Let's talk about people ...

'Zdravo za gotovo' kažu. I to je tako već standardizirana fraza. Ali trenutno najbolje objašnjava kako se ja osjećam. Ne mora to biti nužno u ljubavi, u vezi, ali jako često imam osjećaj da me ljudi podrazumijevaju. Ljudi kažu; kad nekog voliš, to trebaš i pokazati. Otprilike točno. Ali ja bih rekao; Kad nekog voliš, onda se to i vidi. Ne trebaš se truditi pokazati nekom da ti je stalo. To se vidi iz tvojih akcija. Odnosno ne-akcija. Imam sreću da mogu reći da sam voljen. Ne s previše strana, ali meni s dovoljno. I ne bih se htio dizati u nebesa ili reklamirati, ali kad ja volim nekoga, onda dam maksimalno što mogu. Istina da tražim natrag, ali svi mi tražimo, makar ne tražim previše. Problem je što se ljudi nakon nekog vremena naviknu na tebe, na tvoju ljubav, na tvoju prisutnost, na tvoju pažnju. Ne radim problem iz toga. Ali ljudi me znaju odgurnuti od sebe svojim podrazumijevanjem. Ako sam ja loving and caring ne znači da se ljudi oko mene mogu ponašat kako god žele i da se to neće promijeniti. Imam visoki prag tolerancije, pogotovo kad je u pitanju veza, i imam razumijevanja. I ne prestaje ti biti stalo do nekoga preko noći. But am I gonna be there forever? Despite all that had been done? Ali kad bi ljudi oko mene potrošili barem malo vremena i ispitali je li to što su napravili u redu? Ili barem rekli da znaju da rade nešto što nije u redu, ali da nemaju izbora. Ili kad bi se barem na sekundu zapitali: Što ako njega ne bude sutra? Što ako se drugi put kad ga zovem neće javiti? Would it make a difference? I think it would. Jedno djelo vrijedi tisuću riječi. Ali ponekad je i barem nekoliko riječi dovoljno da razumijem neke stvari. A ponekad ne dobijem ni tih nekoliko. I mislim da to nije u redu.
Nekad samo želimo čuti par riječi, i ako su one prave mogu popraviti i jako pokvarene stvari. Najtužnije je zapravo što nekako pokušavamo ljude, partenre navesti na pravi put, na ono što mi želimo od njih. And how many times do you say exactly what you want to hear?
Ali something is there or it's not. Ne možemo nekoga pretvoriti u nešto. Niti bih ja ikada pokušavao. Nema smisla. Ako je nekom stalo do vas, to će se i vidjeti. Ne možete ga pitati: Jel tebi stalo do mene? I ochekivati da će odgovor biti u skladu s osjećajima. Ali bez obzira na to; Koliko puta kad kažemo 'Meni je stalo do tebe' zapravo želimo pitati 'Je li i tebi?'

Let's talk about friendships ...

U zadnje vrijeme provodim puno vremena sa svojim dečkom. I sve manje vremena sa svojim prijateljima. Sva sreća da se on slaže s njima, pa ih dosta puta mogu izvesti van zajedno. I jako mi je drago zbog toga. Al svejedno što se oni dobro slažu, ipak s njima provodim znatno manje vremena nego prije. I neki mi zbog toga prigovaraju. No ne radi se samo o tome da ja nemam vremena kao prije, već nekako i nemam potrebu. Obično ljudi trebaju savjete u vezi odnosa s novim dečkom, kako se postaviti prema nekom pitanju u vezi, kako riješiti neki problem, kako je nešto postalo uopće problem i sl. Imam sreću da mi je prekrasno s ovim dečkom, i nemamo problema ili nesuglasica. Međutim, nisu ni problemi problem zašto se ja ne viđam više sa svojim prijateljima toliko. Nekako mi se čini da moj dečko sve više postaje mojim prijateljem i da se zato više ne družim s ostalima toliko. I zapravo mi je jako drago zbog toga. Nije da nam se veza svodi na sex i intimu, već smo povezani i na svakodnevnoj razini. Ono što je zapravo nekako pitanje, je li to okvirno gledano dobra stvar? Ja sam jako sretan zbog toga, ali ako jednog dana prekinemo, gubim i ljubavnika i prijatelja. A svi mrzimo one ljude koji zanemare svoje prijatelje dok su u vezi, i onda kad izađu iz nje dolaze cviliti i moliti za iskupljenje. Ja sam bio svjedok te molitve. I ne želim biti that guy. I zato pokušavam ne zanemariti prijatelje, makar sam sretan sa svojim dečkom jer mislim da imamo nešto posebno. I dovoljno mi je da budem sretan samo kad sam s njim.
But could I have the cake and eat it to? Ili će uvijek postojati razlika s mojim prijateljima kad sam u vezi i kad nisam. Zapravo, kad razmislim o tome, u svakoj vezi mora postojati daj dio kad ste vas dvoje više nego ljubavnici, kad on postaje tvoj prijatelj. I moglo bi se reći da koliko ste bolji prijatelji, toliko ste bolji partneri. Should my boyfriend be my best friend? And if he is, what happens to the old best friend then? Ljubomoran je. Old best friend ne voli to što više nije best friend. Al mislim da to prijatelj treba shvatiti. Da više nije na broju jedan, i da postoji netko tko mi sad znači više. Ne na istom nivou, već generalno gledajući: znači više. Možda nije plemenito od mene, but my best friend is now my second best. I nije da ga zanemarujem, niti da je zakinut za puno toga osim mog vremena, još mi znači jako puno, but he just isin't first anymore.