, razbarušenu, izmorenu.

Iznad naših glava marjanski borovi zelenom sjenom pokušavali su utišati cvrčke. Kad su se modra sjena mora i zelena sjena bora zagrljene spremile za noć, krenuli smo.

Grad nas je dočekao nasmijano. Iz mora smo na njegove ulice doteturali slani i omamljeni.
Matejuška je mirisala na srdele. Marmontova je bila cirkus, kakofonija dječjih uzvika, uličnih svirala i lijenog žamora. Ljetne haljine koketirale su i sa vlastitim vlasnicama. Muškarci su potpisivali bezuvjetnu predaju pred brončanim dekolteima.

Na Peristilu neki su mladići s tisućama pletenica u kosi plesali s vatrom.
Stranci su pljeskali. Mi, ovdašnji, pravili smo se da nam idu na živce.


U jednoj, najvećoj i najveličanstvenijoj sobi Palače, Dioklecijan je stavio čepiće u uši.

I zaspao nasmijan.



16.07.2011., subota

Gay zbunjoza u osamnajstici

Najvolin prisluškivat ćakule penzijonera u autobusu ujutro kad se vraćaju iz spize. More se čovik lipo nasmijat, saznat štagod novoga, prosvitlit se, a sve to za samo deset kuna koliko košta karta. Ovo dvoje su sidili priko puta mene, oboje sa svojin kesicama u rukama, barba od jedno šezdesetipet i gospoja od nekih šezdeset godina.

- Jes' vid'la ti onu katastrofu niki dan na rivi, a?

- A biži, ono je sramota!

- Malo je reć sramota!

- A jes vid'la koliko ih je bilo?

- Jesan. Da mi je ko priča da ih tol'ko ima u Splitu, rekla bi mu da je lud! Bolesnici!

- Nisan ni ja moga virovat. Tribalo ih je odma sve pozatvarat!

- Je, samo je policija malo okasnila. Kvragu i oni i posal in!

- E. Sramota, sramota za ovi grad!

- Ma bolesnici, lipo san rekla. Aj dobro šta ih ne volu vidit, to još i mogu razumit. Al' ić gađat jude stinaman i pitariman?!

- Deboto bolesnici! Ček...gađali jude...ma, o kojiman ti pričaš??

- Pa o onin idijotiman šta su itali svašta po gejeviman, a ti?

- Ajde lipo kvragu.



Okrenija jon je leđa, a bogami i ona njemu. Do vrja Sućidra di su izašli, niko više s nikin nije ni riči progovorija.


15.07.2011., petak

Moj sinko

Viiš ti šta ti je teknika, izbrišeš blog, samoubiješ se virtualno, i ondak ti ekipa iz uredništva bloga.hr sva ta slova šta si ih itnija i prosuja po ariji sakupi, poreda, i uskrsne ti blog!

Uredništvo, svaka van dala! (i svaki, mislin ja i na žemske članove)

Ova mala dramatcka pauza mi je dobro došla, nekako san se uozbijila i sazrila, nema više zajebancije na račun velikih njuški, iliti nedajbože na račun Lipe naše.

U skladu sa mojon duhovnon obnovon, prigodni tekst:


Isus na Marjanu



Za sve je kriva Jadra. Piše u Slobodnoj da su prije par dana na svečanon otvaranju auto-ceste Ravča-Vrgorac bili skupa Marasović i naša Jadra i da je ka došlo do nezgodacije sa nekin transparenton. Navodno su dvi hadezejovske mlade junačine držale transparenat na kojome je pisalo „Jadranka, Split je uz tebe“, ali ih je vajda usrid govorancije uvatila mala snaga od velikog transparenta pa su ga, skroz neoprezno i nejunački, skalali malo na zemju da se odmoru. Novinari iz onih vrgoračkih novina kažu da je to masu uvridilo i snervalo Marasovića, pa da je reka da „di su ona dva pedera s transparenton, neka ga dignu visoko da se vidi“.

I tako je cila stvar sa ekstremno visoko podignutin predmetiman, u stvari, krenila. S obziron na poznatu ljubav između Keruma i Marasovića, mogu se kladit da čim je priča od incidentu došla do Keruma, ovi je iz dišpeta Marasoviću odlučija pokazat kako pravi muški diže i kako se poštivaju svetinje. Prvo je planira na vrj Marjana zabetonirat đanbo transparenat na kojome bi pisalo „Isuse, Split je uz tebe“, ali je odusta od te ideje jerbo nije Isus hadezejovac, a i sva srića da nije, jer bi ga bili još puno prije razapeli, a osin toga je božanski stvor pa, za razliku od naše Jadre, odma zna kad ga neko u oči laže.

Zato je promozga još malo, koliko on to već more, i odlučija na Marjanu postavit kip Isusa veći od onoga neuglednog mališe od trizdevet metara u Rio de Žanejiru. Od genijalnon planu je odma obavijestija i medije, a u Splitu, široj splickoj regiji, te također u svim susidnin državama je nasta opći dernek. Cili božji dan to je glavna tema svih medija, ne samo naših, šta san zakjučila po tomen šta me je okolo podne ipo nazvala rodica iz Australije sva uzdihana i uspaničena ka da je ganja čopor divljih klokana.

- Dobro, oš mi reć šta se to događa doli?
- Oš rezimirano?
- Oću!
- Vako, bilo ti je svečano otvaranje auto-ceste Ravča-Vrgorac i bilo je puno svita i velikih njušaka a najnjuške su bili naš Marasović i naša Jadra i ondak...
- Rezimiraj mi!!! – prikine me ona živčano.
- Pa kako ću ti rezimiranije? Kakoš svatit uzročno-posljedične veze, a?
- Rezimiraj mi ono o Kerumu i Isusu!
- Da ti rezimiran Keruma?
- E!
- A jebate, ko more onoliku pamet rezimirat? Aj dobro, znači vako: Kerum će napravit još jednog Isusa!
- Kako još jednog?!
- Pa, jel' čovik napravija sina nedavno, a?
- A je.
- E, pa znaš da ti je to u ovin našin krajeviman isto ki da si napravija Isusa!
- Ajme meni s tvojin digresijaman! Ma reci mi jel' stvarno misli napravit najvećoga Isusa na svitu?
- Misli. Tojest, on ti ne misli, nego samo radi. Ima nekih šta tvrde da bi još veću štetu izazva da počne još i mislit, ali ja osobno...
- Ma prikini više! Jel' istina da je reka da će bit visok priko trizdevet metara?
- Je. Sad svaćan ono kad vjernici govoru da „Bog je velik“.
- Čoviče, pa koliki će to onda Isus bit?? Vidit će se i odavle!
- Je, bit će tako velik, da će se sa svakog kraja svita moć božemiprosti pljunit na njega.
- Uimeissovo! Diš pjucat po Isusu!!
- Ma to se tako figurativno reče, a pogotovo jer će toliki kip siguro figurat. Nego, bogati, šta ste se svi uzlaprdali? Pa imat ćemo turističku atrakciju! Sad moremo slobodno Grgura Ninskog maknit, jerbo ubuduće će se svi turisti verat na vrj Marjana i namisto Grgurovog, svi će za sriću tit dotaknit Isusov palac! Samo se nadan da ovi nije škakljiv, Grgur je naprimjer to skroz dobro podnosija, a...
- Opet ona! A oće li stvarno napravit i spomenik Tuđmanu na rivi?
- A govoru da oće – slegnen ja rameninamn ka da ona to more vidit.
- Pa šta će mu to?
- Kako šta će mu? Split je uz Jadranku, Split je uz Isusa, pa mora ondak pokazat da je i uz Tuđmana.
- Bogati ćerce, jes' manita, di je Split uz Tuđmana, kad Tuđman leži mrtav mrtvicijat gori na Mirogoju?
- Pa to ti i govorin, mrtvac uz mrtvaca!

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se