|
O, kakav mir me snašo
Mir groba ovog svijeta.
Nesnošljiva lakoća motorike U labirintu sijede kose, na
Korak do uzdrhtalog trijema Splasnulih usta,
otvorenih za Munjeviti prolaz kroz strah.
Meni nema jasnijeg sredstva
Cilj je grubo osvijetljen klecajućom nestalnosti.
Iza nas,
Treba se samo vratiti.
Krvave žile hvataju i bijela mi koljena pružaju oslonac.
Gdje hodamo unatrag, ne osvrćemo se:
Razabirem vrline svojevremenosti, ali ih ostavljam za sobom.
Vraćamo se tišini, skrušeno
Ja mu nudim pore predanosti
Ali ne hvatam okuse svjetala jer
opčinjena
Nemam sposobnost svjesnosti, kad
Sudionik sam dvostrukog preobražaja:
Mirišem na nebo
Dok progledavam njegovim očima
Zajedno smo jučer mladi.
|
