Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Ajme smijeha s onim Englezima. Sjećam se kad je pred dosta godina u Splitu Ladiću gol dala bura, ali ovakav gol... Vidite, planiramo renovirati stadion koji nam donosi pobjede. Doslovno. Što je rekla jedna kolegica trebali bi igrat na GOŠK-ovoj livadi. Uf, bilo bi 7-0. Ma dobro, neka se narod malo zabavio. Čekamo izvještaj od kolege Andalea, koji je nazočio spektaklu, a vraća se kući u subotu. Jedva čekam. Ljudi, počnite uzgajat krtice. Ima bit da su patriotski nastrojene.

Ovaj tjedan su nam predavanja većinom popodne zbog gostujućih predavača i profesora. Iako nam nije lako, ipak nas je u priličnom broju na predavanjima. Kao da ih želimo prestrašiti kako smo močni i bistri da nas je čak toliko prošlo prvu godinu. Već nas DžoKe zove:"Đe ste štreberi!" Neka, neka, spucat ćemo ih mi... Prva generacija je uglavnom sazdana od već zaposlenih novinara kojima treba "papir", a ova naša druga generacija je dosta studentskija. Hoću reći, nekako smo kompaktniji, umreženiji.

Pregovori oko brucošijade su u tijeku, da ne bi mislili da je Maroons odustao slučajno. Treba dosta toga uskladiti: datume, ljude, mjesto... U svakom slučaju, za one koji brinu, brucošijada će biti mikudovska, a naravno da će svatko moć doć. Za karte se ne morate brinut, jer će Mikudovci i Mikudovke imat pravo prvokupa i nitko neće ostat bez karte. Eto, ovo je već drugi post u kojem spominjem brucošijadu. sad već postajem odgovoran.

Planinari idu na Kalamotu u nedjelju ujutro, brod kreće u 9.30 iz Gruža. Kako se to računa kao gombanje odlučio sam se pridružit bratu. Ipak je ovo bablje ljeto došlo kao dar za sezonske radnike koji su crnčili, pa sad mogu dat koliko-toliko sebi oduška. Tko zna, možda se i okupam. U svakom slučaju, barem će fotić bit u upotrebi, pa ako bude zanimljivijih stavit ću na blog.

Sutra je petak trinaesti. Uuuuuu, shakiiiiing...baš me strah. Čudo kako u nas nije nitko počeo zarađivati na tome. Na broju trinaest. Čuo sam da žena tek u trinaestoj vezi zna što stvarno želi. Uf, a koliko onda treba nama, muškim tudumima? Nekome nikad. A tko bi to sve prebrojao. Ima dosta do trinaestog. Prvi, drugi, pa treći...jao...Čekajte, to mi je isto malo glupo. Opet neka ženska zavjera. Što ako sutra budem nečiji broj dvanaest. I kaže mi cura:"Znaš Maroons, eto baš si mi ti broj dvanaest, a meni treba trinaesti da shvatim što želim u životu. Smola, mili..." Jao nebuloze. Pa nek se cura zamisli kad je iduću put pitam koji sam joj po redu.

Današnja želja:

San.

Jednostavno zvuči, ali zadnjih dana slabo spavam. I sanjam neke čudne stvari. Nadam se da nisam neki Nostrodamus, jer će bit belaja. Zašto ne mogu sanjat zelene livade, bijele planine, potočiće i pokoju rumenu šiparicu?

Keep on bloggin'!!!

I tako počela predavanja. I cijela ljetna štorija se time završi. Mrvu tuge, mrvu sjete. Skupila se ekipa na faksu. Odma se pošlo na kavu, prepričavat gdje je tko proveo ferije (drama riječ), koliko se zaradilo/potrošilo... Zaigralo mi srce u njedrima kad sam vidio moje drage kolegice jutros na faksu. Razvio sam prema njima osjećaj starijeg brata, ne samo zbog razlike u godinama. Baš su guba.

Jučer sam se za uloženi trud prošle godine i tijekom ljeta i povodom bezgrešno upisane druge godine počastio - digitalcem. Mali slatki Olympus, FE-190 za one koji se malo više kuže u te stvari. Soma i po aparat, dodao memorijsku od 512 i futrolu, nakraju konat izišao na dva soma kuna. Vrlo povoljno. Leća solidna, ništa previše fensi, više onako za dušu. Uvijek sam htio slikati neke motive i događaje na koje bi slučajno nabasao. Trenutno mu je baterija na punjenju, al možete uskoro očekivati vizualno obogaćivanje Maroonsovog bloga friškim fotografijama iz Maroonsove svakodnevnice.

Inače, zadnjih tjedan dana sam radio zgodan poslić. Nakon što sam se pozdravio s kolegama s aerodroma, te proveo okrepljujući vikend u malom mjestu kod Solina, čije ime često koriste u kontekstu banana, priključio sam se mladoj i inovativnoj ekipi entuzijasta na poslu organizacije simpozija Vijeća Europe o povijesnim gradovima i regijama. Iako sam htio te dane provesti odmarajući, ukazala se mogućnost da nešto naučim, pa sam se rado prihvatio te obveze. Ekipa je bila za fajv, posla i ne baš previše, lova dobra. Još jedna Maroonsova dobra poslovna odluka.

Ekskluziva za vjerne čitatelje maroons.blog.hr-a. Pokrenuo sam ideju o brucošijadi. S nekim ljudima koji su mi obećali pomoć, nadam se da ćemo stvar realizirat do kraja listopada, jer će kasnije bit prekasno. Još nemam nikakvih točnijih informacija, tek da vam bacim bubu u uho. Drž'te fige da uspije. Treba to sve izbalansirat. Već sam nakon kratkog razgovora s nekim ljudima naišao na barikade, ali povući ćemo neke veze...

Upućeniji znaju da su u Dubrovniku bonovi poskupjeli s 4,40 na 7 kuna. Molim čitatelje iz ostatka Hrvatske da mi kažu kako je u njih, jer nama je ovo 60 postotno poskupljenje priličan udar na standard i kućni budžet, koji je i bez toga bio skrpan s krilaticom "Zube na policu". Čekam da me opet izaberu za predstavnika godine, jer ove godine sudjelujem u radu Studentskog zbora. Možda bi se neke stvari mogle, ako ne promjenit, onda barem prilagodit. Ima tu dosta tema. Nisu oni još upoznali Maroonsa, prekaljenog borca u političkim vodama, s paklenim oratorskim mogućnostima i nastupom od kojeg se protivnicima ledi krv u žilama.

Na planu ljubavi...a neću vam o tome ništa pričat. A vi imate dvije opcije razmišljanja. Prva je da je Maroonsov ljubavni život definitivno usahnuo nakon neuspiješne i nikad preboljene studentske romanse pa sad jedno dogledno vrijeme čedno apstinira i razmišlja o ljubavi samo dok gleda golubove kako se snube na zidiću hasijende u Hladnici. Druga opcija je da je Maroonsov ljubavni život postao toliko zanimljiv da je opasan za javnu objavu, jer možda neki akteri koriste ovaj blog kao izvor informacija pa tjeraju Maroonsa da ne piše postove danima(bolje i to nego da moram ubit ovo moje čedo od bloga). Što mislite: što je bliže istini, a?

Odlučio sam na kraju svakog posta napisat neku želju. Tako ću imat osijećaj kako se može ispunit.
Današnja želja:

Volio bih naučit plesat Lambadu.

Oni koji me znaju - znaju i da obožavam plesat (posljedica pohađanja satova plesa kod Žoza iz Gimnazije). U ovom gradu postoje možda dvije ili tri osobe koje me mogu pobijedit na plesnim maratonima. Obožavam tu pjesmu, skinuo sam s neta spot i super je. Ples je tako močan, jedan od onih full-contact plesova s konstantnom rotacijom tijela. Odiše seksipilom. Drama. Ako tko (ovdje se aludira na žensku osobu, naravno) zna ovaj ples nek se javi. Bit ću uzoran učenik.

Keep on bloggin'!!!