26.07.2005., utorak
JESUS HE KNOWS ME
Pregledavajući pjesmuljke i pjesmičice primjećuje se neopravdan izostanak Genesis-a, pa zašto to ne nadoknaditi u pauzi između tekstova. Ako niste vidjeli video vjerovatno ni nećete. Ali šta ja da vam radim. No ako vas baš zanima ugođaj, danas barem nije više problem ni kod nas naći televanđelje.
Touch the screen
Touch the screen now
You see the face on the TV screen
coming at you every Sunday
see that face on the billboard
that man is me
On the cover of the magazine
there's no question why I'm smiling
you buy a piece of paradise
you buy a piece of me
I'll get you everything you wanted
I'll get you everything you need
you don't need to believe in hereafter
just believe in me
Cos Jesus he knows me
and he knows I'm right
I've been talking to Jesus all my life
oh yes he knows me
and he knows I'm right
and he's been telling me
everything is alright
I believe in the family
with my ever loving wife beside me
but she don't know about my girlfriend
or the man I met last night
Do you believe in God
cos that is what I'm selling
and if you wanna get to heaven
I'll see you right
You won't even have to leave your house
or get outta your chair
you don't even have to touch that dial
cos I'm everywhere
And Jesus he knows me
and he knows I'm right
I've been talking to Jesus all my life
oh yes he knows me
and he knows I'm right
well he's been telling me
everything's gonna be alright
Won't find me practising what I'm preaching
won't find me making no sacrifice
but I can get you a pocketful of miracles
if you promise to be good, try to be nice
God will take good care of you
just do as I say, don't do as I do
I'm counting my blessings,
I've found true happiness
cos I'm getting richer, day by day
you can find me in the phone book,
just call my toll free number
you can do it anyway you want
just do it right away
And there'll be no doubt in your mind
you'll believe everything I'm saying
if you wanna get closer to him
get on your knees and start paying
Cos Jesus he knows me
and he knows I'm right
I've been talking to Jesus all my life
oh yes he knows me
and he knows I'm right
well he's been telling me
everything's gonna be alright,
Cos Jesus he knows me
and he knows I'm right
Jesus he knows me, you know
oh yes he knows me
and he knows I'm right
Jesus he knows me, you know
I've been talking to Jesus all my life
and he's been telling me
everything's gonna be alright, alright
Jesus he knows me
Jesus he knows me, you know
Cos Jesus he knows me
Jesus he knows me, you know
Jesus he knows me
Jesus he knows me, you know...
|
- 02:13 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
21.07.2005., četvrtak
I just like killing
Čuvena tvrdnja iz naslova ne potiče iz memoara nekog od brojnih američkih serijskih ubojica. Na nju sam naletio čitajući jednu raspravu na temu: akcijski ili klasični RPG. Za slučaj da neko nije upoznat sa razlikom, ubijanje svega što hoda gmiže ili leti je prva i jedina sfera interesa ovog prvog, dok je drugi uglavnom baziran na nekoj izvedenici AD&D pravila, te vas pored spomenute osnovice zatrpava i tonama dijaloga, kakvom takvom pričom, te u onim novijeg datuma i odlukama koje od brojnih dodatnih sposobnosti izabrati za ograničeni broj onih koje vaš alter ego može posjedovati, te kako iskonfigurirati lik da bi mogao raditi ono što ste zamislili. U obadva slučaja put osobnog rasta vodi preko još toplih leševa onih koji vam se isprječe na njemu, dok se vaš bankovni račun puni pljačkom istih ili eventualno krađom vulgaris nakon što pobijete sve što mrda u okolici. Izjavu iz naslova je dao ljubitelj akcijskog RPG-a, koji smatra da su navedeni dodatci samo nepotrebna smetnja između bitnih dijelova.
U stvari sva tri žanra igara koja dominiraju današnjim tržištem imaju istu nit vodilju. U FPS-u ćete istina iz prvog lica, potpuno ručno bušiti svoje protivnike malim komadićima metala. Dok ćete ih u RPG-u tipično sjeći nešto većim, uz određenu dozu automatizacije. RTS će vas naprotiv staviti u zapovjednu stolicu iz koje ćete promatrati kako vaši podređeni obavljaju obadvije aktivnosti za vas, ovisi već o slučaju. Prave strateške igre kojima se manjina zabavlja uglavnom dodaju samo neke pozadinske elemente onome što se događa u RTS-u. Princip je isti sve su ostalo nijanse. U seriji naslova koja je izašla posljednjih godina jednostavno preuzimate ulogu plaćenog ubojice koji radi za vladine organizacije. Dok vas jedan od najvećih hitova današnjice stavlja u tenisice kradljivca automobila/bad boy killer-a/pimp-a(uz mod dostupan na net-u). Američka vojska je u sklopu svog programa regrutacije izdala simulaciju vojnog poligona, u kojoj se protiv drugih igrača vlastitim očima možete uvjeriti koliko je zabavno braniti demokraciju po svijetu. Istina nakon što potpišete igra se samo do jedan, ali bože moj, zato vježbate prije toga.
Upravo jučer pročitah zanimljiv tekst o tome kako se PTSD (ili ako vam je draže PTSP, dakle ono na što se branitelji izvlače kad im dođe da se igraju pištoljem, iako to nema direktne veze sa spomenutim sindromom) liječi brojnim ponovnim "proživljavanjima" inicijalne traume u kontroliranim uvjetima, čime se efektivno vrši desenzibilizacija na istu. Nakon što je otkriveno da to radi, prava bi šteta bila ne primjeniti metodu preventivno. I dok je buljenje u film dokazano sretstvo, aktivniji pristup može samo povećati efikasnost. Zar ne? Povodom nedavnih bombaških napada u Londonu reginaelena je izjavila "Konačno smo oguglali". Pa treniraju nas u svakom slučaju.
|
- 14:01 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
08.07.2005., petak
Lassie se vraća kući
Prva vijest stiže preko general channel-a u Loch Modan-u. Ako ne znate o čemu pričam nije ni bitno. "Some bombs have just exploaded in London". Jedan od prvih komentara: "Why don't those guys play battlefield? They can blow up anyone they want there." Moj odgovor: "Maybe they can't because Americans and British are playing battlefield in their homes". Xiola kaže da je ljuta. Ništa čudno. Svi smo mi ljuti kad se nešto nama dešava. U House of parliament se može čuti "We have a long history of dealing with terrorism". Niko ne dodaje "We have a long history of oppression". Evropa je istina sredinom prošlog stoljeća stenjala pod Hitlerovovom čizmom nekoliko godina. Ali pola svijeta je to isto činilo pod Elizabethinom stoljećima! Teflon Tony, kojeg su savjetnici očigledno na kraju ipak uspjeli odvojiti od stvari koje su mu bitne, u ulozi za Grammy-ja izjavljuje "We will not let them change our values, or our way of life". Nije li upravo u njima problem?
Britanija bez prekida postavlja bombe u Iraku od 1991. Koristi istina drugačija sretstva transporta, ali semantika tu uistinu nije bitna! Ma koliko vas uvjerivali drugačije. Baca ih i danas nakon što ga je oslobodila do temelja. Ovakav odgovor je potpuno u skladu s britanskim vrijednostima i načinom života. Jedino čudno je što se moralo toliko čekati na njega. Možda sam ja neinformiran, ali čini mi se da nitko ne postavlja bombe u Shtokholm-u, ili diže u zrak Švicarske ambasade. Čista slučajnost? Ron-u koji se vozi njime će prizor rascvjetalog doubledeckera možda biti najpotresniji prizor koji je vidio u životu. Ali meni koji to ovaj put promatram sa strane teško da će rangirati sa slikom umjetničkog imena Oslobođena Fallujah, na kojoj se kuća s jednim koliko toliko čitavim zidom može nazvati dobrostojećom.
Što se Tony-ja tiče, baš kao i njegovom gazdi preko veliko bare, čisto sumnjam da mu je ovo teško palo. Dobar izgovor za uvođenje represivnih mjera protiv vlastitog naroda i nastavak provođena politike koja svoje korjene vuče još od germanske invazije evrope. Bussiness as usual for Tony, s dodatkom argumenta kojim može začepiti usta onima koji bi se tome usprotivili.
|
- 15:13 -
Komentari (3) -
Isprintaj -
#
06.07.2005., srijeda
In tribute to Freya
Wake up,
Grab a brush and put a little makeup,
Hide the scars to fade away the shakeup
Hide the scars to fade away the
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,
I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die,
Wake up,
Grab a brush and put a little makeup,
Hide the scars to fade away the shakeup
Hide the scars to fade away the
Why'd you leave the keys upon the table?
Here you go create another fable
You wanted to,
Grab a brush and put a little makeup,
You wanted to,
Hide the scars to fade away the shakeup,
You wanted to,
Why'd you leave the keys upon the table,
You wanted to,
I don't think you trust,
In, my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die
In my, self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die
Father, Father, Father, Father,
Father Into your hands I commend my spirit,
Father, into your hands,
Why have you forsaken me,
In your eyes forsaken me,
In your thoughts forsaken me,
In your heart forsaken, me oh,
Trust in my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die,
In my self righteous suicide,
I, cry, when angels deserve to die.
Nije moj stil, ali eto što čitanjem bloga može završiti na vašem disku. Čuvaj se štioče!
|
- 13:20 -
Komentari (2) -
Isprintaj -
#
05.07.2005., utorak
Riječi, riječi, smrde riječi
Vrte mi se nekad po glavi. Dijalozi, monolozi, epiolozi, sumacije, komentari. Dođu mi ponekad i iza zatvorenih kapaka. Kao bujica iz nepoznatog pravca, koja me u prolazu ovlaš zakvači, razlije se mojom glavom i produži dalje, ostavljajući me u čuđenju odakle su došle. Nekad se poslože u ogrlicu tako sjajnu da me zasljepi za sve osim pomisli "ostavi čim god se sada baviš i zapiši ovo, prije nego se raspline u sivilu takozvane realnosti". Trenutci providnosti? Moguće što god taj izraz trebao značiti, ali riječi imaju i puno češće i manje blistave upotrebe.
Riječi su često igračke. Ovaj blog ponekad zna sličiti vježbi. Mogu li ih isklesati u oblik koji sam zamislio? Hoće li koreografija njihovog plesa izgledati dobro i onima iz zadnjih redova, koji stižu kasno na pretstavu i nemaju program. Međutim to je relativno bezazlena primjena. Postoje oni kojima riječi služe da bi se igrali ljudima! Mentalni bogalji koji doživljavaju zaplitanje željenog značenja u mrežu poluprozirnih sranja kao ultimativni dokaz svoje superiorne inteligencije i svršavaju na prvi znak kognitivnog češanja po glavi od strane njihovog sugovornika, koji pokušava rasplesti što mu to oni u stvari govore. Kreature kojima one služe kao sretstvo manipulacije kojim je popločan put do njihovih ciljeva. Kao i oni koji smatraju da je forma važnija od sadržaja i da je uvijanje u petparački papirić dovoljno da se od govna napravi bombon, te da tako mogu prosuti bilo šta što im u neuvijenoj formi ne bi palo na pamet. Smatrajući se nedodirljivim iza magične barijere s koje se sjaj ljušti i prije nego siđe s trake njihovih jezika.
Komercijalno? Možda.
Istinito? Svakako!
Riječi, riječi,
Samo riječi
I komad ljubomore u zraku
Kao da me gleda ogledalo
Dah ga muti i bistri
Sa malo sreće mogli bi i razbiti čaroliju
Ne plači
Evo tu sam
Kriješ oči
Kao glib ispod nokata
Na brzinu malo poravnaš čaršafe,
I središ šminku, popraviš kosu,
I vec izgleda kao da prije mene ovdije
Nikog nije ni bilo
I ne plači
Zakuni se u nešto
Prećuti, slaži mi
Zatvori zamnom vrata
I više ne plači, ne plači, o ne plači.
Smrde riječi,
Smrde riječi.
Rukav invalida na vjetru.
Govoriš vrelim usnama
Hladne riječi i osjećam
Nema nade, nikad više neće ni smrznuti
Ni opeći
I ne plači
Zakuni se u nešto
Prećuti, slaži mi
Zatvori zamnom vrata
I više ne plači, ne plači, o ne plači.
|
- 13:30 -
Komentari (4) -
Isprintaj -
#
02.07.2005., subota
Danke Serbien
Nemam naviku pratiti informativne emisije. Da li zato što su u doba kad sam je nominalno trebao usvajati bile prvo i jedino propagandne emisije ili iz nekog drugog razloga, nije za ovu priču previše bitno. Međutim statistika očigledno radi za mene. Dovoljno je izgleda samo proći pored upaljenog televizora da bi se uhvatio neki biser. Da li je to pitanje mog tajminga ili jednostavno njihove frekvencije, je nešto o čemu se eventualno da raspravljati, ali u svakom slučaju djeluje zabrinjavajuće. Kako to već tradicionalno biva, na rasporedu je trenutačno aktualna nepogoda i izgovori zašto za nju niko nije spreman. Okus prethodnog mjeseca je bila tuča, kojoj se svake godine stavljaju silni milioni štete na dušu i paralelno vode polemike zašto opet nije učinjeno dovoljno (ništa?) na prevenciji. Međutim ko god režirao ovu sezonu trakavice je definitivno uspio nadmašiti samog sebe.
Razlog zašto ove godine fali polovica inventara protugradnih raketa koje se primjenjuju kao isključivo protusretstvo je međutim prilično originalan. Hrvatski proizvođač koji je dobio ugovor za proizvodnju polovice ukupne količine istih, tri tisuće i kusur komada, nije naime do sada ispručio niti jednu. Štoviše proizvodnja je započeta tek neki dan što pretpostavljam znači da u skorije vrijeme niti neće. Razlog koji navodi za to? Tek sada je dobio dozvole za njihovu proizvodnju! Čak i da pretpostavimo da kao Bruce Willis u Sedmom elementu ima rupicu na strojevima u koju mora ugurati dotične dozvole da bi oni proradili, to još uvjek ostavlja pitanje zašto bi birokracija kao de fact naručitelj sabotirala proizvodnju! Eventualne rasprave na temu jesu li ili nisu one efikasne su tu apsolutno nebitne. Jer pod a) nemaju alternativu i pod b) nema neke koristi od njihovog neisporučivanja nakon što je narudžba predana. Kako to lijepo sumira narodna izreka Nakon jebanja nema kajanja!
Pogotovo se to čini čudnim kad se uzme u obzir da je poljoprivreda barem na papiru jedan od nacionalnih interesa. Doduše realno se za nju čini tek dovoljno da se izbjegnu stalne blokade cesta u slavoniji, a sarkastičniji među nama bi to možda okarakterizirali kao aktivno zatiranje iste. Poslovična nesposobnost birokracije dobro dođe kao izgovor za sve i svašta. No je li tu u pitanju nesposobnost ili samo još jedna od priprema tržišta za ulazak u EU? Nesposobnost ili korupcija pitanje je sad? Posljedice su u svakom slučaju iste, iako su na psihološkom planu razlike velike.
Bilo kako bilo, jedno je sigurno. Jedine protugradne rakete koje Hrvatska trenutačno posjeduje dolaze iz Srbije i Crne Gore! Ko kaže da dobrosusjedski odnosi nisu mogući još x godina? U ovom slučaju su Srbi sasvim očigledno jedini koji rade u interesu Hrvatske! I dok je to korak u pravom smjeru što se bilateralnih relacija tiče, na unutrašnjem planu je i te kako razlog za zabrinutost!
|
- 15:58 -
Komentari (1) -
Isprintaj -
#
|