Maroons Dirty Mind Club - The Next Generation

Mokošički lord i ja smo kao predstavnici Sveučilišta u Dubrovniku prisustvovali prošlog utorka okruglom stolu Hrvatske udruge za školovanje pasa vodiča i mobilitet s temom "Uloga medija u senzibiliziranju javnosti o pravima i potrebama slijepih osoba". Kroz diskusiju se iskristalizirao cijeli niz problema.

Ako bi razmišljali samo o tisku, o novinama, poznata je sprega oglašivači-vlasnici u cilju stjecanja što većeg profita koja koči normalan razvitak novina kao medija, pa prema tome i zasluženo zastupanje osoba sa invaliditetom. Dati veći prostor članku o osobama sa invaliditetom i njihovim svakodnevnim problemima znači ne prodati prostor oglašivačima, dakle čisti gubitak profita. S druge strane, činjenica je da novine žive od oglašivača, zarada od oglašivača u visokom postotku ruši zaradu od prodaje.
Čast iznimkama u malim listovima, kojima se zna dogodit da "popuste" i udijele veći prostor, što je za svaku pohvalu. Ali opet premalo.

Kao drugi problem mogao bih istaknut - "nezanimljivost" osoba sa invaliditetom kao teme. Naime, osobe sa invaliditetom neće vam rasprodati novinu, neće vam osigurati profit, sigurnu zaradu. Naravno, ako nije riječ o nekoj aferi, spektaklu, nečemu dovoljno "banalnom" da bi se urednici odlučili to objaviti kao "sočnu priču". Kao riješenje bi moglo biti - šokiranje javnosti dnevnim problemima osoba sa invaliditetom. Npr. doživljaji slijepih osoba u pratnji psa vodiča pri ulasku u autobus u Dubrovniku, na ulasku u općinske i državne zgrade, bolnice...Dubrovčani bi se posramili kad bi čuli koliko još ima neznalica u ovom gradu koji postaju slijepi pred slijepima.

Još nešto. Ima jedna stvar s novinarima. Ono što im faksirate najčešće će objaviti bez izmjena, jer "ko će se s tim bačkat, nego šišaj kako jest..." Prema tome, kao problem se nameće nedostatak taktičnosti samih udruga u odnosu sa medijima. Kad faksiraju informaciju o nekoj svojoj akciji, otvaranju izložbe, onda to bude u jedan-dva retka. Ta dva retka idealno posluže urednicima da popune rupe na dnu stranice. Dakle, nema efekta. Možda bi udruge trebale uzeti nekog stručnjaka ili agenciju za odnose sa javnostima. U tom slučaju bi puno bolje plasirali svoje ideje, izvjestili javnost o svojem djelovanju, i na kraju predstavili se u javnosti u punom svijetlu.

Od 16. do 25. svibnja u MSHS-u (iza radio Dubrovnika, Don Frana bulića 4) otvorena je tematska edukativna izložba plakata "Progledajte bez predrasuda" kao vizualni vodič kroz segmente rehabilitacijskog procesa orijentacije i mobiliteta slijepih. Prikazi započinju vrstama gubitka vida, zakonitostima orijentacije i kretanja u prostoru, školovanju pasa vodiča slijepih, humanoj ulozi pasa u životu osoba s invaliditetom (pas vodič, rehabilitacijski i terapijski pas), rezultatima edukativno-promotivnih aktivnosti, ulogom Udruge u cjelokupnom procesu. Svakako pođite i pogledajte.

Od 23. do 25. svibnja održat će se edukativne radionice i predavanja u osnovnim i srednjim školama Županije, te igraonice u dječjim vrtićima kako bi se svijest o pravima i potrebama osoba s invaliditetom ugradila ljudima od malih nogu. Mislim da je upravo to pravi početak pozitivnih promjena po tom pitanju.

26. svibnja od 10 do 16 sati ispred Kneževa dvora bit će postavljen infoštand Udruge, gdje će se moći dobiti sve informacije o radu Udruge. Da sve ne ostane na djeljenju letaka i brošura, u Kneževom dvoru bit će postavljen simulator sljepoće, zamišljen kao praktičan prikaz jednog dana života slijepe osobe. Ako ste se ikad pitali kako je tim ljudima pripremiti cedevitu ili vezati tenisice, izvolite. Ispred Kneževog dvora bit će demonstriran i rad psa vodiča i svi posjetitelji imat će priliku s povezom na očima pokušati proći par prepreka uz pomoć psa vodiča. Orijentacija i kretanje najsloženiji je problem gubitka vida. Također, bit će organizirana i kreativna radionica za djecu predškolske dobi te stolni tenis za slijepe, tzv. "showdown" sa zvučnom lopticom. Vrlo zanimljivo, trebalo bi se iskušat.

Mislim da bi se i mi blogeri, kao korisnici snažnog medija - bloga - trebali uključiti u proces predstavljanja takvih udruga s osobama s invaliditetom, ali i drugih nevladinih udruga koje zaslužuju da im se pomogne. Mislim da je sama činjenica kako internet nema granica dovoljna da na svoj specifičan način pomognemo onima kojima podrška treba. Jer ti ljudi ne traže ništa veliko, naziv njihovog programa je "Razumijevanje i komunikacija". Pa valjda im toliko možemo pružiti.

Keep on bloggin'!!!