Svakako se čini da moram
preživjeti
unatoč čežnji
evo je slabost izvan svega
i moram se hraniti i pojiti
pa kad kupiš ovu knjigu
na samom ćeš gubitku
svoju naći spodobu
ružni smo kao mrlje
u zelenoj peripetiji
tamo pod primorenim oblacima
u smiraju dana
čuje se jedino
proklamacija
hobitska ispod zvijezda
Nikamo, a zatim nikamo, i opet nikamo, pa ponovno nikamo, uvijek i zauvijek nikamo, s laktovima zabijenim u zemlju na putu u nikamo, u nikamo kojemu nema kraja.
Iskrena je bol onoga, koji krišom plače.
(Marcial)
