|
Ne, Peipru
poezija nije pisanje lijepih rečenica,
postavi si pitanje
ako je ona
pisanje uopće.
Tek je nešto veće od svemira
i stvarnije od stručno
dokazivanih čestica,
smutnja brzim tokovima:
poezija je vlak što kasni
i vlak kojega čekaju
nešto više od nas samih
iz načina na koji smo se
uspjeli spoznati
suptilnije od pogleda plavih očiju
strasnije od čina sklapanja fetusa
dirljivije nego jecaj novorođenčeta,
a to mi ne uzmite za zlo
i svejedno s njom se borimo
borim se, jer
jača je
a meni genetskim nalazima
utvrđeno
kronično dokazivanje
ti, i tvoje sumanute priče o snazi
to je blesavo
blesav si
ako snatriš da si za ovo snažan
nepjesnički je
misliti
da ovu borbu možemo imati
ona je niti materija
iscurena iz čijih ruku
porod robotike, emancipiran
od duše prirode.
Stvar!,
nisi li se to usudio pomisliti?!
Poezija je moja ruka
njezin križ
i čar koje mu pruža otkrivanje,
suza u osmijehu sreće
pogled na srpastu stijenu
i voda u koju skačemo s nje.
Poezija je samo riječ -
Riječ u sebi samoj
|
