|
|
| < | ožujak, 2008 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | 2 | |||||
| 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 | 9 |
| 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 | 16 |
| 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 | 23 |
| 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 | 30 |
| 31 | ||||||
pišem kad me stisne u srcu
kad me stisne u grlu
kad mi suze krenu
a nedam im van
Pišem kad potonem u tvoje oči
zelene oči
samo na čas
Pišem jer te volim
bez obzira na sve
pišem jer to smijem
jer to mogu
jer nikada nećeš znati
Skupimo se svi na jednom mjestu :)
volim sretno i nesretno
volim nježno i osjećajno
volim njega
moju srodnu dušu
moje drago biće koje nikada neće biti moje
Sretan si
ja još tužnija
Ljubav si mi pročitao u očima
stalo ti je do nje
ali TI nisi jak
ne želiš priznati sebi
zašto ti pogledi bježe prema meni
Znam te
dovoljno
ti se bojiš osjećaja
bojiš se
jer poznaš me dovoljno
Jednom kada se prijeđe granica povratka nema
Ne pomažu tu suze
ne pomažu tu pogledi
ti si čvrst u odluci da mi nikada nećemo biti mi
Riječi nisu potrebne, sve znamo, sve se čita iz pogleda
SVE
Dragi, kada se bojiš ljubavi,
kada je želiš izbrisati iz pogleda mojih
(u isto vrijeme misliš da se u tvojima ne vidi?)
kada osjećaje želiš uništiti grubim riječima
i niskim udarcima
postaje žalosno
postajem žalosna
a ti sretan jer misliš da si postigao cilj
Pored svih laži
pored svih sakrivanja iza nebitnih stvari
još uvijek te volim
tebe, da baš tebe
jadnika i cinika
koji se boji osjećaja
Dragi, pljuni mi u lice
kada pljuneš
ja ću ti dati prvi i posljednji poljubac
i znam kada to učinim da ću
žaliti godinama
ali ako ne učinim
žalit ću cijeli život
Želim te zaboraviti
želim te ne voljeti
želim te izbrisati iz svakog djelića mog sjećanja
želim otići,taman morala bježati na drugu planetu,
samo da nismo u istoj orbiti........
želim,ali ne mogu...........
Možda će vam se učiniti čudna ova moja ispovijest-priča, ali proganja me već godinama i sad je vrijeme da je s vama podijelim, jer moje okruženje bi me smatralo sigurno ludom, kada bi to ispričala nekoj poznatoj osobi.
Priča je možda malo dugačka, ali ja vas molim, pročitajte je do kraja, jer trebam nečije mišljenje.
Tako jedan beznačajan i opuštajući razgovor se odvijao između mene i moje najbolje prije dok smo još išli u srednju školu. Kako su ti dani bili bezbrižni, sad tek vidim. Bilo je proljeće i mi smo sjedili na kavi poslije nastave, nezaobilazna tema je bila, a što drugo, nego dečki. Ja sam tada imala kao `ljubav svog života` i mislila kako je on moj centar svijeta. Prija mi je rekla ako hoću saznati tko je u stvari `ljubav mog života`, neka isprobam stari recept njene mame, kojoj je to stvarno pomoglo.
Rekla je da se to mora provoditi 11 vedrih i zvjezdanih noći za redom, svake noći izbrojiti 11 zvijezda i jedanaestu noć ćeš sanjati ljubav svog života. I tako je i bilo. Jedanaeste noći sam sanjala jednu osobu. Zvao se takoitako, sjećam se još i sada živo tog sna, sve je bilo zeleno oko mene, livada i brežuljci, on je nekuda odlazio, ja sam stajala nepomično i uplakano dozivala njegovo ime. Sjećam se njegovog izgleda, sjećam se njegovog lica, njegovih očiju, svega. Sjećam se ljubavi i osjećaja kojeg sam doživjela u tom snu.
Kad je san prestao bila sam razočarana, jer nisam sanjala dečka s kojim sam tada bila, nisam sanjala ni jednog poznatog. Nikad nisam vidjela takvog dečka kakvog sam sanjala i tada pomislila da su to sve gluposti. Ipak nikada nisam zaboravila taj san i njega.
Prije tri godine sam ga srela. Jedan pogled na njega i ja sam ostala paralizirana pogledom i slikom koju sam vidjela davno, davno. Kad su nas upoznavali, ispala sam možda i nepristojna jer od iznenađenja sam jedva uspjela pružiti mu ruku i predstaviti se.
Divna je osoba, ali na žalost ne može biti moj, pripada drugoj ženi.
Mislim da zna što osjećam prema njemu, ali nikada o tome nismo progovorili ni riječi. Pogledi nam se često sretnu, ponekad imam osjećaj da me cijelu upija u svoje misli, kao da me analizira. Dobar je prema meni, ali nikada neće saznati koliko ga želim, nikada neće saznati koliko ga volim, nikada neće saznati da sam ga zavoljela još dok ga nisam upoznala. Znam da je moj život mizerija, trebala bi ga zaboraviti, zavoljeti nekog drugog, ali ne ide, ne da se srcu zapovijedati, koliko god bi pamet to željela.
Volim ga oduvijek, zauvijek.
Teče noć ko mutna rijeka
oj, ljubavi ti daleka
opet sam ti čudno usnio
vidjeh tebe pored mene
naše kćeri nerođene
u goloj se vodi budio
ej, ne vjeruje srce pameti
ej, pa me tjera tamo gdje si ti
za pokoru sto te volim
imenom se tvojim molim
tebe molim boga preklinjem
gazio bi' hladan kamen
i po trnju živi plamen
samo dahom da te dotaknem
ej, ne vjeruje srce pameti
ej, pa me tjera tamo gdje si ti
Teče noć ko mutna rijeka
oj, ljubavi ti daleka
opet sam ti čudno usnio
sretna zvijezda padalica
pala preko tvoga lica
a nisam je jadan vidio
ej, ne vjeruje srce pameti
ej, pa me tjera tamo gdje si ti
