Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
 Drugovi,Prije samo dva mjeseca nisam mogao a da ne primjetim zluradu europsku fascinaciju nekontroliranim nasiljem i anarhijom u New Orleansu nakon sto je grad bio razrusen i izoliran od ostatka svijeta poslije razorne tropske oluje. Utoliko je zalosnije uporno europsko, pogotovo francusko, mudrovanje o krsenju ljudskih prava uzduz i popreko kugle zemaljske, iako je palez po centru Pariza uzrokovan upravo rasizmom, ugnjetavanjem manjina i klasnim razlika u ovoj europskoj koljevci bratstva, jednakosti, slobode i kolonijalizma. Povodom jos uvijek aktualnog nasilja u Francuskoj, kontaktiran sam od strane glavnog i odgovornog urednika pariskog Le Mondea, Andre Fontaineua, da kao jedan od vodecih humanista danasnjice prokomentiram aktualne dogadjaje: LE MONDE: Druze Tito, posljednji mjeseci su obiljezeni nasiljem u brojnim drzavama; Iraku, Sudanu, SAD-u, Bliskom istoku, a sada i u srcu Europe. Vjeujete li da su ovi dogadjaji takve prirode da bi mogli imati dubljeg odraza na medjunarodne odnose? DRUG TITO: Dogadjaji koji su se odigrali posljednjih mjeseci zaista su dalekosezni. Kako su ti dogadjaji brojni i u svojoj srzi razliciti, zelim se fokusirati na trenutni problem etnickih nereda u francuskoj. Mene vise nista ne moze iznenaditi, pa me tako i ne cudi sto je je jedna od prijestolnica sezdesetosmaske revolucije danas popriste nekog novog bunta, gdje su stari sezdesetosmasi sa druge strane barikade. Ovaj fenomen koji se sada manifestira kod vas je vrlo opasan po buducnost Europe. Naime, vrijeme ratova u Europi je nadamo se gotovo, ali klasne borbe jos uvijek nisu iza nas. LM: Ali poznato je da Francuska ima najrazvijeniji sistem socijalne zastite u Europi. Kako mozemo pricati o revoluciji ako su oni koji su navodno obespravljeni siti, obuceni i imaju krov nad glavom?  DT: Klasne borbe ove vrste nisu uzrokovane totalnom bijedom, ali jesu osjecajem otudjenosti odredjene grupe ljudi, njihovom diskriminacijom od strane ostatka drustva, ili jednostavnije – rasizmom! Vi dobro znate da u vasoj zemlji postoje druge i trece generacije francuskih drzavljanja koje francusko drustvo u cjelini jos uvijek ne prihvaca kao svoje zbog njihove boje koze ili religije, stvarajuci svojevrsni “underclass”. Upravo su klasne razlike te vrste opasne po buducnost Europe. Sa druge strane te imigrantske grupe, pretezno Arapskih i Africkih korjena, nikada nisu u potpunosti prihvatile drzavu u koje su imigrirale kao svoju novu domovinu; bilo zbog vlastitih uvjerenja, ili vjerovatnije zbog odnosa okoline prema njima. LM: Kako rijesiti taj problem? DT: Ne znam druze. Iz nase zemlje se gotovo uvijek emigriralo, a u nju rijetko imigriralo. Ali imali smo slican problem gdje narodi i narodnosti Jugoslavije nikada u potpunosti nisu uspjeli prihvatiti SFRJ kao svoju domovinu. O tome su ispisane stotine stranica i mislim da bi bilo kontraproduktivno ovdje razglabati o tome. Rezultat nam je svima dobro poznat i sudeci po njemu ne pise vam se dobro.  LM: Znaci li to da ste pesimist? DT: Zasto bih bio pesimist kada je bilo i gorih siuacija. Danas nema tog problema u svijetu koji se ne moze rijesiti miroljubivim putem. Ali postoji problem nedostatka dobre politicke volje. U takvom svijetu dolazi do ovakvih apsurda gdje svi gube. Apsurda u kojem obespravljeni, u stvarnom ili dozivljenom nedostatku alternative, rezu granu na kojoj sjede. Ili, da spomenem konkretni francuski slucaj - pale vlastite kuce i automobile iz bijesa prema policiji i politicarima, podgrijavajuci njihovu losu volju. No nemojte ovo uzeti kao krajnju katastrofu; ovo je prilika da se probudite i bolje tretirate svoje gradjane. LM: Druze predsjednice, dozvolite da Vam zahvalim i zazelim dobro zdravlje i srecu u daljnjem politickom djelovanju. DT: Hvala vama. Na kraju upucujem francuskom narodu najljepse pozdrave i ujedno izrazavam zelju da jos jednom i sto prije posjetim Vasu zemlju. |
|
Drugovi i drugarice, komunisticka omladino, Moje povremeno odsudstvo sa unutarnpoliticke scene i iz javnog zivota se, mjesto odmorom, cesto tumaci iznenadnom bolescu, ili jos gore – smrcu. Drugovi, iskustvo me je naucilo da onaj tko nema vremena za odmor, imati ce ga za lijecenje. No nije mi ovdje namjera pisati referate o vaznosti odmora po fizicku i mentalnu higijenu. I iako bih radije pisao korisne i nadahnjujuce price o zivotu i borbi nasih omladinaca, politicki trenutak mi niti to ne dopusta. Unutarstranacke borbe me, naime, prisiljavaju da pisem o necem drugom. U svom lenjinskom nadahnucu Vladimir Bebic je, istrcavajuci pred rudo ohrabren mojim kracim odsudstvom, najavio da ce poslije Tita on biti Tito i da ce stititi prava obespravljenih radnika. Velikodusno je frakciju nase partije koja je nosila njegovo ime prekrstio u Radnicku stranku Hrvatske proglasivsi se mojim jedinim legitimnim nasljednikom. U isto vrijeme u Slavoniji je anonimni Vukovarac Dragan Batak najavio uskrsnuce (?!) Komunisticke partije Hrvatske, te za datum tog “uskrsa” odredio znakoviti 29. studenoga, obiljezavajuci 85. obljetnicu Vukovarskog partijskog kongresa. Ja sam se oduvijek znao, i znati cu se nositi sa unutasnjim naprijateljima, ali uvijek sam iznova razocaran kada pojedinci koji sebe nazivaju dosljednim titoistima pokusavaju nesocijalistickim metodama i klevetnickim kampanjama peuzeti vlast unutar partije. Ta politika koju sprovode nizerangirani cinovnici unutar nase organizacije nisu rezultat nekih zabluda ili slucajna pojava, vec su opasno revizionisticko skretanje od moje nauke, ma koliko se oni trudili ta skretanja dovesti u sklad sa njom. Desnicarski i revizionisticki elementi, ne gubeci vrijeme, zlurado komentiraju da dolazi do sukoba generacija. Ja to jasno i glasno negiram! Kod nas nema sukoba generacija! Takvih sukoba bi bilo kada bi nasa stvar i borba stagnirala i kada omladina nebi imala svoju perspektivu. Ali, kada omladina vidi stalan progres, kada vidi kako se neprekidno i dinamicno razvija citav zivot, kada vidi za sebe perspektivu, onda ne moze biti nikakvog sukoba. Ovdje je na djelu nesto dugo. Naime, svima bi vec trebalo biti jasno da u komunisticki pokret, uz dobre ljude ulaze i ljudi slabog karaktera: karijeristi i bolesno ambiciozni. U takvom okruzenju je borba za vlast neizbjezna, ali i (dok je mene) uzaludna. |