Ispovjesti osupnutog uma

< listopad, 2004 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
I know nothing

Komentari dobrodošli,
prava na pljuvanje istih
pridržana.

Linkovi
Astalavista
Insults Anyone?
Tom's Hardware Guide
Anandtech
Klik
Blog.hr
Forum.hr
Internet Monitor

Blogovi za pamćenje

Lebov
Ima svojih trenutaka
Zrinsko Pismo
Jezičina s mozgom
Drito
Prejak za svoje dobro
Sanja
Revival prosvjetiteljstva
Bridge
Koja više nije s nama

11.10.2004., ponedjeljak

Neznani heroj
što sanja o slavi
vitez s panonske ravni
što jezdi u magli

Šampion svjetla
čovjek iz sjene
zavisti vatre
žderu mu duh

Njegove oči
najdublji zdenci
hladnoćom kobre
gutaju put

Štit mu od bjesa
oklop od tuge
perjanica sjete
teče uz vrat

At mu zvan čežnja
za skok preko duge
Od boli i strepnje
satkan mu plašt

Kopljem od snova
stremi put zvjezda
ko miljenik sreće
bezglav i mlad

Na polju od jala
zavijen u tminu
pred troglavim zmajem
išće svoj merak

Slomljenog tijela
sad k'o i duha
na Hadovom skutu
svlad'o ga san

Sleđen je krik
u grobnoj tišini
zvjezdano nebo
pokrov i barjak

Mjesto herojskog epa
epitaf "Moćan bješe pali"
gdje pjesma bi tekla
muk žubori sad


Poezija nikad nije bila moj par rukava. Nisu me doticali ti stilizirani reci, koji su virili sa stranica školskih udžbenika. Nisu mi šaptali fraze koje su bubalice s žarom u očima ponavljale za profesoricom, oduševljenom bistrinom svojih malih ogledala. Pokazali su mi da mogu biti i opasni. Jednog dana kada sam konačno izašao iz srednjoškolskih klupa. Posljednji put sam pisao pjesmicu na jednoj čestitki, prije sada već skoro pet godina. Još uvjek me progoni, prenjeta arkom sjećanja na listove mog prvog i posljednjeg dnevnika. Obilježenog vrlo prikladnim natpisom "only for girls" na koricama posutim cvjetićima. Dobro nije ispao only for girls, makar ih tamo ima i previše. Dobio sam poriv da napišem još jednu povodom današnjeg dana. Zaslužio je valjda, ne događa se često. Nije rodoljubna niti ljubavna, koliko god se to činile jedine kategorije. Posvećena je porazu, bez sladunjavih riječi i ispraznih tješećih fraza koje se tu obično vole naći. Bez moralnih pobjednika i viših ciljeva. Samo grč u grlu i suza u oku koja ga prati! Ne zamara se s "proći će". Naravno da će proći. Sve prolazi! Proći ćemo i mi! Zaboravljeni nakon par kratkih godina, kao da nikada nismo ni postojali! Proći će i ovaj svjet, ništa trajniji od daška povjetarca koji uspjeva na trenutak uskovitlati magle vremena. Sic transit gloria mundi. Perspektiva tu nije faktor koji izvlači. Svi mi gubimo ovu igru na kraju!

- 12:00 - Komentari (5) - Isprintaj - #